6. oktobar 1969, ponedjeljak.\u00a0 Preko Srbije jugozapadno od Beograda.\u00a0 Iz ovog ravnog kraja za\u0161li smo u sve brdovitije i brdovitije podru\u010dje i kad smo pre\u0161li lijepu Drinu u Zvorniku nalazili smo se zacijelo u Bosni: d\u017eamije s munarama i \u017eene u \u0161arenim dimijama, neke \u010dak sa \u0161amijama koje su im pokrivale nos i usta.\u00a0 \u0160to je kraj kr\u0161evitiji to je \u017eivot te\u017ei, a na to, recimo, ukazuje gotovo potpuno odsustvo cvije\u0107a oko ku\u0107a.\u00a0 Zapazili smo ograde (neke su tek grubo ispleleteno granje) koje seljaci postavljaju oko velikih plastova da sprije\u010de pristup stoci.\u00a0 Karakteristi\u010dni kosi dugi krovovi od sivog crijepa na hambarima.\u00a0 Ovo je vjerovatno najbolja vrsta dana i godine da se prelaze bosanske planine, s kasnim popodnevnim suncem \u0161to pada na crvene i zlatne boje jeseni.\u00a0 Bilo je zaista lijepo, no B. i ja smo se saglasili da ovaj kraj nikad ne bismo izabrali da u njemu osnujemo farmu.\u00a0 U Olovu B. je primijetio malo polje s bogumilskim spomenicima srednje veli\u010dine i, sav uzbu\u0111en, zaustavio se da ih bolje pogleda.<\/p>\n
Stigli smo u Sarajevo u sumrak.\u00a0 Hoteli su bili puni zbog neke konferencije pa je jedna \u017eena u \u201cStarom gradu\u201d poslala mladi\u0107a s nama preko rijeke do privatne sobe, rezervne sobe u porodi\u010dnom stanu.\u00a0 Pravi zgoditak, posebno turski zahod, koji je tek rupa u podu s dva mjesta za tvoja stopala.\u00a0 To je bila prastara zgrada i soba nije bila previ\u0161e \u010dista, ali se gazdarica ponudila da podgrije hranu za Dana ako \u017eelimo.\u00a0 Ve\u010dera u \u201cStarom gradu\u201d: jedan je \u010dovjek pjevao tu\u017ene pjesme pune uzdaha s drugovima za stolom (ko zna \u0161ta su sve popili) pa je \u0161ef sale do\u0161ao i rekao im: \u201cPrestanite, molim vas, to nije lijepo\u201d, ali se \u010dovjek nije na to obazirao i nastavio je s pjevanjem.\u00a0 \u0160ef sale nije vi\u0161e dolazio.\u00a0 Naru\u010dila sam pljeskavicu, a B. bosanski lonac, a onda me je B. odveo da stanem na otiske Principovih stopala na \u010duvenom uglu.<\/p>\n
7. oktobar, utorak.\u00a0 Ustala sam i oti\u0161la po izmaglici na Ba\u0161\u010dar\u0161iju u 7.15, \u010dak i prije nego \u0161to su se tezge postavile na tom starom trgu s kaldrmom, ali ne prije stotine golubova i onih jadnih ljudi koji ti prodaju zrnevlje kukuruza da ga baci\u0161 pticama.\u00a0 Tuda je prolazio navjerovatno raznolik svijet\u2014imu\u0107ni, dobro obu\u010deni grad\u0111ani, seljanke s tamnim maramama i brkati mu\u0161karci u \u010dak\u0161irama i crnim \u010dizmama, odrpani Cigani, \u017eene i djevojke, uvijek sa zlatnim min\u0111u\u0161ama.\u00a0 Nakon doru\u010dka u \u201cStarom gradu\u201d (\u201ckomplet\u201d s bijelom kafom) hodali smo uskim kaldrmisanim ulicama s desetinama du\u0107ana\u2014nakit, kola\u010di, novine, popravka cipela, itd, \u010diji su svi vlasnici bili Mustafe, Muhamedi, Alije i Had\u017eije\u2014potom u dvori\u0161te lijepe glavne d\u017eamije, a zatim u veliku prodavnicu Bosnafolklora gdje nam je voda i\u0161la na usta pri pogledu na \u0107ilime:\u00a0 Tu smo na kraju smo napravili na\u0161u veliku kupovinu kod lijepe i mile djevojke koja je rado odmotala veliki broj \u0107ilima da Danny pu\u017ee po njima i sanjari.\u00a0 Zatim do Muzeja Gavrila Principa, gdje su nam ljubazni stari kustos i B. ispri\u010dali o onome \u0161to se tu desilo i sve to o\u017eivjeli za nas . . .<\/p>\n
