{"id":554,"date":"2009-04-02T15:08:16","date_gmt":"2009-04-02T15:08:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=554"},"modified":"2011-04-17T15:13:06","modified_gmt":"2011-04-17T15:13:06","slug":"who-are-we-bosniaks","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-4-no-2-2009-april\/who-are-we-bosniaks\/","title":{"rendered":"Ko smo mi Bo\u0161njaci?"},"content":{"rendered":"

Ko smo mi Bo\u0161njaci muslimanske vjere i \u0161ta mi \u017eelimo u na\u0161oj domovini Bosni i Hercegovini, u regiji s kojom smo svojim porijeklom i historijom povezani, i u Europi kojoj geopoliti\u010dki i kulturno pripadamo?<\/em><\/p>\n

Kad se radi o identitetu naroda i karakteristikama koje ga definiraju, tada se moraju razlikovati dvije vrste fenomena. Postoje oni fenomeni koji \u010dine supstancijalnu osnovui i sardr\u017einu zasebnog postojanja odredenih naroda i njihovih singularnih karakteristika, njihove historijske posebnosti i oni predstavljaju osnovu zasebnog funkcionisanja tih naroda ili odre\u0111enih posebnih historjskih entiteta u historiji.<\/p>\n

Mnogo od onoga \u0161to odreduje sadr\u017einu historijskog realiteta postojanja odre\u0111enog naroda ima iste manifestacije kao \u0161to ih ima i ono \u0161to odre\u0111uje postojanje drugih naroda. Svi narodi i sve historijske pojave imaju mnogo toga zajedni\u010dkog u svom na\u010dinu postojanja i sadr\u017eini i na\u010dinima ostvarenja svoje egzistencije u historiji, zbog \u010dega i mogu da se nazovu dijelovima historije svijeta i \u010dovje\u010danstva, odnosno zbog \u010dega ljudi, ma gdje i ma kako \u017eivjeli, pokazuju neke bitne zajedni\u010dke osobine i sa\u010dinjavaju onaj entiet \u0161to ga nazivamo \u010dovje\u010danstvo, a njihovo bivanje u vremenu nazivamo historijom ljudskog svijeta, odnosno \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

Me\u0111utim, pored onih zajedni\u010dkih crta koje povezuju sve ljude u op\u0107oj historiji ljudskog postojanja, postoje i oni fenomeni i izrazi postojanja po kojima se odre\u0111eni narodi razlikuju od drugih naroda i te razlike \u010dine ono specifi\u010dno \u0161to definira narode postojanja kao njihovu zasebnu historiju \u2013 historiju naroda, kultura, civilizacija i podru\u010dja ekumene.<\/p>\n

Op\u0107e pravilo definicije, va\u017ee\u0107e je kod Aristotela, je da se kod definicije bilo kojeg entiteta mora prvo utvrditi ono op\u0107e na osnovu \u010dega je mogu\u0107e utvrditi istovjernosti iz kojih izviru i prema kojima se odre\u0111uju razlike u posebnim na\u010dinima postojanja tih entiteta, a potom odrediti ono \u0161to odre\u0111eni entitet \u010dini posebnim, tj. njegovu specifi\u010dnost u odnosu na druge istorodne pojave. Pravilo definicije glasi da se mora prvo utvrditi Genus proximus, najbli\u017ei rod nekog predmeta definicije, a zatim Diferentia specifica, tj. specifi\u010dna razlika odre\u0111enog entiteta u odnosu na sve druge entitete istog roda.<\/p>\n

