Jednu svoju pripovijetku poslije rata Samokovlija je posvetio Majci Sari, sre\u0107an \u0161to je umrla prije rata i nije do\u017eivjela strahote kojima smo mi bili svjedoci. Tu najgor\u010du od svih posveta koje znam, navodim po nesigurnom sje\u0107anju, jer je nigdje u njegovim sabranim i izabranim djelima nisam mogao na\u0107i, a vremena za istra\u017eivanje po bibliotekama nemam, ali sam siguran da je smisao ta\u010dan. Ne znam za\u0161to je ta neobi\u010dna pi\u0161\u010deva rije\u010d izostavljena. Mo\u017eda zato \u0161to je suvi\u0161e gorka, a nama smeta krik, miliji nam je optimizam. Time je o\u0161te\u0107en autor, o\u0161te\u0107ena je istina, a o\u0161te\u0107eni smo i mi za jedno krvavo svjedo\u010denje. I ta posveta, osim svega \u0161to znam o njemu, potvrduje koliko je Isak bio emotivan, du\u0161evan, dobar \u010dovjek: dru\u017eenje s njim predstavljalo je rijetko u\u017eivanje, nikad i ni\u010dim nisi bio ugro\u017een, a iz njega je neprestano zra\u010dilo ne\u0161to posebno, lijepo i plemenito. Znao je i da se na\u0161ali, znao je i da odgovori na ubod, ali je malo zla bilo u njemu: koliko da nije dosadno.<\/p>\n
\u201cRo\u0111en sam u Gora\u017edu (ka\u017ee u zapisu \u2018Sunce nad Drinom 1947\u2019), u toj maloj varo\u0161ici Isto\u010dne Bosne kroz koju te\u010de divna i plahovita Drina. Gotovo cijelo svoje djetinjstvo proveo sam na toj rijeci. Drina je za me jedan od najdubljih do\u017eivljaja. Zanosila me je kao neko \u017eivo, bo\u017eanstveno bi\u0107e. Njena bistra \u010darobna zelena boja, puna sunca, koja mi se tih godina redovno slijevala u du\u0161u svakog ljeta, ispunila me za cijeli \u017eivot vedrinom, \u010distotom i nekom \u010dudesnom snagom\u2026Zavolio sam Drinu, onom, gotovo neshvatljivom, ljubavlju kojom ju je volio Klind\u017eo, junak moje pripovijetke \u2018Drina\u2019\u201d. \u2013Od zlo\u010dina na rijeci, razboljela se njegova Drina, pomu\u0107ene su sve njegove uspomene iz djetinjstva, zatrovan je njegov \u017eivot.<\/p>\n
\u010cim su dosle usta\u0161e, zatvorili su ga, a onda prebacili u logor izbjeglica iz Isto\u010dne Bosne u Alipa\u0161inom mostu kraj Sarajeva i tu je radio kao ljekar, odvojen od djece, kao Jevrejin uvijek u strahu od usta\u0161a. O tome pi\u0161e u pripovijeci \u201c\u0110erdan\u201d: \u201cDoktor je sjedio pred barakom. Sjedio je na maloj drvenoj stolici bez naslona.<\/p>\n
Bilo je mo\u017eda ve\u0107 i blizu pono\u0107i. Nad cjelim Sarajevskim poljem vladala je tjeskobna ti\u0161ina. I bilo je sve mirno, a puno strave\u2026<\/p>\n
\u2026No\u0107 je vedra. Zvijezde su sjajne. Daleko tamo ispod padina Jahorine, dolje u Crvenom dolu, iza Siminih golijeti, s vremena na vrijeme \u010duje se potmulo pu\u0161karanje. Kad god za\u0161tek\u0107e mitraljez ili se oglasi ja\u010da eksplozija bombe. Da li je to okr\u0161aj \u2013 noc\u0107a borba izmedu na\u0161ih boraca i okupatora ili to usta\u0161e biju narod i pusto\u0161e sela?…<\/p>\n
… Doktorova su djeca daleko, ali su nadohvat usta\u0161kih kand\u017ea, a kand\u017ee mogu svaki \u010das da se pokrenu, zgr\u010de i zariju u meso\u2026<\/p>\n
