{"id":511,"date":"2008-10-06T12:57:55","date_gmt":"2008-10-06T12:57:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=511"},"modified":"2011-04-17T15:07:00","modified_gmt":"2011-04-17T15:07:00","slug":"uncle-radovan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-3-no-4-2008-october\/uncle-radovan\/","title":{"rendered":"\u010cika Radovan"},"content":{"rendered":"

(Ovaj tekst je neznatno izmijenjena verzija \u010dlanka napisanog pred kraj rata u Bosni i u bostonskom dnevniku The Christian Science Monitor 19. jula 1995) <\/em><\/p>\n

Radovan Karad\u017ei\u0107 je Crnogorac koji tvrdi da je Srbin, psihijatar koja poku\u0161ava da bude pjesnik i ratni zlo\u010dinac koji insistira da je politi\u010dar. On nosi prezime koje vu\u010de korijen iz turskog jezika, \u0161to je tu\u017ean i ironi\u010dan komentar na njegovu te\u017enju za srpskom etni\u010dkom \u010distotom i mr\u017enju prema svemu \u0161to je tursko i muslimansko. Predratni sarajevski telefonski imenik sadr\u017ei deset Karad\u017ei\u0107a, od kojih su ve\u0107ina Muslimani, jedan je Hrvat, a dva ili tri su Srbi ili Crnogorci\u2014uklju\u010duju\u0107i i Radovana. (Ali, kako je jedan srbijanski humorista jednom zamijetio, govore\u0107i o nekom drugom i ismijavaju\u0107i paranoidnu komunisti\u010dku propagandu, \u201cOn je nacionalista svih boja\u201d.)<\/p>\n

Radovan Karad\u017ei\u0107 stoji na \u010delu samozvane Republike Srpske unutar Bosne i Hercegovine. On ve\u0107 du\u017ee od tri godine predsjedava uni\u0161tavanju multietni\u010dke Bosne i Hercegovine. On je, dakle, neka vrsta predsjednika. No, on je i lingvist. On je prognao naziv \u201cBosna\u201d iz rje\u010dnika bosanskih Srba\u2014na njegovom posjedu nema ni\u010deg bosanskog. Naziv njegove paradr\u017eave je \u201cRepublika Srpska\u201d, \u0161to je isto toliko nasilje prema jeziku koliko i prema narodu i zemlji. Taj naziv je smije\u0161an na bosanskom\/hrvatskom\/srpskom kao \u0161to je, recimo, i na engleskom: \u201cRepublic Serbian.\u201d Karad\u017ei\u0107evci su posrbili sve geografske nazive na teritoriji koju kontroli\u0161u. Neki nazivi su potpuno promijenjeni, na primjer ime srednjobosanskog gradi\u0107a Donjeg Vakufa u kojem sam odrastao. Nakon \u0161to su ga 1992. Srbi zauzeli i njegovo nesrpsko stanovni\u0161tvo protjerano, ime grada (koje je turskog porijekla) promijenjeno je u \u201cSrbobran\u201d.<\/p>\n

Mjesec dana prije nego \u0161to su srpski ektremisti napali Sarajevo, u prolje\u0107e 1992, Karad\u017ei\u0107 je nazvao Radioteleviziju Sarajevo usred emisije vijesti i rekao (svi su to mogli \u010duti) da u naselju Alipa\u0161ino polje Muslimani masovno kolju Srbe. To \u0161to je rekao nije imalo nikakve veze sa stvarno\u0161\u0107u. Stvarnost tog trenutka bila je da je vojska srpskih nacionalista kretala prema Sarajevu i okru\u017eavala ga sa svih strana. Nedugo zatim Karad\u017ei\u0107 je po\u010deo da poziva Srbe u gradu da mu se pridru\u017ee na okolnim planinama i odatle krenu u borbu za srpstvo. (\u201cIdemo u gradove da bijemo gadove,\u201d ka\u017ee se u jednoj predratnoj Karad\u017ei\u0107evoj pjesmi.) No, ve\u0107ina Srba je ili ostala u Sarajevu ili je jednostavno pobjegla od sukoba. Oni koji su ostali zaradili su \u010dudan i preziran epitet od Karad\u017ei\u0107a, epitet koji bolje odra\u017eava njegove ruralne korijene i afinitete nego \u0161to opisuje njih: \u201cneboderski Srbi.\u201d Ovi gradski Srbi nisu htjeli da igraju ulogu koju im je, opsjednut istorijom i mitom, Karad\u017ei\u0107 namijenio\u2014ulogu hajduka i boraca za slobodu (ili \u201cslobodu\u201d), poput njihovih prethodnika u doba turske ili austrijske vladavine, ulogu za\u0161titnika \u201csrpskih ognji\u0161ta\u201d. Rije\u010d \u201cognji\u0161te\u201d ponovo je vra\u0107ena u upotrebu i mnogo se eksploati\u0161e u ovom ratu, naro\u010dito kod Srba. Da za\u0161titi srpska ognji\u0161ta, Karad\u017ei\u0107 je po\u010deo da ubija i etni\u010dki \u010disti nesrbe.<\/p>\n

