Mi smo savr\u0161eni. Mi ne pravimo gre\u0161ke. Mi shvatamo. Mi smo najbolji. Mi \u0107emo pobijediti.
\nSvima \u0107emo pokazati. Mi mo\u017eemo. Mi ho\u0107emo. Imamo i \u0161telu. Sanjamo. Vidimo.
\nOstvarujemo. Pobje\u0111ujemo.
\nI onda udahne\u0161 po prvi put u svom novom \u017eivotu.
\nSavr\u0161ena djeca.
\nMi smo X. Ne treba nam Y.
\nMi smo Y. Ne treba nam X.
\nUmi\u0161ljeni sasvim dovoljno, ne previ\u0161e.
\nNezavisni, sa ukusom svojstvenim sebi.
\nMudri samo sebi, kao niko nikada prije.
\nDjeca mira.
\nSavr\u0161ena djeca.<\/p>\n
I vidi\u0161 li sad? Ni\u0161ta nije ostalo od pijeska ispod tobogana. Pijesak je razasut svud po parku. To
\nje zato \u0161to smo se tukli oko razli\u010ditih imena.
\nA pod ljulja\u0161kom stoji prelijepa plavo-\u017euta lopta oko koje smo se mogli posva\u0111ati\u2026a nismo.
\nSamo je Franjo rekao Mehmedu koji je prenio Vladislavu da on njega mrzi. Ko koga mrzi? Nikome nije jasno.
\nIsto je i Ana rekla Emini koja je prenijela Marici.
\nLopta je zaboravljena. Pijesak je iskori\u0161ten.
\nPrelazimo na ne\u0161to opasnije i grublje.
\nPodmukla djeca.
\nSavr\u0161ena djeca.<\/p>\n
Jo\u0161 smo mladi.
\nSamo nismo vi\u0161e sami za sebe.
\nFranjo je o\u017eenio svoju Anu, Mehmed je o\u017eenio neku svoju Amelu, Marica se udala za nekog
\nsvog Mladena.
\nA Vladisalav je poludio i o\u017eenio Eminu.
\nVladislav je pogrije\u0161io.
\nEmina nije njegova.
\nEmina je mrtva, kriv je neki zalutali metak osu\u0111ivanja.
\nVladislav je u ludnici.
\nI treba tako.<\/p>\n
Davno smo zamijenili pijesak opasnijim stvarima. I grubljim.
\nSad bacamo jedno drugom metke u o\u010di.
\nMi smo svi svoji junaci.
\nSavr\u0161ena, podmukla, ubojita djeca.<\/p>\n
Kad smo pobili skoro sve, palo nam na pamet da se mirimo.
\nNa\u0161li smo onu plavo-\u017eutu loptu i sad se (veoma po\u0161teno!) sva\u0111amo oko nje.
\nBlago nama.
\nVladislava pustismo neki dan iz ludnice.
\n\u0160ta bi Vladislavu?
\nOn ka\u017ee da nije on trebao i\u0107i u ludnicu nego svi mi ostali.
\nI onda je Vladislav obolio od bacanja sa nebodera.<\/p>\n
Mi smo pametni ljudi.
\nNismo vi\u0161e djeca.
\nNe prelazimo ni na \u0161ta opasnije nakon metaka.
\nAko nam se pru\u017ei prilika da koristimo ne\u0161to opasnije, ne\u0107emo je propustiti.
\nLjudi napreduju, jel da?
\nMi smo bili savr\u0161ena djeca.<\/p>\n
Obe\u0107ani da razo\u010daramo, tek smo shvatili da nismo uradili ni\u0161ta novo.
\nLjudi su ubijani i ubijeni ve\u0107 odavno.
\nMi, savr\u0161ena djeca, nismo uradili ni\u0161ta novo.
\nBo\u017ee, pa mi smo prevareni!
\nI sad moramo da shvatimo ko nas je prevario.<\/p>\n
Prevarili nas oni, \u0161to su, kad smo mi bili djeca, bili ovakvi kao mi sad.
\nPrevarili nas oni \u0161to su nam rekli da valjamo kad, sasvim iskreno govore\u0107i, nismo valjali ba\u0161
\ntoliko da nam se govori da valjamo.
\nPrevarilo nas \u0161to o\u010dinji vid tvoj nije o\u010dinji vid moj.
\nMa prevarilo nas sve pomalo.
\nUmorili smo se da se sva\u0111amo dok se mirimo, pa se sad ignori\u0161emo dok se sva\u0111amo.
\nSvaki gleda svoju stranu, svaki boju svoje ko\u017ee cijeni.
\nSreli smo ( svako zasebno) jednog gologlavog dje\u010da\u010di\u0107a, \u0161to ne\u0107e da bude ni X ni Y. Re\u010de
\nnam, (svakom posebno) da je cijena na\u0161e ko\u017ee \u010dista nula, sva\u010dija \u0107e ko\u017ea postava za kaput
\nMajke Zemlje biti.
\nMa taj \u00abni X ni Y\u00bb dje\u010da\u010di\u0107, on je ve\u0107a budala nego onaj na\u0161 Vladislav.
\nNe\u0107emo mo\u0107i shvatiti ko nas je prevario dok slu\u0161amo budale.<\/p>\n
Ba\u0161 smo ju\u010der gledali kako jedan Marko spa\u0161ava sina jednog Fikreta iz one rijeke podno na\u0161ih bogatih ku\u0107a.
