U jugoisto\u010dnoj Evropi postoji \u017eivo naslje\u0111e otomanskog prisustva du\u017eeg od \u010detiri stotine godina \u2013 cjelovito stanovni\u0161tvo od nekih pet ili \u0161est miliona muslimanskih stanovnika, ne ra\u010dunaju\u0107i evropski dio Turske. Me\u0111u njima drugi su najve\u0107i sastavni dio (nakon Muslimana Albanaca) Muslimani Bosne i Hercegovine koji govore srpsko-hrvatski (u daljnjem tekstu bosanski Muslimani). Prema popisu stanovni\u0161tva iz 1971. ima negdje oko milion i sedamstopedeset hiljada bosanskih Muslimana, osam posto cjelokupnog stanovni\u0161tva Jugoslavije. Oni \u010dine \u010detrdeset posto stanovni\u0161tva Republike Bosne i Hercegovine, a gotovo svi ostali su Srbi i Hrvati.<\/p>\n
Na\u0161a je namjera da ovdje predstavimo pone\u0161to od \u201eprirodopisa\u201c ove zna\u010dajne grupe. Analiza se sastoji od dva dijela: prvi je prvenstveno istorijski, a drugi etnografski. Prvo \u0107emo skicirati etnogenezu bosanskih Muslimana, njihov postepeni preobra\u017eaj od vjerskih preobra\u0107enika do etni\u010dke grupe. Onda \u0107emo razmotriti odnose izme\u0111u tih doga\u0111anja i kulturnog i dru\u0161tvenog polo\u017eaja bosanskih Muslimana, naro\u010dito bosanskog muslimanskog selja\u0161tva, u savremenoj Jugoslaviji.<\/p>\n
Etnogeneza bosanskih Muslimana po\u010dela je uskoro nakon \u0161to su prvo bosansko kraljevstvo (1482.) a zatim i hercegova\u010dko vojvodstvo pali pod vlast Otomanskog carstva. U sljede\u0107em periodu otomanske vlasti u Bosni i Hercegovini de\u0161avali su se masovni prelasci na islam, za razliku od bilo kojeg drugog dijela otomanske Evrope, osim Albanije. Jo\u0161 uvijek se vode rasprave o tome odakle ti preobra\u0107enici i \u0161to su razlozi njihovog preobra\u0107enja. Tradicionalno stanovi\u0161te je da je zemljoposjedni\u010dka aristokracija srednjovjekovnih bosansko-hercegova\u010dkih dr\u017eava pre\u0161la na islam da bi sa\u010duvala svoju ekonomsku i politi\u010dku nadmo\u0107, a da su obi\u010dni pripadnici Bosanske crkve, hereti\u010dke sekte koja se obi\u010dno izjedna\u010dava s bogumilima, masovno pre\u0161li na islam reagiraju\u0107i na ranija pretjerivanja katoli\u010dke crkve 18<\/sup><\/a>. Ova obadva stanovi\u0161ta se ve\u0107 dugo dovode u pitanje i nedavni iskazi pokazuju ne samo da je Bosanska crkva bila manje ili vi\u0161e uni\u0161tena prije osmanlijskog osvajanja nego i da vjerojatno zapravo nije ni bila bogumilska 19<\/sup><\/a>. Na sli\u010dan na\u010din stanovi\u0161ta pojedinih hrvatskih i srpskih pisaca da su preobra\u0107enici bili prete\u017eno Hrvati, ili nasuprot tome prete\u017eno Srbi (i da odatle se odatle trebaju smatrati \u201ehrvatskim Muslimanima\u201c odnosno \u201esrpskim Muslimanima\u201c) nisu gotovo uop\u0107e potkrijepljena uvjerljivim podacima. Bosanski Muslimani o\u010dito vuku porijeklo iz kombinacije svih ovih grupa, a uklju\u010duju i druge, Muslimane iz drugih podru\u010dja (naprimjer Albance, Turke, Juruke) koji su kasnije poslavenjeni. Pojedinosti ovog porijekla, me\u0111utim, imaju relativno malen zna\u010daj u odnosu na ono \u0161to su bosanski Muslimani danas. Bez obzira na to \u0161to su jednom bili, razli\u010diti sastavni dijelovi su se stopili tokom godina u poseban narod.<\/p>\n Ono \u0161to bih ovdje \u017eelio naglasiti u pogledu ovog porijekla jeste individualna priroda procesa preobra\u0107enja. Osim kod \u201edanka u krvi\u201c ili dev\u015firme, odvo\u0111enja djece*, nisu nasilno prevodile na islam. Nisu se preobra\u0107ale regije ili sela, pa vjerojatno ni obitelji, nego pojedini ljudi i \u017eene. Svaki preobra\u0107enik, bez obzira na njegov ili njezin prethodni status, odlu\u010divao je pojedina\u010dno iz razloga koji su bili posve racionalni u to doba i na tom mjestu. Nema sumnje da je tradicija mijenjanja vjerske pripadnosti u predosmanskoj Bosni i Hercegovini igrala zna\u010dajnu ulogu u ovome 20<\/sup><\/a>. Promjene vjerske pripadnosti bile su op\u0107a i uobi\u010dajena pojava u to vrijeme i tako je islamizacija bila samo jedan vid \u0161ire pojave. \u010cesta preobra\u0107anja su bila mogu\u0107a zbog nedostatka \u010dvrste crkvene organizacije u Bosni i Hercegovini, bilo katoli\u010dke ili pravoslavne. Mora da su razli\u010dite materijalne i potro\u0161a\u010dke prednosti koje su imali Muslimani bile tako\u0111er jako zna\u010dajne \u2013 posebni porez za nemuslimane, kao i ograni\u010denja u tome \u0161to nemusliman mo\u017ee i ne mo\u017ee. Ali, najva\u017enije od svega je da se treba sjetiti da je u ranoj fazi osmanskog zauzimanja carstvo predstavljalo otjelovljenje civilizacije, zna\u010dajno sredi\u0161te ne samo politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i nego i kulturnog i intelektualnog \u017eivota. Ako ga mi mo\u017eemo smatrati takvim iz svoje perspektive, zamislimo kako je moralo izgledati balkanskim seljacima iz tog perioda. Bilo je prirodno \u017eeljeti se poistovjetiti sa carstvom, i moralo je izgledati da je najlak\u0161i na\u010din bio prihvatiti vjeru koja je bila toliko bitni dio