Karad\u017ei\u0107evo (a i drugih srpskih nacionalista) tra\u017eenje uto\u010di\u0161ta u istoriji i mitu obi\u010dno nalazi mentalno upori\u0161te u bici na Kosovu 1389. i srpskom porazu od Turaka. Iako je rije\u010d o porazu, Kosovo se smatra vje\u010ditim herojskim trenutkom srpske istorije i kao takvo urezano je u srpsku kolektivnu svijest. Kosovo se stalno upotrebljava i zloupotrebljava u ideolo\u0161ke i politi\u010dke svrhe, pogotovo, \u010dini se, u ovom ratu. U prolje\u0107e 1993. slu\u0161ao sam prenos jedne od mnogih sjednica samozvane Skup\u0161tine bosanskih Srba. Karad\u017ei\u0107 i njegovi poslanici odlu\u010divali su o tome da li da prihvate jedan od mnogih mirovnih planova (nisu ga prihvatili), no dosta vremena su potro\u0161ili na razmatranje poraza srpske vojske od Turaka 1389. godine. Zaklju\u010dili su da je turska konjica bila pokretljivija i da su srpski vitezovi nosili prete\u0161ke oklope. Odlu\u010dili su da je potrebno iz toga izvu\u0107i va\u017ene zaklju\u010dke \u2026 Nedavno mi je pobudila pa\u017enju jedna re\u010denica iz Povratka domoroca, knjige Amerikanca slovena\u010dkog porijekla Louisa Adamica, objavljene 1934. godine: \u201cMoglo bi se re\u0107i da, da nije bilo Kosova i \u010dudnog nadahnu\u0107a koje su Srbi i drugi Jugosloveni crpli iz njega, ne bi bilo Sarajeva a mo\u017eda ni Velikog Rata kakav su Evropa i Amerika iskusile izme\u0111u 1914. i 1918. godine\u201d. Adamic kako da je govorio o Sarajevu iz 1992. isto koliko i Sarajevu iz 1914. godine.<\/p>\n

