Novinar i istori\u010dar William Miller (1864-1945) obrazovao se na Rugbyju i Oxfordu, nakon \u010dega se posvetio prou\u010davanju dru\u0161tvenih i politi\u010dkih zbivanja u Turskoj i na Balkanu. Njegova knjiga Putovanja i politika na Bliskom istoku (1898) zasnovana je, kako sam isti\u010de, na \u010detiri boravka na Balkanu u godinama 1894, 1896, 1897, i 1898, i na \u201cdugom studiranju isto\u010dnog pitanja\u201d (p. ix). Za Milera, Balkanski poluotok je \u201czemlja protivrje\u010dja. Sve je upravo suprotno od onog \u0161to se mo\u017ee racionalno o\u010dekivati; putnik stupa u carstvo romanse, gdje se sve njegove ustaljene ideje okre\u0107u naopa\u010dke i on ubrzo, poput doma\u0107eg stanovni\u0161tva, po\u010dinje praviti razliku izme\u0111u onog \u0161to se radi \u2018na Balkanu\u2019 i onog \u2018u Evropi\u2019\u201d (xvi). U narednim odlomcima Miller pi\u0161e o Sarajevu, Travniku, Jajcu i Rogatici\u2014bosanskim gradovima koje autor smje\u0161ta na \u201cBliski istok\u201d.<\/p>\n
Moderno Sarajevo umnogome se razlikuje od Bosne Saraja iz turskih vremena. Na prvom mjestu, stanovni\u0161tvo se veoma pove\u0107alo, a bosanski glavni grad \u0107e uskoro ostaviti Sofiju i Beograd iz sebe u ovome kao i u nekim drugim stvarima. Na posljednjem popisu u Sarajevu je bilo, izuzimaju\u0107i vojsku, 37.713 stanovnika, od \u010dega 17.074 muslimana, 10.473 katolika, 5.855 pravoslavaca i 3.994 Jevreja. Ostatak \u010dine druge vjere. Uklju\u010div\u0161i garnizon, ukupan broj iznosi 41.173. Da bi se smjestilo ovo pove\u0107ano stanovni\u0161tvo poraslo za 43.57% u kratkom rasponu od deset godina, u gradu se mnogo gradilo, a nikle su i nove \u010detvrti koje nisu postojale u tursko doba. Otuda su stanarine, visoke u prvim danima okupacije, sada dosta ni\u017ee. Veliko polje, koje se pru\u017ea prema zapadu i koje su neki predlagali kao mjesto za novi dio grada u doba okupacije, daje dosta mogu\u0107nosti za \u0161irenje, a i glavna \u017eeljezni\u010dka stanica je smje\u0161tena prili\u010dno daleko od centra grada, jer se smatra da \u0107e je grad jednog dana potpuno okru\u017eiti.<\/p>\n
Sarajevo uistinu ima povoljniji polo\u017eaj od svih glavnih gradova na Balkanu. Presijeca ga mala rijeka pjesni\u010dki nazvana Miljacka, \u201cona \u0161to \u017eubori\u201d, koja je branom zaustavljena da se pove\u0107a koli\u010dina vode. Samo je u ovome srbijanska prijestonica u prednosti, jer ima dvije prekrasne rijeke, ali Sarajevo ima mnogo drugih prednosti koje Beograd nema. Grad se slikovito smjestio u udolini izme\u0111u dva brda i na istoku njime dominira tvr\u0111ava, sa \u010dijih kula puca divan pogled na stare turske drvene ku\u0107e i moderna evropska zdanja. Za razliku od Atine i Beograda, grad je pun zelenila. Bez sunnje, moderni dio grada se razvio na ra\u010dun orijentalnog, ali Sarajevo je jo\u0161 uvijek najizrazitije orijentalni grad na Balkanskom poluostrvu. U Beogradu i Sofiji nema ni\u0161ta osim novih novcatih zgrada, dok u Atini nema ni\u010dega izme\u0111u drevnih ru\u0161evina iz anti\u010dkih vremena i savremenog njema\u010dkog grada koji je izgra\u0111en pod kraljem Othom.<\/p>\n
