Muharem Bazdulj, ro\u0111en 1977.godine, jedan je od vode\u0107ih pisaca mla\u0111e generacije koji se pojavio u zemljama biv\u0161e Jugoslavije. Pi\u0161e u vi\u0161e \u017eanrova, uklju\u010duju\u0107i romane, pripovijetke, poeziju i eseje, a tako\u0111er je aktivan kao novinar i prevodilac.<\/p>\n
Jedna njegova zbirka pripovijedaka pojavila se na engleskom (\u2018\u2019The Second Book\u2019\u2019, Northwestern University Press, 2005). Autor je ukupno devet knjiga, uklju\u010duju\u0107i i nedavno objavljenu zbirku pri\u010da \u010carolija. Trenutno \u017eivi u Travniku i Sarajevu. John K. Cox trenutno prevodi neka od Bazduljevih djela.<\/p>\n
John K. Cox:<\/strong> Pi\u0161ete novinske \u010dlanke i eseje kao i svojevrsnu prozu sa jakim historijskim, filozofskim i dokumentarnim elementima. Koje su glavne teme i preokupacije u va\u0161im publicisti\u010dkim djelima?<\/p>\n Muharem Bazdulj:<\/strong> Moja publicistika se mo\u017ee podijeliti na dva dijela. Pi\u0161em o knjigama, filmovima, popularnoj muzici, pa \u010dak i o sportu. Ali pi\u0161em i o politici, recimo komentare u novinama. Dugo vremena sam izbjegavao pisati o politi\u010dkim pitanjima, ali u savremenoj Bosni prije ili kasnije \u010dovjek otkrije da, ako se ne bavi\u0161 politikom, politika \u0107e se baviti tobom.<\/p>\n JKC:<\/strong> Preveli ste i ne\u0161to poezije s engleskog jezika na bosanski od autora kao \u0161to su Joseph Brodsky, W.B. Yeats i Philip Larkin. Koje druge pjesnike \u017eelite prevesti i, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, kako znate kada jedna pjesma treba i zaslu\u017euje da bude prevedena?<\/p>\n MB:<\/strong> Kada mi se neka pjesma dopadne toliko da \u017eelim vidjeti kako \u0107e zvu\u010dati na mom jeziku, onda znam da treba i da zaslu\u017euje da bude prevedena. Posljednjih nekoliko mjeseci sam prevodio poeziju Richarda Wilbura. Ovaj prevod (izbor od dvadesetak pjesama) \u0107e uskoro biti objavljen u jednom zagreba\u010dkom knji\u017eevnom \u010dasopisu.<\/p>\n JKC:<\/strong> Vidim da ne vjerujete u onu staru tvrdnju da se poezija ne mo\u017ee autenti\u010dno prevesti. Da li se mo\u017eda dr\u017eite modernijeg mi\u0161ljenja da samo pjesnik mo\u017ee prevoditi poeziju?<\/p>\n MB:<\/strong> Na neki na\u010din, da. Mislim da dobar prevodilac poezije ne mora biti pjesnik sa nekoliko svojih djela poezije, ali mislim da mora imati pravog pjesni\u010dkog dara.<\/p>\n JKC:<\/strong> Da ste u prilici da ljudima u anglofonskom svijetu koji \u017eele osjetiti ljepotu i raznovrsnost balkanske kulture i historije preporu\u010dite tri knjige, koja bi to djela bila?<\/p>\n MB:<\/strong> Ilijada od Homera, Travni\u010dka hronika od Ive Andri\u0107a i Imaginarni Balkan od Marije Todorove. Prvo je ep, drugo roman, a tre\u0107e je istorija: svako od ovih djela dostupno je ljudima u anglofonskom svijetu i svako je istinski vrijedno njihove pa\u017enje.<\/p>\n JKC:<\/strong> Va\u0161e najnovije djelo je roman Tranzit, kometa, pomra\u010denje. Budu\u0107i da nije dugo u opticaju, mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o ovoj knjizi?