![\"\"](\"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/wp-content\/uploads\/Visegrad-1-225x300.jpg\")
<\/p>\n<\/p>\n
Ubili su joj sinove, znala je da od povratka u Vi\u0161egrad nema ni\u0161ta, ali nikada nije izustila nijednu rije\u010d mr\u017enje<\/p>\n
\u010cetni\u010dko postrojavanje u Vi\u0161egradu prizva mi sje\u0107anja iz ovog grada 1992. godine.<\/p>\n
Kad su u no\u0107i, maja 1992, u Vi\u0161egradu na Stupama, odveli daid\u017eu Muhameda u pid\u017eami, u stanicu milicije na ispitivanje, \u010dinilo mi se da svijet polako propada i ne mo\u017ee biti gore od slike koju mi je predo\u010dila daid\u017einica koja mu je uspjela odnijeti kutiju cigareta, ali ga nije poznala od batina koje je dobio te no\u0107i.<\/p>\n
Boljelo je jednako da ih i njihov vjen\u010dani kum Boro od kojeg je tra\u017eila pomo\u0107, od te no\u0107i nije vi\u0161e poznavao. No, neko je davno rekao da uvijek mo\u017ee gore.<\/p>\n
Za samo desetak dana muslimani Vi\u0161egrada su pozvani na konvoj. Mu\u0161karci, \u017eene i djeca potrpani su u osam autobusa i sedam kamiona i re\u010deno im je: \u201cTurci, idite svojima!\u201d
\nU jednom od njih bio je mla\u0111i daid\u017ea Muharem, kojeg \u0107e odvojiti od majke (moje nene), osmogodi\u0161nje k\u0107erke, sina, i supruge. Bilo je tu jo\u0161 bli\u017eih ro\u0111aka, ali nena se najvi\u0161e sje\u0107ala njegove brade koja je zadrhtala kad su ga odvodili sa ostalim mu\u0161karcima kojima su prije toga oduzeli novac.<\/p>\n
Vrlo brzo shvati\u0107u da je jo\u0161 nepravednija bila osmogodi\u0161nja neizvjesnost u kojoj smo \u010dekali da saznamo \u0161ta im se zapravo dogodilo. Dr\u017eava nije nudila nikakve odgovore, a boravak u opkoljenom Sarajevu spre\u010davao nas je da dobijemo bilo kakvu informaciju o njihovoj sudbini.<\/p>\n
![\"\"](\"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/wp-content\/uploads\/Bol-169x300.jpg\")
<\/p>\n
Najve\u0107a pravda<\/strong><\/p>\n Na momente su nam godile la\u017ei o tome da su \u017eivi, zarobljeni negdje u logorima u Srbiji jer su takve informacije dr\u017eale na \u017eivotu, majku, nenu, daid\u017einice i njihovu djecu.<\/p>\n A onda se pravednijim \u010dinilo znati \u0161ta je s njima, da li su mrtvi, da li su ubijeni odmah ili nakon mu\u010denja, da li su ostavili neku poruku, da li su bili \u017eedni, gladni, bosi prije nego su pogubljeni.<\/p>\n \u010cinjenica da ne vidite njihova ubijena tijela, da ih ne mo\u017eete ukopati, da se ne mo\u017eete s njima opostiti na na\u010din na koji vas je tradicija nau\u010dila, bila je bolnija i nepravednija od smrti onih najmilijih u Sarajevu jer smo njihove kosti barem skupljali na jedno mjesto i imali mogu\u0107nost da odemo na mezar, pa bio on i u parku, da prou\u010dimo Fatihu, ostavimo ru\u017eu, zapalimo svije\u0107u, ili cigaretu, kako je ve\u0107 ko osje\u0107ao.<\/p>\n A onda, poslije toga, najve\u0107a pravda za moju porodicu bila je da daid\u017eama prona\u0111emo kosti. Slijedio je obilazak grobnice za grobnicom. I tu su se mije\u0161ali osje\u0107aji. Na momenat ste sretni kad ne prona\u0111ete posmrtne ostatke, jer onda postoji neka nada da \u0107e se pojaviti odnekud, pa onda opet o\u010daj jer ne znate kako da se pona\u0161ate, da li da u\u010dite Fatihu, predajete rahmet, bacite ru\u017eu u Drinu. Svaka identifikacija budila je nadu, a poslije nas je ostavljala u bezdanu od kojeg bi se oporavljali do neke nove informacije.