Ali u Saraju Zapad i Istok se sre\u0107u, a orijentalne ku\u0107e s dvori\u0161tima i vrtovima nisu prepravljene u tolikoj mjeri da se vi\u0161e ne mogu prepoznati kao takve, \u0161to je slu\u010daj u Sofiji. Mo\u017eete se pro\u0161etati \u010dar\u0161ijom i zamisliti da ste u pravom isto\u010dnja\u010dkom gradu, dok vas na rastojanju od pet minuta radnje u Ulici Franje Josifa ne vrate nazad u jedan austrijski grad. Po slikovitosti, sarajevskoj \u010dar\u0161iji nema ravne na Bliskom istoku. Ona se mo\u017eda ne mo\u017ee porediti sa sukovima Tunisa ili velikim natkrivenim bazarom Carigrada zato \u0161to je gotovo sva na otvorenom. Da biste je vidjeli u najljep\u0161em izdanju, treba da odete kad je pazarni dan. Tada seoski svijet do\u0111e iz obli\u017enjih mjesta sa svojom robom, svi u narodnim no\u0161njama. Tu i tamo mo\u017eete sresti Bosanca kako nosi ovna na le\u0111ima, a ja sam primijetio jednog ili dvojicu seljaka kako dah\u0107u i znoje se pod svojim \u017eivim teretom \u010dak gore kod tvr\u0111ave, dok su \u017eivotinje vrlo smireno razgledale oko sebe.<\/p>\n
Veliki broj trgovaca su \u0161panski Jevreji, koji nose debele kapute postavljene krznom, kao u Svengalija, i ljeti i zimi. Oni su vrlo dobro nau\u010dili njema\u010dki i kupovina se bez te\u0161ko\u0107a obavlja na tom jeziku\u2014\u010dinjenica tim zanimljivija \u0161to oni nikad nisu pokazivali mnogo sposobnosti da nau\u010de bosanski govor. Njihove \u017eene se lako raspoznaju po onome \u0161to nose na glavi: to je neprikladna kruta svilena kapa na rubovima opto\u010dena \u0161ljokicama, koja potpuno prekriva kosu. Kao i u svim orijentalnim gradovima, svaki zanat ima svoj dio \u010dar\u0161ije, tako da su obu\u0107ari u jednom dijelu, a svi oni koji rade s metalom u drugom. Ovdje ima daleko manje cjenkanja nego u Carigradu, gdje je to neizbje\u017eno, a znam slu\u010daj kad je trgovcu bilo potpuno svejedno ho\u0107e li prodati robu ili ne; on je odbio da spusti cijenu i za jednu jedinu paru. U Sarajevu je samo Bosancima dozvoljeno da imaju tezge na \u010dar\u0161iji, \u0161to je povlastica koju veoma cijene i koju u\u017eivaju sve vjere podjednako. Samo jedan dio \u010dar\u0161ije je pod krovom i tu se gotovo isklju\u010divo prodaje tekstil. [. . .]<\/p>\n
Sa stanovi\u0161ta slikovitosti, Sarajevo, poput Beograda i Atine, gubi zbog elektri\u010dnog tramvaja, koji ide Apelovom obalom, desnom stranom Miljacke, ali tom zapadnja\u010dkom prevoznom sredstvu nije bilo dozvoljeno da pokvari hladovitu okuku rijeke gdje muslimani vole da piju kafu u ba\u0161ti na Bemba\u0161i. Upravo je pored ovog dijela rijeke grad najslikovitiji. Na lijevoj obali, niz za nizom drvenih turskih ku\u0107a proviruje iz zelenila, sa munarom koja se tu i tamo uzdi\u017ee iznad kro\u0161nji drve\u0107a. Ni ovdje rijeka nije podzidana ve\u0107 je ostavljena u svom prirodnom obliku i umjesto ravnog \u0161etali\u0161ta tu postoji lijep kontrast izme\u0111u valovite obale i stijena koje se tu i tamo uzdi\u017eu iz samog korita rijeke. Ranije je Sarajevo, poput svih turskih gradova, imalo velika muslimanska groblja, sa spomenicima koji su stajali pod raznim uglovima i \u010dije je zapu\u0161teno rastinje pravilo zelene oaze izme\u0111u ku\u0107a\u2014jer, kao \u0161to je poznato, musliman voli da mu se u neposrednoj blizini nalazi po\u010divali\u0161te njegove rodbine. Ovo je bila jedna od te\u0161ko\u0107a sa kojom su se Austrijanci morali suo\u010diti kad su u\u0161li u Bosnu, jer su ova slikovita groblja bila stalna prepreka \u0161irenju grada. Postepeno, me\u0111utim, ova te\u0161ko\u0107a je prevazi\u0111ena: neka groblja su nestala, neka su pretvorena u parkove, ali se tu i tamo jo\u0161 uvijek nai\u0111e na poneki ni\u0161an, dok su brda iznad grada prekrivena jevrejskim i muslimanskim grobovima.<\/p>\n
