Nedavna odluka Me\u0111unarodnog suda Pravde (ICJ) da se Srbija ne dr\u017ei izravno odgovornom za genocid koji se dogodio u Bosni i Hercegovini uznemiruje i razo\u010darava. Ova odluka oja\u010dava cini\u010dnu percepciju me\u0111unarodne zajednice kao tijela koje opstruira potrebu Bosne i Hercegovine za pravdom kako bi mogla ponovo izgraditi stabilno i ujedinjeno dru\u0161tvo. Godine 1995, mirovni ugovor u Daytonu formalno je razlomio Bosnu i Hercegovinu u dva autonomna entiteta: Federaciju Bosne i Hercegovine i Republiku Srpsku. Potonja je ustanovljena putem sile etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja. Nije ni \u010dudo da do danas dva entiteta ostaju nepomirljiva. Radovan Karad\u017ei\u0107 i Ratko Mladi\u0107, srpske nacionalisti\u010dke vo\u0111e koji su optu\u017eenici Me\u0111unarodnog suda za ratne zlo\u010dine u biv\u0161oj Jugoslaviji (ICTY), jo\u0161 uvijek nisu uhap\u0161eni; sva je prilika da \u0107e pro\u017eivjeti svoje \u017eivote a da ne\u0107e odgovarati za svoje flagrantne zlo\u010dine. Odluka Me\u0111unarodnog suda pravde (ICJ) je razo\u010daravaju\u0107a; presuda je iznena\u0111uju\u0107e slabo priop\u0107ena i analizirana u svjetskim medijima. Odluka zaokru\u017euje suvremenu povijest izdaje kojoj je narod Bosne izlo\u017een. Prilika da se ova povijest izmijeni o\u010devidno je bila na raspolaganju ali je odlukom Svjetskog suda tragi\u010dno propu\u0161tena.<\/p>\n
Jedan zbunjuju\u0107i aspekt ove presude jest to \u0161to je Svjetski sud odlu\u010dio ne uzimati u vid dokazni materijal koji je ve\u0107 dat od strane Srbije drugom ha\u0161kom sudu, Me\u0111unarodnom sudu za ratne zlo\u010dine, dokazni material koji bi sigurno doveo do druk\u010dije odluke u ovom predmetu. Geoffrey Nice, koji je bio tu\u017eitelj na ICTY-om su\u0111enju Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u izvijestio je da je Carla del Ponte, glavna tu\u017eiteljica na ICTY, napravila tajni sporazum sa Beogradom. Da bi dobila dokazni material koji joj je bio potreban, del Ponte je pristala da dr\u017ei neke aspekte dokaznog materijala koji joj je dala Srbija sakriven od javnosti. Dok je ova odluka trebala slu\u017eiti interesima ICTY kako bi donijeli presudu protiv Milo\u0161evi\u0107a, dotle je bila \u0161tetna za sudski proces koji je vodila dr\u017eava Bosna i Hercegovina na svjetskom sudu protiv Srbije. Kao \u0161to je sa \u017ealjenjem napomenuto u pisanima izjavama dvojice od petnaest sudaca Svjetskog suda koji su predsjedavali ovim su\u0111enjem, Svjetski sud nije zatra\u017eio ovaj dokazni materijal u vezi s tu\u017ebom Bosne.<\/p>\n
Ova studija se ograni\u010dava na analizu moralno konfuznih aspekata malobrojnih izvje\u0161taja u medijima o presudi Svjetskog suda, ne sa legalisti\u010dke, povijesne, ili filozofske, nego sa sociolo\u0161ke to\u010dke zrenja. Studija se oslanja na pisanje Ervinga Goffmana (1973) o upravljanju impresijom i odr\u017eavanju tajni. Goffman zamje\u0107uje da su tajne, sa gledi\u0161ta za\u0161tite jedne timske definicije situacije, destruktivne informacije koje djeluju\u0107i tim mora odr\u017eavati skrivenim. Otkrivanje tajni nanosi \u0161tetu timskoj definiciji situacije, koja se mora odr\u017eavati kako bi tim postigao svoje ciljeve i zadr\u017eao dobru poziciju u dru\u0161tvu.<\/p>\n
