Ome\u0111ena rijekama i planinskim vijencom Dinarida, planinska Bosna, koja nekad bija\u0161e nezavisno kraljevstvo, je oduvijek bila velika prepreka za sve strance koji su je htjeli okupirati i upravljati njom. Osmansko carstvo koje je u\u0161lo u zemlju na poziv pojedinih buntovnih magnata (otuda i izreka \u201c\u0161aptom Bosna pade\u201d) je vladalo tom turbulentnom zemljom vi\u0161e od \u010detiri stotine godina (1463-1878). Tokom 18. i 19. stolje\u0107a, kada je kao rezultat ratova sa Austrijom i Rusijom prevlast Osmanlija u Evropi opala, bosanske spahije su se sa izgubljenih posjeda u Galiciji, Ma\u0111arskoj i Besarabiji vratile u svoju domovinu, vr\u0161e\u0107i ogroman pritisak na lokalne seljane i uzrokoju\u0107i socijalne nemire i bunu koji su kulminirali u ustanak 1875-1878. godine.<\/p>\n
Kada je Austrija, din-du\u0161manin Osmanskog carstva, 1878. godine u\u0161la u Bosnu pod mandatom Velikih sila u Berlinu da uspostavi red i rije\u0161i \u201cagrarno pitanje\u201d, muslimansko stanovni\u0161tvo koje je \u010dinilo tre\u0107inu ukupne populacije je vjerovatno sve to vidjelo kao posljednji udarac. S druge strane, seljanima kr\u0161\u0107anske vjeroispovijesti, koji su isprva pozdravili Austrijance kao oslobodioce, uskoro je postalo jasno da su turski jaram zapravo zamijenili te\u017eim. Naime, Austrija je zadr\u017eala represivni turski sistem, uklju\u010duju\u0107i kaznene poreze i kuluke, i nije uspjela ukinuti kmetstvo na direktan na\u010din, a za to vrijeme se dodvoravala potpori muslimanskih begova, hrvatskih katolika i srpskih \u010dar\u0161ijanera (trgova\u010dke klase). Neuspjeh Austrije da rije\u0161i agrarno pitanje za period od vi\u0161e od 35 godina (1878-1914) je direktno doprinio doga\u0111ajima 1914., uklju\u010duju\u0107i atentat na nadvojvodu Franza Ferdinanda od strane Gavrila Principa, sina seljanina – bosanskog Srbina.<\/p>\n
Obzirom na prete\u017eno usmeni karakter bosanske kulture (1900. godine, 90% stanovni\u0161tva je bilo nepismeno), te na prisnu vezu guslara i junaka, \u0161to je vidljivo u dualisti\u010dkoj muslimanskoj i kr\u0161\u0107anskoj tradiciji predstavljanja junaka besmrtnim u epskim juna\u010dkim pjesmama, \u010dini se sasvim prikladnim da je prvi moderni bosanski pisac proze, Petar Ko\u010di\u0107, i sam odgojen u toj usmenoj tradiciji, kroz svoj \u017eivot i djela igrao direktnu ulogu u dugom nizu de\u0161avanja koja su zapravo dovela do doga\u0111aja 1914.<\/p>\n
Petar Ko\u010di\u0107 (1877-1916) je ro\u0111en u Stri\u010di\u0107ima u planinskom podru\u010dju Zmijanje, nedaleko od Banja Luke. Ko\u010di\u0107ev otac Gerasim, sve\u0107enik i srpski nacionalista, je proveo sedam mjeseci u tamnici, u tzv. \u201cCrnoj ku\u0107i\u201d u Banja Luci, zbog u\u010de\u0161\u0107a u demonstracijama tokom posjete prijestolonasljednika Rudolfa 1888. godine. Nakon smrti svoje majke (Petar je tada imao dvije godine), Petar je poslan da \u017eivi sa bakom u selja\u010dkoj zadruzi \u2013 porodi\u010dna zajednica od trideset \u0161est \u010dlanova. Svaka osoba u zadruzi je imala posebnu odgovornost, a Petar je ubrzo postavljen da \u010duva jagnjad, a potom ovce. Koliko je poznato, Petar je bio nepismeni pastir sve do svoje jedanaeste godine kada je poslan na \u0161kolovanje u manastir Gomionica, gdje je njegov otac slu\u017eio kao kalu\u0111er. Petrov dvogodi\u0161nji boravak u Gomionici, zvanoj \u201csrpska \u0107aba\u201d, je usadio u njemu kult srednjovjekovne veli\u010dine Srbije, kao i patriotizam vjerskog i misti\u010dnog karaktera. Premda je nakon dvije godine napustio manastir, a svoje osnovno obrazovanje zavr\u0161avao u srpskoj pravoslavnoj \u0161koli u Banja Luci, Petar je svakog ljeta navra\u0107ao u Gomionicu. Upravo je tokom tih posjeta \u010duo ve\u0107inu anegdota koje se javljaju kasnije u njegovim pripovijetkama.<\/p>\n
Bio je najbolji u\u010denik u svom razredu u Banja Luci, te je nastavio sa izvanrednim radom tokom prve tri godine poha\u0111anja gimnazije u Sarajevu (1891-1894), prvenstveno iz sljede\u0107ih predmeta: gr\u010dki, latinski i njema\u010dki jezik, matematika, i zemaljski jezik \u2013 austrijski naziv za srpskohrvatski. Me\u0111utim, u \u010detvrtom razredu gimnazije Petar se zbog lo\u0161e ocjene naljutio na svog nastavnika vjeronauke, bacio je svoj ud\u017ebenik i po\u010deo psovati. Kao rezultat toga, izba\u010den je sa \u010dasa i ka\u017enjen. Po iskazu njegovog druga iz razreda, Lazara Kondi\u0107a, ovim incidentom Ko\u010di\u0107 se od ambicioznog, disciplinovanog u\u010denika pretvorio u besposli\u010dara i stalnog posjetioca kafana i barova. Nakon nekoliko incidenata po barovima, me\u0111u kojima u\u010de\u0161\u0107e u tu\u010di i pjevanje nacionalisti\u010dkih pjesama, Petar je izba\u010den iz \u0161kole i poslan ku\u0107i. Ali umjesto toga, otputovao je u Srbiju gdje je u ekstremnim pote\u0161ko\u0107ama i oskudici zavr\u0161io gimnaziju 1899. godine. Za vrijeme svog boravka u Beogradu, Petar upoznaje Janka Veselinovi\u0107a \u010diji su popularni romani i pripovijetke romantizirali \u017eivot srpskih seljana. Pokazao je Janku neke pjesme koje je napisao, a ovaj ga je savjetovao da se ipak ogleda u prozi.<\/p>\n
Tek kada je oti\u0161ao na univerzitet u Be\u010d, gdje se u jesen 1899. upisuje na Odsjek za slavistiku, Ko\u010di\u0107 se oku\u0161ao u prozi. Njegova prva pripovijetka Tuba (1900) po\u010dinje opisom idili\u010dnog seoskog prizora, ali se ubrzo prebacuje na opis nesretne sudbine dvoje mladih zaljubljenih bezemlja\u0161a, Tube i njenog dragog, Blagoja. Blagoje je regrutovan u austrijsku vojsku i umire misterioznom smr\u0107u u taboru u Grazu \u2013 sudbina svojstvena mladim bosanskim gor\u0161tacima, rasu\u0111uju\u0107i po u\u010destalosti ove podteme u Ko\u010di\u0107evim djelima. Kada na kraju pri\u010de Tuba zavapi \u201cUmete nas Graz\u201d, sti\u010demo dojam da ona ne oplakuje samo vlastitu sudbinu, ve\u0107 i sudbinu Bosne. Jer upravo je u Be\u010du, okru\u017een spomenicima austrijske mo\u0107i i blje\u0161tavilom, Ko\u010di\u0107ev slavenski patriotizam bio naj\u017ee\u0161\u0107i dok se prisje\u0107ao svoje domovine i \u201csrpske \u0107abe\u201d Gomionice.<\/p>\n
Nadahnut juna\u010dkim pjesmama iz djetinjstva i ideolo\u0161kim prkosom Njego\u0161evog Gorskog vijenca (1847), upravo je u Be\u010du Ko\u010di\u0107 \u201co\u010deli\u010dio\u201d dok je u\u010destvovao u studentskim demonstracijama i pomogao u pripremanju memoranduma austrijskoj vladi, zahtijevaju\u0107i slobodu \u0161tampe i skup\u0161tinu za Bosnu, i kritikuju\u0107i Austriju zbog neuspjeha da ispuni obe\u0107anje Velikim silama o rje\u0161enju agrarnog pitanja. Austrijanci nisu olahko shvatili te memorandume, jer su njihove kopije poslane drugim silama potpisnicama Berlinskog sporazuma. Petar Ko\u010di\u0107 mora da je spoznao ozbiljnost svojih politi\u010dkih aktivnosti, kao i posljedice koje bi takve aktivnosti mogle imati po njegovu karijeru. U pismu Milki Vukmanovi\u0107, kojom se poslije i o\u017eenio, je napisao sljede\u0107e:<\/p>\n
\u201cJa se danas patim i mu\u010dim sa \u0161kolom, samo da tebi i sebi izvojujem dobar polo\u017eaj u dru\u0161tvu. Ali treba da i ovo zna\u0161: da \u0107u ja mo\u017eda po zatvorima i apsanama provesti ve\u0107i dio svog \u017eivota, jer \u0107emo mi svi \u0111aci otpo\u010deti borbu protiv \u0160vabe, koji guli na\u0161 narod, otima mu slobodu i ubija sre\u0107u.\u201d<\/p><\/blockquote>\n
Uistinu je ironi\u010dno da ba\u0161 onda kada je skovao okvir za politi\u010dko djelovanje, Petar je na\u0161ao i sredinu u kojoj \u0107e razviti svoj talent kao pisac. Kao \u010dlan srpskog akademskog dru\u0161tva \u201cZora\u201d u Be\u010du stupa u kontakt sa Pavlom Lagari\u0107em, koji je tako\u0111er bio pisac u usponu. Sve zasluge za prepoznavanje Ko\u010di\u0107evih superiornih talenata se pripisuju Lagari\u0107u koji je nau\u010dio Petra elemente nove realisti\u010dne pripovijetke, odmi\u010du\u0107i ga od romantizma Janka Veselinovi\u0107a. Petar se veoma lahko prilagodio tom novom stilu, i 1902. godine (\u0161to je bilo dvije godine poznavanja Lazari\u0107a) objavljuje prvu zbirku pripovijetki pod naslovom S planine i ispod planine. Neke od tih pripovijetki je najprije pro\u010ditao \u010dlanovima \u201cZore\u201d, pritom prave\u0107i izmjene kao odgovor na njihove kritike.<\/p>\n