Jedan istorijski spomenik nije prepu\u0161ten propadanju\u2014Ali-pa\u0161ina d\u017eamija, prema ulazu u grad, odakle su pobunjenici pru\u017eali o\u010dajni\u010dki otpor okupacionoj vojsci onog nezaboravnog 19. avgusta 1878. godine, kada je palo Sarajevo. Tada je po drugi put u svojoj istoriji glavni grad Bosne, kojeg je privremeno zauzeo princ Eugen Savojski 1697, pao u ruke Austrijancima. Muhamedanski fanatizam nalazi sada odu\u0161ka u sedmi\u010dnom huktanju i plesu dervi\u0161a, \u0161to se odr\u017eava u Sinanovoj tekiji, ili samostanu. Kad sam posjetio tekiju, prvo su me odveli u kafanu gdje je izvjestan broj ljudi sjedio, igrao karata i pio kafu. Pre\u0161av\u0161i unutra\u0161nje dvori\u0161te dospio sam na drvenu galeriju prostorije u kojoj dervi\u0161i izvode svoj ritual. Svakog trena sam o\u010dekivao da se galerija sru\u0161i jer ju je podupirao samo po jedan stub sa svake strane i \u0161kripala je na svaki pokret gledalaca. Postoji tako\u0111e mu\u0161epkom zagra\u0111ena galerija za \u017eene. U zgradi je bilo \u010detrnaest dervi\u0161a raspore\u0111enih u tri reda od jednog, devet i \u010detiri \u010dovjeka. Predvodnik je saginjao glavu i ljubio tlo, nji\u0161u\u0107i tijelom i stalno uzvikuju\u0107i \u201cAllah!\u201d i \u201cMuhamed!\u201c Drugi su ga slijedili, a jedan od njih je uvijek kasnio s pokretima. Obred je po\u010deo ne\u0161to poslije devet sati, a oko deset nam je re\u010deno da ne\u0107e biti plesanja, jer je za to potrebno bar trideset dervi\u0161a. Kasnije sam saznao da su najbolji otputovali na izlo\u017ebu u Budimpe\u0161tu; tako se ovdje, kao i u Carigradu, njihova vjerska zanesenost pretvorila u predstavu, za koju se od posjetilaca o\u010dekuje da daju mali prilog.<\/p>\n
Austrijanci se od svih unapre\u0111enja u blizini glavnog grada najvi\u0161e ponose banjom koju su stvorili od Ilid\u017ee, oko sedam milja van grada. Ta\u010dno je da su sumporne banje na Ilid\u017ei bile poznate jo\u0161 Rimljanima, koji su tu izgradili grad, \u010diji su ostaci otkriveni u prili\u010dno velikom obimu. I u srednjm vijeku ovdje je bilo upravno sredi\u0161te, a banje su pod Turcima u\u017eivale znatan ugled. Mu\u0111utim, kad je do\u0161la okupacija, sve je bilo vrlo primitivno, tako da istorija Ilid\u017ee kao banje, mo\u017ee se re\u0107i, kao i svih civilizovanih institucija u zemlji, datira od sada\u0161njeg re\u017eima. Stalni voz saobra\u0107a za vrijeme sezone, a nedjeljom i praznicima le tout Sarajevo se skuplja na Ilid\u017ei. Posebni kupei u ovom vozu, kao i na svim prugama, rezervisani su za muslimanske \u017eene, i kao neobi\u010dan primjer zapadnja\u010dkog progresa zapazio sam poseban vagon za bicikle, koji su vrlo popularni me\u0111u doma\u0107im \u017eivljem. Tri hotela i jedan restoran stoje na raspolaganju posjetiocima i smatra se otmjenim ve\u010derati na Ilid\u017ei u sezoni, ili \u010dak odsjesti tamo, a i\u0107i u grad svakog dana. Vrlo niske cijene odre\u0111ene su s namjerom da se privu\u010de svijet izdaleka\u2014ukratko, Ilid\u017ea sada ima svu privla\u010dnost \u201cevropskih\u201d banja, ali bez visokih cijena.<\/p>\n