Popodne smo napravili veliku \u0161etnju uz jedno brdo (mimoilazili smo se sa seljacima s jagnjadima i konjima koji su silazili u grad\u2014da prosto postane\u0161 vegeterijanac od tog prizora), krivudavim pokrajnim uskim ulicama sve pastelnih boja.\u00a0 Djeca i Danny su se gledali kao op\u010dinjeni.\u00a0 Doksati nad ulicom, u turskom stilu.\u00a0 Mnogo ma\u010daka.\u00a0 Doma\u0107ice u dimijama.\u00a0 Oronula d\u017eamija sa znakom \u201cSpomenik kulture pod za\u0161titom dr\u017eave\u201d.\u00a0 Iza\u0161li smo kod stare tvr\u0111ave, sada vojne kasarne i sjeli da se divimo veli\u010danstvenom vidiku na grad, jo\u0161 u izmaglici, no do\u0161ao je jedan vojnik i upitao nas \u0161ta \u017eelimo.\u00a0 Ispostavilo se da nismo trebali biti tu pa smo si\u0161li do sljede\u0107eg zavijutka na putu, s kojeg se jo\u0161 pru\u017eao divan pogled . . .\u00a0 Onda smo oti\u0161li u sasvim drugi dio grada, u ulicu vi\u0161e zapadnoevropsog izgleda gdje je hiljade ljudi \u0161etalo, naro\u010dito mladi\u0107i koji su o\u010dijukali s djevojkama, i kona\u010dno smo na\u0161li knji\u017earu u kojoj smo kupilu kartu Sarajeva i Na Drini \u0107upriju (mladi prodavac je o\u010dito bio zadovoljan i volio je tu knjigu, jer je Andri\u0107 \u201cna\u0161\u201d).\u00a0 Onda smo oti\u0161li na \u0107evap\u010di\u0107e, koka-kolu i kola\u010de u lokal koji se zove \u201cRestaurant Grill\u201d gdje nisu imali pola stvari s menija, a jedan mali dje\u010dak se udario u sto, na\u0161to je on udario sto.\u00a0 Ve\u0107ina svijeta je samo jela slatki\u0161e, sa \u010da\u0161om kefira.\u00a0 Bili smo namrtvo umorni i oti\u0161li smo na spavanje dok je Lolita tre\u0161tala na televiziju u susjednoj sobi. . . .<\/p>\n
Zatim smo krenuli za Dubrovnik.\u00a0 Zapanjile su nas velike nove stambene zgrade u Novom Sarajevu\u2014tu \u017eivi velika ve\u0107ina Sarajlija, daleko od orijentalne \u010dar\u0161ije s njenim seljankama koje prodaju pletene \u010darape i Ciganima koji prodaju kukuruz.\u00a0 Kontrasti prevladavaju: na periferiji grada, u polju ispred savremene tvornice koja se zove ENERGOINVEST,\u00a0 jedna seljanka \u010duva kravu i namotava pre\u0111u na vreteno iz smotuljka bijele vune.\u00a0 Vidjeli smo mnogo \u017eena kako predu vunu na ovaj na\u010din, dok druge pletu ili \u0161iju \u010duvaju\u0107i stoku, pogotovo ovog dana.\u00a0 Cesta se opet vijugavo penje po bosanskim brdima i zavija oko njih, a poslije svakog zavijutka nisi siguran za \u0161to se cesta koristi\u2014svuda je bilo djece s torbama, a nikad nismo vidjeli \u0161kolski autobus u ovoj zemlji; mnogo odraslih je hodalo cestom, tako\u0111e, uklju\u010duju\u0107i i Cigane.\u00a0 Na povratku smo \u010dak vidjeli nekoliko ciganskih \u010dergi du\u017e puta\u2014ove se sastoje od tek nekoliko bijednih malih \u0161atora, ne\u0161to gizdavih jastuka, dronjaka umjesto odje\u0107e, lonca iznad otvorene vatre, djece \u0161to tr\u010de okolo; jedna je Ciganka i\u0161la cestom i dojila bebu potpuno pokrivenu njenim ru\u017ei\u010dastim d\u017eemperom.\u00a0\u00a0 Na jednom mjestu se grupa \u0111aka (i male djevoj\u010dice su bile u dimijama) i jedna odrasla osoba okupila oko velike zmije kraj puta.\u00a0 Konja i kola na sve strane\u2014sedam njih u jednom tunelu ne du\u017eem od pola milje; krave, guske, ovce\u2014\u0161ta je sljede\u0107e? . . .<\/p>\n