\n\u0160pijuniraju\u0107i male ljude se svojih zlatnih balkona, saznali smo da Fikret nije bio tu da spasi
\nsvoje dijete jer je vozio Markovu \u017eenu u bolnicu.
\nKako su samo smije\u0161ni! Ove male spodobe \u0161to ih gledamo svisoka, kako su samo smije\u0161ni i beznade\u017eni.
\nAma nisu oni krivi. Samo nisu savr\u0161eni kao mi.
\n\u010cekaj malo\u2026 mo\u017eda su nas oni prevarili?!
\nMa ne, nesavr\u0161ene mrvice nisu mogle nadmudriti svoje gospodare.<\/p>\n
Ba\u0161 danas gledali smo jednog mladi\u0107a i jednu djevojku u veoma sumnjivoj situaciji. Adnan i
\nVesna su stajali jedno pored drugog na ulici, na semaforu!
\nO, Bo\u017ee! \u0160ta sve mo\u017ee da se uradi?! Moramo im pomo\u0107i! Bilo bi NEHUMANO dozvoliti da
\nzavr\u0161e kao Vladislav i Emina.
\nOdlu\u010dili smo djelovati brzo.
\nPozvali smo Adnana i Vesnu da do\u0111u, imamo im ne\u0161to va\u017eno re\u0107i.
\nU\u0161li su kroz jedna vrata, bolesni, iza\u0161li kroz dvoje razli\u010ditih vrata, izlije\u010deni.
\nSamo je Adnan izgleda htio da se igra one budalaste igrice \u00abRomeo i Julia\u00bb, ba\u0161 one koju smo
\nhtjeli zabraniti pro\u0161le godine.
\nAdnanov razum je napustio njegovo tijelo, \u0161to je opasno i smrtonosno, kao kad voz sleti sa
\n\u0161ina. Dobio je crni stan negdje u Emininom kom\u0161iluku.
\nI Vesnin razum je napustio njeno tijelo, \u0161to je uvijek lo\u0161e kao kad vlak isko\u010di iz tra\u010dnica\u2026
\nOna je dobila crni stan negdje u Vladislavovom susjedstvu.
\nMo\u017eete misliti! Mo\u017eete misliti kako smo se mi osje\u0107ali! Poku\u0161avamo pomo\u0107i ljudima, a oni
\ntako bje\u017ee od nas.
\nOstavili su nam poruku.<\/p>\n
RAZLIKE NAS NE DIJELE, KROZ NJIH SE UPOZNAJEMO!!!<\/p>\n
Mi smo pametni, pa smo tra\u017eili od nekog pametnijeg \u010dovjeka da nam razjasni \u0161ta to zna\u010di.
\nOti\u0161li smo u onu njegovu ku\u0107u, sjajniju i ljep\u0161u od na\u0161ih, dokaz pameti njegove, ali on nam
\nnije znao objasniti \u0161ta to zna\u010di.
\nNismo bili lijeni, tra\u017eili smo svuda, do samog vrha i najpametnijeg \u010dovjeka, u onoj najljep\u0161oj i najbjeljoj ku\u0107i, a opet nam nisu mogli pomo\u0107i, objasniti nam…
\nUmorni, vra\u0107ali smo se ku\u0107i, kad sretosmo onog \u00abni X ni Y\u00bb dje\u010da\u010di\u0107a, koji nam re\u010de da su
\nnam onim rije\u010dima Vesna i Adnan poru\u010dili da smo glupi kreteni!
\nIzgubljeno gologlavo mom\u010de!
\nOn stvarno ne zna \u0161ta pri\u010da!<\/p>\n
\u00abKontamo\u00bb ko nas je prevario ve\u0107 cijela dva dana.
\nJu\u010der, gledali smo kako se spa\u0161ava \u017eivot.
\nDanas, gledali smo kako se voli.
\nSutra, MO\u017dDA \u0107emo shvatiti \u0161ta su nam ono Vesna i Adnan htjeli re\u0107i.<\/p>\n
\u00a9 2008 Ena \u0160e\u010di\u0107 <\/p>\n (Ovaj esej je osvojio prvo mjesto u natje\u010daju u \u0161koli za ljudska prava za najbolji tekst u Bosni i Hercegovini na temu: \u201cRazlike nas ne dijele, kroz njih se upoznajemo\u201d)<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mi smo savr\u0161eni. Mi ne pravimo gre\u0161ke. Mi shvatamo. Mi smo najbolji. Mi \u0107emo pobijediti. Svima \u0107emo pokazati. Mi mo\u017eemo. Mi ho\u0107emo. Imamo i \u0161telu. Sanjamo. Vidimo. Ostvarujemo. Pobje\u0111ujemo. I onda udahne\u0161 po prvi put u svom novom \u017eivotu. Savr\u0161ena djeca. Mi smo X. Ne treba nam Y. Mi smo Y. Ne treba nam X. Umi\u0161ljeni sasvim dovoljno, ne previ\u0161e. […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[51],"tags":[],"class_list":["post-469","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-3-no-2-2008-april","contributor-ena-secic","volume-3-no-2-2008-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/469","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=469"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/469\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":736,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/469\/revisions\/736"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=469"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=469"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=469"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}