tog carstva. Antropolozi koji su nedavno radili u Oceaniji, Africi i na drugim mjestima su \u010desto primje\u0107ivali istu posljedicu i reakciju nakon \u0161to bi neki tehnolo\u0161ki daleko napredniji narod pokorio neki tehnolo\u0161ki primitivniji narod 21<\/sup><\/a>. Vjersko preobra\u0107anje bilo je djelomi\u010dno poku\u0161aj natprirodnog poistovje\u0107enja sa boljim stanjem. Nadalje, to je bio i pragmatski poku\u0161aj u istom pravcu. Kogod bi \u017eelio da se brzo obogati uz pomo\u0107 pro\u0161irenja ekonomske djelatnosti u gradovima, da napreduje u upravnim slu\u017ebama carstva, ili mo\u017eda da samo poka\u017ee da je dobar gra\u0111anin, pre\u0161ao bi na islam. Preobra\u0107enje je bilo mnogo \u010de\u0161\u0107e u gradovima nego na selu, ne samo jer su gradovi bili centri iz kojih se islam \u0161irio, nego jer su ti isti gradovi predstavljali najbolju sredinu za dru\u0161tveno napredovanje. Oni su bili mjesto gdje su se nalazile povoljne ekonomske prilike.<\/p>\n Broj Muslimana u Bosni i Hercegovini je stalno rastao, pa su po\u010deli vr\u0161iti zna\u010dajan uticaj na politi\u010dki i kulturni \u017eivot Otomanskog carstva. U jednom trenutku sredinom \u0161esnaestog stolje\u0107a veliki vezir i dva od tri vezira bili su svi Muslimani iz Bosne i Hercegovine. Bosanski je uticaj bio toliko sna\u017ean u nekim periodima da je srpsko-hrvatski jezik postao drugi jezik u Porti 22<\/sup><\/a>.<\/p>\n Uzeti u svojoj ukupnosti ovi preobra\u0107enici nisu odmah \u010dinili etni\u010dku grupu u antropolo\u0161kom smislu. Ovdje treba ukratko spomenuti \u0161to za antropologa zapravo zna\u010di etni\u010dka pripadnost 23<\/sup><\/a>. Etni\u010dka grupa, kako ju obi\u010dno shva\u0107aju dru\u0161tveni znanstvenici, ozna\u010dava stanovni\u0161tvo koje je biolo\u0161ki samoodr\u017eivo, dijeli temeljne kulturne vrijednosti, ostvarene u oblicima kulture, stvara podru\u010dje komunikacije i interakcije, i ima pripadnike koji prepoznaju same sebe, a tako ih prepoznaju i drugi, kao kategoriju koja se razlikuje od drugih kategorija istoga reda.<\/p>\n Drugim rije\u010dima, pripadnici jedne etni\u010dke grupe su manje ili vi\u0161e endogamni, i stupaju u brak \u010de\u0161\u0107e sa \u010dlanovima svoje grupe nego sa strancima. Oni sudjeluju u nekoj vrsti prepoznatljive subkulture \u2013 koja ima i materijalne i ideolo\u0161ke oblike \u2013 za koju se prepoznaje da pripada toj grupi. Skloni su da saobra\u0107aju jedni s drugima \u010de\u0161\u0107e nego sa ljudima van grupe i zbog ovog postoji sna\u017eniji protok informacija u grupi nego van nje. Nadalje oni, kao i \u010dlanovi drugih etni\u010dkih grupa sa kojima su u dodiru, posjeduju grupnu svijest koju neki antropolozi opisuju kao \u201eetnocentrizam\u201c 24<\/sup><\/a>.<\/p>\n Do\u0161li smo do toga da sve vi\u0161e i vi\u0161e posmatramo etni\u010dku pripadnost kao oblik dru\u0161tvene a ne kulturne organizacije, i u me\u0111uvremenu je postajalo sve o\u010ditije da je \u010detvrta kategorija kriti\u010dna 25<\/sup><\/a>. Etni\u010dke grupe su ome\u0111ene granicama koje su nevidljive ali ih ipak prepoznaju i \u010dlanovi i ne\u010dlanovi. Te etni\u010dke granice se ustanovljavaju i odr\u017eavaju na osnovu jednog vrlo ograni\u010denog ali bitnog niza dijagnosti\u010dkih osobina. Ve\u0107ina balkanski etni\u010dkih grupa, naprimjer, definiraju se paradigmom jezika i vjere. Tako u kontekstu Bosne i Hercegovine govoriti srpsko-hrvatski i biti katolik zna\u010di biti Hrvat, govoriti srpsko-hrvatski i biti pravoslavan zna\u010di biti Srbin, i tako dalje. Postojanost etni\u010dke grupe ovisi o kolektivnom prepoznavanju i procjeni tih bitnih osobina, iako se tokom vremena, ili s promjenom mjesta dio kulturnog konteksta povezanog s grupom mo\u017ee mijenjati i pojedinci mogu prelaziti iz jedne grupe u drugu. Ovaj specifi\u010dni kulturni sadr\u017eaj koji mo\u017ee varirati u vremenu i prostoru jeste ipak jako zna\u010dajan jer poma\u017ee \u010dlanovima jednog multietni\u010dkog dru\u0161tva da smjeste jedno drugo u etni\u010dke granice. Tako izrazite pojedinosti no\u0161nje, dijalekta i sli\u010dnog slu\u017ee kao signal ne\u010dijeg etni\u010dkog identiteta za sve upu\u0107ene posmatra\u010de.<\/p>\n Unutar Otomanskog carstva, Muslimani koji su govorili srpsko-hrvatski bili su prepoznavani (u onoj mjeri u kojoj su uop\u0107e bili prepoznavani) kao Bo\u0161njaci. I porijeklo tog izraza i dru\u0161tvena grupa na koju se odnosio bili su regionalni a ne etni\u010dki, i ova \u010dinjenica ta\u010dno odra\u017eava prirodu bosansko-muslimanske samosvijesti u odnosu na sredi\u0161nje sile carstva. Mjesni kr\u0161\u0107ani su ih zvali Turci, pokazuju\u0107i da poistovje\u0107uju Muslimane koji govore srpsko-hrvatski sa vladaju\u0107om grupom. \u010cak i sami Muslimani bi ponekad koristili termin Turci, kada ih je bilo potrebno razlikovati od bosanskih kr\u0161\u0107ana. Oni su istina govorili jedan poseban jezik, ali jezik jo\u0161 uvijek nije bio smatran zna\u010dajnim kriterijem grupne pripadnosti. U ovom slu\u010daju