10. oktobar, petak.\u00a0 Rekli smo zbogom moru i krenuli u unutra\u0161njost\u2014ka Po\u010ditelju.\u00a0 Ono \u0161to smo isprva mislili da je tek gomila ra\u0161trkanih iako zanimljivih ru\u0161evina postalo je (1) selo koje je i sada nastanjeno, i to ljudima s kojima nam je bilo drago komunicirati i (2) \u0161to je bilo jo\u0161 ve\u0107e iznena\u0111enje, istorijski zna\u010dajno naselje koje se danas obnavlja s takvim prefinjenim ukusom kakav jo\u0161 nismo vidjeli.\u00a0 Na\u0161 je boravak ovdje bilo ogromno zadovoljstvo u svakom pogledu.\u00a0 Najprije smo odlu\u010dili da se pro\u0161etamo pa smo se uputili, za dvjema \u017eenama u dimijama, uzbrdo stepenicama od kaldrme pored brojnih kamenih zdanja do d\u017eamijskog dvori\u0161ta s drve\u0107em.\u00a0 Sjeli smo tu na zid i pravili opaske o broju cipela pred vratima.\u00a0 U tom trenutku vrata se otvori\u0161e i iza\u0111e 75-100 vjernika, mu\u0161karci uglavnom u fesovima, a \u017eene u dimijama i \u0161amijama.\u00a0 Uspjeli smo nekako do\u0107i na kraj podnevne molitve u petak!\u00a0 Obuv\u0161i cipele, vjernici su stajali okolo i \u0107askali.\u00a0 Starije \u017eene su sjajnim upalja\u010dima zapalile cigarete, napravljene kod ku\u0107e i gruba izgleda, ali mla\u0111e \u017eene nisu pu\u0161ile.\u00a0 Jedan starac bez zuba, ali uspravan, pri\u0111e nam privu\u010den Dannyjem i re\u010de da u Po\u010ditelju \u017eivi 150 obitelji.\u00a0 Te\u0161ko ga je bilo razumjeti, te\u017ee od simpati\u010dnih mladih \u017eena koje su sjedjele na zidu pored nas i stidljivo zapo\u010dinjale s nama razgovor o djeci.\u00a0 Sve su gledale Dannyja s udivljenjem.\u00a0 Jedna od njih (otprilike mojih godina) rodila je dje\u010daka 1. januara u porodili\u0161tu u obli\u017enjoj \u010capljini.\u00a0 Pitala me je da li dojim Dannyja i da li on pu\u017ee.\u00a0 Odgovaraju\u0107i na moje opasku da mlade \u017eene ne pu\u0161e a starije pou\u0161e, odgovorila je da je to istina i da je to \u201clo\u0161e za organizam\u201d.\u00a0 Mu\u017e joj radi u drugom gradu.\u00a0 Svijet se postepeno razi\u0161ao i mi pogledasmo unutra, kroz prozore d\u017eamije\u2014na unutra\u0161njim zidovima boja se gulila i izgledali su stra\u0161no zapu\u0161teno, ali su na podovima bili debeli, \u0161areni, novo izgledaju\u0107i orijentalni \u0107ilimi.<\/p>\n
Nakon toga smo se popeli kamenim stazama pored kamenih zgrada u raznim fazama opravke, stalno se dive\u0107i pogledu na selo, munaru, mediteransku sat kulu, kubeta na zgradama, sve to poredano u prirodnom amfiteatru s ostacima utvrde na vrhu koja gleda dolje na zelenu Neretvu.\u00a0 U zraku je bilo ne\u010deg slatkog i te\u0161kog \u010diji izvor nismo mogli ustanoviti.\u00a0 Svuda su bujali grmovi \u0161ipka sjajnih listova s plodovima koji jo\u0161 nisu bili zreli.\u00a0 Velike crne ptice neprekidno su graktale i letjele visoko iznad sivih ru\u0161evina.\u00a0 Dolje na vodi bilo je velikih sivih i bijelih vodenih ptica.\u00a0 Bilo je sun\u010dano i izuzev graktanja i pokojeg glasa seljana i zvuka kamiona koji su prolazili, daleko dolje na cesti, sve je bio tiho.\u00a0 Popeli smo se sve do vrha i upijali vidik koji su graditelji nekad imali a onda smo htjeli pre\u0107i preko vrha i si\u0107i s lijeve strane ali smo oti\u0161li dalje stazom s onu stranu hrbata brda.\u00a0 To nam se, me\u0111utim, isplatilo: pro\u0107askali smo sa suncem ispe\u010denim usahnulim star\u010di\u0107em koji je sa svoja dva konja putovao pet dana iz svog sela Milice.