Andrija Pavli\u010d je za 800. obljetnicu franjeva\u010dkog pokreta, koji se vi\u0161e od 700 godina po bosanskim franjevcima o\u017eivotvoruje u Bosni, skladao misu s latinskim tekstom i nazivom Missa Bosniensis. Napisao je i posvetu: Posve\u0107eno Sv. Franji Asi\u0161kom, svima nesretnima, ispa\u0107enima i izgubljenima ovoga svijeta, te bosanskim franjevcima i zboru Pontanima. Stvarala\u010dka energija svakako je nagnala Andriju da ni\u0161ta od toga ne bude bez te\u0161ka razloga, nego iska\u017ee njegovo temeljno nagnu\u0107e: misa je naj\u010de\u0161\u0107i libreto i glazbena forma sa sudbinskom ozbiljno\u0161\u0107u; Bosna je sveti prostor; latinski jezik upu\u0107uje na trajanje i univerzalnost; Sv. Franjo na nepatvorenu iskrenost koja se hrani iz nadahnu\u0107a solidarnosti s nesretnima, ispa\u0107enima i izgubljenima ovoga svijeta \u2013 iz srca franjeva\u010dke duhovnosti; Pontanima je simbol neuni\u0161tiva duha Bosne koji uspijeva na otkrivanju, prihva\u0107anju i po\u0161tovanju drugosti i razli\u010ditosti.<\/p>\n
Kada su zborovi Opere Narodnog pozori\u0161ta Sarajevo i Pontanima po\u010deli \u010ditati slo\u017eeni, disonantni i nimalo za izvedbu lagani notni zapis Andrijine mise, \u010duli su se glasovi: po \u010demu je ova misa bosanska!? Na to se \u010duo komentar Pontanimine sopranistice Nade Bojani\u0107, koja svemu pristupa sa svom du\u0161om: pa ova je misa posve bosanska! Da, iako u \u010ditavoj misi nema nijedne sekvence koja \u0107e uputiti na neki izravan glazbeni trag Bosne, sva misa di\u0161e snagom tona i odjeka \u0161to izlazi iz najintimnijeg duhovnog bi\u0107a Bosne, sva intonacija te glazbe izvire iz tonike glazbenog pam\u0107enja Bosne i njezine utkanosti u \u0161iri slavenski duh, ona oslu\u0161kuje glazbu upokojenu u ste\u0107ku i jeku upijenu u bosansku zemlju. Muzi\u010dari rado skladaju muziku na dojmovima slika poput Modesta Mussorgskog koji je skladao za klavir Slike sa izlo\u017ebe Viktora Hartmana. Slu\u0161aju\u0107i Andrijinu Bosansku misu, \u010dovjek po\u017eeli biti slikar i putanje glasova, njihove harmonijske odnose i ritam forme izraziti bojom.<\/p>\n
Slu\u0161aju\u0107i Bosansku misu Andrije Pavli\u010da name\u0107e se aktualna usporedba: Iako je nova Himna BiH predivno skladana, ud\u017ebeni\u010dki i \u0161kolski, ona nema romantike narodnog pam\u0107enja, ona je univerzalno evropska ili zapadna, ali u njoj nema traga Bosne i te slavenske du\u0161e kojom di\u0161e Bosanska misa.<\/p>\n
Andrija to posti\u017ee mistificiranom praslavenskom sekundom koja dominira u misi, napetostima tonova kvarte, septime, subdominantne sekste (sixte ajout\u00e9e) i neizmjerljivom njihovom glazbenom asocijacijom, nei\u0161\u010dekivanim tonalitetskim razinama, akordskim odnosima i vrhunskim osje\u0107ajem za ritam cjeline forme. U Andrijinoj glazbi temeljni ton, tonika, na kojoj po\u010diva sva glazbena nadgradnja, ima odlu\u010duju\u0107e simboli\u010dko zna\u010denje: tonika je zemlja, razdjelnica izme\u0111u \u017eivota i smrti, tlo iz \u010dije utrobe izrasta \u017eivot i vapaj za vje\u010dno\u0161\u0107u. Zato sva misa, iako rabi posve suvremeni glazbeni repertoar, ima neku snagu homofonog oslonca, kao da izrasta iz mo\u0107ne strune gusala zategnute na licu zemlje Bosne, pa sav nadogra\u0111eni tonalitet kao cjelina djeluje harmonijski funkcionalno. Glazbenica Maja Budimir otkriva iz pojedinih akcenata da je ritmi\u010dka dinamika bosanske mise inspirirana bosanskim kolom, pjesmom i instrumentima i sli\u010dnim tragovima, \u0161to \u0107e svakako do\u0107i do izra\u017eaja u samoj izvedbi. O\u010dito, iako je Andrija potpuno \u010dovjek suvremenoga senzibiliteta, dok je skladao misu, u duhu se oslanjao na neizbrisive tragove sje\u0107anja, zavi\u010daja, Bosne u sebi.<\/p>\n