Izme\u0111u 1902. i 1905. godine Ko\u010di\u0107 objavljuje tri toma pripovijetki pod zajedni\u010dkim naslovom S planine i ispod planine. Pripovijetku Jazavac pred sudom je preradio u dramu od jednog \u010dina, koja od tada postaje dio repertoara Beogradskog narodnog pozori\u0161ta. U toj pripovijeci, jedan od Ko\u010di\u0107evih likova iz stvarnog \u017eivota, David \u0160trbac, u vre\u0107i odnosi jazavca na sud da ga tu\u017ei \u0161to je pojeo njegovo kukuruzno polje. Ova vje\u0161to skrojena pripovijetka i drama je zapravo slabo preru\u0161en napad na Austriju (jazavca), te na sve \u010dlanove srpske \u010dar\u0161ije u Bosni koji se zadovolje vjerskom i kulturnom autonomijom pod cijenu politi\u010dke pot\u010dinjenosti i produ\u017eene pokore kmetova. I upravo dok je \u010ditao Jazavca pred \u010dlanovima \u201cZore\u201d 1903. godine, i naposljetku tokom rasprave koja je uslijedila, srpski studenti u Be\u010du po prvi put su se ujedinili protiv autonomne platforme vo\u0111a bosanskih Srba (narodnih prvaka), podr\u017eavaju\u0107i Ko\u010di\u0107ev stav da se kmetstvo mora ukinuti tako \u0161to \u0107e dr\u017eava dati obaveznu otkupninu kmetovima. Tako je Jazavac pred sudom direktno doprinio politi\u010dkoj borbi protiv austrijske vladavine u Bosni.<\/p>\n
Osim \u0161to ismijava Austrijance zbog njihove opsjednutosti zakonima i propisima (David \u0160trbac govori sucu da obzirom da car ima zakone za sve, onda sigurno ima i zakon za jazavce koji jedu kukuruzna polja), Ko\u010di\u0107 ih ismijava kroz niz dvosmislenih malapropizama, kao na primjer \u201cukopacija\u201d za \u201cokupacija\u201d, ili \u201cvelevla\u017eni\u201d za \u201cveleuva\u017eni\u201d. On tako\u0111er osje\u0107a zadrto ushi\u0107enje u konfuziji, prenera\u017eenosti, i anksioznosti izazvanoj kod predstavnika civilizovane i po\u0161tene Austrije u kontaktu sa Bosnom i Bosancima. Kada se sudija smije Davidu zbog dovo\u0111enja jazavca pred sud [\u201cO-ho ljudi, ljudi! \u0160to jo\u0161 \u010dovjek ne\u0107e do\u017eivjeti u ovoj budalastoj Bosni! Jazavca tu\u017eiti! E, ovo je prava budala, budala nad budalama!\u201d] \u2026 i mi se tako\u0111er smijemo u i\u0161\u010dekivanju, jer sumnjamo da je omaleni, \u0161epavi David zapravo prepreden mladi\u0107 koji jo\u0161 treba da nadmudri suca.<\/p>\n
Jo\u0161 jedan spomena vrijedan Ko\u010di\u0107ev lik uzet iz stvarnog \u017eivota je Simeun \u0110ak, nekada\u0161nji \u0111akon manastira Gomionica, i prijatelj sa kojim bi pokojni kalu\u0111er Partenija pio. Petar Ko\u010di\u0107 je napisao ciklus od pet pripovijetki o Simeunu, patvorenom epskom junaku koji se nose\u0107i vlastitu verziju austrijske vojne uniforme sveti lokalnom muslimanskom stanovni\u0161tvu zbog vi\u0161estoljetnog ugnjetavanja (Zulum Simeuna \u0110aka, Istiniti zulum Simeuna \u0110aka, Mejdan Simeuna \u0110aka). Simeun \u010dak sti\u010de austrijsko odli\u010dje koje odbija primiti (\u201cRakijo majko!\u201d). Bez obzira na sve njegovo lakrdija\u0161tvo, te razmetanje o bitkama u kojima nikad nije u\u010destvovao, Simeun \u0110ak je \u010dovjek iz naroda, koji opijanjem skriva svoje osje\u0107aje impotencije pred ugnjetavanjem stranih sila. Simeun je tako\u0111er i veliki \u0161ald\u017eija, dok duboko u njemu teku tuga i potisnuti gnjev. Kada Simeun uzvikuje sljede\u0107e, odmah pomi\u0161ljamo na Ko\u010di\u0107evu kona\u010dnu sudbinu: \u201cDa nije \u0161ale, eglena \u2026 vjerujte mi, djeco moja, da bi pola svijeta u na\u0161em nesre\u0107nom ote\u010destvu od gorkog jada i \u010demera polu\u0111elo i si\u0161lo s uma.\u201d<\/p>\n
Godine 1905. Ko\u010di\u0107 napu\u0161ta Be\u010d, tada ve\u0107 izuzetno istaknut autor me\u0111u svojim zemljacima. Njegovo djelo S planine i ispod planine dobiva pozitivne kritike od Jovana Skerli\u0107a, najistaknutijeg srpskog kriti\u010dara tog vremena. Ko\u010di\u0107 zajedno sa svojom suprugom Milkom odlazi u Beograd, u nadi da \u0107e prona\u0107i posao. Me\u0111utim, ve\u0107 nakon nekoliko mjeseci, morali su se nastaniti u Skoplju gdje je Petar trebao predavati srpskohrvatski jezik i knji\u017eevnost u srpskoj gimnaziji. Bilo je to njegovo prvo iskustvo \u017eivljenja pod osmanskom vla\u0161\u0107u (Makedonija je bila pod turskom upravom sve do 1912. godine). U Skoplju je ostao manje od godinu dana, iako, pomalo ironi\u010dno, Turci nisu bili odgovorni za njegov odlazak. Napravio je pogre\u0161ku napisav\u0161i \u010dlanak Jedna famozna svadba za beogradski list Politika, u kojem kritikuje arhimandrita u Skoplju, \u0161to je dovelo do njegovog premje\u0161taja u Bitolj koji Petar odbija uraditi.<\/p>\n
Godinu dana od svog odlaska iz Be\u010da, Petar se vra\u0107a u Bosnu, ta\u010dnije u Sarajevo, gdje naposljetku dobiva posao \u010dinovnika srpskog dru\u0161tva \u201cProsveta\u201d. Svom bratu Iliji napisao je pismo puno entuzijazma zbog nevjerovatnog preokreta u svom \u017eivotu:<\/p>\n
\u201cJednu ti prijatnu vijest za se mogu javiti. Dru\u0161tvo Prosveta izabralo me je na svojoj ju\u010dera\u0161njoj odborskoj sjednici jednoglasno za svog \u010dinovnika sa mjese\u010dnom platom od 100 forinti. Kad me skup\u0161tina u junu potvrdi, ja \u0107u biti potpuno osiguran, i to sa 20.000 kruna. \u2026 Ovo je mjesto za me vrlo podesno i dobro, jer ne\u0107u zavisiti od \u0160vabe, a to je odvajkad bio moj ideal.\u201d<\/p><\/blockquote>\n
Ali Ko\u010di\u0107u ipak nije bilo su\u0111eno da ostane dugo u Sarajevu. On o\u010digledno nije izvukao pouku iz iskustva u Skoplju o tome da vlade gledaju na novinarstvo mnogo ozbiljnije nego na knji\u017eevnost, i prije nego \u0161to je dobio posao u \u201cProsveti\u201d, Petar je podnio prijavu \u0160vabama za dozvolu da objavi humoristi\u010dno-satiri\u010dni list Jazavac. U svojoj prijavi, on je naveo da \u0107e Jazavac nagla\u0161avati \u201csve ono \u0161to je bolesno i pokvareno u na\u0161em savremenom dru\u0161tvenom \u017eivotu.\u201d Ovim zahtjevom Ko\u010di\u0107 postaje centar pa\u017enje Bosanske dr\u017eavne vlade \u010dija je obavje\u0161tajna slu\u017eba pripremila kompletan izvje\u0161taj o njegovim aktivnostima, obzirom da je samo deset godina ranije bio izba\u010den iz gimnazije. U tom izvje\u0161taju je \u017eigosan kao \u201cfanati\u010dni revolucionar\u201d, i okarakterisan kao vo\u0111a \u201caustrofobijskog pokreta posve\u0107enog organizovanju pansrpskog ustanka u Bosni.\u201d<\/p>\n
Ko\u010di\u0107evi dani u Sarajevu bili su odbrojani. Nakon u\u010de\u0161\u0107a u demonstracijama protiv lista Hrvatski dnevnik, \u010diji su ga stavovi razbjesnili, Ko\u010di\u0107 je morao napustiti Sarajevo u roku od 48 sati. Vratio se nazad u zavi\u010dajni kraj Banja Luke, ali se austrijske vlasti nisu zadovoljile samo njegovim progonstvom. Tra\u017eile su izgovor da ga po\u0161alju u zatvor, \u0161to im je Petar uskoro i omogu\u0107io. Godine 1907., prijavio se za dozvolu za pokretanje novog lista Otad\u017ebina, koja mu je i odobrena. Prvo izdanje lista objavljeno je na srpski nacionalni praznik Vidovdan, 28. juna 1907. godine. Tu je Ko\u010di\u0107 napao austrijsku vlast, te njen uticaj na seljane. U lirskoj prozi Te\u017eak, seljanin napada austrijski sudski sistem (\u201cSudi mi, ka\u017eem ja, po pravdi bo\u017ejoj i ljudskoj. \u2013 Ne sudi se, veli, u na\u0161eg cara po pravdi ve\u0107 po paligrapu.\u201d)<\/p>\n