\u00a0 Brat mu \u017eivi u Chicagu i oni se dopisuju.\u00a0 Rekao je: \u201cAmerika\u2014bogato tamo\u201d.\u00a0 Odgovorili smo: \u201cVi ste ovdje bogati ljepotom\u201d.\u00a0 Uzvratio je: \u201cKamenito ovdje\u201d.\u00a0 Zatim je odgegao, pravi proizvod krajolika, dok smo mi stajali i posmatrali ga kako ide.\u00a0 Jo\u0161 jedna korist koju smo izvukli iz ovog pje\u0161a\u010denja, bar kad se osvrnem nazad: dobili smo osje\u0107aj hercegova\u010dkog kr\u0161a dok smo i\u0161li nizbrdo sa zaobljenim bijelim stijenama, grmovima \u0161ipka, crv\u010dcima i oskudnom suhom mahovinom.\u00a0 B. je sve vrijeme nosio Dannyja dok nismo najzad stigli u naseljeno mjesto.<\/p>\n
Kakav \u0161ok u\u0107i u zgradu na kojoj pi\u0161e \u201crestoran\u201d i ugledati rasko\u0161no ure\u0111enu prostoriju (u stilu starog hana koji je zapravo tu bio, kako nam je postepeno postajalo jasno) s niskim stolovima oko ognji\u0161ta du\u017e zidova i s ukusnom hranom za male pare (sve ukupno $2.5).\u00a0 Zgrada je velika i te\u0161ka, u turskom stilu za takva zdanja\u2014debelih zidova i bez prozora, pa si na ulazu imao utisak kao da ulazi\u0161 u kakvu \u0161pilju.\u00a0 B. je pitao gdje je hotel \u201cStari grad\u201d koji se elegantno reklamirao du\u017e ceste, i zaista, ispalo je da je to izvjestan broj starih ku\u0107a koje su obnavljali, svaka tek s nekoliko soba.\u00a0 One su tako uskla\u0111ene sa svim drugim u selu da nismo ni primijetili njihovu funkciju.\u00a0 Nevjerovatno mjesto za \u201chotelsku sobu\u201d\u2014uz kamenitu stazu mimo ku\u0107e u kojoj se trenutno \u017eivi i onda u jednostavno namje\u0161teno ali sasvim odgovaraju\u0107e prebivali\u0161te s okre\u010denim zidovima i drvenim podom. Danny je volio svuda da pu\u017ee.\u00a0 Kroz prozor se pru\u017eao pogled preko razgranatog drveta na donji dio sela, s biv\u0161om medresom i hanom i dalje preko Neretve na gola brda u izmaglici.\u00a0 \u010cim iskora\u010di\u0161 van, tu, ni pet metara od njenih ulaznih vrata, \u010du\u010di \u017eena muslimanka, sva izborana, u dimijama i s maramom svezanom na vrhu glave i pu\u0161i ru\u010dno savijenu cigaretu.\u00a0 Toj prijaznoj kom\u0161inici se Danny jako dopao.<\/p>\n
Sada je ve\u0107 bilo kasno popodne pa smo oti\u0161li dolje do rijeke, pokupili nekoliko vrsta kamenja i malo \u0161etali.\u00a0 Razgovarali smo s lijepom Desom, djevojkom iz mjesta koja tu radi u turist birou.\u00a0 Bila je bar\u00a0 isto toliko op\u010dinjena nama kao mi njom.\u00a0 Ima malog sina koji se zove\u2014zamislite\u2014Harry (dok nam je to govorila, mali dje\u010daci iz susjedstva Hamid i Hasan primakli su se da slu\u0161aju).\u00a0 Vidjeli smo ga sljede\u0107eg jutra\u2014sladak je.\u00a0 Baka ga \u010duva.\u00a0 Desa ga je dojila 13 mjeseci i ka\u017ee da ovdje \u201cskoro sve\u201d doje.\u00a0 Pitala je da li mi povijamo Dannyja\u2014ka\u017ee da je to dobro jer je dijete tada \u201cmirno\u201d.\u00a0 Ona ne odobrava \u201ckonzerve\u201d za djecu i ka\u017ee da treba po\u010deti s jednom kapi soka od narand\u017ee i postupno to pove\u0107avati, poslije \u010dega bi djetetu trebalo davati ono \u0161to i odrasli jedu.\u00a0 Poslije toga smo se popeli do na\u0161e \u201chotelske sobe\u201d i dali Dannyju njegovu \u201ckonzervu\u201d i onda je zaspao;\u00a0 potom smo oti\u0161li po mraku dolje do hana na supu od paradajza i kompot.\u00a0 Kasnije je sastav od \u010detiri muzi\u010dara svirao d\u017eez i preko trideset ljudi, \u0161to mu\u0161akaraca \u0161to parova, je do\u0161lo da tu provede ve\u010der\u2014i stari han je ponovo o\u017eivio!<\/p>\n