<\/p>\n MB:<\/strong> To je roman u tri dijela. Tema prvog dijela je putovanje Ru\u0111era Bo\u0161kovi\u0107a od Istanbula do Sankt Peterburga u 18.stolje\u0107u. Bo\u0161kovi\u0107 je bio slavni nau\u010dnik, ro\u0111en u Dubrovniku a odrastao u Italiji, koji je kao jedan od prvih zapadnjaka putovao kroz Bugarsku, Rumuniju i Moldovu. Drugi dio se de\u0161ava krajem 20. i po\u010detkom 21.stolje\u0107a u Moldovi, sa jednom djevojkom u glavnoj ulozi. Tre\u0107i dio je o jednom piscu u savremenoj Bosni i ovaj dio povezuje prethodna dva.<\/p>\n JKC:<\/strong> Objavljivali ste u svim \u017eanrovima osim drame. Objavili ste knjige pripovijedaka, romane, eseje i pjesme, kao i mnoge tekstove za novine i \u010dasopise. Na \u010demu trenutno radite?<\/p>\n MB:<\/strong> Prije nekoliko dana objavio sam novu knjigu pripovijedaka pod naslovom \u010carolija. Ona sadr\u017ei trinaest pripovijedaka, ve\u0107inom prethodno objavljenih u knji\u017eevnim \u010dasopisima i magazinima u Bosni, Hrvatskoj, Srbiji, Sloveniji i Francuskoj.<\/p>\n JKC:<\/strong> Smatrate li rije\u010d \u2018\u2019Balkan\u2019\u2019 pogrdnom? Kao histori\u010dar, ja li\u010dno ne, mada znam da je ta rije\u010d optere\u0107ena mnogostrukim konotacijama.<\/p>\n MB:<\/strong> Ne smatram je pogrdnom, iako, kao \u0161to ka\u017eete, znam da je rije\u010d optere\u0107ena svakojakim konotacijama. Pro\u0161le godine sam objavio esej u kojem sam poku\u0161ao objasniti za\u0161to rije\u010d \u2018\u2019Balkan\u2019\u2019 mo\u017ee tako\u0111er imati i jako pozitivno zna\u010denje.<\/p>\n JKC:<\/strong> Kako ste otkrili da se \u017eelite profesionalno baviti pisanjem? Ili je to jednostavno bio poziv kojem niste mogli odoljeti?<\/p>\n MB:<\/strong> Prije mnogo vremena, pro\u010ditao sam u jednoj kratkoj historiji filozofije krasnu re\u010denicu koju jo\u0161 uvijek pamtim. Parafrazira\u0107u: \u2018\u2019prije Sokrata, filozofi su bili zaokupljeni metafizi\u010dkim pitanjima, ali on se prvi po\u010deo zanimati za ljudski \u017eivot i pitanja u vezi s njim.\u2019\u2019 U mom \u017eivotu, rat je odigrao ulogu koju je Sokrat odigrao u historiji filozofije. Kao dje\u010dak, prije rata, mnogo vi\u0161e sam bio zainteresiran za matematiku i fiziku (da ne spominjem nogomet i ko\u0161arku) nego za knji\u017eevnost. Me\u0111utim, nakon \u0161to je izbio rat, shvatio sam da knji\u017eevnost postavlja mnogo va\u017enija pitanja, uop\u0161te govore\u0107i, nego bilo koja dru\u0161tvena ili egzaktna nauka.<\/p>\n JKC:<\/strong> Kada ste shvatili da pi\u0161ete i govorite bosankim, a ne srpsko-hrvatskim jezikom?<\/p>\n MB:<\/strong> To je bilo vi\u0161e shvatanje drugih ljudi a manje moje. Jean-Paul Sartre je napisao da je \u017didov osoba koju drugi vide kao takvu. Tako nekako je i sa jezikom na Balkanu. Jezici koji se govore u Bosni, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji su u osnovi jedan te isti jezik, ali njhove \u2018\u2019razli\u010ditosti\u2019\u2019 su, kako se ka\u017ee, vi\u0161e u \u201co\u010dima posmatra\u010da\u201d.