Zbog takvih i drugih komentara u Otad\u017ebini, Ko\u010di\u0107 i njegov urednik Vasa Kondi\u0107 su utamni\u010deni, s tim da je Petar isprva osu\u0111en na dva mjeseca u zloglasnoj \u201cCrnoj ku\u0107i\u201d, potom na osam, i naposljetku na petnaest mjeseci zatvora. \u010cini se da je Petar za vrijeme svog tamnovanja u samici zatvora u Banja Luci uspio odr\u017eati hrabrost kako su se seljani pojavljivali pod njegovim prozorom, te mu mahali svakog pazarnog dana. Ali kada je preba\u010den u zatvor u Tuzlu, gdje mu je zabranjeno da govori s bilo kim, \u010dak i sa zatvorenicima, on je klonuo duhom jer se po\u010deo osje\u0107ati usamljeno i napu\u0161teno od ranijih prijatelja. \u010cinjenica da je bio o\u017eenjen i imao dijete je negativno uticala na njega, i brinuo se za njihovo dobro. Napisao je Milki:<\/p>\n
\u201cTi mene mo\u017eda za sve krivi\u0161 \u0161to se desilo sa mnom. Nije to sve moja krivica, jer je sve ovo moralo biti. Ja znam, ti se silno pati\u0161 i u sebi proklinje\u0161 mene, ali nema\u0161 pravo. Na\u0161 je narod tako ubijen i satrven jadom i nevoljom, pa je neko morao ustati i podviknuti protiv silnih zuluma i nepravdi koje se nad njim neprestano \u010dine. Taj neko u ovom slu\u010daju bio je tvoj Ko\u010do. \u2026 Ja unaprijed znam da \u0107e\u0161 se ti na ove moje rije\u010di gorko osmjehnuti i pro\u0161aptati: \u201cE moj ludi Ko\u010do.\u201d<\/p><\/blockquote>\n
Po\u010detkom 1909. godine Ko\u010di\u0107eva kazna je ubla\u017eena kao dio carske amnestije. Slabog zdravlja, najprije je oti\u0161ao u rodni kraj Zmijanje, gdje se dva mjeseca odmarao i prikupljao materijal za narodno kazivanje o porijeklu stanovnika tog kraja. Rezultat toga je pripovijetka Zmijanje, objavljena u beogradskom \u010dasopisu Srpski knji\u017eevni glasnik, \u010diji je glavni urednik bio Jovan Skerli\u0107. Da bi potvrdio prijem njegove pri\u010de, Skerli\u0107 je svom dugogodi\u0161njem prijatelju napisao sljede\u0107e:<\/p>\n
\u201cVa\u0161u pripovetku, sa kartom u kojoj je popravka, primio sam. Stvar je vrlo dobra i na\u0161i \u010ditaoci \u0107e je sa zadovoljstvom \u010ditati u svesci od 1. septembra. Dopustite da vam ponovim, ono \u0161to sam vam ve\u0107 nekoliko puta kazao: Ostavite politiku, koju mo\u017ee da radi svako, i radite knji\u017eevnost, u kojoj ste vi u va\u0161oj zemlji jedan.\u201d<\/p><\/blockquote>\n
Ko\u010di\u0107 se, iz bilo kojeg razloga, nije dr\u017eao tog savjeta iako je to bio veliki kompliment, jer je Skerli\u0107 bio najeminentniji srpski kriti\u010dar tog vremena. Kada su 1910. godine Austrijanci odobrili formiranje Bosanskog sabora, Ko\u010di\u0107 se kandidovao za predstavnika svoje banovine i pobijedio. Godine 1911. vratio se u Sarajevo pun entuzijazma, pi\u0161u\u0107i Milki da je upravo dobio slu\u017ebu u Administrativnom i kulturnom vije\u0107u, poziciju koja \u0107e mu omogu\u0107iti da nju i svoje dijete dovede u Sarajevo da \u017eive sa njim. Vi\u0161e nije pisao pripovijetke, osim djela Sudanija koje se zasniva na njegovom iskustvu u zatvoru. Umjesto toga, posvetio se pisanju briljantnih govora za Sabor, koji su obilovali humorom, znanjem, i lijepim jezikom. Njegovi govori o \u201cagrarnom pitanju\u201d, \u201cza\u0161titi \u0161uma\u201d, sni\u017eavanju vrijednosti srpskohrvatskog jezika su prava remek djela. Ipak, brz tempo \u017eivota, te\u0161ke emocije, mnoge \u017eivotne pote\u0161ko\u0107e i traume su napokon po\u010dele uzimati maha 1912. godine, kada je Ko\u010di\u0107 postepeno izgubio entuzijazam i vi\u0161e nije bio u stanju usredsrediti se na rad skup\u0161tine. Godine 1913. zatra\u017eio je dozvolu za dopust od Vije\u0107a za administraciju i kulturu \u2013 vi\u0161emjese\u010dni boravak na Ivan planini mu nije pomogao, i u januaru 1914. odveden je u du\u0161evnu bolnicu u Beograd gdje umire dvije godine poslije.<\/p>\n
Petar Ko\u010di\u0107 je bio bosanski heroj, i to ne samo zbog svog knji\u017eevnog opusa ve\u0107 i zbog \u017eivota kojim je \u017eivio. Njegove pripovijetke bile su popularne me\u0111u novom generacijom revolucionara koji su se pojavili u Bosni malo prije 1914. Vladimir Ga\u0107inovi\u0107, koji se u \u017denevi dru\u017eio sa Trotskim i Lenjinom, jednom prilikom je izjavio da je u gimnaziji bio \u201cKo\u010di\u0107evac\u201d, \u0161to je ozna\u010davalo ne samo obo\u017eavatelja Ko\u010di\u0107evih djela, ve\u0107 i nekoga ko je spreman slijediti njegov bolni put. Krug koji je povezivao knji\u017eevnost i politiku tog vremena je zatvoren onda kada je Gavrilo Princip kao predstavnik \u201cMlade Bosne\u201d nosio vijenac na pogrebu Jovana Skerli\u0107a u Beogradu 1914. godine, samo nekoliko sedmica prije no \u0161to se zaputio u Sarajevo da izvr\u0161i atentat. Dive\u0107i se Ko\u010di\u0107evoj \u017ertvi, Gavrilo Princip, Danilo Ili\u0107 i drugi su nau\u010dili iz njegovog primjera da Bosna ne mo\u017ee postati slobodna putem zakona i sudova.<\/p>\n
Petar Ko\u010di\u0107 je slu\u017eio kao inspiracija ne samo sarajevskim urotnicima, ve\u0107 i cijeloj generaciji bosanskih intelektualaca prije Prvog svjetskog rata, me\u0111u kojima je bio i budu\u0107i dobitnik Nobelove nagrade, Ivo Andri\u0107.<\/p>\n
Ivo Andri\u0107<\/h2>\n
Ivo Andri\u0107 (1892-1975) je bio gotovo potpuna antiteza Ko\u010di\u0107u, kako po temperamentu tako i po odgoju. Hrvatski katolik iz stare sarajevske porodice zanatlija, Ivo je izgubio oca u drugoj godini \u017eivota, provode\u0107i najve\u0107i dio svog djetinjstva u Vi\u0161egradu gdje je \u017eivio sa tetkom i ujakom, Poljakom koji je slu\u017eio kao narednik lokalne jedinice u austrijskoj \u017eandarmeriji. Za razliku od Ko\u010di\u0107evog djetinjstva, \u010dini se da je Andri\u0107evo bilo relativno bezbri\u017eno \u2013 njegovi udomitelji su se pretjerano brinuli o njemu, imao je vlastitu sobu (najbolju u ku\u0107i), i bio je strastveni \u010ditalac knjiga. U me\u0111uvremenu, njegova prava majka je ostala u Sarajevu gdje je radila u fabrici \u0107ilima, i posje\u0107ivala ga je svakog ljeta po nekoliko sedmica.<\/p>\n
Andri\u0107 je volio Vi\u0161egrad i svoje \u0161kolske drugove, pa \u010dak i kada je oti\u0161ao u Sarajevo da poha\u0111a gimnaziju (1903-1912) svake godine se vra\u0107ao nazad za ljetni raspust. U gimnaziji se i nije ba\u0161 istakao, obnavljaju\u0107i razred zbog negativne ocjene iz matematike, te je izgubio stipendiju od jednog hrvatskog dru\u0161tva. Me\u0111utim, stekao je priznanje kao pjesnik, objavljuju\u0107i dvije pjesme u Bosanskoj vili (1911), veoma presti\u017enom literarnom listu u kojem je jedan od urednika bio Petar Ko\u010di\u0107.<\/p>\n
Ivo je bio popularan me\u0111u svojim kolegama, tako da je postao starje\u0161ina Hrvatske progresivne studentske organizacije koja se pod njegovim rukovodstvom spojila sa Srpskom progresivnom grupom, \u0161to je bio izraz rastu\u0107eg duha jugoslavizma me\u0111u bosanskim studentima upravo prije 1914. Kada su 1912. godine sarajevski studenti odlu\u010dili da se pobune protiv raspu\u0161tanja Hrvatskog sabora od strane Austrijanaca, Ivo je bio \u010dlan studentskog odbora koji je isplanirao \u0161trajk od 18-19. februara, kojeg je policija brutalno ugu\u0161ila. (Ka\u017eu da je Andri\u0107 u naru\u010dju dr\u017eao mladog radnika na samrti, dok su mu iznad glave zvi\u017edali meci.) Izgleda da mu je to u\u010de\u0161\u0107e u \u0161trajku bio jedini glavni nezakoniti \u010din protiv vlade. Ipak, biografi neprekidno uveli\u010davaju Andri\u0107evu ulogu protiv Austrije, pritom ignori\u0161u\u0107i njegova pomalo ravnodu\u0161na poricanja dok ga povezuju sa \u201cpokretom\u201d Mlada Bosna, \u0161to uop\u0107e i nije bio pokret, ve\u0107 samo naziv za previranje bosanskih studenata \u2013 naziv koji je primijenio niko drugi do Petar Ko\u010di\u0107. (Ko\u010di\u0107 je tako\u0111er volio nazivati Srbiju \u201cPiemontom\u201d Ju\u017enih Slavena.)<\/p>\n
Nakon \u0161to je u ljeto 1912. godine maturirao, Ivo Andri\u0107 napu\u0161ta Sarajevo, prire\u0111uju\u0107i dirljiv opro\u0161tajni govor \u010dlanovima studentske organizacije na \u017eeljezni\u010dkoj stanici. Prema rije\u010dima jednog Andri\u0107evog biografa, Miroslava Karaulca: \u201cAndri\u0107 napu\u0161ta Sarajevo u trenutku kada ono postaje sama ta\u010dka bola u dugoj neuralgiji Austro-Ugarske monarhije.\u201d O\u010digledno je da se do svoje dvadesete godine, a posebno nakon lo\u0161eg iskustva u \u0161trajku, Andri\u0107 opredjelio za poeziju i \u017eivot, radije nego za politiku i patnju.<\/p>\n