Eto, to je bila njegova velika muka, dvije k\u0107erke i sin (ostali su \u017eivi, sre\u0107om), i velika, te\u0161ka briga, svakog dana, svakog \u010dasa, cijelog rata; ali i \u017ealost zbog tragedije jevrejskog naroda, i tuga zbog tolikog broja zlo\u010dinaca i \u017ertava u jednom vremenu, na\u0161em, na\u017ealost. Toliko je bio u\u017easnut svime \u0161to je do\u017eivio, da je, jedno vrijeme poslije rata, bio izgubio i svoju divnu vedrinu. Osudi rata i zgra\u017eanju nad zvjerstvima posvetio je i gotovo svu svoju posljeratnu djelatnost. Nije to ona nje\u017ena, bogato razu\u0111ena proza kao \u0161to su predratne pripovijetke, iako se ponekad prepoznaje po nekom bljesku, uvijek po plemenitosti i humanosti, ali je u njemu od svega ja\u010da njegova zgranutost, \u017eelja da ka\u017ee svijetu, da svjedo\u010di protiv zla, da ispi\u0161e pomen \u017ertvama. Samokovlija, koji je pisao bez \u017eurbe, u ovim svojim pripovijetkama, kao da je \u017eurio da sve pobilje\u017ei, da nabaci \u0161to vi\u0161e skica i sirovih \u010dinjenica, pa \u0107e to poslije razra\u0111ivati i cizelirati kao \u0161to je to i ranije \u010dinio, ostaviv\u0161i nam divne pri\u010de, svjedo\u010danstva svoga dara i svoje dobrote. Mislio je da \u0107e imati vremena da zavr\u0161i sve \u0161to je namislio. Ali je smrt bila br\u017ea. Umro je po\u010detkom 1955. u pedeset \u0161estoj godini \u017eivota.<\/p>\n
Ne mogu zaboraviti njegove posljednje \u010dasove. Vidio sam ih, na \u017ealost, iako to nisam \u017eelio, niti sam znao da \u0107u nai\u0107i na njegovu agoniju. Oti\u0161ao sam da ga posjetim u Ko\u0161evskoj bolnici, znao sam da boluje od uremije, ali pojma nisam imao da je stanje te\u0161ko i opasno. Znao sam u kojoj sobi le\u017ei, i u\u0161ao sam, kao i ranije. Niko me nije sprije\u010dio, niko me nije upozorio, jer nikoga nije ni bilo u sobi. Nije me do\u010dekao ni sa osmijehom ni lijepom rije\u010dju: bio je u komi, poluotvorenih o\u010diju, otvorenih usta, zaba\u010dene glave, krkljao je, bore\u0107i se da udahne vazduh koji mu je sve vi\u0161e nedostajao. \u2013 Isa\u010de! \u2013 rekao sam instinktivno, iako on nikoga vi\u0161e nije mogao \u010duti. Stajao sam kao paralisan, oduzet zbog skore smrti dragog prijatelja, u\u017easnut slikom rasula jednog prekrasnog \u017eivota, zgranut mu\u010dnim krajem \u010dovjeka koji je toliko volio \u017eivot. Ne, njemu to nije trebalo da se desi, svakome od nas ali ne njemu: zaslu\u017eio je mirniju i dostojanstveniju smrt. Drago mi je \u0161to ga niko od porodice nije vidio u tom stanju, bili su neposredno prije agonije, pri\u010dali i smijali se, i rastali se kao da je sve u najboljem redu: zapamtili su ga onako kako je izgledao uvijek, vedar i nasmijan. I ja bih volio da ga nisam vidio druk\u010dije.<\/p>\n
Tijelo mu je bilo izlo\u017eeno u Domu kulturnih radnika, na Obali, i mnogo njegovih prijatelja i po\u0161tovalaca do\u0161lo je da mu se pokloni. Kako je i red, formiran je odbor za sahranu, sa\u010dinjen je program, predviden je red kojim \u0107e se sve odvijati, itinerer kako \u0107e sprovod prolaziti ulicama, odre\u0111eno je ko \u0107e gdje govoriti, ko \u0107e nositi ordenje na pli\u0161anom jastuku iza lijesa\u2026 I sve bi bilo lijepo, ali se tada ustanovilo da nema nikakvog ordenja, da nema ni jednog jedinog ordena. Najbolji bosanski pripovijeda\u010d poslije Ko\u010di\u0107a, osim Andri\u0107a, nije imao \u010dak ni orden svetog Save, makar petog stepena, pa ni orden kojeg bilo stepena, kao \u0161to ima pola Jugoslavije. On to nije tra\u017eio, niti mu je bilo potrebno na sprovodu, ali je zaista karakteristi\u010dno za dobre ljude kakav je on bio. Poslije su njegovi po\u0161tovaoci predlo\u017eili da se Dom zdravlja u Vrazovoj ulici u Sarajevu nazove njegovim imenom, jer se imenom manje