Narod naro\u010dito zanimaju tri medvjeda iz bosanskih planina, \u010diji je kafez jedna od glavnih atrakcija parka. Kad smo ih prvi put vidjeli prije dvije godine, Malog je mnogo terorisao Mi\u0161ko, tiranin me\u0111u tom trojicom, i on je tu\u017eno zavijao; ali ove godine smo ga zatekli ve\u0107eg i ne\u0161to hrabrijeg. Svaki posjetilac smatra za normalno da se odveze dvije i po milje do izvora Bosne pod planinom Igman. Prirodne ljepote ovog vrela, bistrog kao kristal, za moj ukus su suvi\u0161e \u201cpobolj\u0161ane\u201d, a vje\u0161ta\u010dki podzidi, mostovi i parkovi mogli su i izostati. Kupali\u0161te na drugoj rijeci, \u017deljeznici, je velika atrakcija, a ljekari naveliko hvale sumporne izvore na tom mjestu. Tokom sedmice konjskih trka u junu nemogu\u0107e je dobiti sobu u hotelima, a prisustvo gospo\u0111e von Kallay daje tom doga\u0111aju veliki dru\u0161tveni zna\u010daj.<\/p>\n
Travnik svakako nema politi\u010dki zna\u010daj koji je imao kad je bio sjedi\u0161te turskog vezira. Ali, na posljednjem popisu imao je 6.894 stanovnika i jedan je od najmuhamedanskijih gradova u zemlji, mada je broj katolika u porastu. Ako se ovaj krak pruge ikad produ\u017ei do Jadrana i Splita, trgova\u010dki zna\u010daj Travnika bi se veoma pove\u0107ao i u vremenu izme\u0111u moja dva boravka primijetio sam prili\u010dan napredak u njegovom razvoju. Na primjer, pro\u0161le godine mjesne vlasti smatrale su po\u017eeljnim da izgrade novi hotel, u kojem ima pozori\u0161te, oficirski kasino i sala za zabave, tako da u tome Travnik ima prednost nad ve\u0107inom gradova iste veli\u010dine u Engleskoj. Ali ova moderna pobolj\u0161anja nisu nimalo oduzela od njegovog isto\u010dnja\u010dkog \u0161arma. Nijedno mjesto u Bosni nije tako poznato po muslimanskim grobovima\u2014ogromnim gra\u0111evinama opasanim \u017eeljeznim ogradama i natkrivenim kupolama, poput velikih grobnica na\u0161ih predaka. Ova turbeta, koja su gotovo kao ku\u0107e, posljednja su po\u010divali\u0161ta muhamedanskih guvernera Bosne.<\/p>\n
Jedan drugi istorijski spomenik je sasvim druk\u010dije vrste. To je kafana Derventa, gdje je zlosretni nadvojvoda Rudolf za vrijeme svoje posjete Travniku pio tursku kafu, po kojoj je ovo mjesto poznato. \u0160oljica iz koje je pio i \u010da\u0161a vode, koja se uvijek slu\u017ei uz kafu na Bliskom istoku, jo\u0161 se \u010duvaju, ali svaki put kad sam sjedio pored brze vode u njenoj sjenovitoj ba\u0161ti, ta kafana mi se \u010dinila tro\u0161nija i prljavija. Vrtovi i obilje teku\u0107e vode zaista su ljepote Travnika, \u010dije ime zna\u010di \u201cprostor obrastao travom\u201d, a \u010diji je polo\u017eaj takav da se dopada muslimanima. Duga, krivudava ulica, od koje se uglavnom sastoji grad, puna je veoma zanimljivih likova. Tada mnogi katolici do\u0111u sa sela i me\u0111u njima se mogu vidjeti tetovirane \u017eene, jer u okolini Travnika i Jajca tetoviranje uop\u0161te nije neobi\u010dna praksa kod katolkinja, mada