Andri\u0107eva sljede\u0107a destinacija bio je Zagreb, gdje upisuje Prirodno-matemati\u010dki fakultet, \u0161to je bio neobi\u010dan izbor za pjesnika koji je pao iz matematike (Karaulac pretpostavlja da je to bila jedina katedra na kojoj su se nudile stipendije). Ali Ivo je do\u0161ao u Zagreb ne zbog matematike, ve\u0107 zbog poezije, i bez ikakvih problema je sklopio poznanstva sa piscima kao \u0161to su A. G. Mato\u0161, Ljubo Vizner, Kre\u0161o Kova\u010di\u0107 i Vladimir Cerina, jer je do tada ve\u0107 stekao reputaciju pjesnika i politi\u010dkog aktiviste. I zaista, kada je 1914. godine objavljena antologija mladih hrvatskih pjesnika pod nazivom Hrvatska mlada lirika, Ivo Andri\u0107 je bio jedini navedeni bosanski pjesnik. Upravo je tokom svog boravka u Zagrebu Andri\u0107 razvio blisku vezu sa Evgenijom Gojmerac, sa kojom se poslije dopisivao iz zatvora.<\/p>\n
U jesen 1913. Ivo napu\u0161ta Zagreb i odlazi u Be\u010d, gdje se upisuje na Odsjek za slavistiku na Univerzitetu. Tu poha\u0111a predmet Milana Ra\u0161etara \u201cSrpskohrvatska knji\u017eevnost 17. i 18. stolje\u0107a\u201d, kao i predmet \u201cVlade i dr\u017eave na Balkanskom poluotoku u 13. i 14. stolje\u0107u\u201d Josefa Jire\u010deka. Saglasno svom jugoslavizmu, Andri\u0107 se pridru\u017euje hrvatskoj studentskoj grupi \u201cZvonimir\u201d, i srpskom dru\u0161tvu \u201cZora\u201d \u2013 isto dru\u0161tvo kojem je Petar Ko\u010di\u0107 pripadao deset godina ranije, i pred \u010dijim je \u010dlanovima \u010ditao i analizirao Jazavca pred sudom i druge pripovijetke. Ali za razliku od Ko\u010di\u0107a koji se tokom svog boravka u Be\u010du borio sa surovim siroma\u0161tvom, Andri\u0107 je \u017eivio bezbri\u017eno, iznajmljuju\u0107i sobu u staroj otmjenoj zgradi udaljenoj samo nekoliko minuta pje\u0161ice od univerziteta.<\/p>\n
U prolje\u0107e 1914. Ivo nastavlja sa svojim putovanjima, prebacuju\u0107i se dalje na Jagiellonian Univerzitet u Krakovu, promjena koju je inicirao njegov dobrotvor dr. Tugomir Alaupovi\u0107, tada \u010dlan Bosanskog dr\u017eavnog savjeta i nekada\u0161nji Andri\u0107ev profesor u gimnaziji. Andri\u0107ev razlog za premje\u0161taj u Krakov je bio taj da je klima u Be\u010du lo\u0161a za njegova plu\u0107a. (Najprije je zamolio Alaupovi\u0107a da ga po\u0161alje na neki univerzitet u Rusiju, ali to nije sre\u0111eno.) Dok posmatramo Andri\u0107eva putovanja, sti\u010demo dojam da se on ustvari nastojao skloniti \u0161to je dalje mogu\u0107e od \u201csredi\u0161ta patnje\u201d, od eksplozije za koju je znao da \u0107e se desiti. Kada je 28. juna 1914. godine \u010duo vijest o sarajevskom atentatu, Ivo se nije vratio u svoju sobu da pokupi papire i druge stvari. Istog trena se zaputio u Zagreb, gdje sre\u0107e svog bogatog prijatelja \u010cerinu i zajedno sa njim odlazi na Jadransku obalu. Ali \u010cerina ostavlja Andri\u0107a u Rijeci, te nastavlja dalje ka Italiji, dok je Ivo oti\u0161ao u Split gdje je \u010dekao da ga policija uhapsi jer je znao da je na njihovoj listi sumnjivaca.<\/p>\n
Mogu\u0107e je da je i Andri\u0107 planirao oti\u0107i u Italiju, ali kada mu papiri nisu stigli u Rijeku (iz Krakova su poslani u Zagreb, a potom gre\u0161kom vra\u0107eni nazad u Krakov) bio je prisiljen ostati na Jadranskoj obali. Za nekoliko dana je uhva\u0107en u austrijskoj mre\u017ei potrage za zlo\u010dincima, zajedno sa stotinama nacionalista iz Dalmacije, zavr\u0161iv\u0161i na kraju u zatvoru u Mariboru gdje je proveo sedam mjeseci. Za Andri\u0107evu dobru sre\u0107u je tipi\u010dno to da je mariborski zatvor bio model institucije u to doba. Tako\u0111er, nije bio smje\u0161ten u samici kao \u0161to je to bio slu\u010daj sa Ko\u010di\u0107em u \u201cCrnoj ku\u0107i\u201d u Banja Luci, i u zatvoru u Tuzli. Andri\u0107 je mariborski zatvor nazvao \u201cmalim univerzitetom\u201d gdje je po\u010deo u\u010diti engleski jezik, te je imao priliku da se dru\u017ei sa onima koji su dijelili iste kulturolo\u0161ke interese. (Ovo nas podsje\u0107a na komentare Milovana \u0110ilasa o zatvoru Sremska Mitrovica u 1930-im, kada ga je Mo\u0161e Pijade transformisao u partijsku \u0161kolu komunista.) Upravo je u zatvoru Andri\u0107 izu\u010davao S\u00f6ren Kierkegaardovo djelo Either \u2026 Or (Ili \u2026 ili) koje je odgovorno za ve\u0107inu njegovih filozofskih shvatanja, a u Mariboru je tako\u0111er po\u010deo \u010ditati Walt Whitmana, te je uz pomo\u0107 njema\u010dke verzije preveo djelo Oscara Wildea, \u201cBalada o tamnici u Readingu.\u201d<\/p>\n
Ali uprkos beneficijama koje je izvukao iz svog boravka u austrijskom zatvoru, uklju\u010duju\u0107i i patriotsku ozlogla\u0161enost, ne sti\u010demo utisak da je Andri\u0107 imao \u010dvrsta ubje\u0111enja koja \u0107e ga odr\u017eati tokom zato\u010deni\u0161tva. Tako je, na primjer, na samom po\u010detku svog zato\u010deni\u0161tva, Andri\u0107 napisao Evgeniji iz Splita: \u201cDa Vi znate \u0161ta je tamnica (a pogotovo ona u Splitu), Vi biste bili zahvalni Bogu \u0161to ste \u017eivi i slobodni i cio dan bi pjevali i tr\u010dali po travi.\u201d A poslije je iz Maribora napisao sljede\u0107e: \u201cMeni je nevjerovatno te\u0161ko, kako mi odista nikad nije bilo; ako sve ovo sre\u0107no pre\u017eivim, onda znam da me moj Bog voli. Moli se za mene i pi\u0161i mi \u010desto. Ti razumije\u0161?\u201d U drugim pismima upu\u0107enim Evgeniji, Ivo navodi da se najvi\u0161e brine za svoju majku, i da je lo\u0161eg zdravlja, ali da \u0107e se poku\u0161ati izvu\u0107i za njeno dobro, jer ipak joj je on sin jedinac.<\/p>\n
Andri\u0107 nije bio uzoran revolucionar, ali je zato dobro iskoristio svoje iskustvo u zatvoru, te je objavio dva toma poetskih memoara: Ex Ponto (1918, naslov djela je aluzija na Ovidijeve pjesme Epistolae ex Ponto), i Nemiri (1920). U Ex Pontu, Andri\u0107 pi\u0161e o svom poni\u017eavanju kada su ga proklinjali i pljuvali po njemu dok je sa ostalim zatvorenicima mar\u0161irao ulicama Maribora (\u201coni su mislili da smo mi srpski zatvorenici\u201d). A u djelu Nemiri, u \u201cPri\u010di iz Japana\u201d, Andri\u0107 je transformisao svoju studentsku pobunu, zato\u010deni\u0161tvo i iskustva iz zatvora u anegdotu o juna\u0161tvu jednog \u201cjapanskog\u201d pjesnika, zavr\u0161avaju\u0107i sa pomalo sebi\u010dnim \u201csayonara\u201d upu\u0107eno cijeloj politi\u010dkoj areni. U ovoj pri\u010di, pjesnik Mori Ipo kuje zavjeru zajedno sa grupom od 350 urotnika (\u0161to je ta\u010dan broj zatvorenika koji su bili na brodu sa Andri\u0107em od Splita do Rijeke) protiv raskala\u0161ne carice Au-Ung (Austro-Ugarska?). Poput Andri\u0107a, i pjesnik biva protjeran na tri godine, ali vra\u0107a se trijumfalno sa ostalim urotnicima. Kada se njih 350 skupilo da podijele mo\u0107, oni pozivaju Mori Ipoa, ali on im umjesto toga \u0161alje pismo. U njemu pi\u0161e: \u201cI molim vas da mi oprostite \u0161to ne mogu da s vama dijelim i vlast kao \u0161to sam dijelio borbu. Ali pjesnici su \u2013 protivno od drugih ljudi \u2013 vjerni samo u nevolji. \u2026 Mi, pjesnici, smo za borbu ro\u0111eni; stra\u0161ni smo lovci, ali od plijena ne jedmo.\u201d Uz to, Ipo-Ivo informi\u0161e odbor od 350 urotnika o svom odlasku, ali \u201cdo\u0111e li ikad na na\u0161e carstvo \u2026 kakva bijeda i isku\u0161enje \u2026 i bude potrebna borba i utjeha, potra\u017eite me molim vas.\u201d Ispostavilo se da je Andri\u0107evo iskustvo u zatvoru bilo plodna podloga za njegovu kreativnost, i to ne samo u njegovim ranim poetskim djelima, ve\u0107 i u kasnijim proznim djelima, kao na primjer u pripovijeci U zindanu, te u njegovom remek-djelu, noveli Prokleta avlija, u kojoj nas njegovo poznavanje zatvorske atmosfere tjera da se osje\u0107amo kao da smo unutar stambolske tamnice sa fratrom Petrom.<\/p>\n