12. oktobar, subota.\u00a0 Hotelska soba u Sarajevu.\u00a0 Na\u0161 posljednji dan i uz to jo\u0161 i nevjerovatan.\u00a0 Probudili smo se s pogledom na munare u izmaglici kroz prozor na\u0161eg hotela, zatim zanimljiv razgovor sa sobaricom koja je rekla, \u201cmalo upotrebljavamo konzerve\u201d ovdje, i koja misli da Danny ne izgleda zdravo.\u00a0 Potom doru\u010dak u prizemlju, gdje nas je \u017eena na recepciji upozorila da je cesta grozna.\u00a0 Onda smo kupili hljeba i kru\u0161ke i krenuli put Vi\u0161egrada. . . . Minut po\u0161to napustite centar Sarajeva ve\u0107 ste van grada, na beskrajnom potezu kamenite, vijugave, uske ceste s rupama koju na\u0161a karta ozna\u010dava kao \u201cme\u0111unarodni put\u201d ili \u201cglavni pravac\u201d ali kojoj nijedan voza\u010d niti putnik ne bi smio biti podvrgnut.\u00a0 No B. nas je dovezao u Vi\u0161egrad za tri i po sata voze\u0107i u prosjeku 20 milja na sat. . . . A [u Vi\u0161egradu], u svojoj bijeloj ljepoti naspram bosanskog krajolika, stajao je Most.\u00a0 Gledaju\u0107i ga u\u017eivo bilo je kao stajati pred nekom svjetski poznatom li\u010dnosti\u2014s istinskim osje\u0107anjem strahopo\u0161tovanja.\u00a0 Nezaboravno uzbu\u0111enje, poja\u010dano svije\u0161\u0107u da je do njega bilo te\u0161ko do\u0107i.\u00a0 Tu smo bili od 12.30 do 2.45 i ja sam u\u017eivala u svakom trenu.\u00a0 Parkirali smo kraj ceste nedaleko od mosta i kroz red stabala sa si\u0107u\u0161nim li\u0161\u0107em divili se ljepoti originalnih bjelkastih kamenova i ljupkim jakim lukovima na krajevima, koje nacisti nisu uni\u0161tili, i mirnom jesenjem danu, dok se cijeli most odra\u017eavao u \u0161irokoj i plitkoj Drini.\u00a0 Pro\u0161li smo ispod i pre\u0161li na drugu stranu (mjesni tinejd\u017eeri gore na mostu iznad nas veselo su dovikivali Dannyju) i zaklju\u010dili da je most ljep\u0161i s one prve strane, obasjan suncem.\u00a0 Popeli smo se zatim na sam most i pre\u0161li ga; zapazili smo da mladi ljudi jo\u0161 \u0161etaju po njemu i sjede na sofi.\u00a0 Savremeni (nesumnjivo post-Nobel) hotel \u201cVi\u0161egrad\u201d je tu blizu; pro\u0161li smo kroz predvorje koje se osje\u0107alo na urin do ba\u0161te na obali i popili sok i cijelo vrijeme gledali ono zdanje dok su velike vodene ptice letjele visoko iznad rijeke a mje\u0161tani prelazili most, br\u017ee ili sporije.\u00a0 Grad je mali ali ima modernu samoposlugu, robnu ku\u0107u i stambene zgrade, te crkvu na isto\u010dnoj obali i d\u017eamiju nedaleko do hotela.\u00a0 Opet smo pre\u0161li most, zaustavljaju\u0107i se na \u010duvenoj kapiji gdje se toliko toga desilo ali gdje je u tom trenutku bio samo jedan mladi par i pijanac u staroj gruboj radnoj odje\u0107i s glavom u rukama.\u00a0 B. je iznenadilo kako je voda plitka, no vidjeli smo da je mulja bilo nekoliko stopa uz obalu, a znak na kapiji u visini struka obilje\u017eavao je vodostaj iz 1896, tako da nas nije vi\u0161e trebalo uvjeravati\u2014ima dijelova godine kada na Drini zaista treba mo\u0107an most da je premosti.<\/p>\n
Ilid\u017ea, 2. avgusta 1970.\u00a0 Opet hotel \u201cNacional\u201d.\u00a0 Bigelow\u2014a, da, bila si ve\u0107 ovdje.\u00a0 Uzima ti paso\u0161, daje ti klju\u010d (nakon \u0161to je rekao da nema mjesta).