Poznavao sam Radovana Karad\u017ei\u0107a ovla\u0161no, preko ljudi koji su se bavili knji\u017eevno\u0161\u0107u i zajedni\u010dkih nam prijatelja u Sarajevu. On tada na mene nije ostavljao dojam potencijalnog politi\u010dara\u2014ili budu\u0107eg ratnog zlo\u010dinca. Jednom sam ga nazvao u ime mlade \u017eene, alkoholi\u010darke, kojoj je trebao psihijatar i pitao ga mo\u017ee li je primiti u svoju terapeutsku grupu. Radovan je bio vrlo predusretljiv, govore\u0107i, da, svakako, sve za Vas, profesore. Ali kad je \u010duo njeno ime (uzgred re\u010deno, srpsko), rekao je ne, zna je, ona je \u201cneizlje\u010diva\u201d. Druge jedne prilike, dok sam s mla\u0111om k\u0107erkom (tada joj je bilo tri godine) stajao pred izlogom jedne sarajevske knji\u017eare, nai\u0161ao je Karad\u017ei\u0107 i, u izljevu u\u010dtivosti (\u201ctako mi je drago da Vas vidim, profesore\u201d), velikodu\u0161nosti i megalomanije, ugurao nas oboje unutra i kupio Dini jednu od svojih knjiga. Potpisao se na naslovnoj strani uz sljede\u0107e rije\u010di: \u201cDini, s ljubavlju, \u010dika Radovan\u201d. Knjiga, objavljena na \u0107irilici u Sarajevu 1982, sadr\u017ei pjesme za djecu, uglavnom bezazlene, pisane ekavicom u tradiciji humorne srpske poezije za mlade. Ali dvije ili tri pjesme, posebno pjesma \u201cCipele ratne\u201d, nude mra\u010dno proro\u010danstvo doga\u0111aja koji \u0107e se desiti u Bosni jednu deceniju kasnije i predskazuju \u201csjajnu rolu\u201d koju \u0107e odigrati \u010dika Radovan. Karad\u017ei\u0107 je dosanjao svoju budu\u0107nost. Ili, kao je srbijanski sociolog Zoran Avramovi\u0107 nedavno napisao, \u201czvi\u017eduk metka se prvo \u010duje u mislima\u201d.<\/p>\n

CIPELE RATNE [1982]
\nRadovan Karad\u017ei\u0107<\/p>\n

Kad obu\u010de\u0161 cipele tvrde,
\nKundure hrabre,
\nBakand\u017ee mu\u0161ke,
\nCipele ratne,
\nProsto se nehotice
\nMa\u0161i\u0161 pu\u0161ke
\nI otisne\u0161 se
\nNiz pute blatne.<\/p>\n

Kad do\u0111e vreme da cevi zbore,
\nDani juna\u010dki, no\u0107i vite\u0161ke,
\nKad tu\u0111a vojska zemlju poplavi
\nI po njoj pravi \u0161tete i gre\u0161ke,
\nTo stanje mora da se popravi:
\nTad domovinom krstari\u0161 pe\u0161ke,
\nPa se i cipele uz tebe bore.<\/p>\n

One ti mnogo vrede u ratu,
\nDa takvu sjajnu odigra\u0161 rolu:
\nDa pola rastera\u0161,
\nPola zarobi\u0161,
\nKo lovac kad na\u0111e dobru lovinu,
\nOdbrani\u0161 mamu, odbrani\u0161 tatu,
\nDraganu, Anku, Jovanku, Sonju,
\nZoricu, Radu, odbrani\u0161 \u0161kolu,
\nI igrali\u0161ta,
\nI izleti\u0161ta,
\nI jednom re\u010dju, odbrani\u0161 domovinu.<\/p>\n

Sad, \u0161ta je\u2014tu je,
\nTu\u0111ina nema.
\nCipele ratne\u2014tra\u0107e dane.
\nJednoj se zeva, drugoj drema.<\/p>\n

\u010cekaju na te, ko verni psi\u0107i,
\nHo\u0107e li zviznuti tu\u0111insko tane
\nHo\u0107e\u0161 li se na vojnu di\u0107i.<\/p>\n

(Radovan Karad\u017ei\u0107, Ima \u010duda\u2014nema \u010duda, Svjetlost, Sarajevo, 1982, str. 12-13, preveo O. Had\u017eiselimovi\u0107) – \u00a9 2008 Omer Had\u017eiselimovi\u0107<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

(Ovaj tekst je neznatno izmijenjena verzija \u010dlanka napisanog pred kraj rata u Bosni i u bostonskom dnevniku The Christian Science Monitor 19. jula 1995) Radovan Karad\u017ei\u0107 je Crnogorac koji tvrdi da je Srbin, psihijatar koja poku\u0161ava da bude pjesnik i ratni zlo\u010dinac koji insistira da je politi\u010dar. On nosi prezime koje vu\u010de korijen iz turskog jezika, \u0161to je tu\u017ean i  […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[53],"tags":[],"class_list":["post-511","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-3-no-4-2008-october","contributor-omer-hadziselimovic","volume-3-no-4-2008-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/511","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=511"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/511\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":751,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/511\/revisions\/751"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=511"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=511"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=511"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}