Kad se radi o historijskim entitetima, a to su dr\u017eave i narodi, takve razlike su posebno vidljive i mogu se zapa\u017eati u slu\u010dajevima dodira izme\u0111u naroda, kultura, civilizacijskih modela postojanja, tj. u slu\u010dajevima kada se me\u0111usobne relacije dvaju ili vi\u0161e naroda intenviziraju i kada se sistemom \u010duvanja i razvijanja razlika nastoji o\u010duvati odre\u0111eni specifi\u010dni identitet od eventualnog njegovog gubljenja, a time se dobiva i mogu\u0107nost komparacije njegovih osobina u cilju identifikacije sli\u010dnosti i razlika izme\u0111u entiteta koje poredimo. Kad se radi o narodima, to je posebno bitno za one narode koji su manji i koji zbog toga lak\u0161e bivaju izlo\u017eeni agresivnoj i asimilativnoj akciji drugih naroda, koja se ispoljava upravo u tome da im se potiru razlike u pravima, svojstvima ili mogu\u0107nostima prema onom ko vr\u0161i asimilaciju. Akcija koja dovodi do asimilacije ne mora biti samo politi\u010dka i vojna, nego mo\u017ee biti i ekonomska, kulturna ili vjerska i duhovna uop\u0107e, kao \u0161to je to bilo u slu\u010daju Bosne, koja je vi\u0161e vijekova bila izlo\u017eena visokom stupnju agresije svih vrsta iz okolnih katoli\u010dkih i pravoslavnih zemalja, a u novije vrijeme i u formi dovo\u0111enja u pitanje cjelokupnog njenog dr\u017eavnopravnog individualiteta i iz nekih europskih zemalja. Naravno, razne vrste agresija su bivale uvijek pravdane postojanjem nekih razlika koje su za onog ko \u017eeli opravdati svoju akciju opasne po njega, ili po op\u0107i poredak u svijetu ili religiji. U na\u0161em slu\u010daju razlog za agresiju na Bosnu, u ranoj na\u0161oj historiji, bilo je postojanje Crkve bosanske, a potom je takav razlog na\u0111en u postojanju Osmanskog Carstva unutar kojeg je Bosna bila, ili je takav razlog postala na\u0161a te\u017enja za neovisno\u0161\u0107u, a mogao je to biti bilo koji drugi razlog koji bi omogu\u0107avao da budemo progla\u0161eni za opasnu, jereti\u010dku i nevjerni\u010dku zemlju, za one koji naru\u0161avaju op\u0107e stanje stvari i ugro\u017eavaju tu\u0111e interese, mada to stanje nije nigdje definirano niti su ti op\u0107i interesi verificirani i legitimizirani kao opravdani.<\/p>\n

Osobito je praksa vjerske tolerancije u Bosni bila \u010dest motiv agresije na nju za one koji su zastupali postrebu vjerske unilateralizacije Europe i Balkana i na\u0161e zemlje, mada je akcija protagonista ovakvih zahtijeva, prijetnji i poduhvata bila pra\u0107ena odbijanjem bosanskih vladara \u2013 od bana Kulina (Abjuracija na Bilinom polju je dokaz) do kralja Trvrka (Tvrtkovo pismo papi), da u svojoj zemlji likvidiraju i zabrane rad drugim crkvama osim katoli\u010dke, kako su to Rim i okolni katoli\u010dki vladari zahtijevali. Svi bosanski vladari, do dvojice nestretnika na kraju bosanske neovisnosti, su tvrdili i na razne na\u010dine nastojali dokazati, kako u njihovoj banovini-kraljevini nema jeretika, odnosno da su sve vjerske sljedbe u njoj ortodoksne u Kristovoj vjeri.<\/p>\n

