11. i 12. juli 1995. godine \u010dovje\u010danstvo \u0107e pamtiti po genocidu, koji su zlo\u010dina\u010dke horde pod kontrolom zlo\u010dinca Ratka Mladi\u0107a po\u010dinile u za\u0161ti\u0107enoj zoni UN-a, Srebrenici. Odmah po zavr\u0161etku zlo\u010dina u Srebrenici, krvavih ruku i usijanih topova, iste horde zlo\u010dinaca kre\u0107u na drugu za\u0161ti\u0107enu zonu UN-a, \u017depu. Pod ki\u0161om granata ste\u017eu obru\u010d oko ovog malog mjesta u Isto\u010dnoj Bosni, u kojem su vjekovima \u017eivjeli Bo\u0161njaci, mjestu koje nikada i nikome nije bilo va\u017eno osim onima koji su se tamo rodili i \u017eivjeli, ali koje je odjednom postalo veoma va\u017eno jer se na\u0161lo na putu cilja \u201eVelike Srbije\u201c.<\/p>\n
Kada se u \u017depi saznalo da je pala Srebrenica, svi su ostali nijemi, bez rije\u010di jer se i nije imalo \u0161ta re\u0107i. Znali smo da nas \u010deka ista sudbina. Vi\u0161e od stotinu kilometara udaljeni od prve linije Armije BiH, na granici sa Srbijom iz koje su nas u godinama agresije bombardovali i iz zraka i sa zemlje, na\u0161li smo se u situaciji bez izlaza. Koncentracija vojske i naoru\u017eanja oko \u017depe, predvo\u0111ena zlo\u010dincem Ratkom Mldi\u0107em, nisu ostavljali mjesta ni najsmjelijoj ma\u0161ti.<\/p>\n
Jeste da smo bili za\u0161ti\u0107ena zona UN-a, kojoj, da su se po\u0161tovale \u017denevske konvencije i humanitarno pravo, neprijateljska vojska nije smjela ni da se pribli\u017ei. Ali, kao \u0161to smo iz ranijeg iskustva znali i u ovim te\u0161kim danima uvjerili smo se da su te norme bile samo slova na papiru koje misija UN-a nije za\u0161titila, iako je to bio zadatak zbog kojeg se nalazila u Bosni i Hercegovini, posebno u za\u0161ti\u0107enim zonama.<\/p>\n
Svjestan stravi\u010dnog zlo\u010dina koji se dogodio u Srebrenici, moj suprug Avdo Pali\u0107, komandant odbrane u \u017depi, zajedno sa svojim saradnicima i saborcima organizuje odbranu teritorije s ciljem da stvori vremenski prostor u kome bi vlasti u Sarajevu i me\u0111unarodna zajednica shvatili \u0161ta se dogodilo narodu Srebrenice, te da ista sudbina \u010deka narod \u017depe ako mu se hitno ne pru\u017ei pripadaju\u0107a pomo\u0107 i za\u0161tita. Trinaest dana borci \u017eepske brigade sa pu\u0161kom su branili teritoriju \u017depe pred mo\u0107nom tehnikom s kojom je napadalo \u0161est ozlogla\u0161enih Mladi\u0107evih brigada, i svakodnevno upu\u0107ivali pozive za pomo\u0107. Stanovni\u0161tvo je bilo prisiljeno napustiti o\u0161te\u0107ene ili poru\u0161ene domove i skloniti se u brda, gdje su u velikim zbjegovima \u010dekali sudbonosni trenutak\u2014smrt ili pomo\u0107. Ali, pomo\u0107i niotkuda. Mladi\u0107 ne prestaje slati zahtjeve za predaju i napu\u0161tanje teritorije.<\/p>\n
Kako je vrijeme odmicalo, obru\u010d Mladi\u0107evih snaga se sve vi\u0161e stezao. Kona\u010dno smo morali prihvatiti gorku spoznaju da opstanka u \u017depi vi\u0161e nema i da moramo prihvatiti ultimatum da napustimo enklavu.<\/p>\n
U prisustvu predstavnika UN-a 24. jula postignut je dogovor izme\u0111u predstavnika vlasti iz \u017depe i Mladi\u0107evih izaslanika o deportaciji civila iz ove za\u0161ti\u0107ene zone UN-a. Isti dan kolone autobusa i kamiona, prepune izbezumljenog i izmu\u010denog naroda krenule su iz \u017depe, odakle ih ispra\u0107aju bradate spodobe uzvikuju\u0107i \u201eAjmo Kurdi, be\u017eite u Tursku\u201c.<\/p>\n