je to bilo \u010dak i manje zna\u010dajno jer su taj jezik dijelili s kr\u0161\u0107anskim stanovni\u0161tvom, tako da nije pripadao jedinstvenoj dru\u0161tvenoj kategoriji- Zbog me\u0111unarodnog sastava vladaju\u0107ih otomanskih upravnih slu\u017ebi (uklju\u010duju\u0107i istaknute osobe koje su govorile srpsko-hrvatski) nije bilo nikakvog zvani\u010dnog razlikovanja \u2013 nije postojala formalizacija etni\u010dke grupe bosanskih Muslimana. Osnovno obja\u0161njenje razvoja nacionalnosti zasnovanih na vjeri na Balkanu jeste da je \u201eorganizacija kr\u0161\u0107anskih podanika u milete, od kojih je svaki bio druge vjerske denominacije i predstavljao odvojenu zajednicu organiziranu pod vlastitim crkvenim vlastima, nagla\u0161avala posebnost pojedinih nemuslimanskih naroda\u201c 26<\/sup><\/a>. Nesumnjivo da je to ta\u010dno. Ali treba primijetiti da ovo u biti nije definiralo Muslimane koji govore srpsko-hrvatski. Oni u ovom pogledu nisu bili druk\u010diji od drugih podanika Muslimana u carstvu, \u0161to uklju\u010duje Albance, Cigane i Turke Muslimane, sa kojima su se mo\u017eda svakodnevno sretali. I kr\u0161\u0107ani i drugi Muslimani, a i oni sami, su ih smatrali establishmentom, integralnim dijelom carstva. Na pamet pada analogija sa BPAP** – bijeli protestanti anglosaksonskog porijekla u SAD. BPAP nisu etni\u010dka grupa iako posjeduju sav potencijal da to budu. Objektivni kriteriji za etni\u010dku granicu postoje, ali nisu priznati. BPAPovi u SAD, kao i Muslimani koji govore srpsko-hrvatski u Otomanskom carstvu, su skloni da misle o sebi kao o obrascu, standardu od kojeg svi drugi odstupaju.<\/p>\n Naravno, bosanski Muslimani nisu bili jedinstvena grupa \u2013 u dru\u0161tvenom, kulturnom ili konceptualnom pogledu. Postojala je jedna zna\u010dajna distinkcija koju smo ve\u0107 spominjali: izme\u0111u seoskih i gradskih komponenti. \u010cak i danas je nesrazmjeran postotak bosanskih Muslimana gradski opredijeljen i stanuje u gradu u pore\u0111enju sa Srbima i Hrvatima iz Bosne i Hercegovine. Seljaci Muslimani, isto kao i seljaci kr\u0161\u0107ani, vidjeli su gra\u0111ane, prete\u017eno Muslimane, kao \u201ekliku koja ih eksploatira ekonomski i vlada im politi\u010dki, grupu ljudi koji su oportunisti i koji imaju zajedni\u010dku reakciju na dnevna pitanja te se pona\u0161aju kao jedna klasa svjesna svojih vlastitih interesa\u201c 27<\/sup><\/a>.<\/p>\n Druga, \u010dak i zna\u010dajnija distinkcija postojala je izme\u0111u zemljoposjedni\u010dke aristokracije, begova i aga, i muslimanskog selja\u0161tva, koje je uklju\u010divalo i ve\u0107inu bosanskih slobodnih seljaka i mnogo manji dio kmetova. U vrijeme austrijske aneksije 1878. u Bosni je bilo izme\u0111u \u0161est i sedam hiljada begova i aga koji su gospodarili nad nekih osamdesetpet hiljada kmetova. Me\u0111u tima je bilo dvije hiljade Muslimana a ostatak su bili Srbi (\u0161ezdeset hiljada) i Hrvati (dvadesttri hiljade) 28<\/sup><\/a>. Postojalo je tako\u0111er gotovo sedamdesetsedam hiljada slobodnih seljaka koji su gotovo svi bili Muslimani. Te\u0161ko je, ako ve\u0107 ne i nemogu\u0107e, zamisliti aristokraciju i selja\u0161tvo koji bi sa\u010dinjavali jednu zna\u010dajnu zajedni\u010dku dru\u0161tvenu kategoriju za vrijeme feudalizma, bez obzira na specifi\u010dni kontekst. Dru\u0161tvene granice izme\u0111u plemi\u0107a i seljaka bile su isto toliko o\u0161tre kao izme\u0111u bilo koje dvije etni\u010dke grupe. Te\u0161ko da je postojao na\u010din na koji bi seljak Musliman mogao ikada postati bogati zemljoposjednik u otomanskom dru\u0161tvu. Svaki je od njih predstavljao endogamnu grupu, iako je dru\u0161tvena mre\u017ea aristokracije bila mnogo \u0161ira. Ovo je odra\u017eavalo jednu mnogo \u0161iru shemu stanovanja: neki su begovi i age \u017eivjeli na svojoj vlastitoj zemlji u ravni\u010darskim selima, a drugi u gradovima, \u0161to je postepeno postajalo sve \u010de\u0161\u0107e. Aristokracija je tako\u0111er imala jedan poseban stil \u017eivota, koji je u njihovom slu\u010daju bio mnogo bli\u017ei velikoj tradiciji me\u0111unarodnog islama, od lokalno ograni\u010dene male tradicije muslimanskih seljaka. Tako je bilo \u010dak i kad su \u017eivjeli u istom selu. No najo\u0161trija granica izme\u0111u ove dvije grupe bosanskih Muslimana bila je dakako zasnovana na ekonomskom statusu. Ovo se u izvjesnoj mjeri promijenilo kada je oti\u0161la otomanska vlast, no oni su zadr\u017eali svoj privilegiran polo\u017eaj sve do Drugog svjetskog rata. Kona\u010dno, kada su poslije rata provedene zemlji\u0161ne reforme, oni su izgubili tradicionalnu osnovu svog vi\u0161eg statusa. Za o\u010dekivati je da je ova dru\u0161tvena diferencijacija bila izra\u017eenija u pro\u0161losti, kada je feudalni sistem jo\u0161 uvijek funkcionirao. Ovo potvr\u0111uje usmena istorija. Iako to nije za o\u010dekivati, ipak je istina da razne distinkcije me\u0111u ovim dvjema grupama opstaju u velikoj mjeri \u010dak i u modernoj Jugoslaviji. \u010cak i danas postoji visoki stupanj samosvijesti me\u0111u pripadnicima