U martu 1915. godine, nakon \u0161to je austrijska vlada odlu\u010dila da nema dovoljno dokaza da ga optu\u017ei za izdaju, Andri\u0107 je pu\u0161ten iz mariborskog zatvora i protjeran u malo selo Ov\u010darevo u Bosni, pod nadzorom fratra Alojzija Per\u010dinli\u0107a, franjeva\u010dkog \u017eupnika lokalne crkve. Ivina majka je tako\u0111er do\u0161la u Ov\u010darevo, gdje je slu\u017eila kao ku\u0107epazitelj fratru Per\u010dinli\u0107u dok je svom sinu pomagala da se oporavi. Po mi\u0161ljenju Nike Bartulovi\u0107a, zatvorenika u Mariboru koji je napisao predgovor za Ex Ponto, za Andri\u0107a je pritvor u Ov\u010darevu bio te\u017ei nego boravak u zatvoru. Bartulovi\u0107 navodi da je u zatvoru Andri\u0107 imao barem prijatelje, i unutar \u010detiri zida \u201coni su mogli slobodno tje\u0161iti i hrabriti jedni druge bez ikakvog straha.\u201d U vezi svog boravka u Ov\u010darevu, Andri\u0107 zapisuje: \u201cDani mi prolaze uzalud. Najljep\u0161i izvori du\u0161ini presahnu\u0161e. Izgubio sam dodir sa svima koji me vole i razumiju.\u201d (Ex Ponto).<\/p>\n
Za mladi\u0107a koji je odrastao u Bosni te je napustio da poha\u0111a univerzitete u Zagrebu, Be\u010du i Krakovu, i koji je iskusio boemski \u017eivot, mora da je uistinu bilo te\u0161ko biti iznenada ba\u010den nazad u tu istu Bosnu, ograni\u010den na dru\u0161tvo svoje majke i franjeva\u010dkog fratra, u selo \u010diji sam naziv odslikava ovce i pastire. No, Andri\u0107eva slika njegovog izgnanstva u Ov\u010darevo nije potpuno sumorna. Na primjer, jedno njegovo pismo Evgeniji obiluje pobo\u017enim uvjerenjem da ga je bo\u017eansko provi\u0111enje poslalo u Bosnu s razlogom, i da \u0107e njegov ostanak tu biti najbolje rje\u0161enje. Govori joj o tome kako fratru Per\u010dinli\u0107u poma\u017ee u njegovom radu sa mladima iz \u017eupe, tako \u0161to u\u010di djecu da pjevaju crkvene pjesme, i grabljama obra\u0111uje zemlju. I premda mo\u017eemo saosje\u0107ati sa mladim Andri\u0107em, kojem je ponekad toliko dosadno da pada u o\u010daj, mi smo ipak uzbu\u0111eni zbog njegove intuicije (ili vjerovanja) da je s razlogom prisiljen da se vrati u Bosnu. Jer dok u\u010di djecu da pjevaju Muku Hristovu i dok obra\u0111uje zemlju, njegov um, ili radije njegova podsvijest, jo\u0161 uvijek u stanju \u0161oka zbog kontrasta Zagreb-Be\u010d-Krakov i Ov\u010darevo, po\u010dinje da posmatra tu Bosnu u novom svjetlu. Zaista je mogu\u0107e da je Ivo Andri\u0107 imao svoju prvu veliku stvarala\u010dku viziju u Ov\u010darevu dok je slijedio pokornog fratra Per\u010dinli\u0107a u njegovim \u017eupnim du\u017enostima, slu\u0161ao franjeva\u010dke anegdote o njihovoj borbi za pre\u017eivljavanje protiv Turske, posje\u0107ivao manastir Gu\u010da Gora blizu Travnika, i \u010ditao lijepo sa\u017eete hronike iz turskog perioda.<\/p>\n
I upravo je u tim poniznim franjevcima, Andri\u0107 – jo\u0161 uvijek pobo\u017ean katolik – prona\u0161ao svoje hrvatske junake koji mogu parirati srpskim i muslimanskim junacima u epskim pjesmama. Andri\u0107ev fratar Marko u pripovijetkama U musafirhani i Kod kazana je tvrdoglav poput Bosne, te odbija u\u010diti. Ali on je tako\u0111er u stanju podnijeti ekstremne pote\u0161ko\u0107e, nepokolebljiv je u svom celibatu, i prepu\u0161ten \u010darima zanosa, bosanskoj vrsti euforije koja je ponekad sli\u010dna vjerskoj ekstazi. (Srpski kalu\u0111er Simeun \u0110ak u Ko\u010di\u0107evom ciklusu o Simeunu \u0110aku je tako\u0111er prepu\u0161ten zanosu.) Usput re\u010deno, ti bosanski franjeva\u010dki fratri, pripadnici provincije koju je crkva zvala Bosna Srebrena, su slijedili vlastita pravila, ponekad su nosili pi\u0161tolje i obla\u010dili se u civilnu odje\u0107u, a \u010dak su posjedovali i zemlji\u0161ne posjede, i podmi\u0107ivali turske \u010dinovnike.<\/p>\n
Pri pisanju pripovijetki za \u201cFranjeva\u010dki ciklus\u201d Andri\u0107u je pomoglo ne samo njegovo vlastito iskustvo u Ov\u010darevu i Zenici sa ocem Per\u010dinli\u0107em, ve\u0107 i istra\u017eivanje za doktorsku disertaciju Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der turkischen Herrschaft (Razvoj duhovnog \u017eivota u Bosni pod uticajem turske vladavine, Graz 1924.), u kojoj je vezano za osmanlijsku vlast u Bosni zaklju\u010dio da je ona uni\u0161tila su\u0161tinu bosanskog dru\u0161tva i smrtno ranila njen duh. U biranju radnje i glavnih likova, Andri\u0107u su pomogle publikacije hronika od strane nekoliko franjeva\u010dkih samostana (Fojnica, Kre\u0161evo, Kraljeva Sutjeska, Gu\u010da Gora) u Glasniku Zemaljskog muzeja u Sarajevu. U Glasniku je tako\u0111er objavljeno nekoliko muslimanskih historijskih dokumenata, me\u0111u kojima i Ba\u0161eskijin ljetopis o \u017eivotu u Sarajevu u drugoj polovini 18. stolje\u0107a, kao i Kratak uvod u pro\u0161lost Bosne i Hercegovine Safveta-bega Ba\u0161agi\u0107a, i Boj pod Banjomlukom godine 1737. Mehmed-bega Kapetanovi\u0107 Ljubu\u0161aka, na osnovu koje je Andri\u0107 napisao pripovijetku Mustafa Mad\u017ear. \u010cini se da je Andri\u0107eva upotreba likova iz stvarnog \u017eivota (ve\u0107ina redovnika u njegovim djelima poti\u010du iz tri samostana: Kre\u0161evo, Fojnica i Kraljeva Sutjeska) odraz usmene tradicije, prvenstveno epske. Ta tradicija je \u010dak bila zastupljenija u djelima Petra Ko\u010di\u0107a koji je skoro sve svoje likove uzimao iz stvarnog \u017eivota, ne trude\u0107i se \u010dak ni da im promijeni imena.<\/p>\n
Premda mo\u017eemo re\u0107i ne\u0161to o uticaju Kierkegaarda na Andri\u0107ev Weltanschauung (pogled na svijet), prije svega s obzirom na njegov kasniji pesimizam i ambivalentnost prema borbi izme\u0111u dobra i zla, ne treba se obazirati na njegov rodni kraj gdje se i dalje zadr\u017eavao miris srednjovjekovne maniheisti\u010dke hereze zvane \u201cbogumilstvo\u201d, koja je cvjetala sve do turske invazije. Andri\u0107 raspravlja o toj herezi u svojoj doktorskoj disertaciji, i mada je u svojim pri\u010dama ne identifikuje po imenu mi ipak osje\u0107amo njenu prisutnost, kao na primjer u pri\u010di Kod kazana, u kojoj se fratar Marko osvr\u0107e na borbu izme\u0111u dobra i zla, i ulogu Boga: \u201cKako je mo\u0107no zlo, nerazumljivo, kako mo\u017ee da bude hrabro, ponosito, i kako ga ima svuda, i ondje gdje se \u010dovjek najmanje nada. Kako \u010desto bog napu\u0161ta svoje i ostavlja ih zlom slu\u010daju. \u2026 Ima ga onoliko koliko ga je bog dao. Sad, \u0161ta mu ja mogu!\u201d<\/p>\n
Andri\u0107evo izgnanstvo u Bosnu, koje je proiza\u0161lo iz njegovog studentskog aktivizma, bilo je od iznimne va\u017enosti za njegov stvarala\u010dki razvoj, tjeraju\u0107i ga nazad u domovinu. Vi\u0161e se nikad nije stvarala\u010dki udaljio od Bosne, iako je dvadeset godina putovao i \u017eivio u evropskim prijestolnicama kao pripadnik jugoslovenskog diplomatskog kora (1921-1941). A kada ga je rat prisilio na drugo izgnanstvo, ovog puta u Beograd (1941-1945), Andri\u0107 se u svojim mislima vratio Bosni i napisao dva najzna\u010dajnija romana, Na Drini \u0107uprija i Travni\u010dka hronika, koji su mu 1961. godine donijeli Nobelovu nagradu za knji\u017eevnost.<\/p>\n
Me\u0161a Selimovi\u0107<\/h2>\n
Tre\u0107i bosanski pisac-buntovnik koji svojim beskompromisnim idealizmom podsje\u0107a na Petra Ko\u010di\u0107a, a svojom tvrdoglavo\u0161\u0107u i moralnim integritetom na Andri\u0107evog fratra Marka, je Me\u0161a Selimovi\u0107.<\/p>\n
Me\u0161a Selimovi\u0107 (1910-1982) je odrastao u Tuzli, u nekada bogatoj, tradicionalnoj muslimanskoj porodici. Kada mu je bilo osam godina, Bosna je postala dio Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, stvorene kao rezultat Wilsonovih \u201c\u010cetrnaest ta\u010daka\u201d i Versajskog sporazuma (1918).<\/p>\n
Premda je i\u0161ao u muslimansku osnovnu \u0161kolu (iskustvo koje je izgleda krajnje prezirao), Me\u0161a je poha\u0111ao integriranu srednju \u0161kolu (gimnaziju) u Tuzli za koju su ga vezale najljep\u0161e uspomene. U djelu Sje\u0107anja, Me\u0161a daje detaljan opis svojih nastavnika, me\u0111u kojima je i biv\u0161i \u010dlan ruskog suda, nekada\u0161nji oficir francuske konjice, te nastavnik klasi\u010dnih predmeta koji ne samo da je podu\u010davao gr\u010dki, latinski i filozofiju, ve\u0107 je i poznavao sve evropske jezike. Me\u0161a se potrudio da naglasi da njegova \u0161kola nije bila neka obi\u010dna \u0161kola u provinciji. (\u201cI ako smo mi, njihovi \u0111aci, i\u0161ta postigli u \u017eivotu, zahvaljujemo to njima, tim hrabrim darovitim ljudima.\u201d)<\/p>\n