<\/p>\n JKC:<\/strong> \u010citav jedan splet me\u0111unarodnih perspektiva i pojava u kulturi, posebno onih filozofske prirode, ili nedavnog, pop-kulturnog porijekla, isprepli\u0107u se u va\u0161em djelu. Kako uspijevate \u201carhivirati\u201d sve te perspektive i slike u va\u0161oj glavi ili u va\u0161im bilje\u017enicama?<\/p>\n MB:<\/strong> Pretpostavljam da je odgovor u radoznalosti i dobrom pam\u0107enju. U\u017eivam \u010ditati otkad pamtim, \u010ditati bilo \u0161ta. Usput, jako mi se dopada Historija \u010ditanja od Alberta Manguela. Ali ja \u010ditam kao hedonista i to gotovo nikad nije potraga za ne\u010dim \u0161to bi mi moglo koristiti u radu. Jednostavno \u010ditam, a stvari i ideje mi dolaze same od sebe. Sli\u010dno je i sa putovanjima, iako ja ne putujem ba\u0161 mnogo. Bosanci trebaju vizu za ulazak u skoro svaku zemlju svijeta, a sam proces dobijanja vize obi\u010dno je vrlo poni\u017eavaju\u0107i. To je politika, pretpostavljam; kao \u0161to sam rekao prije, u savremenoj Bosni prije ili kasnije otkrije\u0161 da ukoliko se ne bavi\u0161 politikom, ona se bavi tobom.<\/p>\n JKC:<\/strong> Recite mi ne\u0161to o sebi i grupi U2. Va\u0161a knjiga One like a Song je izvrsno djelo. Vidim je kao veliki postmoderni eksperiment, bricolage koji sakuplja vi\u0161e od stotinu godina historije i upu\u0107uje na nedavne doga\u0111aje i \u017eivote ljudi na Balkanu. Kako je do\u0161lo do toga da U2 poslu\u017ei kao izraz ili mjerilo za taj eksperiment?<\/p>\n MB:<\/strong> Bila je to moja prva knjiga i iz nekog razloga sam \u017eelio da bude druga\u010dija od od ve\u0107ine proznih debija; \u017eelio sam da bude \u0161to dalje od autobiografskog. U toj knjizi, muzika grupe U2 je nekakva vrsta mog privatnog \u2018\u2019zvu\u010dnog zapisa\u2019\u2019. Autobiografije nema u sadr\u017eaju ali je, da tako ka\u017eem, u formi. Nazivi albuma i pjesama U2 na neki na\u010din povezuju historiju s na\u0161im vremenom. Na primjer, kada pogledate kartu Bosne, podsje\u0107a vas na srce pa je to razlog za\u0161to sam upotrijebio naziv \u2018\u2019Heartland\u2019\u2019 sa njihovog albuma kao neku vrstu metafore.<\/p>\n JKC:<\/strong> Ponekad volim postaviti provokativna pitanja i davati nekonvencionalne sudove kako bih podstakao diskusiju: mo\u017eda je to profesionalni rizik univerzitetskog nastavnika. Mislim, na primjer, da je najljep\u0161a pjesma svih vremena i svih jezika, \u2018\u2019Sommer\u2019\u2019 (Ljeto) od Ernesta Stadlera. Smatram da je Carev grob Josepha Rotha najbolji evropski roman. Knjiga koja me, bez ikakve sumnje, \u201cnajvi\u0161e promijenila\u201d jesu Plodovi gnjeva Johna Steinbecka, iz nekih tinejd\u017eerskih razloga, ali \u0107u vas po\u0161tedjeti obja\u0161njenja. No, ovo ho\u0107u da vas upitam: ima li nekih provokativnih stvari koje biste voljeli re\u0107i?<\/p>\n MB:<\/strong> To mi se pitanje jako dopada. Dopustite mi najprije da se poslu\u017eim va\u0161im kategorijama. Najljep\u0161a pjesma svih vremena i jezika jeste \u2018\u20191. september 1939\u2019\u2019 od W.H. Audena. Najve\u0107i evropski roman je mo\u017eda Godina smrti Ricarda Reisa Jose Saramage. Knjiga koja me je \u201cnajvi\u0161e promijenila\u201d jeste Ljubav i Zapad Denisa de Rougemonta. Najbolji film 90-tih je Neslomljivi od M. Nighta Shyamalana. Najbolja (pjevana) pjesma svih vremena je svakako \u201dOne\u201d grupe U2. Najljep\u0161a \u017eena dana\u0161njice je Marija \u0160arapova.