\nVe\u010deras sam se za 3 \u00bd dinara odvezla tramvajem broj 3 do Ilid\u017ee.\u00a0 Divan izlet umanjen jedino mojim samoza\u0161titnim pona\u0161anjem\u2014brzi hod, izbjegavanje da previ\u0161e gledam u ljude, na oprezu.\u00a0 Ovo mjesto je stvoreno za lagodnu \u0161etnju.\u00a0 Ambijent je to iz 19. vijeka, poput Saratoge ili Chautaquae.\u00a0 Veli\u010danstveni nasadi prelijepih starih topola sa stazom s obje strane i cesta prekrivena kro\u0161njama dokle pogled se\u017ee.\u00a0 Ko\u010dije i konji za iznajmljivanje za vo\u017enju.\u00a0 Starinski parkovi s geometrijskim cvjetnim lijehama i vodoskokom i hoteli stari stotinu godina, s omalterisanom fasadom i jeftina izgleda, na dobro odmjerenom rastojanju jedan od drugog.<\/p>\n
Kada \u0107e neko napisati esej koji obja\u0161njava \u010demu slu\u017ei korzo?\u00a0 Dok neskriveno posmatra\u0161 druge, svjestan si da i tebe motre.\u00a0 Stoga ubrzavam korak i odvra\u0107am pogled . . .\u00a0 U odre\u0111eno doba dana (6\u20148 nave\u010de) mladi ljudi idu u izvi\u0111anje i prihvataju da ih se gleda.\u00a0 Kretanje je le\u017eerno, smi\u0161ljeno.\u00a0 Nikome tad nije do svi\u0111anja vlastitog posla; najvi\u0161e \u0161to bi \u010dinili bilo je da zastanu da pogledaju izloge ili kupe sladoled . . . Na\u010dini da se isklju\u010di\u0161: ne obla\u010di novu, privla\u010dnu odje\u0107u; hodaj \u201cposlovnim\u201d korakom; nosi velike stvari koje si netom kupio; idi sam; izbjegavaj poglede drugih.<\/p>\n
Sarajevo, 4-7. avgusta. 4. avgusta 1976.\u2014Kakav sretan dan!\u00a0 O. je do\u0161ao pa smo oti\u0161li\u00a0 u Vije\u0107nicu.\u00a0 Rekao mi je o uredbi o limitu od tri dana za \u010ditanje za nepprijavljene strance (ksenofobija, ka\u017ee).\u00a0 Na stepeni\u0161tu smo sreli prof. Ekme\u010di\u0107a.\u00a0 O. me je odveo u neosvijetljenu sobu s katalogom gdje mi je jedna (previ\u0161e, rekao je) ljubazna bibliotekarka pomogla sa zavrzlamom ispunjavanja reversa i molbom za u\u010dlanjenje (30 dinara).\u00a0 Nazad sutra ujutro kada \u0107e me moje naru\u010dene knjige \u010dekati u \u010ditaonici za periodiku, tako\u0111er neosvijetljenu.\u00a0 Zatim da odvedemo veselu malu bucmastu B. od jedne bake do druge, zatim na Filozofski fakultet i upoznavanje mnogih sekretarica i bibliotekarki.\u00a0 O.-ova soba gleda na jugozapadni dio Sarajeva, uklju\u010duju\u0107i sefardsko groblje na brdu. . . .Zahvaljuju\u0107i O. dobila sam mno\u0161tvo Zbornika i sto tu u biblioteci.\u00a0 Dva i po sata \u010ditanja, dok su bibliotekarka i nekolicina drugih slu\u017ebenika proveli cijelo to vrijeme pri\u010daju\u0107i. \u00a0Ko god je htio da radi osje\u0107ao bi se kao da ne pripada; hvala Bogu pa me nisu ni primje\u0107ivali te sam se mogla udubiti u \u010ditanje.<\/p>\n