Me\u0111utim, jedan od njegovih nastavnika, katoli\u010dki sve\u0107enik dr. Drago D., je pru\u017eio Selimovi\u0107u uvid u kompleksnost i nekonzistenciju ljudskog pona\u0161anja. Dr. Drago D. je stao u Me\u0161inu odbranu pred nastavni\u010dkim vije\u0107em kada je ovaj napisao rad u kojem preispituje postojanje Boga, dok se lokalni vjerski vo\u0111a (mula) zalagao da ga izbace iz \u0161kole. Ali za vrijeme Drugog svjetskog rata, taj isti Drago D. postaje vo\u0111a usta\u0161a (hrvatska fa\u0161isti\u010dka partija), koji je poslao Srbe i Jevreje u koncentracioni logor Jasenovac. Selimovi\u0107 nam govori da je jedna od Draginih \u017ertava bio nastavnik Danilo Salom, jevrejski nastavnik matematike. Mlade usta\u0161e – biv\u0161i Salomovi u\u010denici, su poslani po njega, te su ga prebili u njegovoj ku\u0107i i na ulici. Krajem rata, partizani su pogubili Dragu D. (\u201cStrijeljan je jednog tmurnog oktobarskog jutra kad su na\u0161e jedinice oslobodile Tuzlu 1944. godine. \u2026 Ta neslavna zavr\u0161nica jednog \u017eivota koji mi je do 1941. izgledao savr\u0161eno \u010dist, potpuno me zbunila.\u201d)<\/p>\n
Godine 1929. Me\u0161a odlazi u Beograd kako bi zapo\u010deo sa studijem; na prvoj godini se vrlo malo trudio, a no\u0107i je provodio u barovima i kafanama, te gubio novac na kartama. Ali svjetska ekonomska kriza, koja je odvela njegovu porodicu u bankrot, ga je natjerala da se uozbilji. Postaje podstanar u muslimanskom studentskom domu Gajret (arapska rije\u010d za revnost) koje je finansiralo dobrotvorno bosansko dru\u0161tvo istog naziva. Uz to, postaje simpatizer komunizma, udru\u017euju\u0107i se sa Milovanom \u0110ilasom i pametnim muslimanom Hasanom Brki\u0107em, tako\u0111er iz Bosne, i pripadnikom Komunisti\u010dke partije u Beogradu. Brki\u0107 je savjetovao Me\u0161u da se priklju\u010di pojedinim studentskim organizacijama, te da ga izaberu za liderske pozicije kako bi Komunisti\u010dka partija mogla uticati na njihovu politiku. U djelu Sje\u0107anja Selimovi\u0107 nam ne govori zbog \u010dega je radio za komuniste, ali sumnja se na mje\u0161avinu motiva, uklju\u010duju\u0107i ga\u0111enje prema diktaturi kralja Aleksandra Kara\u0111or\u0111evi\u0107a, Me\u0161in vlastiti osje\u0107aj nepripadanja kao musliman u srpsko-orijentisanoj zemlji, spojen sa privla\u010dno\u0161\u0107u me\u0111unarodnog pokreta, te dra\u017e marksizma kao lijek za to te\u0161ko ekonomsko razdoblje. Ali kada ga je Hasan Brki\u0107 zamolio da postane \u010dlanom Komunisti\u010dke partije, Me\u0161a Selimovi\u0107 je odbio, navode\u0107i kako ne \u017eeli izgubiti nezavisnost.<\/p>\n
\u201cTako sam i rekao Hasanu Brki\u0107u. Hasan se toga sje\u0107ao i za vrijeme rata, nije zaboravio i oprostio tu moju mladi\u010dku uvrnutost, mada smo bili dobri prijatelji. Da li zbog te izjave ili \u0161to su i drugi ljudi vidjeli moje osobine, u mojoj partijskoj karakteristici, od 1941. do 1951. godine, uvijek je uz ostala obilje\u017eja, stajalo da sam intelektualac, individualista, kao sasvim negativna karakteristika.\u201d<\/p><\/blockquote>\n
Selimovi\u0107 dodaje kako je zapravo shvatio da je svojom krivicom odr\u017eao vlastito mi\u0161ljenje o svemu u doba \u201coru\u017eane revolucije\u201d, ali dodaje i sljede\u0107e: \u201cDa sam uspio da pobijedim svoju prirodu, vjerovatno ne bih ni bio pisac.\u201d (Sje\u0107anja)<\/p>\n
Nakon zavr\u0161etka studija na univerzitetu u Beogradu, na Odsjeku za srpskohrvatsku knji\u017eevnost, Me\u0161a se vra\u0107a nazad u Tuzlu gdje po\u010dinje raditi kao nastavnik knji\u017eevnosti u gimnaziji koju je nekada poha\u0111ao. Tu je predavao sedam godina, i na taj na\u010din izdr\u017eavao cijelu porodicu. Sva djeca u porodici Selimovi\u0107, uklju\u010duju\u0107i njegova dva brata i sestru, su bili ili \u010dlanovi komunisti\u010dke partije ili skojevci (pripadnici komunisti\u010dke omladine), a kada je u junu 1941. godine izbio rat, ubrzo su se priklju\u010dili pokretu otpora protiv nacista i hrvatske fa\u0161isti\u010dke dr\u017eave koji su preuzeli Bosnu. Me\u0161a je zajedno sa bra\u0107om i sestrom krijum\u010dario zalihe partizanima, slu\u0161ao inostrane radio stanice, \u0161irio vijesti sa isto\u010dnog fronta, te pru\u017eao skloni\u0161te komunisti\u010dkim bjeguncima. Bile su to opasne radnje, prije svega zato \u0161to se za Selimovi\u0107e znalo da su komunisti\u010dka porodica, a pripadnici Gestapa ili usta\u0161e bi im svake sedmice pretra\u017eili ku\u0107u.<\/p>\n
Selimovi\u0107ev opis njihova hap\u0161enja i odvo\u0111enja u tamnicu se ponekad \u010dita kao roman, dok u\u017eivamo u \u0161ald\u017eija elementima u njegovim zatvorskim avanturama. Dok provode tri dana u samici, bez hrane i vode, ruku i nogu zamandaljenih u okove, poma\u017ee im manje sputan zatvorenik koji im putem lijevka od papira dostavlja vodu i mrvice hljeba. Zatim im jedan seljanin neobi\u010dnog imena, no\u0107ni \u010duvar Andrija Bo\u017ei\u0107, svake no\u0107i otvara vrata njihove \u0107elije i pu\u0161ta ih da hodaju okolo. Napokon su oslobo\u0111eni uz pomo\u0107 tu\u017eioca simpatizera koji je namjerno pripremio lo\u0161e sastavljen slu\u010daj. O svom boravku u tamnici, Selimovi\u0107 je izjavio: \u201cNajja\u010di utisci iz rata vezani su mi za zatvor, i njih se naj\u010de\u0161\u0107e sje\u0107am.\u201d<\/p>\n
Nakon \u0161to su on i njegova bra\u0107a napustili Tuzlu da se priklju\u010de partizanima 1943. godine, Me\u0161a ponovo stupa u kontakt sa Hasanom Brki\u0107em. Brki\u0107 je sada bio direktor Agitpropa (agitacija i propaganda) za isto\u010dnu Bosnu, i nagovorio je Selimovi\u0107a da se priklju\u010di njegovom osoblju. U Sje\u0107anjima, Selimovi\u0107 nam govori o tome kako je Brki\u0107 prasnuo u smijeh kada je pro\u010ditao jednu propagandnu bro\u0161uru koju je Me\u0161a pripremio, onu u kojoj seljane i \u201cborce\u201d poziva na pobunu. Me\u0161a je nastojao biti originalan tako \u0161to je citirao ruskog pjesnika Demjana Bednyja i izbjegavao kli\u0161eje poput \u201cradnici, seljani, po\u0161tovana inteligencija\u201d. Ali Hasan Brki\u0107 mu poja\u0161njava da \u201cponavljanje zna\u010di sigurnost, unosi mir u onoga ko \u010dita ili slu\u0161a, navikava ga da se kre\u0107e u krugu poznatih pojmova i spoznaja, a to je vrlo va\u017eno za psiholo\u0161ku ubedljivost i za sugestivnost djelovanja.\u201d<\/p>\n
\u201cKada sam mu rekao,\u201d zapisuje Selimovi\u0107, \u201cda je to tehnologija i psihologija molitve, odgovorio je da je to u su\u0161tini ta\u010dno, i da tu \u010dinjenicu ne treba olako ironizirati.\u201d Selimovi\u0107 navodi da nikada nije \u010duo da je neko na tako ubjedljiv na\u010din objasnio psihologiju propagande kao \u0161to je to tog dana, u brdima isto\u010dne Bosne, u\u010dinio Hasan Brki\u0107. Njihova rasprava koja je na\u0161iroko prepri\u010dana u Sje\u0107anjima isti\u0107e krucijalnu razliku u stavovima ta dva muslimana prema ljudskoj individualnosti. Nakon rata, Hasan Brki\u0107 se uspeo na visoke pozicije u novoj vladi, dok je Me\u0161u Selimovi\u0107a \u010dekala nova buna.<\/p>\n
U novembru 1944. godine, kako se rat u Jugoslaviji primicao kraju, Me\u0161inog brata \u0160efkiju pogubio je partizanski strelja\u010dki vod zbog pomjeranja nekog namje\u0161taja iz dr\u017eavnog skladi\u0161ta, s ciljem da nadomjesti namje\u0161taj koji su mu ukrale usta\u0161e. Na kraju je objavljeno da je \u0160efkija strijeljan \u201cda poslu\u017ei kao primjer drugima\u201d, jer je bio iz ugledne komunisti\u010dke porodice. Premda su ga vijesti o bratovom pogubljenju pogodile, to ipak nije sprije\u010dilo Me\u0161u da nekoliko dana poslije odr\u017ei zakazano predavanje pred \u010dlanovima partije. I upravo je ta odanost slu\u017ebi pred licem duboke li\u010dne \u017ealosti ono \u0161to Me\u0161a nije mogao oprostiti sebi poslije, jer mu se \u010dinilo da je vjernost partiji postavio iznad ljubavi prema svom bratu. (Mo\u017ee se re\u0107i da se privremeno pretvorio u osobu koju je Hasan Brki\u0107 nastojao stvoriti od njega \u2013 u partijsku \u201covcu\u201d.) I upravo je taj trenutak samoponi\u017eenja Me\u0161a imao na umu kada je u romanu Dervi\u0161 i smrt napisao sljede\u0107e:<\/p>\n
