U \u0161esnaestom stolje\u0107u, u doba dolaska Sefarada u Bosnu, Otomansko carstvo bilo je u punom naponu snage i stalno se pomicalo prema zapadu i sjeveru, tako da \u0107e u vrijeme sultana Sulejmana Veli\u010danstvenog (1520-1566) dosegnuti i svoju najve\u0107u slavu, a to \u0107e doba biti i epoha najve\u0107e mo\u0107i sefardske zajednice i njenog punoga uspona i uspjeha. No\u0161eni svojim radnim elanom i potrebom da bolje \u017eive i Sefardi su i\u0161li dalje prema zapadnim dijelovima Balkanskog poluotoka\u2026 U Sarajevo i Bosnu oni su mogli dolaziti iz dva pravca, preko Dubrovnika ili, kopnenim putem, preko Soluna. Danas se ovaj posljednji put uzima kao sigurniji. Obi\u010dno se misli da se prva skupina \u017didova naselila u Sarajevu godine 1565. i ta se godina uzima kao datum njihovog stalnog naseljenja u Bosnu i Hercegovinu\u2026 . Rumelijski beglerbeg Sijavu\u0161-pa\u0161a [je] godine 1581. ili 989. godine po hid\u017eri sagradio u Sarajevu jednu nastambu koja \u0107e odmah ponijeti ime Sijavu\u0161-pa\u0161ina daira, u narodu \u0107e pak ona ostati poznata pod imenom Velika avlija, dok \u0107e je sarajevski Sefardi zvati jednostavno il Korti\u017eo \u0161to je prijevod ovog turcizma, ili pak Hanizitju, \u0161to bi zna\u010dilo \u201cmali han\u201d\u2026<\/p>\n
\u010cesto se u znanosti kao i u popularno pisanim \u010dlancima koji govore o ovoj nastambi u Sarajevu pi\u0161e da se radilo o getu u kojem je stanovala ova sefardska zajednica. Tim se svakako prenosi model koji je postojao u zapadnom svijetu, a koji se ticao stanovanja pod turskom upravom. Posebne \u010detvrti za Jevreje na Zapadu Evrope nastale su poslije haranja crne kuge godine 1348. Oni \u017didovi koji su se nekako spasli pozvani su da se ponovno nasele u gradove koje su napustili, ali pod uvjetom da stanuju u posebnim za njih odre\u0111enim \u010detvrtima. Cijeli taj kvart bi se zatvarao po zalasku sunca, tako da \u017didov nije mogao iz njega iza\u0107i, niti, pak, neki kr\u0161\u0107anin u njega u\u0107i. U Veneciji su Jevreji 1394. morali nositi na prsima komad \u017eute krpe \u201cvelike kao mali kruh od \u010detiri dinara sa velikim slovom \u2018O\u2019\u201d. Taj isti grad dao je svijetu novu imenicu ghetto. Naime, godine 1516. mleta\u010dke vlasti su prisilile njegove jevrejske stanovnike da se nasele u jednoj \u010detvrti u blizini Ghetto Novo\u2014Nove talionice \u017eeljeza\u2026 .<\/p>\n
Ni\u0161ta sli\u010dnog nije bilo u Sarajevu. Izgleda da \u010dak Velika avlija ili Korti\u017eo nije u po\u010detku ni bila sagra\u0111ena da prima Jevreje\u2026 . Sigurno je jedno, da su u il Korti\u017eu, to jest Sijavu\u0161pa\u0161inoj dairi, stanovali samo siroma\u0161niji Sefardi, dok su drugi, oni bogatiji, bili razasuti po brojnim sarajevskim mahalama. Ne treba zaboraviti pri svemu ovome ni \u010dinjenicu da su \u017didovi voljeli \u017eivjeti i stanovati zajedno \u2026 [B]osanski Sefardi imaju i jednu poslovicu koja odslikava to stanje i tu volju da se zajedno \u017eivi, jedni pored drugih: al kazalito medio blahito, to jest, Jevrejin koji \u017eivi na selu ve\u0107 je polukr\u0161\u0107anin. Ovim se svakako aludira na to da je onaj koji \u017eivi sam, udaljen od zajednice, a saminm tim i od svoga naroda i svoje vjere.<\/p>\n
