Kad je rije\u010d o neizbrisivim sje\u0107anjima, ovaj ko\u0161arka\u0161ki trenutak bi\u0107e mnogo manje traumati\u010dan od onog prvog.<\/p>\n
Elmiru Brkani\u0107u \u0107e ve\u010deras, 13. februara, biti odata po\u010dast na terenu u areni \u201cGaston Lewis\u201d Univerziteta Wilberforce. U ovoj No\u0107i studenata 4. godine, ovaj dvometra\u0161, krilo iz Bosne, odigra\u0107e vjerovatno svoju posljednju utakmicu za Buldoge u susretu sa ekipom Point Park Univerziteta u Pittsburgu.<\/p>\n
Iako ne\u0107e diplomirati do idu\u0107eg decembra, on smatra da su njegove \u010detiri godine igranja ko\u0161arke na koled\u017eu manje-vi\u0161e istekle.<\/p>\n
To \u0161to je on jedini bijeli igra\u010d ekipe Buldoga i \u0161to je, on tako misli, vjerovatno jedini bijelac na kampusu uglednog privatnog crna\u010dkog univerziteta, zanimljiv je dio njegove pri\u010de, ali zacijelo ne i najfascinantniji.<\/p>\n
Taj drugi dio pri\u010de uklju\u010duje njegovu drugu \u010detvorogodi\u0161nju obavezu, sje\u0107anje na obru\u010d koji ne\u0107e nikad zaboraviti, iako bi volio da mo\u017ee.<\/p>\n
Brkani\u0107 je odrastao u Sarajevu I bilo mu je osam godina kada je po\u010deo rat u Bosni. Njegov grad je bio opkoljen od strane Srba, \u0161to je prouzrokovalo najdu\u017eu opsadu u modernoj vojnoj historiji.<\/p>\n
Njegov o\u010duh, iako Srbin, borio se na strani bosanske armije. Tako je Elmir ostao s majkom, bosanskom Muslimankom, koja mu je rodila sestru ubrzo nakon \u0161to je po\u010deo \u010detvorogodi\u0161nji rat.<\/p>\n
\u201dBilo nam je dosta te\u0161ko\u201d, ka\u017ee. \u201dPreselili smo se iz na\u0161e ku\u0107e u jednu stambenu zgradu jer je imala podrum u koji smo se mogli sakriti kad su nas bombardovali. Dvije godine nismo uop\u0161te imali \u0161kole, a onda su poku\u0161ali da nam dr\u017ee nastavu u podrumima.<\/p>\n
Neprijatelj nam je prekinuo struju i vodu pa sam svaki dan morao izlaziti da donesem vodu. Bilo je stra\u0161no zbog snajpera, ali mi smo jo\u0161 bili djeca.\u201d<\/p>\n
I tako je ponekad idu\u0107i po vodu zastajao pored obru\u010da na pokojem preostalom ko\u0161arka\u0161kom igrali\u0161tu i ubacivao lopte: \u201dAli jednog dana je moj ro\u0111ak\u2014imao je mo\u017eda 14 godina\u2014igrao ko\u0161arku na tom istom mjestu i granata ga je ubila.\u201d<\/p>\n
Ka\u017ee da mu je jo\u0161 nekoliko ro\u0111aka i prijatelja poginulo u ratu. Procjenjuje se da je ukupno bilo preko 100.000 civilnih i vojnih \u017ertava , a vi\u0161e od 1,8 miliona ljudi postali su raseljena lica. Otprilike 30% \u017ertava su bili \u017eene i djeca.<\/p>\n
\u201dNajvi\u0161e sam se prepao kad sam jednom i\u0161ao po vodu i kad je jednu \u017eenu svega par koraka od mene pogodio snajper u stomak\u201d, rekao je Elmir. \u201d Sje\u0107am se da me kom\u0161ija povukao ustranu dok ne prestane pucanje\u201d.<\/p>\n
Glas mu je utihnuo.<\/p>\n
\u201dTa sje\u0107anja\u201d, re\u010d napokon, \u201djako me poga\u0111aju\u201d.<\/p>\n
Pet godina nakon rata, njegova ponovo okupljena porodica stigla je u Ameriku u potrazi za boljim \u017eivotom. Na \u017ealost, njihov prvi dan u Sjedinjenim Dr\u017eavama\u2014i to ba\u0161 u New Yorku\u2014bio je 10. septembar 2001. godine.<\/p>\n
\u201dI\u0161li smo u Louisville, ali na\u0161 let je odgo\u0111en\u201d, ka\u017ee Brkani\u0107. \u201dOti\u0161li smo slijede\u0107eg jutra, 11. septembra, samo jedan sat prije nesretnog doga\u0111aja. Nismo znali ni\u0161ta dok nismo stigli na aerodrom u Louisvilleu i vidjeli vijest na televiziji.\u201d<\/p>\n
Sje\u0107am se da je moja mama rekla: \u2018Mo\u017eda nas prati lo\u0161a sre\u0107a. Upravo smo stigli iz jednog rata u drugi.\u2019\u201d<\/p>\n
Ka\u017ee da mu se roditelji ovdje nikad nisu adaptirali:: \u201dKriza od 11. septembra je bila prelomni doga\u0111aj za njih. Nikad se nisu istinski prilagodili na ovda\u0161nji \u017eivot.\u201d<\/p>\n
Njegov dolazak je olak\u0161ala ko\u0161arka. Dvije godine je igrao u Zapadnoj gimnaziji u Louisvilleu, a onda se upisao na koled\u017e Southwestern Illinois, dvogodi\u0161nju \u0161kolu u Bellevilleu. Tu ga je zapazio asistent trenera Wilberforcea, koji ga je regrutovao za tu \u0161kolu ujesen 2004. godine.<\/p>\n
Iako je Brkani\u0107 po\u010deo da trenira s timom, ubrzo je napustio \u0161kolu\u2014ne odigrav\u0161i ni jednu utakmicu\u2014da pomogne roditeljima da se presele u Sarajevo, gdje su preuzeli djedovu prodavnicu namirnica.<\/p>\n