\u201c\u0160ta sam ja sad? Zakr\u017eljali brat ili nesigurni dervi\u0161? Jesam li izgubio ljudsku ljubav ili sam o\u0161tetio \u010dvrstinu vjere, izgubiv\u0161i tako sve?\u201d<\/p><\/blockquote>\n
Selimovi\u0107 nam daje nekoliko detalja o \u0160efkijinoj smrti, ali je mogu\u0107e da je njegov brat, komandant bataljona, pokazao isti individualizam poput Me\u0161e, i time stekao neprijatelje koji su ga dokraj\u010dili kada im se napokon ukazala prilika. Mo\u017eda je upravo to suo\u010davanje sa starim balkanskim plemenskim obi\u010dajima pogodilo Me\u0161u do sr\u017ei, jer je bio prisiljen da prihvati ne samo smrt svoga brata, ve\u0107 i krah ideala na kojima je petnaest godina zasnivao svoj \u017eivot.<\/p>\n
Krajem 1944., Selimovi\u0107 se seli u Beograd gdje mu je dodijeljena du\u017enost u Komisiji za ratne zlo\u010dine, i tu sre\u0107e Milovana \u0110ilasa, sada visoki \u010dinovnik u jugoslovenskoj vladi i direktor Agitpropa. (I \u0110ilas \u0107e deset godina kasnije do\u017eivjeti vlastito razo\u010darenje.) Me\u0161a se oku\u0161ao u pisanju nekoliko pripovijetki o ratu koje objavljuje u listu Na\u0161a knji\u017eevnost, za koji je ujedno bio i urednik. A o\u017eenio se partizankom, \u0161to je bio mo\u017eda plahovit, iracionalan poku\u0161aj da se ne otrgne od pro\u0161losti.<\/p>\n
Brak je potrajao manje od godinu dana, tako \u0161to je Selimovi\u0107 ostavio svoju trudnu suprugu zbog Darke, k\u0107erke prijeratnog srpskog generala koji je poginuo u Dahau. Darka je bila Selimovi\u0107ev spas. Selimovi\u0107evo odbacivanje partizanke zbog k\u0107erke kraljevskog generala je, prema kodu moralnosti \u0161to je prevladavao u Jugoslaviji odmah nakon rata (kod koji je \u0110ilas opisao u Anatomiji jednog morala, svom prvom \u201chereti\u010dkom\u201d \u010dlanku iz 1954.), bila anatema. Me\u0161a je otpu\u0161ten sa posla i iz komunisti\u010dke partije, a 1947. godine, on i Darka odlaze u Sarajevo kako bi zapo\u010deli novi \u017eivot.<\/p>\n
Ba\u0161 kao Andri\u0107evo izgnanstvo u Bosnu od 1915. do 1917. godine, Selimovi\u0107ev povratak u Bosnu bio je presudan za njegov razvoj kao pisac. Narednih deset godina, Me\u0161a, Darka i njihove dvije djevoj\u010dice su \u017eivjeli od milostinje, posu\u0111uju\u0107i novac od njihovog prijatelja Riste Trifkovi\u0107a dok je Me\u0161a obavljao razne poslove, a no\u0107u poku\u0161avao da pi\u0161e pri\u010de. Njegova prva zbirka pripovijetki se \u201czagubila\u201d kod izdava\u010da (\u0161to je bio jedini primjerak koji je posjedovao). No, ipak je, na Darkino insistiranje, nastavio pisati. O tom periodu ekstremnih pote\u0161ko\u0107a, Selimovi\u0107 je rekao: \u201cBila je to okrutna, ali sav\u0161ena \u0161kola \u017eivota.\u201d Godine 1950., objavljuje prvu zbirku pri\u010da, Prva \u010deta, i nakon \u0161to je postavljen za urednika izdava\u010dke ku\u0107e Svjetlost, nastavlja pisati i objavljuje svoj prvi roman Ti\u0161ine (1961), a 1965. i drugi roman Magla i mjese\u010dina, i napokon 1966. godine je bio spreman da objavi svoje remek djelo Dervi\u0161 i smrt.<\/p>\n
Od samog po\u010detka (1945-1946. godine), Me\u0161a Selimovi\u0107 je izbjegavaju\u0107i zahtjeve socijalisti\u010dkog realizma radio na razvijanju vlastitog stila i vlastitog \u201cglasa\u201d. Njegove prve pri\u010de podsje\u0107aju na Hemingwayove \u2013 kratke re\u010denice, prelijepi, temeljni opisi, i dijalog bez ikakvih posrednih detalja koji \u0107e prekinuti tok rije\u010di. Tematika o njegovom gubitku brata se, djelimi\u010dno prikrivena, javlja u njegovom prvom romanu Ti\u0161ine. Krajem rata, glavni junak se vra\u0107a ku\u0107i u Beograd, i pita se da li je njegov brat jo\u0161 uvijek \u017eiv. Kada sa svojim prijateljem Du\u0161kom ulazi u zamra\u010deni voz, on pomi\u0161lja:<\/p>\n
\u201cMo\u017eda je i moj brat me\u0111u ovim ljudima. \u2026 Bio je u zatvoru, u logoru, u nekim na\u0161im jedinicama, ali nikako da ga na\u0111em. Sti\u017ee me samo glas. Znam \u0161ta Du\u0161ko ho\u0107e da pita: zar jo\u0161 vjeruje\u0161 da \u0107e\u0161 ga na\u0107i? Da, vjerujem. Nemogu\u0107e je da ga ne na\u0111em. Volio sam ga vi\u0161e nego sebe, ili bar kao sebe. Suvi\u0161e je dobar, suvi\u0161e lijep, suvi\u0161e drag da ga vi\u0161e ne bude.\u201d<\/p><\/blockquote>\n
I on i Du\u0161ko hodaju hodnicima voza, te zovu njegovog brata u mraku. Taj smije\u0161ni, a ujedno i tu\u017eni podvig, tipi\u010dan za mladi\u0107e iznenada oslobo\u0111ene ekstremnog pritiska, pokazuje da je Me\u0161u i dalje mu\u010dila neprikladnost i nevjerovatnost na\u010dina kojim je njegov brat ubijen prije sedamnaest godina. Ovaj izvanredni roman, prera\u0111en 1965. i sa vi\u0161e radnje, je znamenit po nedostatku partizanske propagande i dokazivanja, po svojoj iskrenosti o osje\u0107anjima veterana povratnika, te njihovim emocionalnim pote\u0161ko\u0107ama i osje\u0107ajem ogor\u010denosti prema civilima pa \u010dak i onda kada su htjeli da ih oni prihvate. I po\u0161to je ovaj roman, za razliku od Me\u0161inih pripovijetki, napisan u prvom licu, sti\u010demo dojam da on stilisti\u010dki predstavlja veliki korak ka nekoj vrsti unutra\u0161njeg psiholo\u0161kog istra\u017eivanja, ponekad sli\u010dnog zanosu, \u0161to je najja\u010da karakteristika Me\u0161inog kasnijeg stila.<\/p>\n
Sljede\u0107e zna\u010dajno Selimovi\u0107evo djelo, Magla i mjese\u010dina (1965), koje je jedan kriti\u010dar nazvao \u201cpravim remek-djelom partizanske knji\u017eevnosti\u201d, je bio eksperimentalni roman u kojem je Me\u0161a poku\u0161ao predstaviti psiholo\u0161ki totalitet situacije posmatraju\u0107i je kroz simultane unutra\u0161nje monologe glavnih likova: zemljoradnika, partizanskog komandira (njegovog brata), mladog partizana odgojenog u gradu, i zemljoradnikove supruge koja se zaljubljuje u mladog partizana. Na kraju, Nijemci ubijaju i mladog partizana i zemljoradnika, \u010dija supruga ih zajedno sahranjuje. \u010citanjem ovog romana, ne do\u017eivljavamo epifaniju, niti nam raste razumijevanje, ve\u0107 dobivamo zloslutan osje\u0107aj da je ta partizanska aktivnost neure\u0111ena i besmislena u o\u010dima gra\u0111ana-posmatra\u010da usidrenih u stvarnom \u017eivotu. Postoji toliko lijepih odlomaka u ovoj knjizi, kao \u0161to su na primjer opisi dr\u017eave, popra\u0107eni senzibilnim nijansama osje\u0107aja koji ne o\u010dekujemo prona\u0107i u ratnom romanu napisanom u zemlji sa juna\u010dkom epskom tradicijom.<\/p>\n
Niti jedan od Selimovi\u0107evih ratnih romana i pripovijetki nije dobio vi\u0161e od skromne pohvale \u010ditala\u010dke publike. U tom smislu, u pore\u0111enju sa popularnijim piscima ratne generacije (Lali\u0107, Cosi\u0107, i drugi) Selimovi\u0107 je bio ispred svog vremena. Kada se 1966. godine pojavio njegov sljede\u0107i roman Dervi\u0161 i smrt, jugoslovenska publika je, naprotiv, bila spremna za njega, a knjiga je do\u017eivjela trenutni uspjeh. Smje\u0161tena u Sarajevu, u 18. stolje\u0107u, Dervi\u0161 i smrt je zaista knjiga o savremenoj Jugoslaviji, dok Me\u0161a jo\u0161 jednom poku\u0161ava tretirati bol zbog smrti svoga brata. Glavni lik, Ahmed Nurudin, \u010dije ime zna\u010di \u201csvjetlo vjere\u201d, je \u0161ejh ili glavni dervi\u0161 tekije mevlevijskog reda. Nurudin doznaje da je njegov brat u zatvoru, i odlazi lokalnom sudiji (kadiji), \u0161efu policije (muselimu), i muftiji, nastoje\u0107i osloboditi svoga brata. Ali tu se susre\u0107e sa indiferentno\u0161\u0107u ili sa prijetnjama da \u0107e nastradati. \u0160ejhova vjera u osmanski sistem vlasti postepeno slabi, dok napokon ne saznaje da je njegov brat pogubljen. Kao \u0161to on sam ka\u017ee:<\/p>\n
