Hasan se r\u0111avo prilagodio, preosjetljiv zbog svega \u0161to je njegovo li\u010dno i zavi\u010dajno, uvjeren u ljudske vrijednosti koje \u0107e svugdje ste\u0107i priznanje. Na\u0161av\u0161i se u bogatom carskom gradu, sa slo\u017eenim vezama i odnosima me\u0111u ljudima, nu\u017eno nemilosrdnim, kao me\u0111u ajkulama u debelom moru, la\u017eno pristojnim, ugla\u0111eno licemjernim, isprepletenim kao paukove niti i mre\u017ee, neiskusna \u010destitost jednog mladi\u0107a zaplela se u pravo vje\u0161ti\u010dije kolo. Sa svojom starudijom, s kojom je poku\u0161avao da se probije kroz carigradski \u010destar, s naivnom vjerom u po\u0161tenje, li\u010dio je na \u010dovjeka koji goloruk ulazi u borbu protiv vje\u0161tih gusara naoru\u017eanih najopasnijim oru\u017ejem. Sa svojom nezlobivom vedrinom, \u010destito\u0161\u0107u i ste\u010denim znanjem, Hasan je u\u0161ao u taj zvjerinjak sigurnim korakom neznalice. Ali kako nije glup, ubrzo je vidio na kakvo je ugljevlje nagazio. Mogao je ili da pristane na sve, ili da ostane neprimije\u0107en, ili da ode. A on je, neobi\u010dan kao uvijek, odbijaju\u0107i carigradsku surovost, po\u010deo sve vi\u0161e da misli na svoju kasabu, i da njen tihi \u017eivot suprotstavlja ovom uzbukanom. Rugali su mu se, prezrivo govorili o tom zaba\u010denom, zaostalom vilajetu. \u2013 O \u010demu to govorite? \u2013pitao je za\u010du\u0111eno. \u2013 Ni sahat hoda odavdje postoji zaostali vilajet kakav je te\u0161ko i zamisliti. Tu, pored vas, nedaleko od ovog vizantijskog sjaja i bogatstva, koje se sakuplja iz cijelog carstva, \u017eive va\u0161a vlastita bra\u0107a, kao prosjaci. A mi nismo ni\u010diji, uvijek smo na nekoj me\u0111i, uvijek ne\u010diji miraz. Zar je onda \u010dudo \u0161to smo siroma\u0161ni? Stolje\u0107ima mi se tra\u017eimo i prepoznajemo, uskoro ne\u0107emo znati ni ko smo, zaboravljamo ve\u0107 da ne\u0161to i ho\u0107emo, drugi nam \u010dine \u0107ast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslu\u017eimo, najtu\u017eniji vilajet na svijetu, najnesre\u0107niji ljudi na svijetu, gubimo svoje lica a tu\u0111e na mo\u017eemo da primimo, otkinuti a neprihva\u0107eni, strani svakome, i onima \u010diji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. \u017divimo na razme\u0111u svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo plemeniti iz prkosa. Vi ste bezobzirni iz bijesa. Ko je onda zaostao? Jedni su ga mrzili, jedni prezirali, jedni izbjegavali, i on je osje\u0107ao sve ve\u0107u usamljenost i \u010de\u017enju za zavi\u010dajem. Jednog dana udario je nekog svog zemljaka koji je pri\u010dao ru\u017ene \u0161ale o Bosancima, i iza\u0161ao na ulicu, tu\u017ean i posti\u0111en, i zbog zemljaka i zbog sebe. Tada je \u010duo Dubrovkinju i njenog mu\u017ea, pored jednog bazara, govorili su njegovim jezikom. Nikad mu se ljudski jezik nije u\u010dinio ljep\u0161im, niti mu je iko bio miliji od te vitke \u017eene gospodskog izgleda i debelog dubrova\u010dkog trgovca. <\/p>\n
Published with permission from the family of Me\u0161a Selimovi\u0107 – Dervi\u0161 i smrt, Svjetlost, Sarajevo, 1968, 282-283<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Hasan se r\u0111avo prilagodio, preosjetljiv zbog svega \u0161to je njegovo li\u010dno i zavi\u010dajno, uvjeren u ljudske vrijednosti koje \u0107e svugdje ste\u0107i priznanje. Na\u0161av\u0161i se u bogatom carskom gradu, sa slo\u017eenim vezama i odnosima me\u0111u ljudima, nu\u017eno nemilosrdnim, kao me\u0111u ajkulama u debelom moru, la\u017eno pristojnim, ugla\u0111eno licemjernim, isprepletenim kao paukove niti i mre\u017ee, neiskusna \u010destitost jednog mladi\u0107a zaplela se u […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[52],"tags":[],"class_list":["post-490","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-3-no-3-2008-july","contributor-mesa-selimovic-2","volume-3-no-3-2008-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/490","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=490"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/490\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":744,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/490\/revisions\/744"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=490"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=490"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=490"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}