<\/p>\n JKC:<\/strong> Od mnogih djela koja ste napisali, koje vam je najdra\u017ee, i za\u0161to?<\/p>\n MB:<\/strong> To je veoma te\u0161ko re\u0107i, a to se tako\u0111er mijenja s vremenom. Poneked mi se \u010dini da je posljednje djelo ono koje je uvijek najbli\u017ee mom srcu u tom trenutku. To bi onda bila \u010carolija, zatim Tranzit, pa Druga knjiga.<\/p>\n JKC:<\/strong> Da li vam va\u0161i prijatelji ili \u010ditaoci ikada ka\u017eu da u va\u0161im knjigama vide vas? U kojim djelima najvi\u0161e pronalazite Muharema Bazdulja?<\/p>\n MB:<\/strong> Vladimir Nabokov je negdje napisao (\u010dini mi se da je rije\u010d o njegovom epilogu Loliti) da u svakoj knjizi postoje mali detalji koji sadr\u017ee bit pisca. U Loliti, na primjer, on ka\u017ee, i ja parafraziram, dio koji najvi\u0161e upu\u0107uje na Nabokova jeste spisak u\u010denika iz razreda Dolores Haze. Najvi\u0161e Muharema Bazdulja u Drugoj knjizi, je na primjer, u eponimskoj pri\u010di \u201dDruga knjiga\u201d, u zadnjem odlomku \u201dCrvenog cvijeta\u201d, i ne\u0161to u pjesmama iz pri\u010de \u201dPjesnik\u201d. Neki moji prijatelji me najvi\u0161e vide u tre\u0107em dijelu Tranzita, a neki u raznim drugim pripovijetkama.<\/p>\n JKC:<\/strong> Postoji jak naglasak u Drugoj knjizi na sinkretizmu ili bar na paralelnim vidovima kulture koji prevazilaze nacionalne, vjerske i vremenske granice. Mogli bismo to shvatiti kao nasljedstvo ili zalihu vjerovanja i obi\u010daja koji povezuju muslimane, pravoslavce, katoike, Jevreje i druge grupe, uklju\u010duju\u0107i \u010dak i Kineze i Egip\u0107ane iz davne pro\u0161losti. Da li vam taj zbrkani kulturni pedigre svakog dru\u0161tva na planeti na kraju daje nadu, ili tu nadu treba da tra\u017eimo drugdje?<\/p>\n MB:<\/strong> Postoji ne\u0161to u ljudima \u0161to je \u201dstarije\u201d i va\u017enije od njihove religije. Sinkretizam koji pominjete baca svjetlo na ljudsku kvalitetu. Ljudi razli\u010ditih kulturnih i vjerskih tradicija imaju mnogo vi\u0161e zajedni\u010dkog nego \u0161to se to \u010dini na prvi pogled. Svi smo mi prvo ljudi pa tek onda muslimani, kr\u0161\u0107ani, Jevreji ili bilo \u0161ta drugo. Kao \u0161to ka\u017ee Stingova pjesma \u201dRusi\u201d, \u201dSvi mi dijelimo istu biologiju, bez obzira na ideologiju.\u201d<\/p>\n JKC:<\/strong> U va\u0161em romanu \u0110aur i Zulejha i pri\u010di \u201dDrugo pismo iz 1920\u201d pi\u0161ete o Bosni s pogledom izvana kojim je posmatraju mo\u0107ni posjetioci sa Zapada. U ranijem djelu je to Lord Byron, u kasnijem UNPROFOR. Ovo je naro\u010dito va\u017eno zbog orijentalisti\u010dke dileme: Zapad ne razumije Istok, ali i dalje ima ogromnu mo\u0107 nad njim i upotreba te mo\u0107i je nekako uslovljena tim nerazumijevanjem. Postoje li jo\u0161e neke sli\u010dne \u201dposjete\u201d koje biste voljeli istra\u017eit? Rebecca West? Basil Davidson? D\u2019Annunzio, da budem provokativan? Mo\u017eda su neki od njih bili u pravu kada su u pitanju pojedini dijelovi biv\u0161e Jugoslavije?