Svakako da se broj Sefarada rastom Sarajeva stalno uve\u0107avao i to ne samo prirodnim prira\u0161tajem nego i prido\u0161licama sa strane. Neki su do\u0161li iz susjednih dalmatinskih gradova privu\u010deni mogu\u0107no\u0161\u0107u zarade, a ve\u0107ina vjerskom slobodom, drugi su dolazili sa muslimanskim stanovni\u0161tvom koje je napu\u0161talo krajeve koje su Turci zbog ratnih prilika napu\u0161tali. Tako su se u Bosnu, istina mnogo kasnije, uselile obitelji Tolentino, Krispi i De Mantova, \u010dija prezimena pokazuju da se radi o Sefardima koji su ranije \u017eivjeli u talijanskim gradovima. Poznato je tako\u0111er da je poslije pada Budima, 2. rujna 1686, i njegovog napu\u0161tanja od strane Turaka, u Sarajevo stigla jedna grupa Jevreja iz toga grada\u2014sigurno Sefarada\u2014i tu se stalno nastanila. Sli\u010dan slu\u010daj se desio mnogo kasnije, kada je, na primjer, u Bosnu do\u0161la beogradska sefardska obitelj Mevorah. Izrael Mevorah, glava te porodice, bio je turski vojni liferant te se zajedno sa muslimanskim izgnanicima is Srbije, u doba napu\u0161tanja srbijanskih varo\u0161i 1867. godine od strane muslimanskog stanovni\u0161tva za vladavine kneza Mihala Obrenovi\u0107a, doselio iz Beograda u Bosnu. Turske su mu vlasti kao i svim ostalim izbjeglicama\u2014muhad\u017eerima\u2014dale besplatno zemlju i ku\u0107u u Bosanskoj Kostajnici gdje se jedan broj izbjeglica sklonio\u2026 .<\/p>\n
I mnogi drugi Sefardi dolazili su iz Srbije, Makedonije, Bugarske i Turske u Bosnu i tu se stalno nastanjivali. Tako se uz prezimena koja dr M. Levy citira u svom poznatom djelu Die Sephardim in Bosnien, iza\u0161lom u Sarajevu 1911, mogu na\u0107i i druga kojih nije ranije bilo u Sarajevu ili u drugim bosanskim varo\u0161ima. Takvo prezime u Tuzli bilo je Konfino, u Prijedoru Mevorah (preselili se iz Banja Luke), u Banjoj Luci, Nahmijas, u Br\u010dkom Almoznino, u Sarajevu De Majo i Tuvi. Sve ove obitelji do\u0161le su iz Srbije. Ovadije i Alevi stigli su iz Bitolja, U\u0161\u0107uplije, kako im samo ime ka\u017ee, bili se iz Skoplja. Neke porodice do\u0161le su iz Bugarske, Samokovlije iz Samokova, Kaponi iz Ru\u0161\u010duka, Elazari iz \u010custendila. Kamhi i Levi stigli su iz Albanije, a Konforti i Kavesoni iz Novog Pazara. Ne treba tako\u0111er zaboraviti da je ova narodna zajednica bila jako pokretna, pa su se Jevreji iz Sarajeva tijekom stolje\u0107a naselili skoro po svima gradovima Bosne i Hercegovine, a neki su oti\u0161li i izvan njenih granica. Tako se ve\u0107 1749. godine u Splitu sre\u0107e \u017eidovska obitelj Serraglio, \u0161to svakako govori da se ona u ovaj grad doselila iz Sarajeva \u010dije je talijanizirano ime i dalje nosila. Tako \u0107e biti i u novije doba, samo \u0107e procesi doseljavanja u Split biti jo\u0161 intenzivniji. Dok su na starom \u017eidovskom groblju iz 1571. po\u010divale starosjedila\u010dke obitelji Camposi, Cittanova, Fermo, Viterbo, Livorno, Lucena, Valenzino, koje su izumrle, dotle su u Splitu po\u010deli da trguju Sefardi pristigli iz Bosne, osobito iz Sarajeva pa se tako ve\u0107 tridesetih godina na\u0161eg vijeka moglo re\u0107i da je splitska sefardska zajednica bila samo jedno krilo one sarajevske. Cijelo vrijeme veze izme\u0111u \u017eidovskih op\u0107ina Bosne, Dalmacije i Mletaka bile su ne samo stare nego i sna\u017ene. Tome je svakako doprinosila i Splitska skela, jedna vrsta