{"id":540,"date":"2009-04-09T14:42:38","date_gmt":"2009-04-09T14:42:38","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=540"},"modified":"2011-04-17T15:12:26","modified_gmt":"2011-04-17T15:12:26","slug":"letter-to-the-first-man-i-saw-die","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-4-no-2-2009-april\/letter-to-the-first-man-i-saw-die\/","title":{"rendered":"Pismo prvom \u010dovjeku \u010diju smrt sam vidjela"},"content":{"rendered":"<p>Nisam ni znala tvoje ime, ali postao si dio moje du\u0161e u trenuku svoje smrti. Bilo mi je \u0161esnaest godina i rat u Bosni je tek po\u010deo. Obi\u010dna \u0161etnja gradom je bila kao igra ruskog ruleta. Svaki korak je mogao biti posljednji i smrt se \u010dinila neminovnom. Usprkos tome, isku\u0161avali smo svoju sre\u0107u u svakodnevnim potragama za vodom i hranom.<\/p>\n<p>To jutro je po\u010delo kao i svako drugo. U zoru, moja sestra i ja smo oti\u0161le po vodu. Rana jutarnja pucnjava i snajperska paljba su nam ote\u017eavale put. Hodale smo uz zgrade, i samo jednom smo bile prisiljene da pretr\u010dimo snajpersku aleju. Nijedan od jutarnjih dogadjaja nije nagovjestavao sudbinsko ukr\u0161tavanje na\u0161ihputeva koje se desilo kasnije, tog istog dana.<\/p>\n<p>Da li je bilo rano prolje\u0107e ili kasna zima, ne mogu se sjetiti. Ratna sje\u0107anja nisu pravolinijska; ona su nekako haoti\u010dna. Zvukovi, mirisi i emocije opisuju doga\u0111aje, a ne hronolski poredani podaci,. Hrpice jo\u0161 neotopljenog, prljavog snijega sporadi\u010dno su prekrivale zemlju. Ujedaju\u0107i za nos, miris zapaljene gume je ispunjavao vazduh. Krenula sam sa prijateljem u drugi dio grada gdje je Caritas izdavao porcije bra\u0161na, nervozno i\u0161\u010dekuju\u0107i obaveznu trku niz ulicu koja je bila pod svakodnevnim nadzorom snajpera. Skriveni u praznim prozorima, na okolnim brdima, snajperi su se \u010desto igrali sa civilima kojima je ta ulica bila jedini put ka drugom kraju grada.<\/p>\n<p>Odbrojavaju\u0107i do tri, moj prijatelj i ja smo se stu\u0161tilii niz ulicu, pre\u0161li ogradu i do\u0161li do poru\u0161ene \u017eeljezni\u010dke stanice. Osje\u0107aju\u0107i vru\u0107inu metaka koji su fijukali pored moje glave, tr\u010dala sam toliko brzo da sam mislila da \u0107u se onesvijestiti od straha koji mi je grmio u grudima. Uspjeli smo pre\u0107i na drugu stranu. Dok sam nastojala da do\u0111em do daha i savladam iznenadnu mucninu, kroz ogradu sam ugledala jednog \u010dovjeka kako tr\u010di prema nama. Pu\u0161\u010dana paljba se tad poja\u010dala i on je bio pogo\u0111en nekoliko puta. Noge su mu otkazale i on je pao na zemlju, krvare\u0107i, nemo\u0107an da se izvu\u010de na sigurno, van dometa vatre. Vri\u0161tali smo na njega da se digne sve dok nas glas nije izdao.<\/p>\n<p>Tada sam vidjela tebe. Iza\u0161ao si iz tro\u0161ne ku\u0107e na ivici snajperske aleje. Jedna \u017eena, drugi muskarac i nekoliko djece, svi \u0161\u0107u\u0107ureni iza ku\u0107e, pomno su te posmatrali. Je li to bila tvoja porodica? Usprkos protivljenju uplakane \u017eene i djece, istr\u010dao si na ulicu i zgrabio \u010dovjeka na zemlji u namjeri da ga izvu\u010de\u0161 na sigurno. U tom trenutku kao da je milion snajpera otvorilo paljbu. Meci su letjeli svuda oko vas, preko na\u0161ih glava, zabijaju\u0107i se u okolne zgrade. Gledala sam te kako pada\u0161, tvoje tijelo ispunjeno mecima. Kao da si bio papirnata meta, tvoja lobanja pretvorena u ka\u0161u, noga okrenuta pod nemogu\u0107im uglom, vru\u0107ina i silina metaka cijepali su tvoje odje\u0107u na komadi\u0107e. Iako si o\u010digledno ve\u0107 bio mrtav, paljba nije prestajala. Kao da su u tebi prona\u0161li fizi\u010dku manifestaciju svoje mr\u017enje, i da spasu svoju du\u0161u, morali su da mu\u010de tvoje tijelo.<\/p>\n<p>Za\u0161ti\u0107en od direktnog snajperske vatre, \u010dovjek na zemlji je otpuzao u sigurnost tvoje ku\u0107e, gdje se tvoja izbezumljena na\u0161la u bolnom zagrljaju. Vri\u0161tali su i plakali, znaju\u0107i da ti vi\u0161e nema pomo\u0107i i da ne mogu izvu\u0107i tvoje tijelo.<\/p>\n<p>Ne ispustaju\u0107i je ni za tren, moj prijatelj je dr\u017eao moju ruku. Nijemo smo se gledali izvjesno vrijeme. Na kraju, pokupili smo na\u0161e ruksake i krenuli dalje, bez i jedne rije\u010di o tvojoj tragi\u010dnoj smrti.<\/p>\n<p>Nikada nisam saznala tvoje ime, niti ko si bio, ali ti si postao zna\u010dajan dio mog ratnog \u201cja.\u201d Postao si rat za mene. Postao si iznenadna okrutnost, tragedija i besmislenost rata. Ti nisi bio vojnik ve\u0107 heroj, mucenik i \u017ertva\u2014sve u jednom. Nikad se nismo upoznali, ali smo podijelili nesto tako intimno. Trenutak tvoje smrti je dio moje du\u0161e i sjecanje je koje nikad ne mogu i ne\u0107u izbrisati.<\/p>\n<p><em>\u00a9 2009 Ana Turck &#8211; First published at Imagine2050.org<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Nisam ni znala tvoje ime, ali postao si dio moje du\u0161e u trenuku svoje smrti. Bilo mi je \u0161esnaest godina i rat u Bosni je tek po\u010deo. Obi\u010dna \u0161etnja gradom je bila kao igra ruskog ruleta. Svaki korak je mogao biti posljednji i smrt se \u010dinila neminovnom. Usprkos tome, isku\u0161avali smo svoju sre\u0107u u svakodnevnim potragama za vodom i hranom.&nbsp; [<a href=\"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-4-no-2-2009-april\/letter-to-the-first-man-i-saw-die\/\">&hellip;<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[55],"tags":[],"class_list":["post-540","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-4-no-2-2009-april","contributor-ana-turck","volume-4-no-2-2009-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/540","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=540"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/540\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":766,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/540\/revisions\/766"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=540"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=540"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=540"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}