U toj koloni bila sam i ja sa svoje dvije bebe. Stanje gladi i umora bili su bezna\u010dajni naspram straha koji sam osje\u0107ala za mog supruga. Gu\u0161io je osje\u0107aj bezvrijednosti i ljudske poni\u017eenosti u kojem smo se na\u0161li, a koje je cijeli svijet nijemo posmatrao. Kao da smo bili subjekti u pokusu granica podno\u0161enja nasilja i okrutnosti. Osje\u0107aj da ste ostavljeni, prepu\u0161teni najve\u0107im zlo\u010dincima, stvara gor\u010dinu koju je te\u0161ko progutati. Ali nije bilo drugog izbora nego oboriti glavu i napustiti enklavu.<\/p>\n
Dolazak na tzv. slobodnu teritoriju mi nije donio mir, jer u \u017depi je ostao moj suprug da se bori za spas naroda koji je jo\u0161 uvijek ostao u enklavi i za koji je trebalo izboriti \u201esigurnu\u201c evakuaciju. Bila sam svjesna njegove rije\u0161enosti da svoj zadatak obavi \u010dasno i po\u0161teno do kraja, bez obzira na opasnost u kojoj se nalazio.<\/p>\n
26. jula, po nare\u0111enju Mladi\u0107a, posljednji konvoj od 806 civila i 35 ranjenika je zarobljen, a uvjet za njihovo pu\u0161tanje je dolazak komandanta Avde Pali\u0107a na pregovore o predaji vojske. Avdo odbija postavljeni uvjet. Zbog nastalih problema glavnokomanduju\u0107i snaga UN-a u BiH, gospodin Rupert Smith, najavljuje hitan dolazak u \u017depu gdje bi se rije\u0161ila situacija zarobljenih civila i vojnika.<\/p>\n
27. jula Avdo odlazi na zakazani sastanak u bazu UN-a u \u017depi, o\u010dekuju\u0107i tamo najavljenog gospodina Smitha i Mladi\u0107eve izaslanike. Ali, umjesto njih u bazu su u\u0161li naoru\u017eani srpski vojnici koji ga pred o\u010dima vojnika i posmatra\u010da UN-a, po naredbi Mladi\u0107a, na vrlo grub na\u010din kindapuju i odvode u pravcu Bok\u0161anice, mjesta odakle je Mladi\u0107 upravljao operacijama oko \u017depe. Isti dan hapse i Mehmeda Hajri\u0107a, predsjednika ratnog predsjedni\u0161tva Op\u0107ine \u017depa i Amira Imamovi\u0107a, na\u010delnika \u0161taba Civilne za\u0161tite. Dakle, svi prvi ljudi u \u017depi koji su se borili i iznad ljudskih mogu\u0107nosti da sprije\u010de jo\u0161 jedan \u010din genocida, su uhap\u0161eni. Mediji objavljuju tu informaciju, ali se niko i ne okre\u0107e kao da je takav ishod logi\u010dan slijed svega \u0161to se tih dana doga\u0111alo u za\u0161ti\u0107enim zonama Srebrenica i \u017depa.<\/p>\n
Kada su prvi ljudi \u017depe zarobljeni, posredstvom UN-a Vlada u Sarajevu kona\u010dno posti\u017ee dogovor sa Slobodanom Milo\u0161evi\u0107em da mu\u0161karci iz \u017depe pre\u0111u u Srbiju. Druga opcija je bila ona koju su imali Srebreni\u010dani \u2013 preko \u0161uma do slobodne teritorije. Mnogi su se odlu\u010dili da pre\u0111u u Srbiju gdje su smje\u0161teni u logore \u0160ljivovica i Mitrovo Polje. Tu su od srbijanske policije maltretirani, premla\u0107ivani, a neki su i ubijeni. Oni koji su se odlu\u010dili za put preko \u0161ume, ve\u0107inom su izginuli. Iz grupe od 80 ljudi iza\u0161lo je 6, a iz nekoliko manjih grupa izla\u0161lo je po dva do tri \u010dovjeka.<\/p>\n
28. jula glasnogovornik UN-a, gosp. Aleksandar Ivanko, na pres konferenciji je objavio da je svo stanovni\u0161tvo iz \u017depe evakuisano, ali je komandant odbrane \u017depe, pukovnik Avdo Pali\u0107 uhap\u0161en od strane Mladi\u0107evih snaga i da UN nema pouzdane informacije da li je on jo\u0161 uvijek \u017eiv ili je ubijen. To je dan kada u mom \u017eivotu nastaje pakao. Vjerujem da je moj mu\u017e \u017eiv, \u0161to se kasnije pokazalo istinitim, idem na sve strane i tra\u017eim pomo\u0107 za njegovo osloba\u0111anje. U mojoj du\u0161i jo\u0161 uvijek odolijeva mrvica nade da \u0107e oni koji su u to vrijeme bili odgovorni i u UN i u vlastima BiH shvatiti da je pomo\u0107 za osloba\u0111anje minimum