Goffman ka\u017ee da postoje razli\u010diti tipovi tajni i da shva\u0107anje kojem tipu tajni neka tajna pripada poma\u017ee timu da je dr\u017ei tajnom kao i da ocijeni \u0161tetu koja nastaje kada se tajna razotkrije. Ovdje \u0107emo dati pregled i primijeniti na na\u0161 slu\u010daj tri tipa tajni, kako ih formulira Goffman: mra\u010dnu tajnu, strategijsku tajnu i povjerenu tajnu. Naravno, jedna te ista tajna mo\u017ee biti vi\u0111ena na razne na\u010dine, zavisno od dru\u0161tvenog statusa njenog subjekta, njegovu psiholo\u0161ku perspektivu, ili historijsku poziciju.<\/p>\n
Mra\u010dna tajna je destruktivna informacija koja je inkompatibilna sa definicijom situacije koju tim odr\u017eava pred svojom publikom. Mra\u010dne tajne podrazumijevaju moralnu izdaju. Mra\u010dne tajne najvi\u0161e razaraju izra\u017eajnu koherentnost dru\u0161tvene zbilje koju tim \u017eeli odr\u017eavati.<\/p>\n
Po nekima, razotkrivanje sporazuma del Ponte sa Beogradom spada u mra\u010dnu tajnu. Definicija situacije koju del Ponte \u017eeli odr\u017eavati je u tome da je del Ponte pravno profesionalno i moralno odana osu\u0111ivanju onih koji su odgovorni za ratne zlo\u010dine u biv\u0161oj Jugoslaviji. To je njeno udarno podru\u010dje. Mogu\u0107nost da se del Ponte udru\u017eila sa odvjetnicima iz Srbije kako bi iskoristila Srbiju ne sla\u017ee se sa definicijom situacije koju del Ponte \u017eeli odr\u017eavati. Odvjetnici iz Srbije su suprotni tim, koji predstavlja ratne zlo\u010dince koje del Ponte ima obavezu dovesti na su\u0111enje. Ovaj sporazum izme\u0111u del Ponte i Beograda sugerira da bi del Ponte mogla biti dvostruki agent, koji vi\u0161e radi za tim na suprotnoj strani nego za svoj vlastiti. Poma\u017eu\u0107i Srbiji da krije od Svjetskog suda krucijalne dokaze koje joj \u0161tete del Ponte slu\u017ei dr\u017eavi Srbiji i izdaje \u017ertve njenog genocida. Ona tako\u0111er ne \u010dini uslugu Srbiji u njenom interesu da se iskupi prema narodu i zemlji nad kojom je izv\u0161eno monstruozno nasilje. Ni jedna zemlja ne mo\u017ee odr\u017eavati istinsku solidarnost unutar svoga dru\u0161tva misle\u0107i kako je genocid prihvatljivo sredstvo za postizanje njenih politi\u010dkih ciljeva.<\/p>\n
Drugi tip tajne je strategijska tajna. Strategijska tajna je takva tajna koja se odnosi na \u201cnamjere i sposobnosti tima koji ju skriva od svoje publike kako bi ju sprije\u010dio u prilago\u0111avanju na stanje koje on planira uvesti\u201d (Goffman, p. 141). Razotkrivanje strategijske tajne je manje razorno za definiciju situacije nekog tima nego razotkrivanje mra\u010dne tajne. Svejedno, razotkrivanje strategijske tajne ipak unosi prekid u djelovanje tima i kompromitira ga, \u201cjer iznenada i neo\u010dekivano taj tim nalazi nepotrebnim i glupim odr\u017eavanje pa\u017eljivosti, diskrecije i pa\u017eljivo pripremljene neodre\u0111enosti akcije kakva je zahtijevana prije gubitka tajne\u201d (Goffman, p. 142).<\/p>\n
Lako je zamisliti kako je tajni posao s Beogradom u svrhu dobivanja dokaznog materijala kako bi se osudio Milo\u0161evi\u0107 od strane ICTY-a bio strategijska, a ne mra\u010dna tajna. Sporazum nije bio samom sebi svrha, nego sredstvo cilju kojem se posvetila del Ponte. Iz njenog ugla, korist od upotrebe ovog sredstva bila je ve\u0107a od cijene. Ako bi sporazum s Beogradom doveo do osude, \u0161to se nikad nije dogodilo zbog Milo\u0161evi\u0107eve smrti, procedura, dok god nije bila nelegalna i uklapala se u pravnu praksu, bila je opravdana. Za del Ponte strategijska tajna nije nu\u017eno i mracna tajna. U \u010dlanku u New York Times-u od 9. aprila 2007. del Ponte ovako obja\u0161njava stvar.