dvije grupe (osim u urbanim kontekstima koji moderniziraju, gdje po\u010dinje da nestaje). Muslimani seljaci jo\u0161 uvijek govore o potomcima zemljoposjedni\u010dke aristokracije kao o begovima, a za razliku od toga sebe karakteriziraju kao balije (\u0161to je u izvornom smislu zna\u010dilo \u201enomadski sto\u010dar\u201c). Muslimani seljaci sa kojima sam ja razgovarao izri\u010dito opisuju ove dvije skupine kao razli\u010dite etni\u010dke grupe (nacije), od kojih svaka posjeduje svoje vlastite zasebne bogomdane osobine. Van gradova, u najmanju ruku, jo\u0161 uvijek postoji malo brakova izme\u0111u pripadnika ove dvije grupe. A begovi, naro\u010dito u manjim trgovi\u0161tima, poku\u0161avaju jo\u0161 uvijek da zadr\u017ee svoj bogata\u0161ki stil \u017eivota na muslimanski na\u010din. Iako vi\u0161e nisu veliki zemljoposjednici, njihov povoljni ekonomski polo\u017eaj u nedavnoj pro\u0161losti im je omogu\u0107io obrazovne mogu\u0107nosti koje ve\u0107ina muslimanskog selja\u0161tva nema. Kao posljedica toga oni su danas \u010desto doktori, advokati, nastavnici ili na upravnim polo\u017eajima. Drugi manje sretni iskoristili su svoje bolje obrazovanje da dobiju poslove \u010dinovnika u mjesnim nadle\u0161tvima kao \u010dinovnici. Dru\u0161tveni odnosi izme\u0111u seljaka Muslimana i potomaka muslimanske aristokracije \u010desto su ograni\u010deni na mali broj hijerarhijski oblikovanih odnosa izme\u0111u za\u0161titnika i klijenta. Neki su seljaci na taj na\u010din produ\u017eili jedan tradicionalni odnos da bi dobili korisni uticaj u vanjskom svijetu preko novih dru\u0161tvenih polo\u017eaja koje su zauzeli nasljednici te aristokracije u modernoj Jugoslaviji. Ono \u0161to je u svemu ovome zna\u010dajno jeste da su situacije u kojima seljaci Muslimani i muslimansko plemstvo ili njihovi nasljednici djeluju zajedni\u010dki kao jedna dru\u0161tvena grupa relativno rijetke, iako postepeno postaju \u010de\u0161\u0107e nakon opadanja otomanske mo\u0107i, a naro\u010dito od kraja II svjetskog rata. Postoji jedna nesretna sklonost zapadnih istori\u010dara da pi\u0161u o eliti bosanskih Muslimana kao da opisuju sve bosanske Muslimane. Moramo imati na umu da je zna\u010dajan dio muslimanskog selja\u0161tva predstavljao (i dalje u velikoj mjeri predstavlja) jednu zasebnu grupu sa svojim posebnim interesima, koji su \u010desto bli\u017ei interesima kr\u0161\u0107anskog selja\u0161tva nego interesima muslimanske elite.<\/p>\n Sa razvojem nacionalizma Ju\u017enih Slavena u devetnaestom stolje\u0107u, do\u0161lo je do toga da se svi Muslimani posmatraju kao nadmo\u0107ni gospodari \u2013 Turci i Muslimani Slaveni, begovi i seljaci, bez razlike. Ovo je ne samo nesumnjivo naglasilo granicu izme\u0111u Muslimana i kr\u0161\u0107ana nego je bilo i prvi korak u stapanju razli\u010ditih dijelova grupe Muslimana Slavena. Nakon austrijske aneksije proces etni\u010dke diferencijacije se ubrzao. Ovo je bilo doba poja\u010dane etni\u010dke svijesti za bosanske Muslimane. S jedne strane okolnosti austrijske okupacije su ih navele da se jo\u0161 vi\u0161e udalje od bosanskih kr\u0161\u0107ana. S druge strane i oni su po\u010deli misliti o sebi kao narodu koji je druk\u010diji od Turaka i drugih Muslimana u raspadaju\u0107oj otomanskoj carevini. Kao muslimanska manjina u austrijskoj koloniji postali su jasnije izdvojeni kao posebna grupa. Ovome su vjerojatno pomogli faktori selekcije, jer su se Muslimani koji govore srpsko-hrvatski iseljavali u Tursku u valovima. Iako nema dokaza, mo\u017eemo pretpostaviti da su ti iseljenici uklju\u010divali one bosanske Muslimane koji su bili najvi\u0161e skloni da se poistovjete s Turcima, ostavljaju\u0107i one koji su dosegnuli izvjestan stepen prilago\u0111enosti svome novom etni\u010dkom statusu.<\/p>\n Politi\u010dka zbivanja u austrijskoj koloniji su isto tako ubrzala proces etni\u010dke diferencijacije. Habsbur\u0161ka uprava je provodila svoju tradicionalnu shemu \u201epodijeli i vladaj\u201c i trudila se da naglasi vjerske i etni\u010dke razlike u Bosni i Hercegovini. Kada je uveden parlament u ovoj provinciji razne vjere su bile predstavljene direktno srazmjerno broju svojih pripadnika u zemlji. Ali kada su muslimansko plemstvo i njihovi saveznici u gradovima poku\u0161ali organizirati muslimansku politi\u010dku stranku u tome nisu uspjeli. Ovo je djelomi\u010dno bila posljedica austrijske politike neometanja muslimanske elite. Pod Habsburzima je njihov stari ekonomski status opstao i dalje i tako je njihova lojalnost i dalje pripadala vlasti, iako je to sada bila nova vlast. Seljaci Muslimani jo\u0161 nisu bili spremni da razmi\u0161ljaju o sebi kao o jedinstvenoj grupi koja ima zajedni\u010dke interese sa starom aristokracijom, posebno zbog ekonomskih razlika koje su i dalje postojale.