Hasan se sjetio kako je u Carigradu govorio o plemenitosti svojih zemljaka, i smijao se. Sre\u0107om po sebe, nikom ni\u0161ta nije zamjerao, nije se ni \u017ealostio, sve \u0161to mu se desilo primio je kao \u017eestoku \u0161alu. Drugi su jo\u0161 gori, rekao je, brane\u0107i, \u010dini mi se, vi\u0161e svoj raniji zanos nego istinu. Za dvije-tri godine opet ih je zavolio, navikao se on na njih i oni na njega, po\u010deo i da ih cijeni, na svoj na\u010din, s podsmijehom, ali bez zlobe, po\u0161tuju\u0107i vi\u0161e \u017eivot i ono \u0161to postoji u njemu nego svoje \u017eelje o njemu. – Pametni su ovi ljudi – rekao mi je jednom, s onom \u010dudnom mje\u0161avinom podrugljivosti, i ozbiljnosti, koja me \u010desto zbunjivala. Primaju nerad od Istoka, ugodan \u017eivot od Zapada; nikad ne \u017eure, jer sam \u017eivot \u017euri; ne zanima ih da vide \u0161ta je iza sutra\u0161njeg dana, do\u0107i \u0107e \u0161to je odre\u0111eno, a od njih malo \u0161ta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da \u010desto budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlak\u0161e ih je prevariti lijepom rije\u010di; ne li\u010de na junake, a najte\u017ee ih je upla\u0161iti prijetnjom; dugo se ne osvr\u0107u ni na \u0161to, svejedno im je \u0161ta se oko njih de\u0161ava, a onda, odjednom, sve po\u010dne da ih se ti\u010de, sve isprevr\u0107u i okrenu na glavu, pa opet postanu spava\u010di, i ne vole da se sje\u0107aju ni\u010deg \u0161to se desilo; boje se promjena jer su im \u010desto donosile zlo, a lako im dosadi jedan \u010dovjek, makar im \u010dinio i dobro. \u010cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, \u017eivi inadom i sevapom i ne zna\u0161 \u0161ta nadja\u010da i kada. Zli, dobri, blagi surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni, i sve izme\u0111u toga. A povrh svega, moji su i ja sam njihov, kao rijeka i kaplja, i sve \u0161to govorim kao da o sebi govorim. \u2026\u2026 Najzamr\u0161eniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu \u0161alu kao s nama. Do ju\u010de smo bili ono \u0161to danas \u017eelimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni ne\u0161to drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne mo\u017eemo vi\u0161e nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihva\u0107eni. Kao rukavac \u0161to ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema vi\u0161e toka ni u\u0161\u0107a, suvi\u0161e malen da bude jezero, suvi\u0161e velik da ga zemlja upije. S nejasnim osje\u0107anjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadni\u0161tva, ne\u0107emo da gledamo unazad, a nemamo kud da gledamo unaprijed, zato zadr\u017eavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rje\u0161enja. Preziru nas i bra\u0107a i do\u0161ljaci, a mi se branimo ponosom i mr\u017enjom. Htjeli smo da se sa\u010duvamo, a tako smo se izgubili, da vi\u0161e ne znamo ni \u0161ta smo. Nesre\u0107a je \u0161to smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i ne\u0107emo iz nje. A sve se pla\u0107a, pa i ova ljubav. Zar smo mi slu\u010dajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznje\u017eeni i tvrdi, veseli i tu\u017eni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slu\u010dajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodre\u0111enosti? Zar bez razloga pu\u0161tamo da \u017eivot prelazi preko nas, zar se bez razloga uni\u0161tavamo, druga\u010dije nego D\u017eemail, ali isto tako sigurno? A za\u0161to to \u010dinimo? Zato \u0161to nam je svejedno. A kad nam nije svejedno, zna\u010di da smo po\u0161teni. A kad smo po\u0161teni, svaka \u010dast na\u0161oj ludosti!<\/p>\n
Dervi\u0161 i smrt, Svjetlost, Sarajevo, 1968, pp. 348 & 415-16 Objavljeno s dozvolom porodi\u0107e Me\u0161e Selimovi\u0107a<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hasan se sjetio kako je u Carigradu govorio o plemenitosti svojih zemljaka, i smijao se. Sre\u0107om po sebe, nikom ni\u0161ta nije zamjerao, nije se ni \u017ealostio, sve \u0161to mu se desilo primio je kao \u017eestoku \u0161alu. Drugi su jo\u0161 gori, rekao je, brane\u0107i, \u010dini mi se, vi\u0161e svoj raniji zanos nego istinu. Za dvije-tri godine opet ih je zavolio, navikao […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[53],"tags":[],"class_list":["post-506","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-3-no-4-2008-october","contributor-mesa-selimovic-2","volume-3-no-4-2008-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/506","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=506"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/506\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":753,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/506\/revisions\/753"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=506"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=506"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=506"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}