Dakle, identitet naroda \u010desto se sastoji u razlikama, a ne u sli\u010dnostima me\u0111u onima koji \u017eive zajedno i na istom prostoru i istovjetnost nema nikakvu prednost u zna\u010denju i valjanosti pred razlikom me\u0111u njima. Nije te\u0161ko utvrditi identitet Francuza u odnosu na identitet Grka ili Bo\u0161njaka. Te\u0161ko je, me\u0111utim utvrditi identitete onih koji mnogo toga u historijskom postojanju dijele i kojima je mnogo toga zajedni\u010dko\u2014kao npr. porijeklo, jezik, historija, teritorija koju nastanjuju, na\u010din \u017eivota, ishrana, tradicija i sl. a kod njih je relativno malo toga \u0161to ih dijeli \u2013 kao \u0161to su kod nas to bile samo vjera i, u novije vrijeme, uvezene politi\u010dke ideje, odnosno dr\u017eavno-pravne veze sa narodima i dr\u017eavama izvan na\u0161e zemlje i izvan njene historije, koje sve vi\u0161e poprimaju agresivne te\u017enje i oblike inkorporacije tih naroda u sisteme vlasti i konstituciju drugih zemalja, \u010dine\u0107i ih stranicima u njihovoj sopstvenoj zemlji.<\/p>\n

U slu\u010dajevima kao \u0161to je nas, identitet izlazi iz okvira onog \u0161to je razli\u010ditost i sedimentira se u onom \u0161to je zajedni\u010dko, kao npr. prihvatanje normalnosti razlika me\u0111u ljudima u svim aspektima \u017eivota, pa i u vjeri, tj. onom \u0161to nadilazi razlike i omogu\u0107uje im da sukladno egzistiraju kao dio jedne harmoni\u010dne politi\u010dke, dru\u0161tvene, duhovne i kulturne cjeline.<\/p>\n

Da bi se moglo precizno odrediti sve \u0161to nas spaja i razlikuje i da bi se mogao utvrditi kriterijum identifikacije, potrebno je provesti obimna antropolo\u0161ka, historiografska, kulturno-historijska i duhovno-historijska, statisti\u010dka, demografska, socio-kulturna, socio-psiholo\u0161ka i histojsko i aktuelno-politi\u010dka istra\u017eivanja tih fenomena. Mnoga takva istra\u017eivanja su obavljena. Tako su izvr\u0161ene studije izoliranih i starijih enklava stanovni\u0161tva koje pokazuju da je me\u0111u stanovnicima raznih vjera postojao intenzivan saobra\u0107aj i razmjena vrijednosti svih vrsta (Lepenica, Dre\u017enica, Zijamet i sli\u010dni lokaliteti). Obavljena su istra\u017eivanja fenomena mje\u0161ovitih brakova, zatim i \u017eivota ljudi raznih vjera u zajedni\u010dkim selima (istra\u017eivanje bra\u010dnog para Lokwood). Isto tako istra\u017eivane su komunikacije me\u0111u selima naseljenim razli\u010ditim stanovnicima, obim i sadr\u017eina njihovih komunikacija u svakodnevnom \u017eivotu, na pazarima ili u drugim prilikama gdje bivaju povezani (istra\u017eivanja Milenka Filipovi\u0107a i Ned\u017eada Had\u017eidedi\u0107a). Analizirani su zajedni\u010dki elementi u gradnji ku\u0107a, namje\u0161taju, ishrani i op\u0107im vrijednostima u \u017eivotu (radovi akademika Muhameda Kadi\u0107a i dr.).<\/p>\n