<\/p>\n Ovo ja\u010danje ideolo\u0161ke razlike bilo je paralelno isto tako ja\u010danju kulturne diferencijacije. Po\u010dev\u0161i od austrijske okupacije pa na dalje, kulturne razlike izme\u0111u Muslimana i kr\u0161\u0107ana su nagla\u0161avane, posebno u ve\u0107im i manjim gradovima, po\u0161to su nemuslimani spremnije prihvatali elemente zapadnoevropske kulture. U isto vrijeme su doga\u0111aji u Anadoliji \u2013 kona\u010dan slom carstva, Ataturk i njegove reforme \u2013 imali za rezultat poja\u010dane kulturne razlike izme\u0111u bosanskih Muslimana i Turaka. Naprimjer, veo je u Jugoslaviji bio dozvoljen sve do 1950, a fes se mo\u017ee jo\u0161 i danas vidjeti kod mnogih bosanskih seljaka Muslimana, dok je, naravno, oboje bilo zabranjeno u Turskoj 1922. zajedno sa mnogim drugim kulturnim obilje\u017ejima koje su Turci tradicionalno dijelili s Bosancima.<\/p>\n Po\u010dev\u0161i od uspostavljanja nezavisne Srbije, a poja\u010dano nakon habsbur\u0161ke aneksije, do\u0161lo je do ja\u010danja takmi\u010denja izme\u0111u Srba i Hrvata za Bosnu i Hercegovinu. Kad je otomanska uprava nestala bosanski Muslimani su postali pijuni u ovoj borbi. Do II svjetskog rata i Beograd i Zagreb su tvrdili da postoji nacionalna srodnost izme\u0111u njih i bosanskih Muslimana, \u0161to je bio samo jedan od mnogih razloga za razmirice izme\u0111u dvaju grupa. Tako su se izvjesni bosanski Muslimani, gotovo svi begovi ili urbana elita koji su smatrali da su njihovi li\u010dni interesi povezani sa jednom ili drugom stranom, izja\u0161njavali kao Muslimani Srbi ili Muslimani Hrvati, zapravo vjerska manjina jedne od nacionalnih grupa. No velika ve\u0107ina Muslimana, naro\u010dito muslimansko selja\u0161tvo, nije htjela da se opredijeli ni za jednu stranu; bez obzira na to \u0161to su mo\u017eda nekada bili, oni su tokom godina evoluirali u novu etni\u010dku zajednicu. Jedan od proizvoda srpsko-hrvatskog nadmetanja bio je da je Bosna i Hercegovina bila uklju\u010dena u \u201eVeliku Hrvatsku\u201c kada je osnovana fa\u0161isti\u010dka usta\u0161ka vlast za vrijeme II svjetskog rata.<\/p>\n \u010cinjenica da je postojao veliki broj nacionalno neodlu\u010dnih Muslimana koji su govorili srpsko-hrvatski bila je jedan od glavnih razloga zbog kojih je Bosna i Hercegovina postala odvojena republika Jugoslavije. Iako su njihova vjerska ubje\u0111enja bila tolerirana, \u0161erijatski sudovi su bili ukinuti a Muslimankama je zakonski skinut veo. U prvim popisima stanovni\u0161tva nakon rata oni su imali izbor da se odrede kao Srbi, Hrvati, Jugoslaveni, ili neopredijeljeni, a zvani\u010dno je mi\u0161ljenje bilo da oni predstavljaju vjersku a ne etni\u010dku manjinu. \u010cak se o\u010dekivalo da \u0107e Bosna i Hercegovina, sa svojom mje\u0161avinom tri razli\u010dite vjerske zajednice koje sve govore zajedni\u010dki jezik, zapo\u010deti razvoj jugoslavenskog nacionalizma. Mislilo se d \u0107e bosanski Muslimani tu predvoditi. Me\u0111utim, do tog vremena su oni po\u010deli misliti o samima sebi kao o posebnom narodu. Na popisu stanovni\u0161tva su se gotovo svi izjasnili kao \u201eneopredijeljeni\u201c. Polo\u017eaj bosanskih Muslimana se izmijenio zajedno sa postepenim pomijeranjem u Jugoslaviji u \u0161ezdesetim godinama od zvani\u010dnog jugoslavenskog nacionalizma ka zajednici naroda. Na popisu 1961. im je bilo dozvoljeno da se izjasne kao \u201eetni\u010dka pripadnost Muslimani\u201c po prvi put, priznaju\u0107i tako da oni \u010dine odvojenu etni\u010dku kategoriju. Ovaj im je status dat na formalniji na\u010din bosanskim ustavom iz 1963. i 1964, dok je \u010cetvrti bosanski partijski kongres izri\u010dito ustvrdio da Muslimani imaju pravo na samoopredjeljenje. Tako je bosansko-muslimanska nacionalnost stvorena, ili, bolje re\u010deno, podignuta iz statusa de facto u de jure.<\/p>\n U ovom trenutku postoji neka vrsta nacionalisti\u010dkog pokreta koji se oblikuje me\u0111u bosanskim Muslimanima. Kao i drugi nacionalisti\u010dki pokreti u pro\u0161losti u Isto\u010dnoj Evropi i drugdje, u ovim ranim fazama on je gotovo potpuno ograni\u010den na inteligenciju, u ovom slu\u010daju uglavnom iz ni\u017eih i srednjih slojeva komunisti\u010dke partije. Srednja klasa bosanskih Muslimana u razvoju, i naro\u010dito selja\u0161tvo bosanskih Muslimana za sada ne poklanjaju tome veliku pa\u017enju. Brojni bosanski muslimanski pisci 29<\/sup><\/a> preuzeli su zadatak stvaranja nacionalisti\u010dke ideologije. Oni nagla\u0161avaju bogumilsko porijeklo bosanskih Muslimana (da bi pratili etnogenezu prije islamizacije), poku\u0161avaju da obrazlo\u017ee \u010dinjenicu da je aristokracija bila jedina politi\u010dki aktivna muslimanska grupa prije II svjetskog rata, i op\u0107enito tuma\u010de istoriju bosanskih Muslimana tako da nagla\u0161avaju vertikalne podjele zasnovane na etni\u010dkom porijeklu, a ne horizontalne podjele zasnovane na klasi 30<\/sup><\/a>.<\/p>\n Okrenimo se sada etnografiji bosanskih Muslimana i nekim osnovnim osobinama \u017eivota bosanskih Muslimana u savremenoj Jugoslaviji 31<\/sup><\/a>. Muslimansko i kr\u0161\u0107ansko selja\u0161tvo u Bosni i Hercegovini je mnogo sli\u010dnije jedno drugome nego selja\u0161tvu u bilo kojoj drugoj zemlji, \u010dak i unutar Balkana. Subkultura bilo kojeg muslimanskog sela u Bosni je mnogo sli\u010dnija subkulturi u susjednom hrvatskom ili srpskom selu nego nekom muslimanskom selu u Turskoj ili \u010dak Albaniji ili Bugarskoj. O\u010digledan izuzetak su tu vjerski obi\u010daji.