pretovarnog centra preko kojeg se obavljala trgovina izme\u0111u talijanskih krajeva i Bosne, otvorena 1592, u kojem su veliku ulogu igrali i bosanski Sefardi. Zbog toga se ne treba \u010duditi \u0161to se i u talijanskom govoru talijanskih Sefarda ponekad sre\u0107u nama znani turcizmi kao \u0161to nam o tome svjedo\u010di i poneki odlomak romana Il giardino di Finzi Contini Giorgia Bassania koji tako maestralno opisuje \u017eivot jedne sefardske porodice iz drevnog talijanskog sefardskog centra, grada Ferare\u2026 .<\/p>\n
Prvi zvani\u010dni popis stanovni\u0161tva iz turskog vremena, iz 1851\/1852. godine, pokazao je da su tada u Sarajevu \u017eivjela 1074 Jevrejina mu\u0161karca, a u cijeloj Bosni i Hercegovini, u tada\u0161njim njeni granicama, ukupno 2170. Uskoro je do\u0161lo i novo vrijeme zapo\u010deto Berlinskom kongresom, ali i austrijski popisi pokazuju stalni rast \u017eidovskog pu\u010danstva. Sefarada je 1878. bilo tri tisu\u0107e, 1895, 5729, a 1910. godine 8219. Ovako naglom porastu sefardskog stanovni\u0161tva doprinosio je svakako i veoma visok natalitet. U travnju 1941. godine u granicama Bosne i Hercegovine \u017eivjelo je ukupno \u010detrnaest tisu\u0107a \u017didova, a od toga samo u Sarajevu oko deset hiljada. Ogromnu ve\u0107inu njih sa\u010dinjavali su sefardski Jevreji, dok su A\u0161kenazi predstavljali manjinu od nekih dvije tisu\u0107e dvije stotine du\u0161a.<\/p>\n
Ova zajednica je za vrijeme Drugog svjetskog rata izuzetno propatila i iza\u0161la je iz njega skoro potpuno uni\u0161tena. Stolje\u0107ima stvarana dobra, kako materijalna tako i duhovna, hramovi, knjige, sve je zauvijek nestalo. Devet tisu\u0107ea sarajevskih Jevreja odvedeno je u logore \u0161irom Evrope. Samo njih 1237 uspjelo je da se vrati \u2026 U unutra\u0161njosti Bosne I Hercegovine stanje je bilo sli\u010dno ako ne i te\u017ee. Od 3983 \u017didova samo njih 546 pre\u017eivjelo je u\u017easnu moru Drugog svjetskog rata.<\/p>\n
(Jevrejsko-\u0161panjolska knji\u017eevnost u Bosni i Hercegovini. Sarajevo: Svjetlost, 1992, 33; 35-36; 38-42; 43) – \u00a9 2008 Muhamed Nezirovi\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U \u0161esnaestom stolje\u0107u, u doba dolaska Sefarada u Bosnu, Otomansko carstvo bilo je u punom naponu snage i stalno se pomicalo prema zapadu i sjeveru, tako da \u0107e u vrijeme sultana Sulejmana Veli\u010danstvenog (1520-1566) dosegnuti i svoju najve\u0107u slavu, a to \u0107e doba biti i epoha najve\u0107e mo\u0107i sefardske zajednice i njenog punoga uspona i uspjeha. No\u0161eni svojim radnim elanom […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[50],"tags":[],"class_list":["post-463","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-3-no-1-2008-january","contributor-muhamed-nezirovic","volume-3-no-1-2008-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/463","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=463"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/463\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":727,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/463\/revisions\/727"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=463"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=463"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=463"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}