je gotovo nepoznata kod drugih vjera, a ne vidi se \u010desto ni kod mu\u0161karaca katolika. Doktor Gl\u00fcck, koji je istra\u017eivao ovu pojavu, pretpostavlja da su u doba turskog osvajanja, kad je prela\u017eenje na islam bila \u010desta pojava, katoli\u010dki sve\u0107enici tako spre\u010davali svoju pastvu da pristupi vjeri osvaja\u010da. Sada, kada vi\u0161e nema potrebe za ovu predostro\u017enost, obi\u010daj se odr\u017eao, a stare \u017eene obi\u010dno vr\u0161e tetoviranje.<\/p>\n
Jo\u0161 jednu neobi\u010dnost travni\u010dke \u010dar\u0161ije oli\u010dava jedan va\u017eana musliman, naoru\u017ean plavim \u0161tapom, koji ide okolo ispituju\u0107i robu \u0161to su je seljaci donijeli na prodaju. Stara tvr\u0111ava, koja poti\u010de jo\u0161 iz doba bosanskih kraljeva, strogo motri na sav ovaj \u0161aroliki prizor, dok nova isusova\u010dka akademija i moderna muslimanska medresa ukazuju na razliku izme\u0111u vjerske trpeljivosti devetnaestog i \u017eestokih teolo\u0161kih sukoba petnaestog stolje\u0107a. I ovdje se primje\u0107uje kontrast izme\u0111u krajnje prijaznosti i ljubaznog opho\u0111enja slavenskih muslimana i rezervisanosti njihovih istovjernika u Carigradu. Ovdje izgleda da ne mrze \u0160vabe\u2014to je rastegljiv izraz kojim Bosanci obuhvataju ne samo Austrijance (\u010dak i austrijske Slavene) i ju\u017ene Nijemce ve\u0107 i sve \u201cEvropljane\u201d, koji su ina\u010de svi kauri. Ovdje su, zapravo, podanici Aleman Padishah-a daleko najprihvatljiviji.<\/p>\n
Jo\u0161 jedna bosanska prijestonica\u2014posljednje upori\u0161te bosanskih kraljeva\u2014nalazi se dalje od Travnika i cilj je puta svakog posjetioca. Putovati Bosnom a ne vidjeti Jajce bilo bi neoprostivo, jer to je, bez sumnje, dragulj ove zemlje, grad s prekrasnim polo\u017eajem. Putovali smo kroz lijep kraj i pro\u0161li pored d\u017einovskih, sto godina starih topola, ispod kojih je sahranjen neki poznati dervi\u0161, a zatim smo se po\u010deli penjati strmom padinom do vrha prevoja. Prijatan krajolik, s tu i tamo pokojim bogumilskim grobom, ukazuje se s druge strane, i tako sti\u017eemo do slikovitog gradi\u0107a Donjeg Vakufa, sa starom sahat-kulom i mostom. Odavde se jo\u0161 jedan put odvaja za Bugojno, odakle ko\u010dija vozi lijepom dolinom Rame do Jablanice, dok drugi slijedi isto tako lijepu dolinu Vrbasa i zavr\u0161ava se u Jajcu. U starim danima ma\u0111arske vladavine, porodica Keglevi\u0107, \u010dijoj je odbrani Jajce bilo povjereno, upravljala je ovom dolinom iz tvr\u0111ave; njeni ostaci su pre\u017eivjeli tursko osvajanje. Danas je, me\u0111utim, ova oblast od malog strate\u0161kog zna\u010daja i od 1895. godine nema vojnika u Jajcu.<\/p>\n
Od svih gradova na Bliskom istoku malo njih ima tako lijep polo\u017eaj kao ova posljednja prijestonica bosanske kraljevine, gdje je posljednji od doma\u0107ih vladara Bosne uzalud tra\u017eio uto\u010di\u0161te pred nadiru\u0107im Turcima. Tu je jo\u0161 dvije generacije ma\u0111arski garnizon odolijevao kao najisturenija predstra\u017ea hri\u0161\u0107anstva, a prema lokalnoj legendi, evangelist Luka je sahranjen ispod italijanskog zvonika koji nosi njegovo ime. Mo\u017eda najljep\u0161i vodopad u Evropi uz huku se obru\u0161ava niz stijene na \u010dijem vrhu