Takvih istra\u017eivanja kod nas, na\u017ealost, ipak nije bilo dovoljno i ona nisu bila dugoro\u010dna i sistemati\u010dna, ili su poduzimana u veoma ograni\u010denom smislu, zbog \u010dega nisu ni mogla dati adekvatne, upotrebljive, pouzdane i komparabilne rezultate. Nije, me\u0111utim, te\u0161ko\u0107a u tome da u zadnjih stotinjak godina nije bilo i da jo\u0161 uvijek nedostaju djela koja se tim problemima izravno bave, nego je ona u tome \u0161to su, u najvi\u0161e slu\u010dajeva, poku\u0161aji bavljenja tim pitanjima bili uski i ograni\u010deni, nedostatni i u konceptualnom i u metodolo\u0161kom smislu i \u0161to nisu bili zami\u0161ljeni i izvedeni na takav na\u010din bi bili u stanju da na dokumentiran i jasan na\u010din izlo\u017ee ono specifi\u010dno u na\u0161em narodnom i historijskom identitetu \u0161to taj identitet odvaja od identiteta naroda sa kojim na ovom prostoru zajedno \u017eivimo, ne samo u sadr\u017eaju negu i u tipu i funkcioniranju istoga u na\u0161oj historiji. Najve\u0107i broj takvih poku\u0161aja nastoji dokazati da smo mi Bo\u0161njaci muslimanske vjere narod istog tipa, istog historijskog porijekla i sadr\u017eine identiteta kao \u0161to su to na\u0161i bosanski Srbi i Hrvati. U velikom obimu \u010dinjenica to i jeste slu\u010daj. Me\u0111utim, to je slu\u010daj, prije svega, za odre\u0111ene periode na\u0161e historije i to kada se sli\u010dnosti i razlike posmatraju na razini razvoja i deferencija unutar narodnog identiteta i nekih veoma bitnih, ali nedovoljno diferenciranih karakteristika historijskog identiteta i nas dana\u0161njih Bo\u0161njaka muslimanske vjere i na\u0161ih susjeda nekada\u0161njih Bo\u0161njaka katoli\u010dke ili pravoslavne vjere, a dana\u0161njih nacionalnih Srba i Hrvata\u2026 .<\/p>\n

U nekim drugim aspektima i sadr\u017eini identiteta, posebno u poglavlju nacionalnog identiteta, koji se u historiji javlja mnogo kasnije i definira se prvenstveno kroz politi\u010dku identifikaciju i kroz ideju nacionalne dr\u017eave, a koji bi trebao nastajati iz narodnog identiteta, stvari stoje ne\u0161to druga\u010dije i tu se historijski identitet Bo\u0161njaka muslimana odvaja od zajedni\u010dkog nam narodnog identiteta danja\u0161nih nacionalnih Srba i Hrvata, odnosno, u slu\u010daju Bosnjaka, taj identitet se ne razvija na jednak na\u010din i nije istog sadr\u017eaja i zna\u010denja kao kod onih Bo\u0161njana-Bo\u0161njaka koji \u0107e se tokom XIX vijeka, na temelju svoje posebne vjere, nacionalno identificirati kao Srbi ili Hrvati. Imitativni karakter dru\u0161tvene nauke i neosnovane generalizacije u shvatanju i tuma\u010denju historijskog razvoja i posebno ujedna\u010davaju\u0107a primjena odre\u0111enih na\u010dina historijskog razvoja na sve ljude nekog odre\u0111enog svijeta, prostora i vremena, dovodi do takvih gre\u0161aka u mi\u0161ljenju kada se isti model i na\u010din, isti historijski tip primjenjuje na sve ljude i dru\u0161tva jednog vremena, a ne uvi\u0111aju se specifi\u010dnosti koje su mogu\u0107e i koje dovode do razli\u010ditih rezultata unutar istih globalnih procesa. Vrijeme nije homogena veli\u010dina i ne odvija se svugdje na isti na\u010din, jednakim tempom i u istim formama se ne izra\u017eavaju njegovi u\u010dinci. Historija ne te\u010de jednako za sve ljude.<\/p>\n