Kada je odlu\u010dio da se vrati u Ameriku, napisao je treneru Geoffu Warrenu s Wilberforcea par toplih pisama i bio je ponovo primljen, za 2006-2007 \u0161kolsku godinu.<\/p>\n
\u201dKada sam odlu\u010dio zavr\u0161iti koled\u017e, postojalo je samo jedno mjesto gdje sam \u017eelio biti\u201d, rekao je Brkani\u0107. \u201d\u017delio sam nazad u Wilberforce\u2014moju \u0161kolu.\u201d<\/p>\n
Nakon \u0161to se Brkani\u0107 vratio, kad je sa suigra\u010dima iz Buldoga bio na turniru u Floridi, jedan bijeli igra\u010d je igra\u010d iz protivni\u010dkog tima mu je pri\u0161ao i postavio mu samo jedno pitanje:<\/p>\n
\u201dZa\u0161to igra\u0161 za crna\u010dki tim?\u201d<\/p>\n
Pri\u010daju\u0107i o tom trenutku dok je kasno jedne no\u0107i nakon utakmice sjedio u sportskoj dvorani Willberforcea, 24-godi\u0161nji Brkani\u0107 je slegao ramenima na to kako je jednostavan bio njegov odgovor:<\/p>\n
\u201dSvi\u0111a mi se ovdje. Ovo je najstariji afro-ameri\u010dki univerzitet u cijeloj zemlji i zaista mi je \u010dast \u0161to sam ovdje i \u0161to mogu nau\u010diti vi\u0161e o njihovoj historiji i kulturi.\u201d<\/p>\n
\u201dTrenutno sam jedan on najstarijih momaka u timu i najdu\u017ee sam ovdje, tako da se zaista osje\u0107am kao kod ku\u0107e. Mi smo kao neka velika porodica. Putujemo zajedno, svaki dan objedujemo zajedno, pri\u010damo viceve. A i trener mi je mnogo pomogao. Svi su me prigrlili. Ovo je zaista posebno mjesto za mene.\u201d<\/p>\n
Njemu ovo pitanje rase uop\u0107e nije va\u017eno. \u201dSarajevo je poznato kao Jerusalem Evrope\u201d, ka\u017ee za grad u kojem islam, pravoslavlje, katoli\u010danstvo i judaizam stolje\u0107ima koegzistiraju.<\/p>\n
\u201dOdrastaju\u0107i u mije\u0161anom braku (muslimansko-srpskom), nisam nikad obra\u0107ao pa\u017enju na ne\u010diju rasu ili religiju. Ja gledam kakav je neko kao \u010dovjek. Da li ima dobro srce\u201d.<\/p>\n
Na terenu je mnogo doprinio, ali mu je ove godine sezona prekinuta jesenjim sta\u017eiranjem. Protiv ekipe Mount Vernon Nazarene prije nekoliko dana dao je dva ko\u0161a, dvaput je uhvatio loptu na odskoku, a jednom je oduzeo loptu, sve u 13 minuta.<\/p>\n
Ali najva\u017enija stvar u njegovom \u017eivotu ove godine dogodila se van terena.<\/p>\n
\u201dU oktobru sam postao dr\u017eavljanin SAD-a\u201d, ka\u017ee ponosno. \u201dKada sam polagao zakletvu na ceremoniji u Lousvilleu osje\u0107ao sam se divno jer mislim da sam postao dio ne\u010deg velikog.\u201d<\/p>\n
A onda je Obama postao predsjednik. Njegov otac je iz Kenije\u2014imigrant kao i ja. Tako se sada mogu zaista osje\u0107ati kao pravi Amerikanac, bosanski Amerikanac.\u201d<\/p>\n
Ka\u017ee da mnogo duguje i ko\u0161arci.<\/p>\n
Taj sport mu je pomogao da se prilagodi ovoj zemlji nakon dolaska, a tako\u0111er mu je omogu\u0107io i obrazovanje.<\/p>\n
Kada ve\u010deras u\u0111e na teren, u pratnji svoje zaru\u010dnice Armine Krgo, mo\u017eda \u0107e mu ko\u0161arka pomo\u0107i da bar na trenutak odagna iz sje\u0107anja neizbrisivu sliku onog drugog obru\u010da iz te\u0161kog perioda u njegovoj domovini.<\/p>\n
(Februar, 13, 2009)<\/p>\n
\u00a9 2009 Tom Archdeacon Published with permission from Dayton Daily News Kad je rije\u010d o neizbrisivim sje\u0107anjima, ovaj ko\u0161arka\u0161ki trenutak bi\u0107e mnogo manje traumati\u010dan od onog prvog. Elmiru Brkani\u0107u \u0107e ve\u010deras, 13. februara, biti odata po\u010dast na terenu u areni \u201cGaston Lewis\u201d Univerziteta Wilberforce. U ovoj No\u0107i studenata 4. godine, ovaj dvometra\u0161, krilo iz Bosne, odigra\u0107e vjerovatno svoju posljednju utakmicu za Buldoge u susretu sa ekipom Point Park Univerziteta u Pittsburgu. […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[55],"tags":[],"class_list":["post-556","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-4-no-2-2009-april","contributor-tom-archdeacon","volume-4-no-2-2009-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/556","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=556"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/556\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":767,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/556\/revisions\/767"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=556"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=556"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=556"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nTranslated by Irma Ali\u0107aji\u0107 \u00a9 2008 Irma Ali\u0107aji\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"