<\/p>\n Iako je vjerska pripadnost kriterij po kome se odre\u0111uje etni\u010dka granica, svaka vjerska grupa se razlikuje od druge i po razli\u010ditoj subkulturi koja nije povezana sa vjerskim djelatnostima. Kad se \u010dovjek sretne sa seljakom na stazi ili na pijaci ne mo\u017eete ne prepoznati njegovu pripadnost. On bi tako i htio. Iako ove kulturne razlike imaju prevagu u gotovo svakom vidu \u017eivota, one su uglavnom srazmjerno vrlo male. Razlike izme\u0111u raznih etni\u010dkih grupa u jednom mjestu su prete\u017eno usko povezane varijante, a ne potpuno razli\u010dite osobine. A ipak su te razlike, koliko god bile male, vrlo zna\u010dajne i jako zna\u010dajne. One su istaknute naro\u010dito u izra\u017eajnim vidovima kulture \u2013 u dijalektu, na\u010dinu obla\u010denja, muzici i plesu, jelima, tipu ku\u0107e i namje\u0161taja, u ceremonijalnom kalendaru, usmenoj knji\u017eevnosti, itd.<\/p>\n Naro\u010dito slikovit primjer pru\u017ea mu\u0161ka odje\u0107a u Skoplje Polju, dolini u Zapadnoj Bosni u kojoj \u017eive pripadnici tri etni\u010dke grupe. Ova odje\u0107a je gotovo identi\u010dna kod sve tri grupe i razlikuje se samo po boji pojasa (koji je crven kod kr\u0161\u0107ana, a zelen kod Muslimana), boji uskog vezenog obruba na nogavicama pantalona (koji je crven kod Hrvata, bijeli kod Srba, a nepostoje\u0107i kod Muslimana), i po obliku pokrivala za glavu. Mala tradicija (kultura sela u pore\u0111enju sa velikom tradicijom ili kulturom elite) jeste po svojoj prirodi vrlo sna\u017eno lokalizirana. Prema tome, u sljede\u0107oj dolini se osnovna shema mijenja, i dok i dalje postoji isti stupanj etni\u010dke diferencijacije, vjerojatno je da \u0107e se i k\u00f4d promijeniti. U ovom odre\u0111enom primjeru kroj pantalona je druk\u010diji, i kod Hrvata (po\u0161to tamo nema srpskog stanovni\u0161tva) je obrub bijel. Zapravo onda imamo tri odvojene male tradicije, koje postoje u jednoj regiji, svaka od kojih jeste blaga varijanta regionalne kulture.<\/p>\n Mora se naglasiti da mnoge kulturne razlike izme\u0111u muslimanskog i srpskog ili hrvatskog seljaka nisu rezultat razlike u \u0161irenju otomanske kulture. Na Balkanu postoji jedan sloj turske kulture koji se prote\u017ee preko cijelog podru\u010dja otomanske okupacije, pa \u010dak i \u0161ire. Turski uticaj je bio najve\u0107i u urbanim centrima gdje su se Turci ugnijezdili, i u mnogim vidovima kulture turski uticaj slijedi ruralno-urbanu, a ne muslimansko-kr\u0161\u0107ansku dihotomiju. Ova \u010dinjenica je kasnije zasjenjena u velikim urbanim centrima, po\u0161to je prekrivena zapadnoevropskim uticajima, ali je takav slu\u010daj jo\u0161 uvijek u manjim trgovi\u0161tima i njihovoj okolini u Bosni i Hercegovini danas. Tako naprimjer, turska jela se mo\u017eda naj\u010de\u0161\u0107e pripremaju u domovima urbanih obitelji koje poti\u010du od aristokracije, ali su isto tako \u010de\u0161\u0107a na trpezama kr\u0161\u0107ana iz malih mjesta nego kod seoskih Muslimana.<\/p>\n Takve kulturne razlike me\u0111u etni\u010dkim zajednicama, bez obzira koliko izgledale male i bezna\u010dajne, imaju veliku va\u017enost. Najvjerojatnije one poti\u010du od istorijskih razlika u porijeklu i u dodirima. Njihovu trajnost treba, me\u0111utim, pripisati interakciji dvaju karakteristika etni\u010dkih grupa o kojima se raspravljano ranije u ovom \u010dlanku. Prva od ovih karakteristika jeste da etni\u010dke grupe postoje u relativno zatvorenim komunikacijskim sistemima. Prvenstvena osobina multietni\u010dkih grupa bilogdje jeste jedan br\u017ei protok informacija unutar svake etni\u010dke grupe u pore\u0111enju sa protokom informacija me\u0111u grupama. Ovo vremenom neizbje\u017eno ima za posljedicu nejednak raspored i kulturnu diferencijaciju. Druga zna\u010dajna osobina ovih kulturnih razlika jeste njihovo svjesno odr\u017eavanje u obliku markera zna\u010dajnih dru\u0161tvenih kategorija. One tvore u isto vrijeme \u017eari\u0161ne ta\u010dke osje\u0107anja pripadanja grupi ali i kriterije identifikacije pripadnosti van grupe. Takve razlike, onda, imaju zna\u010dajnu ulogu jer obilje\u017eavaju etni\u010dke granice.<\/p>\n Da bismo ovo ilustrirali vratimo se narodnoj no\u0161nji ovog podru\u010dja.. Ve\u0107ina muslimanskih seljaka, naro\u010dito starijih, jo\u0161 uvijek nose fes. Ali oni mla\u0111i, od kojih je ve\u0107ina pre\u0161la na modernu odje\u0107u, nose francusku kapu umjesto fesa. Iako se ona kupuje u istoj radnji u kojoj srpski ili hrvatski seljak kupuje svoju odre\u0111enu vrstu kape, ni Muslimanima ni kr\u0161\u0107anima ne bi palo na pamet da nose onu vrstu kape za koju se misli da pripada drugoj skupini. Dakle, \u010dak i kad se odje\u0107a modernizira, kulturna razlika ostaje sa\u010duvana. Ljudi \u017eele biti prepoznati.