<\/p>\n MB:<\/strong> U jednom pismu Ivo Andri\u0107 je napisao da su ga uvijek zanimali dodiri Istoka i Zapada, bilo da je rije\u010d o sukobu ili saradnji. Razumijevanje i nerazumijevanje izme\u0111u Istoka i Zapada jedna je od rijetkih tema koje su uvijek istovremeno i stare i nove. Neke od posjeta koje pominjete bi mo\u017eda bilo zanimljivo istra\u017eiti u formi eseja.<\/p>\n JKC:<\/strong> U \u201dPri\u010di o dva brata\u201d govorite o osnovnim narativnim \u201d\u010dinjenicama koje \u2026 sudbinu [ljudi] poput nepoznate zvijezde nepogre\u0161ivo smje\u0161taju u vje\u010dito sazvije\u017e\u0111e\u2026\u201d. Meni se \u010dini da je to glavno obilje\u017eje va\u0161eg pisanja op\u0161te\u2014neka vrsta upornog nastojanja da pove\u017eete portretiranje pojedina\u010dnih likova, emocija, ili psihologije s vi\u0161im filozofskim idejama ili s biografijama dobro poznatih li\u010dnosti van Bosne i Hercegovine. Je li mogu\u0107e posmatrati va\u0161a djela na takav na\u010din? Da li to radite kako biste smjestili Bosnu u \u0161ire svjetske okvire? Ili zato \u0161to uklju\u010divanje pojedina\u010dnih pri\u010da u tok i kontekst \u0161ireg ljudskog miljea nudi utjehu i putokaz?<\/p>\n MB:<\/strong> Pa, nisam siguran. Mo\u017eda ste u pravu kada ka\u017eete da \u201d\u017eelim smjestiti Bosnu u \u0161ire svjetske okvire\u201d. Bosna je zaista mala zemlja, ali je tokom mog odrastanja bila, na \u017ealost, u sredi\u0161tu svjetske pozornosti. Smatram da u svom pisanju ponekad \u017eelim u\u010diniti ovu zemlju \u201dpupkom svijeta\u201d u nekom drugom smislu. Ali tako\u0111er mislim da je \u201duklju\u010divanje pojedina\u010dnih pri\u010da u tok i kontekst \u0161ireg ljudskog miljea\u201d jedna od osnovnih osobina (post)moderne proze. Mogli bismo upotrijebiti iste izraze da opi\u0161emo djela Paula Austera, Roberta Bola\u00f1a ili Salmana Rushdija.<\/p>\n JKC:<\/strong> U Drugoj knjzi, Nietzsche, Augustin (Augustine), William James i druge filozofske figure igraju va\u017enu ulogu. Gdje ste razvili tako jako interesovanje za filozofiju? Da li je to dio va\u0161eg univerzitetskog obrazovanja?<\/p>\n MB:<\/strong> Ne ba\u0161. Imao sam \u010dasove filozofije na fakultetu, ali moje zanimanje za filozofiju je starije od toga. Filozofiju sam po\u010deo ozbiljnije da \u010ditam tokom rata, sa nekih 15 ili 16 godina. Tada mi se u\u010dinilo da je Schopenhauer razumio svijet mnogo temeljitije i bolje nego bilo koja religija ili ideologija. I jo\u0161 uvijek tako mislim.<\/p>\n JKC:<\/strong> \u201dFiat Iustitia\u201d je, vjerujem, jedna od va\u0161ih fascinantno sazdanih pri\u010da ali i pri\u010da s impresivnim i veoma modernim rasponom materijala. Ona tako\u0111er sadr\u017ei i meni najdra\u017ee redove iz va\u0161eg opusa: \u201dI tako srodnik ili prijatelj \u017ertvin ubija ubojicu. No makar bi to trebalo biti tek vra\u0107anje duga, krv ostaje na njemu kao na tasu terazija na kojim je vagano meso.