U svijesti bosanskih franjevaca kroz sva protekla stolje\u0107a njihova djelovanja Bosna je imala posebno mjesto. Duboko su je osje\u0107ali kao svoju domovinu i svoj zavi\u010daj, nikada je nisu dovodili u pitanje niti je se odricali. \u010cuvali su je kao svoje zavi\u010dajno tlo, voljeli je kao zemlju svojih otaca. Za Bosnu su \u017eivjeli, voljeli je, a kad je trebalo, za nju i umirali. U suo\u010denju s mo\u0107nim osmanskim Osvaja\u010dem kobne 1463. imali su dvije mogu\u0107nosti: napustiti je ili ostati u njoj kao u svojoj domovini, kao svoji na svome, poku\u0161ati izna\u0107i modus vivendi u novome okru\u017eenju, te je sa\u010duvati za sebe i svoj katoli\u010dki puk. Bilo je, razumije se, i onih koji su mislili da treba bje\u017eati i nastaniti se u krajevima pod upravom kr\u0161\u0107anskoga vladara, a na ostanak su gledali kao na izdaju, kolaboraciju s tu\u0111inskom vlasti.<\/p>\n
Franjevci su ipak odlu\u010dili ostati u zemljici Bosni i ishoditi uvjete za opstanak na svome. Odlu\u010dili su se za \u017eivot u novome okru\u017eenju, iako su bili svjesni da u njegovu oblikovanju ne\u0107e imati odlu\u010duju\u0107u rije\u010d. Za opstanak u Bosni uistinu je trebalo, osim ljubavi i privr\u017eenosti svojim ognji\u0161tima i svome zavi\u010daju, imati mnogo diplomatskoga umije\u0107a, vje\u0161tine u opho\u0111enju s osmanskim vlastima, i na koncu, \u0161to je osobito va\u017eno, trebalo je imati mnogo hrabrosti.<\/p>\n
Kao mladi pripravnici za Red i\u0161li su na \u0161kolovanje u blje\u0161tave europske metropole, gdje su mogli neposredno do\u017eivjeti i osjetiti slobodu i sjaj druk\u010dijega \u017eivota. Me\u0111utim, nisu tamo ostajali, jer su vjerovali da bi izgubili dio sebe ako bi napustili domovinu i svoj narod. Zato su se bespogovorno vra\u0107ali u svoju Bosnu, vra\u0107ali se s ciljem da slu\u017ee svome siroma\u0161nome puku, u \u010demu je i bio temeljni smisao njihova poziva i njihova franjeva\u0161tva: slu\u017eiti onima iz kojih su ponikli. Ta \u010dinjenica i danas izaziva udivljenje i to istra\u017eiva\u010di kulturne i duhovne povijesti Bosne i Hercegovine ne zaboravljaju istaknuti.
\nSa studija na visokim \u0161kolama vra\u0107ali su se teolo\u0161ki i filozofski izaobra\u017eeni, intelektualno oboga\u0107eni i sa iskustvima jednoga druk\u010dijeg svijeta. Sa sobom su donosili i nove knjige iz teologije, filozofije, povijesti, medicine. I sami su pisali knjige i, usprkos svim neda\u0107ama, nosili ih talijanskim tiskarima i tamo ih objavljivali, a onda se s bisagama preko ramen\u00e2 punih knjiga vra\u0107ali u domovinu i stavljali ih na raspolaganje svojoj franjeva\u010dkoj zajednici, ali i svome gotovo posve nepismenome narodu, duboko vjeruju\u0107i u snagu pisane rije\u010di.<\/p>\n
U takvome je ozra\u010dju rastao i duhovno se oblikovao fra Filip Lastri\u0107 (1700 \u2013 1783), jedan od najistaknutijih u cijeloj plejadi franjevaca \u010detiristoljetnog razdoblja osmanske vladavine. Rodio se u O\u0107eviji kod Vare\u0161a 1700. Osnovnu naobrazbu stekao je u Kraljevoj Sutjesci, filozofiju i teologiju studirao u Italiji. Obavljao je slu\u017ebu profesora filozofije, u\u010ditelja novaka, provincijala Bosne Srebrene, pisao je filozofske i teolo\u0161ke rasprave, a autor je i vi\u0161e knjiga propovijedi kao i prvog historiografskog djela na tlu BiH. Umro je u Kraljevoj Sutjesci 1783. Fra Lastri\u0107 je svoj \u017eivotni put zapo\u010deo u trenutku kada je Bosna ostala s vrlo malim brojem katolika, njih oko 25.000, a ra\u010duna se da ih je oko stotinu tisu\u0107a iselilo, uglavnom u Prekosavlje, kao posljedica austrijsko-turskog rata (1683 \u2013 1699). U tako opusto\u0161enoj Bosni ostalo je manje od trideset franjevaca i samo tri samostana (Kraljeva Sutjeska, Fojnica, Kre\u0161evo), dok su svi ostali poru\u0161eni ili spaljeni.<\/p>\n
Fra Lastri\u0107 se, o\u010digledno, zbog potreba franjeva\u010dke zajednice i katolika u Bosni ve\u0107 kao student pokazao spremnim na odricanje od mogu\u0107eg osobnog promaknu\u0107a, kao \u0161to je, primjerice, profesorska slu\u017eba na nekom u\u010dili\u0161tu u inozemstvu, za \u0161to je kao darovit i marljiv student imao dobre preduvjete.<\/p>\n