Identitet je historijska vrijednost i fenomen koji izra\u017eava histori\u010dnost postojanja odre\u0111enih ljudskih skupina i zbog tog je mogu\u0107e da se vrijeme unutar paralelnih entiteta odvija druga\u010dije. Stoga svaki autenti\u010dni historijski entitet \u017eivi na historijski na\u010din i mijenja se sa promjenama historijskih uvjeta \u017eivota ljudi. Bo\u0161njani, koji su u pogledu svog identiteta ostajali vezani za Bosnu kao zemlju i kao dr\u017eavu, za ideju te dr\u017eave i te\u017enju da se ona o\u010duva i u \u010diji historijski razvoj i formiranje zbog toga nije u\u0161ao i nije mogao u\u0107i neki novi moment, kao \u0161to je npr. ideja jedne nove dr\u017eave na njenom prostoru, ili odre\u0111ena duhovna ili materijalna sila spajanja medu Bo\u0161njacima, nego su ostali pod djelovanjem stalno prisutnih tradicionalnih faktora identifikacije, zadr\u017eavali su svoj prvobitni identitet \u2013 ostajali su Bo\u0161njani ili Bo\u0161njaci u odnosu prema svojoj zemlji i dr\u017eavi\u2026 .<\/p>\n

Takvi Bosnjani, oni katoli\u010dke i pravoslavne vjere, koji nisu za osnovu sopstvene nacionalne identifikacije odabrali sopstvenu zemlju i dr\u017eavu Bosnu, nego su za osnovu uzeli svoju vjersku pripadnost, svojom su idenitifikacijom u nju unijeli jedan strani dr\u017eavno-pravni i politi\u010dki interes koji je u historiju Bosne unio mnogo toga neizvjesnog. Oni nisu sa\u010duvali svoje prvobitno ime, zajedni\u010dko njihovim zemljacima druge vjere, nego su za temelj svoje nacionalne identifikacije odabrali samo vjeru \u0161to ih je vezivalo za drugu zemlju (Srbiju ili Hrvatsku) i nju su uzeli kao izvor i temelj svog nacionalnog identiteta, ukoliko naconalni identitet podrazumijeva svagda i ideju sopstvene nacionalne dr\u017eave. Njihova nacionalna dr\u017eava nije vi\u0161e bila Bosna, nego Srbija ili Hrvatska. Tako su oni, koji su se identificirali sa Srbijom i Hrvatskom kao svojom dr\u017eavom i osnovom nacionalnog identiteta, postali nacionalni Srbi i Hrvati, a svoj prvobitni identitet Bo\u0161njana su ostavili u historiji kao prevazideni oblik identifikacije, kao neupotrebljivi kostim. Tako je nastala ta, u po\u010detku mala ali u toku vremena bitna razlika u sadr\u017eaju i osnovi na\u0161ih identiteta, a glavni zadatak kriti\u010dke historiografske nauke je da tu razliku objasni i sagleda smisao historijskog bivanja i kretanja i jednih i drugih i posljedice takvih kretanja na op\u0107e stanje na\u0161e zemlje i dr\u017eave i nas samih kao njenih stanovnika. Glavno pitanje koje se iz takvih okolnosti javlja je pitanje da li su oni momenti, koji su djelovali na dogadanja tokom XIX vijeka, a koji su doveli do nastanka nacionalnih razlika unutar istovjetne historijsko-politi\u010dke osnove, sna\u017eniji od onih koji djeluju jo\u0161 uvijek, mada mo\u017ee biti da danas djeluju u ne\u0161to manjem intenzitetu, a to su osnove zajedni\u010dkog jezika, teritorije, dr\u017eave, historije i iskustva historijskog \u017eivota. Ako je nedostatak dr\u017eave nekada i mogao biti motiv da se oni koji nisu trpili osmansku ili austrijsku vlast opredijele prema drugim dr\u017eavama istorodnih naroda zajedni\u010dke vjere i da se samoidentificiraju preko i posredstvom osje\u0107anja pripadanja drugim dr\u017eavama i njihovim narodima, sada taj momenat ne igra vi\u0161e bitniju historijsku ulogu. Identificiranje Srba ili Hrvata sa dr\u017eavnom idejom Srbije i Hrvatske ni\u0161ta bitnije ne doprinosi ja\u010danju historijske uloge i smisla djelovanja Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, ako to djelovanje nije usmjereno na razaranje same Bosne i Hercegovine i njeno pripajanje, u djelovima ili u cjelini, Srbiji ili Hrvatskoj. Naime, svi takvi poku\u0161aji su do sada propadali i jedini njihov u\u010dinak bilo je stra\u0161no razaranje i uni\u0161tavanje ljudskih \u017eivota, pa bi bilo pravo ludilo jo\u0161 uvijek imati u vidu takvu krajnju konzekvenciju naconalnog srpskog i hrvatskog identificiranja ljudi na tlu Bosne i Hercegovine. Sve svoje interese i ambicije oni mogu zadovoljiti kroz zajednicku dr\u017eavu koje je njihova, a ne tu\u0111a, tj. koju su oni stvarali i njome vladaju, a nisu samo dobro do\u0161li ili trpljeni gosti u njoj, kakav je njihov fakti\u010dki polo\u017eaj u drugim dr\u017eavama, u kojima su dobro do\u0161li dok funkcioniraju u okvirima odre\u0111enog nacionalno-politi\u010dkog koncepta, dok ratuju za Milo\u0161evi\u0107eve ili Tu\u0111manove interese, a ta dobrodo\u0161lica gubi smisao onog \u010dasa kada takvi koncepti ne\u0107e biti vi\u0161e uop\u0107e bitni za funkconisanje odre\u0111enih dr\u017eava i naroda. Valja znati da \u0107e parametre njihovog funkcionisanja i djelovanja odredivati \u0161iri europski kontekst historijskog djelovanja svakog od europskih naroda, a ne sebi\u010dni uskonacinalnih interesi i ideje. Vrijeme idolatrije nacionalnih ciljeva i dr\u017eava prolazi i svijet se kao cjelina, a svakako oni njegovi najrazvijeniji dijelovi, sve br\u017ee, rapidno pribli\u017eavaju formama odnosa i \u017eivota koji nadilaze nacionalnu konstituciju i identifikaciju. Nacija nije vi\u0161e cilj istorije. Taj cilj ostaje u XX vijeku i ko ga nosi u XXI vijek, nosi samo jedan dodatni teret.<\/p>\n