ALELUJA Andrije Pavli\u010da, kojom je Pontanima u Rimu 2007. na natjecanju Musica mundi osvojila prvu nagradu za modernu duhovnu muziku, izvrsno reflektira skladateljevo osje\u0107anje \u017eivota, na\u010din izra\u017eavanja i ritam stavaka u formi kakvi su prisutni u cijeloj misi. Andrija nema izravna poklika Aleluja s kojim primjerice Bach smjesta tako re\u0107i ska\u010de na nebesa. Andrija svoju Aleluju vadi iz utrobe zemlje, iz ti\u0161ine podzemlja izvire ne poklik, nego vapaj za \u017eivotom, smislom. Tek kada se taj vapaj artikulira i stabilizira, pokre\u0107e se glazbeno uzdignu\u0107e koje, i kada se posve otrgne od zemlje u \u010disto uzdignu\u0107e i radosnu igru, opet u sebi nosi trag sje\u0107anja na besmisao iz kojega se uzdigao.<\/p>\n
KYRIE nema misti\u010dne povezanosti s Gospodom kojemu se obra\u0107a, ono izrasta iz tmine apsurda i smrti, to je vi\u0161e vapaj i traganje za smislom, potreba za molitvom, nego sama molitva. Prvi ton dolazi ispod tonike, iz ti\u0161ine i tmine podzemlja, odgovara mu napeti iskorak kvarte, pa disonanca napetosti sekunde, a tek onda ulazi bas koji sve utemeljuje i osmi\u0161ljava, te otvara put za trajanje u suzdr\u017eanom subdominantom iskoraku koji ne dopu\u0161ta dominantu otvorenost. Nakon personificirana zaziva soliste koji izlazi iz akordske napetosti, sada kre\u0107e toni\u010dni bas kao uhva\u0107eni oslonac na koji se oslanjaju tonovi, na kraju i onaj alt iz podzemlja. Postupno se sve opet otvara onom suzdr\u017eanom iskoraku subdominante koji \u0107e trajati i na kojemu eksplodira sna\u017eni Allegro pesante, krik za izbavljenjem koji \u017eeli probuditi Gospoda iz nekog Makova Kamenog Spava\u010da, protestira, pla\u010de, moli i igra se. Pri kraju se sve smiruje u mistici ti\u0161ine, zbli\u017eavanja, sjedinjenja, svi se glasovi spajaju u jedan, Bog je Emanuel, me\u0111u nama: Christe eleison. Unisone oktave na kraju dijeli i otvara novome zavr\u0161na poruka kvinte.<\/p>\n
GLORIA izrasta iz darovane sigurnosti otkrivene u Kyrieu. Pokre\u0107e je intonacija fanfara. Dostojanstveno ustaje sa stabilne zemlje i propinje se u uzdignu\u0107e koje slavi jo\u0161 nedosegnuto in excelsis Deo \u2013 Slava Bogu na visini, slava Ljubavi bez koje je nemirno srce ljudsko dok ne otpo\u010dine u njezinu zagrljaju, kako je tu mistiku opisao Sv. Augustin. Drugi stavak je igra ljubljene djece u bo\u017eanskome miru na zemlji \u2013 Et in terra pax, koji se opet okre\u0107e u uzdignu\u0107e hvale \u2013 hvalimo te, blagoslivljamo te, slavimo te. Slava \u2013 Gloria sada dose\u017ee uzvi\u0161enu vjerni\u010dku predanost. Tre\u0107i stavak Gratias \u2013 zahvaljujemo ti, je fuga solista u dijalogu poklika sa zborom. Zavr\u0161ni Gratias je u kvartnom akordu sputanosti, ljudska hvala nije dostatna toj Slavi. A potom sve pada na koljena i u ti\u0161ini \u0161ap\u0107e molitvu Domine Deus \u2013 Gospode Bo\u017ee, kralju slave. Molitva se u \u017eagoru uzdi\u017ee sa Sv. Duhom u slavi Boga do Amena u \u010distom uzdignu\u0107u, \u0161etnji po nebesima u kojoj zbor i orkestar predaju svu snagu i zavr\u0161ava u akordu radosti terce.<\/p>\n