\u017divot u porobljenoj Bosni, koju on katkada naziva jednostavno Bosna Srebrena, bio je za katolike uistinu te\u017eak i pun neizvjesnosti, a u pojedinim razdobljima dramati\u010dno je kulminirao u progonima i nepravdama. Fra Lastri\u0107 je bilje\u017eio takve dramati\u010dne doga\u0111aje do kojih je dolazilo u momentima bezvla\u0161\u0107a, kada se palilo i ubijalo, kada nitko nije bio siguran za svoj \u017eivot, kada su se me\u0111usobno ubijali i pripadnici povla\u0161tene konfesije. On je bio duhovno sna\u017ena osoba s nagla\u0161enim intelektualnim i moralnim autoritetom te je u\u017eivao velik ugled me\u0111u franjevcima u BiH. Tu tvrdnju potkrepljuje i \u010dinjenica da su se franjevci redovito s njim savjetovali o svim va\u017enijim pitanjima, prije nego \u0161to su donosili za zajednicu zna\u010dajne odluke.<\/p>\n
Fra Lastri\u0107 je inzistirao na tome da je matica i sredi\u0161te provincije Bosne Srebrene zapravo u Bosni, od koje su se vremenom odvajale i nastajale druge provincije, kao njezine k\u0107eri.<\/p>\n
Kada je 1757. Bosna Srebrena dokinuta i degradirana na ni\u017ei stupanj u okviru tradicionalne teritorijalne podjele u Redu, to je povrijedilo ponos bosanskih franjevaca, zbog \u010dega su odlu\u010dili pisanim putem obratiti se u Rim i tra\u017eiti ispravljanje u\u010dinjene nepravde. Ali nisu se zadovoljili samo time, nego su, uz to, poslali i fra Filipa Lastri\u0107a s ciljem da se on svojim umije\u0107em i autoritetom izbori za povratak oduzetih prava i \u010dasti prastare Provincije, \u0161to je on i u\u010dinio a to je potvr\u0111eno posebnim papinim dekretom 1758. godine.<\/p>\n
Ta doga\u0111anja vezana za status franjevaca u Bosni i Hercegovini, nakon podjele, utjecala su na odluku Filipa Lastri\u0107a da napi\u0161e djelo o povijesti Bosne. Pregled starina (Epitome velustatum Bosnensis Provinciae) na latinskom jeziku, koje je tiskano u Italiji (tre\u0107e dopunjeno izdanje iza\u0161lo u Anconi 1776.)<\/p>\n
Kada pak u Pregledu starina govori \u201co svjetovnoj i gra\u0111anskoj Bosni\u201d, on iznosi i dodatni motiv za pisanje toga svog djela: da ono bude poticaj budu\u0107im nara\u0161tajima da istra\u017euju svoju pro\u0161lost i da njeguju historiografsku znanost.<\/p>\n
Tim svojim djelom Fra Lastri\u0107 je na osobit na\u010din izrazio svoju privr\u017eenost Bosni, kao svojoj domovini, i franjeva\u010dkoj provinciji Bosni Srebrenoj u \u010diju je obranu ulo\u017eio mnogo truda i za \u010diju se \u010dast bio spreman do kraja \u017ertvovati i ako treba, kako je rekao, \u201cs njom i\u0161\u010deznuti u pepelu.\u201d Nastanak djela, dakle, potaknut je obranom provincije Bosne Srebrene. Njezinu je povijest napisao na latinskom jeziku i u\u010dinio je pristupa\u010dnom i onim zainteresiranim \u010ditateljima daleko izvan Bosne.<\/p>\n
Fra Filip Lastri\u0107 je bio jedna od najzna\u010dajnijih li\u010dnosti u kulturnoj ba\u0161tini Bosne i Hercegovine, bio je i ostao veliki privr\u017eenik svoje Bosne i svoga naroda, komu je misao o Bosanskom kraljevstvu uvijek o\u017eivljavala nadu u slobodu i samostalnost. Takav je bio fra Filip Lastri\u0107 \u2013 \u010dovjek Bosne, njezin dobri duh!<\/p>\n
\u00a9 2007 Fra Marko Karamati\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U svijesti bosanskih franjevaca kroz sva protekla stolje\u0107a njihova djelovanja Bosna je imala posebno mjesto. Duboko su je osje\u0107ali kao svoju domovinu i svoj zavi\u010daj, nikada je nisu dovodili u pitanje niti je se odricali. \u010cuvali su je kao svoje zavi\u010dajno tlo, voljeli je kao zemlju svojih otaca. Za Bosnu su \u017eivjeli, voljeli je, a kad je trebalo, za nju […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[49],"tags":[],"class_list":["post-454","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-2-no-4-2007-october","contributor-fra-marko-karamatic","volume-2-no-4-2007-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=454"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":713,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/454\/revisions\/713"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=454"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=454"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=454"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}