\nG\u0111a Del Ponte potvrdila je da je poslala pismo u maju 2003. godine biv\u0161em srpskom ministru vanjskih poslova Goranu Svilanovi\u0107u u kojem ka\u017ee da \u0107e prihvatiti da se zape\u010dati \u201crazumni\u201d dio spis\u00e2. Ona je rekla: \u201cDobivanje ovih spisa bilo je duga borba, i na kraju smo pristali zbog vremenske stiske.\u201d \u201cBili su od iznimne vrijednosti za osudu Milo\u0161evi\u0107a.\u201d Stvar je bila prosto strategijska: del Ponte se slo\u017eila da se zape\u010date dijelovi spisa iz jugoslavenskog Vrhovnog savjeta za obranu, jednostavno zato da bi ih dobila; oni su bili potrebni kako bi se osudio Milo\u0161evi\u0107. Iako je del Ponte radila ono \u0161to rade dobri advokati, problem je u tome \u0161to, prvo, nije donijeta presuda protiv Milo\u0161evi\u0107a jer je on umro prije nego \u0161to se pretjerano dugi process protiv njega zaklju\u010dio, i drugo, na\u010din na koji je ICTY insistirao na presudi oduzeo je Bosni i Hercegovini mogu\u0107nost da postigne presudu na Sudu pravde ne protiv naroda Srbije nego protiv dr\u017eave Srbije.<\/p>\n
Tre\u0107i tip tajne \u2013 povjerena tajna, pru\u017ea jo\u0161 jedan okvir u kojem se stvar mo\u017ee promatrati. Povjerene tajne su \u201cona vrsta tajne koju je nosilac obavezan \u010duvati zbog svog odnosa sa timovima na koje se tajna odnosi\u201d (Goffman, p. 143). Ako del Ponte pristaje da dr\u017ei u povjerenju dr\u017eavne dokumente iz Srbije, Beograd dobiva povjerenu tajnu, tj. tajnu \u010dije otkrivanje ne diskreditira definiciju situacije kakvu Beograd \u017eeli odr\u017eavati, nego definiciju situacije kakvu ICTY \u017eeli odr\u017eavati kao objektivan tragalac za pravdom. Nice je kazao kako je on upozorio del Ponte da ne pravi nikakve ustupke Srbiji. Ipak, on saop\u0107ava da je \u201cona pismom odobrila Goranu Svilanovi\u0107u, biv\u0161em jugoslavenskom ministru vanjskih poslova za\u0161titne mjere u \u201crazumnom\u201d dijelu zbirke dokumenata bez prethodne inspekcije Tu\u017eiteljstva.\u201d<\/p>\n
Sklapanjem ovakvog posla del Ponte daje povjerenje Beogradu na dva problemati\u010dna na\u010dina. Prvo, ona vjeruje da \u0107e Beograd biti razuman u poduzimanju za\u0161titnih mjera sakrivanja dijela iz kolekcije dokumenata datih ICTY-u bez prethodne inspekcije Tu\u017eiteljstva. Drugo, ona vjeruje da \u0107e Beograd \u010duvati ovu potencijalno destruktivnu informaciju o ICTY jer ona poma\u017ee Beogradu da dr\u017ei destruktivnu informaciju o Srbiji skrivenu od javnosti. To jest, ona pretpostavlja da \u0107e njena usluga uroditi povratnom uslugom. Problem je u tome \u0161to del Ponte postaje du\u017enik Beogradu, ali Beograd se ne\u0107e nu\u017eno osje\u0107ati du\u017enikom ICTY. Ovo je bila zamka koju je srpski pravni tim postavio, a del Ponte je u nju upala, \u0161to je u\u017easno kad se ima u vidu koliko puta dosad je identi\u010dna zamka iznova bila postavljana od strane Srbije za me\u0111unarodnu zajednicu.<\/p>\n
Slaba je procjena o\u010dekivati of Srbije da ne razotkrije ovu povjerenu tajnu u pogodnom trenutku. Kako bi olak\u0161ala proces europske integracije Srbija treba pozitivnu ocjenu del Ponte kako sura\u0111uje sa ICTY \u010dak i kad odbija uhapsiti I isporu\u010diti Ratka Mladi\u0107a ICTY. U interesu je Srbije da diskreditira ICTY na koji god na\u010din mo\u017ee. Iznena\u0111uju\u0107e je da se ICTY doveo u kompromitiraju\u0107u situaciju sa Srbijom. Nata\u0161a Kandi\u0107, direktorica Centra za humanitarno pravo u Beogradu, izvje\u0161tava o sljede\u0107em razgovoru nakon vijesti sa ICTY:
\nNakon presude ona ka\u017ee da se susrela sa jednim vode\u0107im \u010dlanom srpskog tima. \u201cBio je vrlo zadovoljan,\u201dona ka\u017ee, \u201cali ja sam mu se suprotstavila. Rekla sam: Vi niste rekli istinu.\u201d Covjek, znanstvenik, \u010dije ime je rekla da ne mo\u017ee otkriti, je odgovorio:\u201d To je normalno, svaka zemlja \u0107e u\u010diniti sve \u0161to je mogu\u0107e da bi za\u0161titila dr\u017eavu. Bosna je tra\u017eila puno novca za od\u0161tetu.\u201d G\u0111a Kandi\u0107 dodaje:\u201dRekla sam da \u0107e jednog dana istina iza\u0107i na vidjelo.\u201d A moj prijatelj je rekao: \u201c Ali to je u budu\u0107nosti. Sada je potrebno za\u0161tititi dr\u017eavu.\u201d Zaklju\u010dak je jasan: srpski odvjetni\u010dki tim je izmanipulirao del Ponte. S jedne strane su izdali i \u017ertvovali Milo\u0161evi\u0107a kao pojedinca, dok su struge strane sa\u010duvali dr\u017eavu Srbiju i njen narod. Milo\u0161evi\u0107, politi\u010dki majstor u \u017ertvovanju drugih, je postao onaj na kome se lome kola kako bi se osigurao interes dr\u017eave u podrivanju bosanske tu\u017ebe na Svjetskom sudu kojom se Srbija dr\u017ei odgovornom za genocid i njegovu stra\u0161nu cijenu. Jo\u0161 jednom, me\u0111unarodna strana se udru\u017eila u ovom vulgarnom politi\u010dkom ritualu.<\/p>\n
Ne bi bilo po\u0161teno re\u0107i da je del Ponte svjesno izdala Bosance koji su bili \u017ertve ratnih zlo\u010dina, zlo\u010dina protiv humanosti, i genocida. Kao moralan i predan advokat, ona nikad nije imala tu namjera. Ona je tako\u0111er \u017ertva ove situacije. Po\u0161teno bi bilo kazati da je ona nesvjesno uhva\u0107ena u zamku proturje\u010dne uloge od strane srpskog tima, uloge koju Gofmann naziva \u201cshill\u201d. Ratko Mladi\u0107 je postavio istu zamku dobronamjernim Ujedinjenim Nacijama i njihovim mirovnim snagama, posebno tijekom pada Srebrenice. Godine 1995. nizozemski vojnici nisu samo svjedokom ubistva i sadisti\u010dkog nasilja nad bosanskim muslimanima u Srebrenici; nizozemski su vojnici postali pasivnim suu\u010desnicima u genocidu zahvaljuju\u0107i Mladi\u0107evoj vje\u0161tom kooptiranju.. Shill je termin koji ozna\u010dava praksu varanja na karnevalu ili u kocakrnici kako bi se privukle mu\u0161terije. Shill je osoba koja navodi \u010dlanove publike da ga\/je gledaju kako dobiva dobre zgoditke u igri kako bi ih potakao da igraju. Shill, me\u0111utim, nije obi\u010dni \u010dlan publike; on skriveno radi za karneval i protiv publike.<\/p>\n
U kom smislu je del Ponte djelovala nehotice u dosluhu sa Srbijom dok je izgledala kao obi\u010dni \u010dlan publike svijeta? Njezin sporazum s Beogradom poma\u017ee podupiranje definicije situacije koju Srbija \u017eeli podupirati, naime, da nije ni pravno ni moralno odgovorna za genocid u Bosni. Kao glavna tu\u017eiteljica na ICTY, njena tolerancija prema zahtjevu Srbije da dr\u017ei za\u0161ti\u0107enim \u0161tetni dokazni materijal i povjerenje koje pokazuje prema Beogradu postaje modelom. Ako Sudska komora koja saslu\u0161ava Milo\u0161evi\u0107ev predmet garantira za\u0161titne mjere za dokumente koji potje\u010du iz Vrhovnog savjeta za odbranu Jugoslavije, za\u0161to ne bi i ostatak svijeta zauzeo isti takav popustljiv stav? Za\u0161to se i ostatak svijeta ne bi pona\u0161ao isto tako za\u0161titni\u010dki? Isto kao \u0161to i publika u kockarnici \u017eeli opona\u0161ati sretnog igra\u010da koji spretno dobiva u igra\u010dnici, tako i ostatak svijeta \u017eeli opona\u0161ati blagi stav del Ponte prema Srbiji u vezi sa njenom odgovorno\u0161\u0107u za genocid u Bosni.<\/p>\n