zaslu\u017enih ljudi naziva toliko \u0161kola, javnih institucija, domova, da bi bilo vrlo potrebno da se malo rasterete, a da se bar tako oda priznanje jednom \u010dovjeku toliko zaslu\u017enom za bosansko-hercegova\u010dku i za jugoslovensku kulturu. Taj prijedlog je neko zaturio, i Isakovim imenom nije do danas nazvana nijedna utanova. Nema ni njegova poprsja u parku me\u0111u ostalim knji\u017eevnicima, nema ni njegova portreta u muzeju knji\u017eevnosti. Ali sve to vi\u0161e govori o nama nego o njemu. On je u\u010dinio ono \u0161to je mogao, u\u010dinio je mnogo, ostavio nam je svoje divne pripovijetke, koje \u0107emo uvijek pomenuti uz Ko\u010di\u0107eve i Andri\u0107eve, ako nam je stalo do istine, a \u0161to smo ga zaboravili u svemu ostalom, to je mo\u017eda i slika na\u0161ih tabora; njegov je najmanji, i nije va\u017ean u klju\u010devima kojima smo toliko preokupirani.<\/p>\n
Isaka sam upoznao 1947. godine, kod Marka Markovi\u0107a, tada\u0161njeg direktora \u201cSvjetlosti,\u201d u kancelariji iznad sada\u0161nje NAME u Titovoj ulici, na prvom spratu. Brzo smo se zbli\u017eili, sva trojica. Marko je bio starinski \u010dovjek, sav od reda, pun po\u0161tovanja za drugoga, ali je to tra\u017eio i od drugih, obazriv do krajnosti, osjetljiv za sve i na sve, pa\u017eljiv prema svakome. Isak je bio vedar, spreman na \u0161alu, na svoj i na tu\u0111 ra\u010dun, i dobro se uklapao u svako dru\u0161tvo. \u010cesto smo sjedili uz kafu, razgovarali i \u0161alili se. Isak tada nije bio urednik \u201cSvjetlosti\u201d, postao je to docnije. (Urednici su bili Mihailo Deliba\u0161i\u0107, Emil Petrovi\u0107 i sam Marko Markovi\u0107.) Isak je bio glavni i odgovorni urednik \u010dasopisa \u017divot, koji je pokrenulo Dr\u017eavno izdava\u010dko preduze\u0107e \u201cSvjetlost\u201d 1948. godine. Sljede\u0107e godine redakcija je pro\u0161irena, urednici su, uz Isaka, postali Mladen \u010caldarevic, Ilija Kecmanovi\u0107, Nika Mili\u0107evi\u0107 i Me\u0161a Selimovi\u0107. Glavni posao je, me\u0111utim, i dalje vr\u0161io Isak. Pamtim taj period \u017eivota kao jedan od najvedrijih i najprijatnijih. Zbog dobrog \u010dovjeka Isaka Samokovlije.<\/p>\n
Published with permission from the family of Me\u0161a Selimovi\u0107 Jednu svoju pripovijetku poslije rata Samokovlija je posvetio Majci Sari, sre\u0107an \u0161to je umrla prije rata i nije do\u017eivjela strahote kojima smo mi bili svjedoci. Tu najgor\u010du od svih posveta koje znam, navodim po nesigurnom sje\u0107anju, jer je nigdje u njegovim sabranim i izabranim djelima nisam mogao na\u0107i, a vremena za istra\u017eivanje po bibliotekama nemam, ali sam siguran da je […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[49],"tags":[],"class_list":["post-441","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-2-no-4-2007-october","contributor-mesa-selimovic-2","volume-2-no-4-2007-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=441"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":719,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/441\/revisions\/719"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=441"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=441"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=441"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nMe\u0161a Selimovi\u0107, Sje\u0107anja: Memoarska proza. Beograd: Book-Marso, 2002, pp. 201-4.<\/em>
\n<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"