\u201d To me uveliko podsje\u0107a na Eshila i na obradu njegovih ideja u djelima albanskog romansijera Ismaila Kadarea. Da li ste prou\u010davali Eshila i da li ste \u010ditali Kadareova djela?<\/p>\n MB:<\/strong> Ismail Kadare je jedan od mojih najdra\u017eih pisaca. A Eshila sam po\u010deo pa\u017eljivo \u010ditati jo\u0161 u gimnaziji. Pri\u010da o njegovoj smrti je tako\u0111er jako simboli\u010dna. Jedna vrsta orla sa Balkana poznata je po lovu na kornja\u010de; taj orao razbija oklop kornja\u010de tako \u0161to je baca na stijene s velike visine. U pri\u010di jedan takav orao pogrije\u0161i zamijeniv\u0161i Eshilovu \u0107elavu glavu za kamen i razbija je kornja\u010dom. To me uvijek podsje\u0107alo na paradoks o Ahilu i Kornja\u010di. U mom romanu \u0110aur i Zulejha pisao sam o sli\u010dnosti izme\u0111u elegantnog i plemenitog matemati\u010dkog paradoksa i te okrutne pri\u010de: oboje spajaju imena iz knjiga iz davnina i onih o velikim, bezopasnim i dugovje\u010dnim \u017eivotinjama.<\/p>\n JKC:<\/strong> Danilo Ki\u0161 je vjerovao, parafrazira\u0107u, da je umjetni\u010dka knji\u017eevnost majka la\u017ei. Na koji na\u010din vi povla\u010dite crtu izme\u0111u umjetni\u010dke knji\u017eevnosti i stvarnosti i na koji na\u010din tu crtu pravite manje o\u0161trom?<\/p>\n MB:<\/strong> Mislim da je Danilo Ki\u0161 upotrijebio taj izraz u svom djelu \u201dSavet mladom piscu\u201d. Po mom mi\u0161ljenju on je htio re\u0107i da u na\u0161e vrijeme pisac mora svoju prozu zasnivati ili na svom iskustvu ili na dokumentima. Me\u0111utim, mislim da Ki\u0161 nije podcijenio ulogu pi\u0161\u010deve mo\u0107i invencije. Granica izme\u0111u fikcije i stvarnosti nikad u literaturi nije bila savr\u0161eno o\u0161tra, naro\u010dito u modernim vremenima. Tako je, na primjer, vrlo te\u0161ko re\u0107i da li je Sebaldova proza fikcija ili dokument. Ja ne povla\u010dim liniju izme\u0111u te dvije strane. U osnovi prihvatam \u201dtradicionalni\u201d pristup: pri\u010de i romani su fikcija, a eseji i novinski \u010dlanci to nisu.<\/p>\n JKC:<\/strong> \u201dCrveni cvijet za Tomislava Podgora\u010da\u201d je pripovijetka vrijedna pa\u017enje. Mo\u017eda me je ona privukla zbog svoje velike istori\u010dnosti ili zato \u0161to sam predajem na isusova\u010dkom univerzitetu u Sjedinjenim Dr\u017eavama ve\u0107 trinaest.godina. \u010cujemo mnogo o franjevcima u Bosni i Hercegovini, ali ne tako mnogo o isusovcima. Da li ste poznavali neke od \u010dlanova Dru\u0161tva isusovaca? \u0160ire govore\u0107i, da li biste svojim \u010ditaocima preporu\u010dili da najprije pro\u010ditaju ovu pripovijetku kao neku vrstu va\u0161e posjetnice ili rezimea va\u0161ih metodolo\u0161kih i tematskih preokupacija?<\/p>\n MB:<\/strong> Drago mi je da ste me to pitali. Krajem 19. stolje\u0107a Dru\u017eba Isusova je osnovalo gimnaziju u Travniku (mom rodnom gradu). To je u isto vrijeme bila bogoslovija i svjetovna gimnazija. Jedno stolje\u0107e kasnije, ja sam poha\u0111ao istu tu gimnaziju. U pripovijetki koju pominjete poku\u0161ao sam uplesti svoju ranu biografiju u \u201davanturu 20. stolje\u0107a\u201d, \u0161to je na neki na\u010din prava tema ove pri\u010de. \u201dCrveni cvijet\u201d bi, na neki na\u010din, mogao biti upravo to \u0161to ste naveli\u2014\u201drezime mojih metodolo\u0161kih i tematskih preokupacija\u201d.