se smjestio grad s brzom rijekom u podno\u017eju. Na jajolikom brdu s tvr\u0111avom na vrhu, po \u010demu je je grad i dobio ime\u2014\u201cmalo jaje\u201d\u2014a ne po navodnoj sli\u010dnosti sa Castel dell\u2019 Uovo-m u Napulju, stoje zbijene crne i bijele drvene ku\u0107e, smje\u0161tene izme\u0111u kro\u0161anja oraha, dok se vitki italijanski zvonik sru\u0161ene crkve \u010dini sasvim neprikladan u ovom tako orijentalnom mjestu. Dolje u \u010dar\u0161iji, pored stare kapije, bosanski seljaci sa crvenim \u010dalmama na glavi poga\u0111aju se za robu. Stasiti Dalmatinci u ov\u010dijim ko\u017eusima i malenim, jarkocrvenim kapama kupuju belegije za kose, a katolkinje, ovdje kao i u Travniku sa tetoviranom rukama, \u010davrljaju u staroj kapiji o dje\u010dijim bolestima i novim keceljama. Ove prugaste kecelje, napravljene od vune i gotovo kvadratnog oblika, izdvajaju \u017eene iz Jajca od ostalih \u017eena u Bosni. Ovdje su katolici i muslimana otprilike jednaki po broju i, kao \u0161to je u Bosni obi\u010dno slu\u010daj, ove dvije vjere se bolje sla\u017eu nego muhamedanci i pravoslavci. \u010cak i prije dolaska Austrijanaca, muslimani su slali svoju djecu da se u\u010de pismenosti u franjeva\u010dkoj \u0161koli, a uticaj fratara, koji su igrali zna\u010dajnu ulogu u istoriji zemlje, toliko je velik da smo jedne nedjelje vidjeli seljanku kako na koljenima obilazi oko crkve, sa dje\u010dakom koji ju je slijedio; \u010dinili su to da ispune neki zavjet ili u znak pokore za grijeh koji su mo\u017eda po\u010dinili. Tako\u0111e smo vidjeli jednu djevojku kako kle\u010di ispred vrata tokom cijele slu\u017ebe u crkvi; saznali smo da je to uobi\u010dajena kazna za prekr\u0161aj moralne prirode. U crkvi je kle\u010dalo desetine ljudi, dok su im neobi\u010dni per\u010dini, kakve nose u mnogim dijelovima zemlje, visili niz obrijane glave. I kona\u010dno, kao relikvija pro\u0161losti, u staklenoj vitrini sa strane \u010duva se kostur posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Toma\u0161evi\u0107a, s lobanjom odvojenom od vrata, upravo kako je bila odsje\u010dena po podmukloj sultanovoj naredbi prije \u010detiri vijeka.<\/p>\n
[Rogatica] je zaista jedno od najljep\u0161ih mjesta u zemlji jer le\u017ei, kao \u0161to bi se moglo i o\u010dekivati od jednog gotovo potpuno muslimanskog grada, u zelenoj dolini navodnjavanoj bujnim rijekama. Od stanovni\u0161tva koje broji 3.300 ljudi, samo 300 su hri\u0161\u0107ani, pa je tako Rogatica jedan od najkonzervativnijih gradova u Bosni. Ovda\u0161nji muslimani gorljivo su se opirali tome da im k\u0107eri idu u \u0161kolu s pravoslavnim djevoj\u010dicama i suprotstavljali se podizanju nove \u017eenske \u0161kole iz tog razloga. Isto tako, u doba posta gradona\u010delnik musliman obilazi kafane da provjeri da neko od vjernika ne pu\u0161i ili da \u010dak ne udi\u0161e dim od cigareta nevjernika; svaki prekr\u0161ilac se strogo ka\u017enjava. Pa ipak, uprkos ovoj o\u0161trini muslimanske ve\u0107ine, malobrojna hri\u0161\u0107anska manjina, koja se isklju\u010divo sastoji od Srba, \u017eivi u miru s ovim drugim dijelom stanovni\u0161tva. I ovdje su muslimani poznati po svojoj u\u010denosti, a mnogi od njih su begovi. U stvari, Rogatica se ponosi time \u0161to je iz