Taj odnos historijskih faktora odlu\u010di\u0107e i o na\u0161oj sudbini i sudbini na\u0161e zemlje. Naime, bez obzira na nas koji smo njeni stanovnici, na\u0161a je zemlja, pa \u010dak i na\u0161a dr\u017eava i sama po sebi geopoliti\u010dki i<\/p>\n

historijski fakat prvog reda i ona ima svoje mjesto u odre\u0111ivanju onog \u0161to je bitno u na\u0161em bivanju u njenim okvirima i na njenom tlu. Dok su se indentiteti na na\u0161em prostoru specifi\u010dno razvijali u pravcu nastajanja razlika u njihovim sadr\u017eajima, odnosno moglo bi se bolje i preciznije re\u0107i da su se jedni me\u0111u nama, polaze\u0107i od zajedni\u010dki historijski uvjetovane identifikacijske osnove, svoj identitet razvijali uspostavljanjem razlika prema sopstvenoj narodnoj, jezi\u010dkoj, historijskoj i politi\u010dkoj osnovi na\u0161eg ukupnog zajedni\u010dkog identiteta, a to je onaj identitet koji je bio definiran u ranoj hitoriji na\u0161e zemlje i dr\u017eave, odnosno njenog duhovnokulturnog i politi\u010dkog identiteta, dotle su drugi, a to su bili dana\u0161nji Bo\u0161njaci muslimanske vjere, ostajali uz onaj prvobitni identitet, prije svega uz ideju da je njihova zemlja, njeno ime i historijski interesi, u \u010demu su vidjeli bitni element sopstvene definicije i smisao djelovanja u historiji, onaj bitni momenat koji ih identificira i odre\u0111uje. Oni su ostali u cjelini vezani za svoju zemlju, za zajedni\u010dku dr\u017eavu i za socio-kulturni kontekst koji je u toj dr\u017eavi dominirao kroz cijelo vrijeme od njenog nastanka do najnovije historije, u kojoj su, na \u017ealost i zgra\u017eanje cijelog svijeta, do\u0161li do izraza koncepti nasilne i genocidne destrukcije Bosne kao dr\u017eave i negiranja postojanja njenog naroda kao jedinstvenog historijskog, kulturnog i dr\u017eavnog subjekta i to ne samo sada, nego i u cijeloj njenoj historiji. Ideja \u010diste nacije i njene teritorije i dr\u017eave je ko\u0161tala ovaj na\u0161 svijet mora krvi i potoke suza. Naravno, ostajanje Bo\u0161njaka muslimanske vjere kao prvobitnog zajedni\u010dkog nam identiteta nije nikakva njihova zasluga nego rezultat historije i onoga \u0161to se unutar nje zbivalo. Oni su samo poslu\u017eili historiji da sa\u010duva ono \u0161to je bilo bitno u historiji same Bosne.<\/p>\n