<\/p>\n JKC:<\/strong> Moglo bi se ustvrditi da je 20. stolje\u0107e ozna\u010dilo kraj za mnoge tradicionalne evropske regije. Ovdje mislim na regije kao multietni\u010dke i multikonfesionalne pristore ali i kao na konkretna mjesta s osebujnim mentalitetom i tradicijom. Ho\u0107e li bogatstvo \u017eivota u Litvaniji Czeslawa Milosza, u Kafkinom Pragu i \u010ce\u0161koj, u Bosni ili Istri, biti zamijenjeno ne\u010dim drugim, ili \u0107e to jednostavno biti izgubljeno?<\/p>\n MB:<\/strong> Odli\u010dno pitanje. Te\u0161ko je na njega dati jasan odgovor. Ponekad mi se \u010dini da veliki gradovi dana\u0161nje Evrope (London, Berlin, Pariz itd.) imaju bogatstvo regija koje ste spomenuli. Ali isto tako mi se \u010dini da ti gradovi ne mogu imati onu izvornu mje\u0161avinu mentaliteta i tradicija koja je sinergetski postojala u \u010ce\u0161koj, Bohemiji, Bosni ili Istri in illo tempore.<\/p>\n JKC:<\/strong> Koji pisci, na bilo kojem jeziku koji vam pada na um, zaslu\u017euju \u0161iru pa\u017enju svijeta, i za\u0161to?<\/p>\n MB:<\/strong> Norve\u0161ki romansijer i pripovijeda\u010d Frode Grytten, Guillermo Martinez iz Argentine, Miljenko Jergovi\u0107, Goce Smilevski, Vladimir Tasi\u0107, Sr\u0111an Valjarevi\u0107 iz biv\u0161e Jugoslavije. Svi su oni napisali vi\u0161e nego jednu izvrsnu knjigu i svi imaju \u010ditaoce u inostranstvu, ali ih svi zaslu\u017euju jo\u0161 vi\u0161e.<\/p>\n Translated by Irma Ali\u0107aji\u0107 \u00a9 2008 Irma Ali\u0107aji\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Muharem Bazdulj, ro\u0111en 1977.godine, jedan je od vode\u0107ih pisaca mla\u0111e generacije koji se pojavio u zemljama biv\u0161e Jugoslavije. Pi\u0161e u vi\u0161e \u017eanrova, uklju\u010duju\u0107i romane, pripovijetke, poeziju i eseje, a tako\u0111er je aktivan kao novinar i prevodilac. Jedna njegova zbirka pripovijedaka pojavila se na engleskom (\u2018\u2019The Second Book\u2019\u2019, Northwestern University Press, 2005). Autor je ukupno devet knjiga, uklju\u010duju\u0107i i nedavno objavljenu […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[54],"tags":[],"class_list":["post-529","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-4-no-1-2009-january","contributor-john-k-cox","volume-4-no-1-2009-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/529","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=529"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/529\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":758,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/529\/revisions\/758"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=529"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=529"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=529"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}