\u201cDvadeset godina sam dervi\u0161, a malim djetetom sam po\u0161ao u \u0161kolu, i ne znam ni\u0161ta izvan onoga \u0161to su htjeli da me nau\u010de. \u2026 Uvijek sam znao \u0161ta treba da \u010dinim, dervi\u0161ki red je mislio za mene \u2026 I eto, desilo se da je moga brata stigla nesre\u0107a. \u2026 Ne volim nasilje, mislim da je to znak slabosti \u2026 Pa ipak, kad je vr\u0161eno nad drugima, \u0107utao sam, odbijao da donosim presudu \u2026 priznavaju\u0107i \u010dak da se ponekad mora u\u010diniti zlo radi ve\u0107eg i va\u017enijeg dobra. Ali kad je bi\u010d vlasti pogodio moga brata, i mene je rasjekao, do krvi. \u2026 poznajem tog mladi\u0107a, nesposoban je za zlo\u010din. Ali evo, ne branim ga dovoljno \u010dvrsto, a njih ne opravdavam, \u010dini mi se samo da su mi svi zajedno nanijeli zlo, gotovo podjednako, poremetili me, suo\u010dili sa \u017eivotom izvan moje prave putanje, natjerali me da se odre\u0111ujem.\u201d<\/p><\/blockquote>\n
Nikada nismo sigurni \u0161ta zapravo tjera dervi\u0161a da reaguje: da li \u017ealost za bratom, ili srd\u017eba zbog uvrede njegovog polo\u017eaja, ili pak kombinacija ove dvije emocije. Ahmed podsti\u010de lokalnu bunu, ubija kadiju, i postaje novi sudija. Vremenom, pod uticajem tradicionalnih procedura (kori\u0161tenje \u0161pijuna, dou\u0161nika, itd.), on postaje isti kao i njegov bezobzirni prethodnik, postaje \u017ertva spletki, i na kraju romana \u010deka u zatvoru da bude zadavljen.<\/p>\n
Ovaj roman je pri\u010da o sukobu ideologije i \u017eivota, ljubavi i mo\u0107i. I dalje oprezan, Selimovi\u0107 smje\u0161ta radnju u 18. stolje\u0107e, da nam demonstrira \u0161ta bi se sve desilo njemu da je krenuo putem mo\u0107i i \u010dekao da se osveti bratovim ubicama. (Mora da je u mnogim trenucima zapravo i razmi\u0161ljao o osveti.) Ali ipak, Selimovi\u0107 na jedan umjetni\u010dki na\u010din pokazuje da u slu\u010daju da je bio u stanju krenuti Brki\u0107evim stopama, i da je dosegnuo polo\u017eaj na vlasti, na kraju bi se pretvorio u one koje je prezirao, te bi umro duhom, ako ne i fizi\u010dki poput dervi\u0161a. U tom smislu, Dervi\u0161 i smrt je bila katarza, i to ne samo za Me\u0161u Selimovi\u0107a, ve\u0107 za sve Jugoslovene koji su pretrpjeli nepravdu tokom rata i odmah nakon toga. Ta \u010dinjenica i ljepota stila u knjizi nam poma\u017eu da shvatimo zbog \u010dega je ovaj roman stekao univerzalno priznanje, te zbog \u010dega je njen autor 1969. godine primio pri\u017eeljkivanu Njego\u0161evu nagradu, koja se dodjeljuje samo jednom svake tri godine.<\/p>\n
Me\u0161a se jo\u0161 jednom suo\u010dava sa konfliktom izme\u0111u ideologije i \u017eivota u svom kratkom romanu Ostrvo (1973), \u0161to je bilo jedino njegovo djelo prevedeno na engleski (knjigu je prevela Jeanie Shaterian, a sam prevod je objavila Srpska akademija naslje\u0111a u Torontu). U poglavlju \u201cDa li da umre stari mandarin?\u201d, on nas tjera da se zapitamo da li smrt nekog pojedinca mo\u017ee biti ikad opravdana u odnosu na zajedni\u010dko dobro. To je kona\u010dan civilizovan odgovor upu\u0107en ljudima kao \u0161to je Hasan Brki\u0107.<\/p>\n
Posljednji zna\u010dajan Selimovi\u0107ev roman Tvr\u0111ava (1970) govori o alijenaciji u modernom vremenu, te njenom iscjeljenju kroz mo\u0107 ljubavi. O ovom romanu, sam autor je izjavio:<\/p>\n
\u201cTvr\u0111ava je svaki \u010dovjek, svaka zajednica, svaka dr\u017eava, svaka ideologija. Glavni junak romana \u017eeli da na\u0111e most do drugih ljudi, da iza\u0111e iz tvr\u0111ave, jer zna, razdvaja nas i uni\u0161tava mr\u017enja, odr\u017ea\u0107e nas samo ljubav, ili makar vjera da je mogu\u0107no ma kakvo sporazumijevanje me\u0111u pojedincima i zajednicom. Vo\u0111en tom vjerom i \u017eeljom, on ostaje vedar i moralno \u010dist.\u201d<\/p><\/blockquote>\n
Ba\u0161 kao \u0161to je u Dervi\u0161u i smrti prepri\u010dano Selimovi\u0107evo li\u010dno iskustvo gubitka brata, njegova \u017ealost i simboli\u010dna smrt, tako je u Tvr\u0111avi ispri\u010dano Me\u0161ino uskrsnu\u0107e kroz ljubav prema Darki. Smje\u0161tena ponovo u sarajevsku sredinu u 18. stolje\u0107e, ova pri\u010da koristi mnoga imena i detalje iz Ba\u0161eskijinog Ljetopisa o kojem je sama pozadina pri\u010de ovisna vi\u0161e nego Andri\u0107ev Put Alije \u0110erzeleza. Ali Selimovi\u0107ev roman je uistinu pri\u010da o njegovom preseljenju u Sarajevo sa Darkom, 1947. godine, te o njihovoj borbi za opstanak. Njegov junak Ahmet \u0160abo je veteran povratnik koji se \u017eeni kr\u0161\u0107ankom (Tijanom), i ne mo\u017ee na\u0107i posao zbog kritikovanja re\u017eima. Poma\u017ee mu njegov prijatelj Mula Ibrahim, pisar kojem je spasio \u017eivot za vrijeme rata.<\/p>\n
Ba\u0161 kao Dervi\u0161 i smrt, i Tvr\u0111ava je napisana u prvom licu, \u0161to objema romanima daje veoma razli\u010dit ton od onog sveznaju\u0107eg, nepristrasnog naratora u Andri\u0107evim djelima. Selimovi\u0107evi junaci posjeduju mu\u010dni senzibilitet prema svakom zlu koje se de\u0161ava oko njih, a njegov Ahmet \u0160abo se tvrdoglavo protivi prihvatanju zla kao kosmi\u010dke sile kao paritet dobru. U tom pogledu, Selimovi\u0107 prevazilazi sve ono \u0161to je apsurdno, vra\u0107a iskupljuju\u0107u mo\u0107 univerzumu (ljubav), a time i zna\u010denje, dok u isto vrijeme odbija orijentalni fatalizam i Andri\u0107ev autohtoni maniheizam.<\/p>\n
Ovaj esej je poku\u0161ao objasniti kako se usmena epska tradicija u Bosni transformisala nakon austrougarske okupacije 1878. godine, proizvode\u0107i pisce-buntovnike koji su igrali vode\u0107u ulogu u borbi Bosne za slobodu i promjene. Tri pisca-buntovnika o kojima se raspravljalo \u2013 Petar Ko\u010di\u0107, Ivo Andri\u0107 i Me\u0161a Selimovi\u0107 predstavljaju tri generacije i tri razli\u010dite vjerske tradicije, i svaki od njih je boravio u zatvoru. U zavr\u0161noj analizi, svi ti faktori \u2013 Bosna, vjerska tradicija, i zatvor su imali presudnu ulogu za njihovo stvarala\u0161tvo. Svaki od njih u isto vrijeme osje\u0107a i ljubav i mr\u017enju prema svom rodnom kraju (\u201cBosna je kurva\u201d, uzvikuje Ko\u010di\u0107ev David \u0160trbac), \u0161to je proizvod sekta\u0161kog razdora Bosne, zatucanosti, i provincijalnosti. Obzirom na mu\u010dnu historiju i ideolo\u0161ku raznolikost Bosne, mo\u017eda je podesno samo sljede\u0107e: Ba\u0161 kao \u0161to je Srbin bosanskog porijekla ispalio metke koji su zapo\u010deli pad svjetskog imperijalizma, isto tako je u na\u0161em vremenu musliman bosanskog porijekla u svojoj umjetnosti preslikao krajnju smrt razdorne ideologije.<\/p>\n
Translated by<\/em> Maja Pa\u0161ovi\u0107<\/strong> – \u00a9 2010<\/em> Maja Pa\u0161ovi\u0107<\/strong><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ome\u0111ena rijekama i planinskim vijencom Dinarida, planinska Bosna, koja nekad bija\u0161e nezavisno kraljevstvo, je oduvijek bila velika prepreka za sve strance koji su je htjeli okupirati i upravljati njom. Osmansko carstvo koje je u\u0161lo u zemlju na poziv pojedinih buntovnih magnata (otuda i izreka \u201c\u0161aptom Bosna pade\u201d) je vladalo tom turbulentnom zemljom vi\u0161e od \u010detiri stotine godina (1463-1878). Tokom 18. […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[61],"tags":[],"class_list":["post-623","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-5-no-4-2010-october","contributor-thomas-j-butler","volume-5-no-4-2010-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/623","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=623"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/623\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":797,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/623\/revisions\/797"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=623"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=623"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=623"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}