onog \u0161to je Avdo zaslu\u017eio i \u0161to mu u pravnom pa i moralnom smislu pripada. Ne, niko se nije ni okrenuo na moje o\u010dajni\u010dke molbe. U javnosti je u vidu sablasti bila prisutna tragedija Srebrenice. \u017depa je spominjana rijetko, jer tamo se nije dogodio genocid. Neki su dozvolili sebi tu drskost da izjavljuju kako su spasili narod \u017depe. Ali mi koji smo bili tamo znamo kako su nas spa\u0161avali i ko nas je kona\u010dno spasio. Jedino mi ni danas nije jasno da li je na\u0161e spasenje bilo planirani ili neplanirani ishod. \u010cak i tih kobnih dana jula 95. u \u017depi bilo mi je jasno da se sve doga\u0111a sa nekim planom i ciljem i da smo u svemu tome mi, narod enklava, \u017ertve. Ubrzo potpisani Sporazum za mir u BiH potvrdio je taj osje\u0107aj.<\/p>\n
No to je bio mir za one koji su imali mo\u0107 odlu\u010divanja i kalkulisanja sa ljudskim \u017eivotima. U sjeni njihovih interesa ostao je jedan novi, emotivno-psiholo\u0161ki rat, u kojem su se na\u0161le na desetine hiljada porodica nestalih i koji za mnoge, pa i za mene, i danas, dvanaest godina poslije potpisanog mira, jo\u0161 uvijek traje.<\/p>\n
Kada je moj mu\u017e uhap\u0161en sve je stalo osim neizmjerne potrebe da mu pomognem da bude oslobo\u0111en. Progutala sam gor\u010dinu ignorisanja obaveze koju su u ovom slu\u010daju imale i UN i vlada BiH i rije\u0161ila da sama vodim ovu bitku. Godinama sam \u017eivjela u strahu i neizvjesnosti za njegovu sudbinu i nadi da \u0107e pre\u017eivjeti. \u017divjela sm za trenutak da vidim kako dolazi. Bezbroj puta sam se s posla vra\u0107ala ku\u0107i sanjare\u0107i kako je Avdo ba\u0161 taj dan nekim \u010dudom do\u0161ao i kako \u0107u ga kada otvorim vrata ugledati kako se igra sa na\u0161im k\u0107erkama. Koliko puta sam se probudila iz ko\u0161mara, ali i na javi se borila protiv slika mu\u010denja kroz koja prolazi moj mu\u017e. Svako jutro, prije nego bih otvorila o\u010di pojavio bi se njegov lik i pitanje \u0161ta danas da u\u010dinim kako bih mu pomogla. Dvanaest godina se budim sa istim pitanjem, mislim da sam u\u010dinila sve \u0161to sam mogla, do\u0161la sam do mnogih zna\u010dajnih podataka o Avdinom hap\u0161enju, odvo\u0111enju i skrivanju u tajnim zatvorima pod direktnom kontrolom Mladi\u0107a, ali nikada nisam saznala kona\u010dnu istinu o njegovoj sudbini. Ubijen je, ka\u017eu vlasti u RS. Ali ko ga je ubio i gdje su njegovi posmrtni ostaci \u010dine sve da ne saznam. Naravno, mogu se tako pona\u0161ati jer nikada nisu sankcionisani od strane institucija me\u0111unarodne zajednice u BiH, iako je to bila njohova ingerencija, s obzirom da sam u sudskom postupku dokazala povredu ljudskih prava pona\u0161anjem vlasti u RS.<\/p>\n
I ma koliko da je negativno moje iskustvo, posebno pona\u0161anjem me\u0111unarodne zajednice u ratu i poslije, ja jo\u0161 uvijek imam nadu u mrvice ljudske du\u0161e i \u017eilavost pravde. Vjerujem da \u0107e onima koji znaju istinu o ratu u BiH, o sramnoj izdaji enkalava Srebrenice i \u017depe, o po\u010dinjenom genocidu, vrijeme pomo\u0107i da smognu snage i po\u010dnu govoriti istinu pa makar ona zna\u010dila i njihovu odgovornost. Vrhunac zlo\u010dina rata u BiH po meni bi bio dopu\u0161tanje da se istina izgubi pred neistinom, da se prihvate la\u017ei i negiranja genocida koji dolaze iz srpskog zlo\u010dina\u010dkog gnijezda iz kojeg jo\u0161 uvijek sna\u017eno djeluju tvorci zla, kreatori i izvr\u0161ioci genocida.<\/p>\n