5. avgust.\u00a0 Jo\u0161 jedan ispunjen dan.\u00a0 Sarajevo mi se sve vi\u0161e svi\u0111a. . . . Sla\u017eem se s O. da je polo\u017eaj grada izuzetan.\u00a0 No te\u0161ko mi je udisati zrak jer su izduvni gasovi tako gusti.\u00a0 Volim restorane u dvori\u0161tima, kao Daire.\u00a0 Muslimanski ukus je poseban i meni potpuno nepoznat i nerazumljiv, no ovdje je on dio Jugoslavije.\u00a0 Pogrebne povorke ju\u010der i danas su vrlo razli\u010dite od pravoslavnih u Makedoniji: devetoro starijih ljudi sahranjeno u isto vrijeme.\u00a0 Mu\u0161karci u crnim kaputima i bijelima turbanima sjeli su u kola kraj Begove d\u017eamije i odvezli se u oblaku izduvnih gasova i s velikim ubrzanjem.\u00a0 Ju\u010der je jedan stari musliman s bradom sjedio prekr\u0161tenih nogu ispred d\u017eamije \u010duvaju\u0107i tri mrtva\u010dka sanduka prekrivena platnom ispisanim arapskim slovima.\u00a0 A osje\u0107anja?\u00a0 U svakom slu\u010daju, ona tu zacijelo nisu bila ispoljena. . . .<\/p>\n
6. avgust.\u00a0 Jo\u0161 jedan dobar dan za\u010dinjen \u017eivahnim razgovorom, na primjer rano jutros uz kafu na Filozofskom fakultetu s pametnom, \u017eenstvenom, dragom bibliotekarkom kratke kose i T., crnomanjastim studentom iz Trebinja kojeg veoma zanimaju mitske teme, kao i mene. Za\u0161to se Amerikanci toliko trude?\u00a0 Da zarade novac? \u00a0Ne, ka\u017eem ja.\u00a0 Zbog protestantskog porijekla?\u00a0\u00a0 O, kako je tebi lako da objasni\u0161 i pojednostavi\u0161 moja jedinstvena obilje\u017eja.\u00a0 T. ka\u017ee da \u017eeli biti blizak s nekolicinom bliskih prijatelja i imati trajnu vezu sa \u017eenom i porodicom.\u00a0 Profesionalno, to je ve\u0107 druga stvar.\u00a0 Ve\u010deras mi se u restoranu u prizemlju pridru\u017eio Ratomir, referent iz Ago-ne\u010dega u Novom Sadu, a zatim i njegov kolega Stani\u0161a.\u00a0 Lijepo smo se popri\u010dali o \u017eivotu, tu i u hotelu \u201cEvropa\u201d.\u00a0 Bilo je zabavno \u0161etati s njima, ruku pod ruku, smiju\u0107i se i \u0161ale\u0107i.<\/p>\n
7. avgust.\u00a0 Dok sam \u010ditala, grupa ljudi na Filozofskom fakultatu naglas je razmi\u0161ljala uz kafu\u2014opu\u0161teni razgovor. . . . Stvarnost koju su oni \u017eivjeli bio je odlomak vremena provedenog zajedno, ne mjerenog satom ili vremena kojeg su du\u017eni ikome.\u00a0 Zatim na \u0107evap\u010di\u0107e u jednu od onih specijalnih \u0107evabd\u017einica\u2014divni su, s lukom i somunom umo\u010denim u saft.\u00a0 Konobarica je prvo poslu\u017eila sve mu\u0161karce iako su sve \u017eene \u010dekale du\u017ee.\u00a0<\/p>\n
U zraku izme\u0111u Sarajeva i Dubrovnika.\u00a0 Zapodjenula sam ugodan razgovor s jednim krupnim gospodinom iskri\u010davih o\u010diju koji je sjedio do mene dok smo virili van na gole bosanske planine koje smo nastojali imenovati.\u00a0 Kad smo ustanovili da je on Musliman iz Sarajeva rekla sam mu da sam se ja upravo rastala od mog omiljenog Muslimana iz Sarajeva, O.H.\u00a0 \u201cO, rekao je, dakle, sin H.\u2014poznajem tu obitelj jo\u0161 iz donjovakufskih dana.\u00a0 Majka mu je bila prava ljepotica u svoje doba.\u00a0 Putovao je u Kairo poslom, za \u0160ipad.\u00a0 \u0160armantan \u010dovjek, taj Jusuf Muji\u010di\u0107.<\/p>\n
Vi\u0161egrad, 15-16. jula 1978.\u00a0 Susret s O. i drugima je kao posjeta zavi\u010daju.\u00a0 Popili smo sok kad su stigli a kasnije smo ve\u010derali u Sportskom centru.\u00a0 Izvrsna drinska pastrmka . . .