<\/p>\n Raspravljali smo o procesu kulturnog sinkretizma \u2013 kombinacije i ponovnog tuma\u010denja elemenata iz turskih i ju\u017enoslavenskih izvora. Na drugom mjestu smo pokazali da se ista shema prote\u017ee i na dru\u0161tvenu organizaciju, na samo tkivo bosanskog muslimanskog dru\u0161tva. Mislim da tu tvrdnju vrijedi ponoviti vrlo ukratko ovdje, jer ona ukazuje na jednu zna\u010dajnu poentu.<\/p>\n Osnovna jedinica bosanskog seoskog dru\u0161tva, bilo muslimanskog, srpskog ili hrvatskog, jeste patrilokalno *** doma\u0107instvo pro\u0161irene porodice. Sli\u010dno, u sve tri etni\u010dke grupe se veze izme\u0111u ovih doma\u0107instava zasnivaju na boravku i srodstvu, uklju\u010duju\u0107i tu patrilinearno, afinalno ****, te fiktivno srodstvo. Ali te\u017eina koja se daje ovim razli\u010ditim kriterijima rodbinskih veza varira od jedne etni\u010dke grupe do druge. Seljaci Muslimani nagla\u0161avaju mnogo manje patrilinearnost i grupe koje su zasnovane na patrilinearnoj srodnosti od Hrvata i naro\u010dito Srba. Naprimjer, po\u0161to patrilinearno srodstvo ustanovljava polo\u017eaj u dru\u0161tvenim odnosima, tipi\u010dno je za hrvatske i srpske seljake u Bosni i Hercegovini da su u stanju izrecitirati deset do \u010detrnaest generacija iz svoje genealogije. Bosanski Muslimani, s druge strane, ne mogu gotovo nikad govoriti o porijeklu prije generacije njihovih djedova i baka, a i o tome obi\u010dno govore vrlo nejasno. Drugim rije\u010dima, oni su u ovom pogledu gotovo isti kao moderni Amerikanci. Suprotno onome \u0161to bi \u010dovjek mogao o\u010dekivati, bosanski seljaci Muslimani isto tako manje nagla\u0161avaju patrilinearnost od turskih seljaka. Na taj na\u010din, \u0161to se ti\u010de nagla\u0161avanja patrilinearnog srodstva, oni ne li\u010de ni na jedno od dva dru\u0161tva od kojih su primili kulturne uticaje, niti se nalaze izme\u0111u njih. Ali zato postoji poja\u010dani naglasak na afinalnim odnosima, onima koji nastaju brakom.<\/p>\n Fiktivna srodnost (kumstvo), u obliku kr\u0161tenog i vjen\u010danog kumovanja, jeste jedan krajnje zna\u010dajni oblik srodstva me\u0111u bosanskim kr\u0161\u0107anima. Bosanski Muslimani imaju samo jedan zna\u010dajniji tip fiktivnog srodstva, koji je zasnovan na kumovanju prvom \u0161i\u0161anju mu\u0161kog djeteta (\u0161i\u0161ano kumstvo). Ovaj oblik se koristi gotovo isklju\u010divo da se poja\u010da i formalizira neki od onih rijetkih dru\u0161tvenih odnosa, sa nekim kr\u0161\u0107aninom, ili sa nekim pripadnikom muslimanske elite, da bi se, drugim rije\u010dima , skovale veze preko dru\u0161tvenih granica. Bosanski kr\u0161\u0107ani ne prakticiraju ovaj oblik ritualnog srodstva, osim sa Muslimanima, a nije mi poznat nikakav presedan u islamskom svijetu.<\/p>\n Kr\u0161\u0107anske patrilinearne srodni\u010dke grupe su strogo egzogamne 32<\/sup><\/a> Ono \u0161to poku\u0161avam ovdje re\u0107i jeste da dru\u0161tvena organizacija bosanskih Muslimana *****\u2013 i \u0161ire, dru\u0161tvo i kultura bosanskih Muslimana u cjelini \u2013 nije niti turska, niti ju\u017enoslavensko kr\u0161\u0107anska , pa \u010dak nije ni neki oblik izme\u0111u ovoga. Uklopljeni su elementi obadva izvora u skladu sa jedinstvenom istorijom bosanskih Muslimana da bi se stvorilo ne\u0161to novo i posebno.<\/p>\n Kulturna diferencijacija koju opisujem jeste vrlo prodorna, ali se ne prote\u017ee i do privrednih djelatnosti najve\u0107e tri etni\u010dke grupe. Ovo je jedna neobi\u010dno zna\u010dajna poenta po\u0161to vr\u0161i uticaj na tip me\u0111uetni\u010dkih odnosa koji postoje u Bosni i Hercegovini.<\/p>\n U uporednom posmatranju kultura postoje u najmanju ruku dva razna na\u010dina strukturiranja multietni\u010dkih odnosa. (Obadva se moraju smatrati idealnim tipovima, jer nema mnogo dru\u0161tava koja se posve priklanjaju jednom ili drugom.) U jednom slu\u010daju postoji etni\u010dka podjela rada i svaka etni\u010dka grupa je sna\u017eno poistovje\u0107ena s odre\u0111enim zanimanjem ili sklopom zanimanja. Jedan sistem takvih etni\u010dkih grupa sa me\u0111usobno spojenim specijalizacijama zanimanja posti\u017ee organske me\u0111usobne odnose. Tako se gradi uzajamna ovisnost izme\u0111u \u010dlanova razli\u010ditih etni\u010dkih grupa. Mo\u017eda su najbolje dokumentirani primjeri ovoga na Bliskom Istoku. Indijski kastinski sistem hijerarhijski raspore\u0111enih, visoko strukturiranih profesionalnih statusa izgleda da predstavlja poseban slu\u010daj. No neke etni\u010dke grupe na Balkanu su tako organizirane, barem na lokalnoj osnovi. Naprimjer, u Skoplje Polju ( regionu u Zapadnoj Bosni odakle dolaze ve\u0107ina mojih terenskih podataka) svi kova\u010di su Cigani koji nisu nomadi i pretpostavlja se da su svi Cigani koji nisu nomadi kova\u010di. Ime kova\u010d je oznaka etni\u010dke grupe sa kojom je ovo zanimanje povezano. Postoji sli\u010dno povezivanje izme\u0111u kazand\u017eija ili kalajd\u017eija i Cincara (manjine iz ovog regiona koja govori jedan romanski jezik), i rije\u010d kalajd\u017eija se koristi da bi se ozna\u010dila ova etni\u010dka grupa.