Upravo zbog tog nedostatka, tj. zbog toga \u0161to se nedovoljno pa\u017enje posve\u0107ivalo onome \u0161to je bilo zajedni\u010dko svima nama i nije se uvr\u0111ivalao ko se i kada, kako i pod kojim okolnostima i sa kojim historijskim i drugim ciljevima i motivima, pod \u010dijim se sve<\/p>\n

utjecajima, opravdano ili bezrazlo\u017eno, odvajao od te osnove, svaki takav poku\u0161aj naseg definiranja, od onih ranih, pa do najnovijih, nastalih nakon 1993. godine, kada je bio skinut svaki embargo, osim onog unutarnjeg organi\u010denja kojeg svaki od nas nosi sa sobom, sa istra\u017eivanja problema na\u0161ih identiteta, kad su se ti identiteti sami od sebe svojim djelovanjem najbolje i najpotpunije razotkrili i definirali, predstavlja proma\u0161aj u onom bitnom, tj. nijedan od njih ne dose\u017ee ono \u0161to je za na\u0161 identitet najbitnije i \u0161to odreduje njegovu istinu. A historijska istina o na\u0161em bo\u0161nja\u010dkom identitetu sastoji se u \u010dinjenici da mi i nismo razvili svoj specifi\u010dni nacionalni identitet onakvog tipa kakav je nastao u novovjekovnoj eurposkoj historiji, pogotovo ne onaj zaka\u0161njeli nacionalizam kakav je na Balkanu nastao tokom XIX i po\u010detkom XX vijeka i koji se izrazio u stvaranju nacionalnih dr\u017eava sa znatnim agresivnim i genocidnim nabojem, tj. dr\u017eava koje su nastajale na temelju pune politi\u010dke, pravne i biolo\u0161ke eliminacije svih koji nisu pripadali naciji razvijenoj na principima stroge vjersko-etni\u010dke separacije koja \u017eeli svoju dr\u017eavu. Nacionalni identiteti nastali na ru\u0161evinama i ambicijama ru\u0161enja Osmanskog Carstva i njegovih tvorevina na Balkanu ispoljili su se kao marodersko nastojanje da se razvu\u010de i iskoristi ono \u0161to \u0107e ostati od usnulog, a potom i umrlog lava sa Bosfora. Taj identitet nije obuhvatio i Bo\u0161njake muslimanske vjere, mada su su i oni vrlo sna\u017eno protivili nastavku osmanske vladavine u svojoj zemlji. Na\u0161a integracija u evropske tokove historije, nastala nakon okupacije Bosne od strane Austougarske Monarhije, donose\u0107i promjene u mnogim aspektima naseg \u017eivota, nije donijela promjene karaktera na\u0161eg identiteta, jer sam nosilac europeizacije i emancipacije nije bila nikakva nacionalna dr\u017eava nego jedna multinacionalna dr\u017eavna tvorevina (Austrougarska carevina), zbog \u010dega je na\u0161 identitet mogao ostati i dalje narodni, historijsko-kulturni i ostao je takav jer je mogao biti oslonjen na multirateralnu osnovu i praksu na\u0161eg pre\u0111a\u0161njeg \u017eivota, a nije se odvijao linijom na\u0161eg izdvajanja i fiksiranja na\u0161ih<\/p>\n