\nJutros su me odvezli u Vi\u0161egradsku banju me\u0111u \u0161umovitim brdima.\u00a0 Lijepo skromno malo lje\u010dili\u0161te.\u00a0 E. ka\u017ee da mu je voda dobra za lije\u010denje sterilnosti i za reumu.\u00a0 Grupa starih muslimanki sa \u0161arenim \u0161amijama i u dimijama \u0161to sjede u ba\u0161ti kafane s mu\u0161epcima koji gledaju na rijeku i \u0161umu bila bi predmet za nezaboravnu ali ipak nekako neprikladnu fotografiju.<\/p>\n
Poslije sam oti\u0161la u hotel \u201cBikavac\u201d za podnevni objed.\u00a0 Neki se glas \u010duo s obli\u017enjeg brda, prije i poslije pljuska, gotovo sigurno iz ku\u0107e koja se zavr\u0161avala jer joj je rublja u nizu (O. ka\u017ee \u201cdarovi\u201d) visio s krova.\u00a0 Teletina i gljive su bile vrlo ukusne ali sad imam vi\u0161egradski proljev. . . .<\/p>\n
O. mi je ve\u010deras ispri\u010dao stari vic dok smo u\u017eivali u jelu u \u201cBikavcu\u201d.\u00a0 Pitali jednog starog seljaka: \u201cJesi li \u010ditao Na Drini \u0107upriju?\u201d\u00a0 \u201cMa, \u0161ta \u010dito?\u00a0 Hodo po njoj!\u201d
\nFino smo se provodili za ve\u010derom i smijali pri\u010di kako su oni (E. za volanom) sletjeli s puta na jednom starom mostu u Me\u0111e\u0111i.\u00a0 Seljak s dva vola ih je izvukao nazad na cestu.\u00a0 A onda, jedan drugi put taj isti seljak s volovima se zaglavao na isti na\u010din i O. mu je pomogao da iza\u0111e na put.\u00a0 Taj \u010dovjek nikad nije prepoznao O.<\/p>\n
Upravo sam oti\u0161li kod E-ine nene.\u00a0\u00a0 Draga starica.\u00a0 Topao prijem\u2014limunada, \u010dokolada, slatki\u0161i, kafa.\u00a0 Kad sam odlazila, rekla je: \u201cKa\u017ei majci da mi do\u0111e pa \u0107emo pu\u0161iti zajedno.\u201d\u00a0 O. je rekao da je E.-na porodica nekad bila vlasnikom hotela ovdje, ali su sve izgubili poslije rata.\u00a0 Mala ku\u0107a u kojoj nena \u017eivi je vrlo skromna; to je ljetna kuhinja susjedne ku\u0107e gdje njen sin brija\u010d stanuje.\u00a0 Se\u0107ije sa tri strane, s orijentalnim \u0107ilimima na njima i na podu. Dvije velike tegle s ru\u017einim laticama u vodi, za sok.\u00a0 Ona ima reumu\u2014O. ka\u017ee da je to jugoslovenska bolest.\u00a0 Oti\u0161la je doktoru tu\u017ee\u0107i se na bol, a on joj je odgovorio: \u201cStara si. \u0160ta o\u010dekuje\u0161?\u201d\u2028<\/p>\n
Prevod: Omer Had\u017eiselimovi\u0107\u2028 – \u00a9 2010 Omer Had\u017eiselimovi\u0107<\/p>\n Nota: S mu\u017eem Bruceom i 9-mjese\u010dnim Dannyijem, Ann. C. Bigelow je \u017eivjela u Beogradu 1969-70. godine i u to vrijeme putovala Bosnom u novom Volkswagenu bubi.\u00a0 Bigelow je i poslije toga posje\u0107ivala Bosnu.\u00a0 Slijedi izbor iz njenih bilje\u017eaka s ovih putovanja.<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" 6. oktobar 1969, ponedjeljak.\u00a0 Preko Srbije jugozapadno od Beograda.\u00a0 Iz ovog ravnog kraja za\u0161li smo u sve brdovitije i brdovitije podru\u010dje i kad smo pre\u0161li lijepu Drinu u Zvorniku nalazili smo se zacijelo u Bosni: d\u017eamije s munarama i \u017eene u \u0161arenim dimijama, neke \u010dak sa \u0161amijama koje su im pokrivale nos i usta.\u00a0 \u0160to je kraj kr\u0161evitiji to je […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[60],"tags":[],"class_list":["post-607","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-5-no-3-2010-july","contributor-ann-c-bigelow","volume-5-no-3-2010-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/607","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=607"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/607\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":790,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/607\/revisions\/790"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=607"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=607"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=607"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}