nje potekao prija\u0161nji \u0160ejh-ul-Islam, ili poglavar islamske hijerarhije u Carigradu, koji je ovdje podigao d\u017eamiju \u0161to nosi njegovo ime. Jedna zanimljiva d\u017eamija je \u201cMuftijina\u201d, u \u010dijem se dvori\u0161tu nalazi lijepa rimska grobnica\u2014jer je kroz ovo mjesto nekada prolazila rimska cesta i rimski ostaci se nalaze ovdje u velikom broju. Muslimani, sa svojim uobi\u010dajenim nemarom prema klasi\u010dnoj starini, mirno su dodali dvije zidane stepenice ovom drevnom kamenom spomeniku, tako da se po lo\u0161em vremenu, kad je previ\u0161e vla\u017eno da se penje na munaru, mujezin mo\u017ee popeti na njega i pozivati vjernike na molitvu.<\/p>\n
Jo\u0161 jedan kamen sasvim druge vrste jeste ogroman bogumilski spomenik, sa duga\u010dkim natpisom na \u0107irilici, a ugra\u0111en je u zid nove pravoslavne crkve. Graditelji ovog zdanja, da bi dokazali svoju nepristrasnost, po\u010dinili su jo\u0161 jedno u\u017easno djelo, razrezav\u0161i napola lijepu rimsku plo\u010du koja predstavlja mu\u0161karca i \u017eenu, pa su jedan komad stavili s jedne, a drugi s druge strane vrata. Drugo rimsko kamenje upotrijebili su zidari, a u vrtovima kasarni i u lijepim malim gradskim parkovima ima ih jo\u0161. Ovi parkovi su lijepo projektovani na obali rje\u010dice Rakitnice, ili \u201cRakovog potoka\u201d, i uzor su kako treba da izgledaju mali javni parkovi. Ovdje muslimani vole da dolaze i da u\u017eivaju uz kafu koja se donosi iz turske kafane, dok ih uve\u010de mo\u017eete vidjeti kako se peru za molitvu na izvoru zvanom Toplik, koji izbija ispod stijena blizu stare rimske ceste.<\/p>\n
\u00a9 2008 Omer Had\u017eiselimovi\u0107<\/p>\n (Travels and Politics in the Near East, pp. 144-147; 150-160; 202-203; ove stranice su uklju\u010dene u knjigu Na vratima Istoka: Engleski putnici o Bosni i Hercegovini od 16. do 20. vijeka od Omera Had\u017eiselimovi\u0107a (Veselin Masle\u0161a, Sarajevo, 1989, 226-232; preveli O. Had\u017eiselimovi\u0107 i Zulejha Ri\u0111anovi\u0107)<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Novinar i istori\u010dar William Miller (1864-1945) obrazovao se na Rugbyju i Oxfordu, nakon \u010dega se posvetio prou\u010davanju dru\u0161tvenih i politi\u010dkih zbivanja u Turskoj i na Balkanu. Njegova knjiga Putovanja i politika na Bliskom istoku (1898) zasnovana je, kako sam isti\u010de, na \u010detiri boravka na Balkanu u godinama 1894, 1896, 1897, i 1898, i na \u201cdugom studiranju isto\u010dnog pitanja\u201d (p. ix). […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[51],"tags":[],"class_list":["post-473","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-3-no-2-2008-april","contributor-omer-hadziselimovic","volume-3-no-2-2008-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/473","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=473"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/473\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":734,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/473\/revisions\/734"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=473"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=473"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=473"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}