Materijal koje se ovdje analizira su pojave koje postoje u svjetskim medijima u vezi sa presudom ICTY-a. Nikakvi intervjui nisu na\u010dinjeni, nikakva dokumentarna istraga nije napravljena. Budu\u0107i da su pojave dru\u0161tveno i kulturno konstruirane, one same po sebi imaju izvjesnu empirijsku te\u017einu po tome \u0161to utje\u010du ne samo na percepcije nego i na djela. Te\u0161ko je naslutiti ono \u0161to Goffman naziva pozadinom ovog predmeta, tj. \u010dinjenice koje stoje iza ovih pojava u medijima, s obzirom da se radi o proturje\u010dnim izvje\u0161tajima i zape\u010da\u010denim sporazumima. Ipak, lako je naslutiti moralni zna\u010daj ovih pojava samih po sebi, \u010dak i ako ne mo\u017eemo ni potvrditi niti oboriti \u010dinjenice koje stoje iza njih. Iako su pozadina ICTY-a i ICTY nepristupa\u010dni novinarima i znanstvenicima, to ograni\u010denje ne spre\u010dava istra\u017eivanje ove stvari. Goffmanov simboli\u010dki interakcionalisti\u010dki pristup izbjegava pozitivisti\u010dke debate o stvarima koje nisu poznate i retori\u010dke prepirke oko semantike prava, on poma\u017ee da se ome\u0111i sami dru\u0161tveni fenomen i njegov neobi\u010dni moralni sadr\u017eaj kako bi se promatrao.<\/p>\n
U priop\u0107enjima za javnost del Ponte kategori\u010dki opovrgava da je sa Beogradom napravila dogovor za\u0161titi dokaznog materijala, kao \u0161to je izvijestio Nice. Sa stanovi\u0161ta del Ponte, Nice je kao klju\u010dni \u010dlan ICTY-a ono \u0161to bi Goffman nazvao izdajnikom, otpadnikom. Nice je izdao definiciju situacije, odre\u0111uju\u0107i rad ICTY-a u smislu vi\u0161eg na\u010dela. On pi\u0161e: \u201cNije se mogao zamisliti razlog zbog kojeg bi se sklopio sporazum s Jugoslavijom\u201d. Ovaj demanti, ma koliko istinit i validan, bez sumnje je jo\u0161 jedna instanca upravljanja dojmom s motivom da se odr\u017ei definicija situacije za ICTY i da se ograni\u010di \u0161teta nastala usljed destruktivne informacije. U demantiju del Ponte primije\u0107uje das u Svjetski sud i ICTY dva razli\u010dita i nezavisna suda. Jedan sudi dr\u017eavama kao akterima (ICJ) a drugi pojedincima (ICTY). Ona primje\u0107uje da je, kada se radi o procesima na Svjetskom sudu, odgovornost te institucije, a ne ICTY, jeste da odredi koje \u0107e dokaze uzeti u obzir i tra\u017eiti da joj se isporu\u010de dokumenti koje smatra potrebnim. Ona s razlogom prenosi odgovornost za tu stvar na Sud pravde i nagla\u0161ava svoju nezavisnost od te odluke. Kao \u0161to se mo\u017ee pro\u010ditati na presudi ICJ-a koja je dostupna online, Svjetski sud, zbog razloga koji nisu obja\u0161njeni, nije zatra\u017eio navedene dokumente, kao \u0161to navode izjave dvojice (od petnaest sudija Suda pravde ) koji se nisu slo\u017eili s odlukom.<\/p>\n
Iskusni experti bi mogli dokazati da nije bilo realisti\u010dno o\u010dekivati od Svjetskog suda da Srbiju proglasi odgovornom za planiranje, iniciranje i sprovo\u0111enje genocida u Bosni. Takva je nada bila naivna. Kroz historiju druge zemlje su bile krive za isti zlo\u010din. Bilo bi hipokriti\u010dno izdvojiti Srbiju ovako pred svijetom. Srbija bi sebe do\u017eivjela kao \u017ertvu hajke, i to bi samo pogor\u0161alo stvari. Ono \u0161to je Srbija uradila nije razli\u010dito od onog \u0161to su druge zemlje uradile u pro\u0161losti, i onog \u0161to \u0107e uraditi u budu\u0107nosti.<\/p>\n