historijskih ciljeva kao zasebnih nacionalnih ciljeva nasuprot drugim nastalim identitetima, kako je to bio slu\u010daj sa katoli\u010dkim i pravoslavnim stanovnicima Bosne. U svojoj borbi protov Austrije Bo\u0161njaci muslimanske vjere su zahtijevali po\u0161tovanje njihovog historijskog, duhovnog, kulturnog i vjerskog identiteta, a ne zamjenu vladavine jedne strane dr\u017eave sa vladom druge strane dr\u017eave, jer su oni i Srbiju i Hrvatsku s pravom smatrali za strane dr\u017eave, dr\u017eave u kojima \u017eivi srodno stanovni\u0161tvo, ali koje su kao dr\u017eave po svojoj historijskoj ulozi i osnovi razli\u010dite od Bosne, i prema tome, strane.<\/p>\n

Na\u0161 identitet nije se razvio kao politi\u010dko-nacionalni identitet koji bi bio definiran na\u0161im zasebnim nacionalno-politi\u010dkim i dr\u017eavnim ciljevima naspram drugih naroda sa kojima \u017eivimo. Dok su Srbi i Hrvati, koji su kao nacionalni subjekti nastali i iza\u0161li na scenu u Bosni tokom druge polovine XIX vijeka, imali kao glavne ciljeve svoje politi\u010dke akcije integraciju sa svojim navodnim mati\u010dnim zemljama, sa kojima nota bene nisu nikad imali nikakve supstancijalne dr\u017eave ili duhovno-kulturne veze, osim \u0161to su bili prisiljeni da brane svoju zemlju od \u010destih vojnih nasrtaja iz tih zemalja, \u0161to je podrazumijevalo destrukciju Bosne i njenog originalnog historijskog na\u010dina postojanja, dotle su Bo\u0161njani muslimanske vjere ostajali uporno kod ideje zajedni\u010dke dr\u017eave Bosne i zajedni\u010dkih sadr\u017eaja na\u0161eg \u017eivota modeliranog kroz vijekovima dugu praksu zajedni\u010dkog \u017eivota u na\u0161oj zemlji. Taj zajedni\u010dki \u017eivot izgradio je forme me\u0111usobnih odnosa u kojima je svako mogao da \u017eivi svoj unutarnji identitet, prije svega, obi\u010dajni i vjerski, ali i onaj kojima su bili povezani kao ljudi koji \u017eive i rade zajedno, jedni s drugima u vezi i saradnji, dijele\u0107i iste ope\u0107e civilizacijske i kulturne vrijednosti i okolnosti historijskog \u017eivota.<\/p>\n

Published with permission of the author.<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ko smo mi Bo\u0161njaci muslimanske vjere i \u0161ta mi \u017eelimo u na\u0161oj domovini Bosni i Hercegovini, u regiji s kojom smo svojim porijeklom i historijom povezani, i u Europi kojoj geopoliti\u010dki i kulturno pripadamo? Kad se radi o identitetu naroda i karakteristikama koje ga definiraju, tada se moraju razlikovati dvije vrste fenomena. Postoje oni fenomeni koji \u010dine supstancijalnu osnovui i  […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[55],"tags":[],"class_list":["post-554","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-4-no-2-2009-april","contributor-muhamed-filipovic","volume-4-no-2-2009-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/554","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=554"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/554\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":768,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/554\/revisions\/768"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=554"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=554"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=554"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}