CREDO je \u0161apat zemlje, recitativ uzdaha svega stvorenja za posinjenjem iz kojega izbija ispovijed, unisoni poklik ljudi kao vrhunca i svijesti svega stvorenja: Credo \u2013 Vjerujem. Po inkarnaciji, utjelovljenju, u stvorenju se nastanio spasiteljski bo\u017eanski \u017eivot \u2013 ispovijeda se unisonim vrhuncem et homo factus est. Potom se ni\u017ee ispovijed doga\u0111aja spasenja, Et resurexit \u2013 I uskrsnu probija pregradu prema vje\u010dnosti, razigrani ritam i sveta napetost odi\u0161u tragom vje\u010dnosti na zemlji i zavr\u0161avaju eksplozijom poklika Amen koji se smiruju u kona\u010dno \u010distom akordu dosegnutog bla\u017eenstva.<\/p>\n
SANCTUS se igra na dosegnutom bla\u017eenstvu Creda \u2013 na tjeskobnoj zemlji an\u0111eoska igra vje\u010dnosti. Potom u mo\u0107nim intervalima iz du\u0161a narasta poklonstvena proslava: Sanctus Deus Sabaoth \u2013 neka je Svet onaj koji je nad svime, iz kojega sve proizlazi i kojemu se sve vra\u0107a. Pleni sunt coeli \u2013 puna su nebesa, opet se poletni unisoni zalet uzdi\u017ee prema nebesima, nebeski razla\u017ee i spu\u0161ta u bo\u017eansko jedinstvo na zemlji koje se opet vra\u0107a onoj po\u010detnoj nebeskoj igri Hosana. Benedictus \u2013 Blagoslovljen uvode osobe solista. To je \u010dista glazbena meditacija, molitva srca, \u010dini se da bi taj dijalog solisti i zbor trebali izvesti na koljenima kako bi ih pokret uzdignu\u0107a podigao ne samo na noge, nego pretvorio u an\u0111eoska bi\u0107a koja \u0107e se opet razigrati u finalnom Hosana.<\/p>\n
AGNUS DEI \u2013 Jaganj\u010de Bo\u017eji po\u010dinje zbor razorno skru\u0161enom tugom i vapajem razosobljenih gre\u0161nika koje boli udaljenost od blizine do\u017eivljene vje\u010dnosti. Iz te doline suza izvire osobna molitva solista koji zbor\/hor grupe gre\u0161nika pretvaraju u zajednicu molitelja. A zajedni\u010dki nazivnik najdubljeg vapaja \u010dovjeka i stvorenja izre\u010den u Bosanskoj misi je Mir. Dona nobis pacem! Daruj nam mir! Mira nema bez cjelovita ljudskoga pokreta s okusom vje\u010dnosti. Mir s neba spu\u0161ta se na zemlju da postane \u0161apat zemlje, Mir Bosne. \u0160aptom Pacem \u2013 Mir nestaje u ti\u0161ini, kako bi se nastanio u licu zemlje i pod ko\u017eom svih ljudi i svega stvorenja.<\/p>\n
Sarajevu, 7. o\u017eujka 2009. – \u00a9 2010 Ivo Markovi\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Andrija Pavli\u010d je za 800. obljetnicu franjeva\u010dkog pokreta, koji se vi\u0161e od 700 godina po bosanskim franjevcima o\u017eivotvoruje u Bosni, skladao misu s latinskim tekstom i nazivom Missa Bosniensis. Napisao je i posvetu: Posve\u0107eno Sv. Franji Asi\u0161kom, svima nesretnima, ispa\u0107enima i izgubljenima ovoga svijeta, te bosanskim franjevcima i zboru Pontanima. Stvarala\u010dka energija svakako je nagnala Andriju da ni\u0161ta od toga […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[58],"tags":[],"class_list":["post-576","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-5-no-1-2010-january","contributor-fra-ivo-markovic","volume-5-no-1-2010-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/576","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=576"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/576\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1589,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/576\/revisions\/1589"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=576"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=576"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=576"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}