<\/p>\n Druga mogu\u0107nost je situacija u kojoj se razne etni\u010dke grupe nadme\u0107u ili takmi\u010de za isti ekolo\u0161ki prostor. Obi\u010dno je takav slu\u010daj sa muslimanskim, srpskim i hrvatskim seljacima u Bosni i Hercegovini. Za razliku od ve\u0107ine drugih vidova kulture, seljaci iz sve tri vjerske grupe se bave gotovo identi\u010dnom privrednom djelatno\u0161\u0107u. Prete\u017eno svi se izdr\u017eavaju na isti na\u010din, gaje iste biljke i \u017eivotinje, koriste\u0107i iste alatke i tehnike. Postoje\u0107e razlike su regionalne a ne eti\u010dke. Osnovni, iako ne i jedini izuzetak jeste da kod Muslimana nema svinja. U drugim pogledima postoji ve\u0107i kontrast privrednih djelatnosti izme\u0111u planinskih i nizinskih muslimanskih seljaka nego izme\u0111u planinskih muslimanskih i planinskih srpskih ili hrvatskih seljaka. U pitanju je \u010dista ekologija. Shema naseljavanja u Bosni i Hercegovini je potpuno izmije\u0161ana: muslimanska sela su razbacana izme\u0111u srpskih i hrvatskih sela, s manjim brojem sela koja imaju izmije\u0161ano stanovni\u0161tvo. Ovo zna\u010di da se \u010dlanovi razli\u010ditih etni\u010dkih grupa neposredno takmi\u010de u kori\u0161tenju istih oskudnih prirodnih bogatstava. U isto vrijeme uzajamno korisni dodiri su prete\u017eno ograni\u010deni. Na jednoj odre\u0111enoj lokaciji svako selo prete\u017eno proizvede iste vi\u0161kove i ima iste potrebe. Nekomercijalni sistemi razmjene se provode gotovo isklju\u010divo kod pripadnika iste etni\u010dke grupe u raznim ekolo\u0161kim zonama. Dodir izme\u0111u etni\u010dkih grupa se de\u0161ava u relativno malom broju konteksta \u2013 sedmi\u010dni pija\u010dni dan, i u okviru takvih sveobuhvatnih institucija kao \u0161to su vojska i \u0161kole. Po\u0161to je svaka etni\u010dka grupa jedan relativno zatvoreni dru\u0161tveni sistem, gotovo nikad nema nikakve potrebe za kontakt sa seljacima iz druge etni\u010dke grupe iako je njihovo selo blizu. Kao posljedica, svaka etni\u010dka grupa te\u017ei biti jo\u0161 zatvoreniji dru\u0161tveni sistem, i prilike za komunikaciju ili dodir izme\u0111u njih su \u010dak o\u0161trije ograni\u010dene nego u multietni\u010dkom dru\u0161tvu gdje postoji privredna me\u0111uzavisnost.<\/p>\n Bosansko-muslimanska etni\u010dka pripadnost, koja se postepeno razvijala u toku nekoliko stolje\u0107a, \u0107e i dalje trajati u budu\u0107nosti. Strukturalni odnosi zasnovani na ekolo\u0161kim \u010dinjenicama su tek jedan od razloga da su tri odvojene kulturne tradicije ustrajale tako dugo, iako su smje\u0161tene jedna kraj druge u istom geografskom regionu. Kulturna diferencijacija \u0107e se smanjivati sa nastavljanjem modernizacije u savremenoj Jugoslaviji. Postepeno \u0107e jugoslavensko osje\u0107anje zamijeniti etni\u010dku identifikaciju u izvjesnim okolnostima, kao kada ljudi rade zajedno sa sezonskim radnicima iz drugih dijelova Jugoslavije u tvornicama zapadne Evrope. Uprkos tome, bosanski Muslimani \u0107e nastaviti postojati kao posebna etni\u010dka grupa. Zapravo je mogu\u0107e da \u0107e do\u0107i do preporoda etni\u010dke svijesti, \u0161to predskazuju nedavna nacionalisti\u010dka zbivanja me\u0111u elitom.<\/p>\n Translated from English by Zvonimir Radeljkovi\u0107 – \u00a9 2009 Zvonimir Radeljkovi\u0107<\/em><\/p>\n Notes<\/p> U jugoisto\u010dnoj Evropi postoji \u017eivo naslje\u0111e otomanskog prisustva du\u017eeg od \u010detiri stotine godina \u2013 cjelovito stanovni\u0161tvo od nekih pet ili \u0161est miliona muslimanskih stanovnika, ne ra\u010dunaju\u0107i evropski dio Turske. Me\u0111u njima drugi su najve\u0107i sastavni dio (nakon Muslimana Albanaca) Muslimani Bosne i Hercegovine koji govore srpsko-hrvatski (u daljnjem tekstu bosanski Muslimani). Prema popisu stanovni\u0161tva iz 1971. ima negdje oko milion […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[57],"tags":[],"class_list":["post-562","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-4-no-4-2009-october","contributor-w-g-lockwood","volume-4-no-4-2009-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/562","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=562"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/562\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":774,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/562\/revisions\/774"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=562"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=562"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=562"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n, \u010dak vi\u0161e u praksi nego \u0161to propisuju katoli\u010dka ili pravoslavna crkvena pravila. Za razliku od toga, Turci i ve\u0107ina Muslimana van Balkana prakticiraju endogamnu shemu gdje je po\u017eeljan brak sa k\u0107erkom o\u010devog brata. Kao i u drugim pogledima, bosanski su Muslimani razvili svoj vlastiti bra\u010dni sistem ne ugledaju\u0107i se ni na koga. Brak sa srodnikom je dozvoljen ako se srodnost zapravo ne mo\u017ee utvrditi. U praksi ovo zna\u010di da nema sankcija protiv braka izme\u0111u drugih brati\u0107a.<\/p>\n