Kako bismo se oduprijeli ovakvom realizmu, treba primijetiti da je Svjetski sud imao priliku uspostaviti jedan moralni standard za dr\u017eave prema kojem bi bila odgovorna ne samo Srbija nego i sve dr\u017eave. Da je Srbija progla\u0161ena krivom u snosila odgovornost za stra\u0161ne posljedice genocida, bio bi uspostavljen presedan. Moralni kriterij bi bio podignut na vi\u0161u razinu. Druge zemlje bi morale dobro razmisliti o konzekvencama odgovornosti za ratne zlo\u010dine, zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010danstva i genocid. Danas bi Irak imao bolje \u0161anse da tu\u017ei Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave za zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti po\u010dinjene na njegovom tlu, i \u010ce\u010denci bi imali bolje \u0161anse da tu\u017ee Rusiju. Ka\u017ee se da je Svjetski sud nanio nepopravljivu \u0161tetu Bosni; on je isto tako nepopravljivo o\u0161tetio svjetski poredak, \u010diji je Srbija tako\u0111er jedan istinski beznadan dio. Srbiji je uskra\u0107ena prilika da odgovara za svoje ratne zlo\u010dine. Me\u0111unarodna zajednica je tako\u0111er bila kriva, i mo\u017eda je me\u0111unarodna zajednica \u0161titla ne toliko Srbiju koliko sebe.<\/p>\n
Prava tragedija ovdje je u tome \u0161to presuda Svjetskog suda \u010dini ogromnu \u0161tetu: Srbija i druge zemlje \u0107e nastaviti \u017eivjeti u \u017ealosnoj iluziji da je probita\u010dno \u010diniti nepravde na kolektivnom nivou i \u010diniti te nepravde neka\u017enjeno. Nitko ne smatra ovakvu poziciju moralnom, ali neki je smatraju principom veli\u010dine. Svjetski sud je malo u\u010dinio da ispravi ovo moralno neznanje koje zaga\u0111uje dana\u0161nji svjetski poredak. Umjesto toga on je odao po\u010dast ovom suludom principu veli\u010dine, na u\u0161trb Srbije i svake druge dr\u017eave na svijetu.<\/p>\n
Bibliografija<\/strong><\/p>\n Goffman, Erving.<\/strong> 1973. Presentation of Self in Everyday Life. Middlesex, England: Nice, Geoffrey.<\/strong> 2007. Letter to The International Herald Tribune, April 16th.<\/p>\n Simons, Marlise.<\/strong> 2007. \u201cGenocide Court Ruled for Serbs Without Seeing Full War Archive.\u201d Translated by Snjezana Buzov – \u00a92007 Snjezana Buzov<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nedavna odluka Me\u0111unarodnog suda Pravde (ICJ) da se Srbija ne dr\u017ei izravno odgovornom za genocid koji se dogodio u Bosni i Hercegovini uznemiruje i razo\u010darava. Ova odluka oja\u010dava cini\u010dnu percepciju me\u0111unarodne zajednice kao tijela koje opstruira potrebu Bosne i Hercegovine za pravdom kako bi mogla ponovo izgraditi stabilno i ujedinjeno dru\u0161tvo. Godine 1995, mirovni ugovor u Daytonu formalno je razlomio […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[49],"tags":[],"class_list":["post-435","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-2-no-4-2007-october","contributor-keith-doubt","volume-2-no-4-2007-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=435"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":722,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/435\/revisions\/722"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=435"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=435"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=435"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nPenquin.<\/p>\n
\nNew York Times. April 9th.<\/p>\n