Svaki \u010dovjek ponekad ostane sam sa sobom i analizira svoje postupke. Ova \u010dinjenica mi je pomogla da shvatim bezrezervnu \u017ertvu moga mu\u017ea u vrijeme okupacije \u017depe. Avdo je mogao ostaviti narod \u017depe, kao \u0161to su ga ostavili i drugi i spa\u0161avati svoj \u017eivot. Mogao je, ali nije, jer da jeste uvjerena sam da bi smo dans govorili i o genocidu u \u017depi. Avdo nikada ne bi mogao \u017eivjeti sa \u010dinjenicom da je zbog vlastite ko\u017ee zanemario vlastitu odgovornost.<\/p>\n
Mi koji smo pre\u017eivjeli tako\u0111e imamo odgovornost, a to je istina i pravda. To jeste te\u017eak ali je \u010dastan i nu\u017ean put iz razloga da se vi\u0161e nikada i nikome ne dogodi zlo\u010din, a ponajmanje zlo\u010din genocida. U godinama koje su uslijedile poslije Srebrenice i \u017depe, a koje su pre\u017eivjele \u017ertve provele uglavnom tragaju\u0107i za istinom o svojim najmilijim \u010dlanovima obitelji, iznesena su mnoga vi\u0111enja i obja\u0161njenja onog \u0161to se tamo dogodilo, a zbog \u010dega su \u017ertve naj\u010de\u0161\u0107e ponovo povrije\u0111ivane. \u010cesto su dolazile i jo\u0161 uvijek dolaze negacije da je po\u010dinjen genocid, glavni zlo\u010dinci su jo\u0161 uvijek na slobodi, pasivna pa i sramna uloga UN-a se prikriva, a \u017ertve se ne prestaju pitati kako to da su pod za\u0161titom UN-a do\u017eivjeli takvu tragediju. \u017drtve imaju jasan osje\u0107aj da su izdane i da se sa njima jo\u0161 uvije postupa na na\u010din koji je daleko od ljudskog dostojanstva i neprikosnovenih ljudskih prava, ali i sna\u017enu potrebu da spoznaju istunu.<\/p>\n
A istina ima svoj put. Nepotpuna, ali jasna do\u0161la je u rije\u010dima gospodina Ri\u010darda Holbruka kada je na desetu godi\u0161njicu genocida u Srebrenici kazao da je imao instrukcije da enklave u Isto\u010dnoj Bosni preda u ruke Srbima, pa iako mu je bilo te\u0161ko, morao je to u\u010diniti. Ono \u010dega smo bili duboko svjesni, kona\u010dno je izgovoreno. Slu\u0161aju\u0107i ove rije\u010di u meni se pokrenulo more emocija, ali sam na kraju pomislila: Hvala Vam gospodine Hilbruk, hvala Vam \u0161to ste smogli snage da progovorite istinu, ma koliko ona boljela. Nadam se da \u0107e i drugi shvatiti zna\u010daj Va\u0161e iskrenosti. Jer, jedino \u0161to \u017ertve trebaju i \u0161to im se mora pru\u017eiti jeste ISTINA I PRAVDA.<\/p>\n
\u00a9 2007 Esma Pali\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" 11. i 12. juli 1995. godine \u010dovje\u010danstvo \u0107e pamtiti po genocidu, koji su zlo\u010dina\u010dke horde pod kontrolom zlo\u010dinca Ratka Mladi\u0107a po\u010dinile u za\u0161ti\u0107enoj zoni UN-a, Srebrenici. Odmah po zavr\u0161etku zlo\u010dina u Srebrenici, krvavih ruku i usijanih topova, iste horde zlo\u010dinaca kre\u0107u na drugu za\u0161ti\u0107enu zonu UN-a, \u017depu. Pod ki\u0161om granata ste\u017eu obru\u010d oko ovog malog mjesta u Isto\u010dnoj Bosni, u […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[49],"tags":[],"class_list":["post-437","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-2-no-4-2007-october","contributor-esma-palic","volume-2-no-4-2007-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/437","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=437"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/437\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":721,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/437\/revisions\/721"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=437"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=437"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=437"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}