{"id":439,"date":"2007-10-08T08:56:13","date_gmt":"2007-10-08T08:56:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=439"},"modified":"2011-04-17T14:56:43","modified_gmt":"2011-04-17T14:56:43","slug":"so-that-i-laugh-whem-im-dead","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-2-no-4-2007-october\/so-that-i-laugh-whem-im-dead\/","title":{"rendered":"Kad umrem da se smijem"},"content":{"rendered":"

<\/p>\n

1. Mural iz Vozu\u0107e<\/h2>\n

Na zidu napu\u0161tene ku\u0107e u Vozu\u0107i kod Zavidovi\u0107a prona\u0111ena je pjesma. Iznad pjesme poruka:Ovdje je jo\u0161 jesen i ki\u0161a pada. Rije\u0161io sam, sutra \u0107u oti\u0107i. A prije nego odem, ostavljam ti ovu pjesmu, pa je prepi\u0161i, ako ho\u0107e\u0161. Da sam imao boje, radije bih slikao na ovom zidu. I nemoj ostajati ovdje ako nije tvoje! No\u0107u samo od sebe \u0161kripi. Ne mo\u017ee\u0161 oka sklopiti.<\/p>\n

SAMO SE PRAVE<\/h3>\n

Zamisli!
\nKad su nas ve\u0107 sve pobili,
\ntad smo, plemenitim hvala,
\ndobili oru\u017eje.
\nTek da imamo \u010dime zaslu\u017eiti
\nsu\u0111enje za ratne zlo\u010dine.
\nAko!
\nDok smo se branili
\ngolim mozgovima
\nraskomadanim po asfaltu,
\nbacaju\u0107i se na brda
\notkinutim nogama,
\nbijasmo bijedni crvi.
\nTako!
\nHitra je evolucija, pravednima hvala,
\nod crva do hijene.
\nA one \u017eene srebreni\u010dke
\nsamo se prave da su \u017eive.
\nBauljaju svijetom, a pobijene.
\nJa\u0161ta!
\nVezete po jastu\u010dnicama priznanje;
\nsvi su va\u0161i, posmatra\u010dima hvala,
\nzate\u010deni na mjestu zlo\u010dina.
\nO, mrtve \u017eene,
\nvi biste svjedo\u010dile svojim ubijenim o\u010dima!
\nRa\u0161ta?
\nSvi smo balkanski kolja\u010di.
\nDemokraciji hvala, predat \u0107emo zlo\u010dince.
\nU Haag one u vre\u0107ama, la\u017eov\u010dine iskasapljene!
\nSamo se prave da su mrtvi,
\na \u017eivi kao i njihove \u017eene.
\nI \u0161ta?
\nTebe, \u0161to si zaslu\u017ean za mir u Bosni,
\nmolimo \u2013 oprosti!
\nSiroma\u0161ni da lijevamo od zlata kolajnu,
\notkinutim prstima
\nu \u0111erdan ti ni\u017eemo srebreni\u010dke kosti!<\/p>\n

2. Iskaz ha\u0161kog svjedoka broj 28<\/h2>\n

O \u010demu sam mislio one no\u0107i na kamionu kad su po trojicu skidali za smaknu\u0107e? Mora biti da i krvniku ne\u0161to po zlu po\u0111e i ne mo\u017ee svaki metak ubita\u010dan biti i, mislio sam, ovo nije no\u0107 moga smaknu\u0107a. Nisam se molio Bogu jer se sje\u0107ao nisam nijedne rije\u010di \u0161to bi na molitvu li\u010dila i mislio sam, ja nikad ljubio nisam. Pa zar bi se moglo oti\u0107i tako, a nisi ni\u010diji. Nisi nikome srcu prirastao, pa da te upamti. I mislio sam, desit \u0107e se ne\u0161to. Ne, da sam se uzdao u njihovu milost, pa da \u0107e me pustiti i ne, da \u0107u se praviti mrtav i pasti prije pucnja, ve\u0107 da me ni\u010diji metak ne\u0107e htjeti bez moje \u017eelje, bez molitve, ni\u010dijeg. Nevinog. I mislio sam, da mi je da ne drhtim ovoliko.<\/p>\n

3. Iskaz ha\u0161kog svjedoka broj 119<\/h2>\n

Rekli su da ponesemo najnu\u017enije. Kora\u010dao sam uz majku. Imao sam trinaest. Nosio knjige i teke. Valjda \u0107e tamo gdje nas vode biti \u0161kola, pa \u0107u nastaviti sedmi. Nisu me pustili sa \u017eenama u autobus, pa se mati dr\u017eala za me, plakala i preklinjala.<\/p>\n

Onda je jedan vojnik, malo stariji od mene, udario majku pu\u0161kom po rukama, pa me se pustila moja mati. U ruci je jo\u0161 dr\u017eala moju torbu i ja sam vikao:<\/p>\n

\u010cuvaj mi stvari!
\nTo je za \u0161kolu pribor!
\nI ne boj se!
\nI tako je oti\u0161la nekud moja mati. I sa njom moje stvari. I moje djetinjstvo.<\/p><\/blockquote>\n

Gdje su nas poveli nije bilo \u0161kole, ve\u0107 velika rupa. I buldo\u017eeri. I vojnici sa pu\u0161kama, malo stariji od mene. I jedan krupan. On nije ni na koga pucao. Samo je vikao: \u2013 Pali!<\/p>\n

4. Posjeta ministrice izbjegli\u010dkom kampu<\/h2>\n