<\/p>\n Muharema smo nakon osam godina na\u0161li u Pakleniku, masovnoj grobnici kod Sokoca. Nije bila prekopana pa nismo imali problema sa identifikacijom, kao kod Muhameda, \u010dije je tijelo izbacila Drina, pa je proces identifikacije bio ote\u017ean jer su mu \u017depljaci uhvatili samo dio tijela, pa su se kosti rasule na vi\u0161e mjesta.<\/p>\n Koje li \u017eivotne ironije, da nam je Muharemova grobnica, duboka 20 metara bila milija jer u njoj tijela nisu istruhnula. Nije bila ni prekopana, pa nam je zna\u010dilo da su kosti na jednom mjestu.<\/p>\n Koje li ironije da nam je bilo drago da je neko i gledao njegovo ubijanje, ha\u0161ki svjedok N.N.<\/p>\n Pravo na istinu o njihovoj smrti vodilo je ludilu, ali ipak smo ga \u017eeljeli \u010duti.<\/p>\n Debela \u017eica oko ruku, kilometri hoda kroz gustu \u0161umu, zastoj kod ruba jame 20 metara duboke, pucanj u potiljak i guranje u jamu sablasnog naziva Propast. Njih preko 50 iz Gornjeg i Donjeg Dubovika, Velatova, \u017dagri, Smrije\u010da, \u017dupe i Dobruna.<\/p>\n Njihovo ubijanje se poku\u0161alo sakriti pa su na njihova tijala ba\u010deni kamenje, crkotine i kosti \u017eivotinja.<\/p>\n N.N. je bio na kraju kolone onih koji su \u010dekali svoju smrt: uspio se otrgnuti, a debla stabala su ga \u010duvala od nekolicine zlo\u010dinaca koji su do\u0161li da izvr\u0161e zlo\u010din. Sakrile su ga srpske \u017eene i pomogle mu da se prebaci do \u201esvojih\u201c.<\/p>\n Uz Muharema smo na\u0161li dokumente, ogledalo i mali \u010de\u0161alj. Prepoznala sam njegovu trenerku koja nije istruhnula, a dok sam silazila niz metalne ljestve koje su bile osigurane dodatnim konopcem oko pasa, bila sam ushi\u0107ena.<\/p>\n Misli su mi bile ja\u010de od realnosti koju sam gledala, pa sam se na momenat sjetila ringi\u0161pila iz Okrugle, korpe i konopca kojeg je daid\u017ea odgurivao od sebe, bacaju\u0107i me u visine i smiju\u0107i se mojoj vrisci od sre\u0107e jer smo 4. jula uvijek slavili i moj ro\u0111endan.<\/p>\n Spustila sam se u jamu sa osmijehom na licu. Vjerovala sam da \u0107e me prepoznati njegova du\u0161a i da \u0107u ga rastu\u017eiti ako vidi da me je strah.<\/p>\n Kona\u010dni smiraj<\/strong><\/p>\n \u010cudila sam se kako me osje\u0107aj doveo ba\u0161 do njegovog skeleta, iako je forenzicarka, islandska Poljakinja Elvira Eva Klonowski, vjerovala da je mo\u017eda na ni\u017eem mjestu hladne i mra\u010dne jame. Neko je prokomentarisao da su tijela udarala od stijene dok su padala. Ali nisam \u017eeljela slu\u0161ati detalje.<\/p>\n Kasnije sam poku\u0161avala napraviti pri\u010du sa pre\u017eivjelim svjedokom i vrlo brzo odustala od toga. \u010cula sam da ga je progonio osje\u0107aj krivnje; \u017ealio je \u0161to nije ubijen sa zemljacima sa kojima je \u017eivio, radio, \u0161kolovao se i odrastao.<\/p>\n Poslije toga, ubrzo pronalazimo i Muhameda. Osje\u0107amo se malo sretnijim jer je ukopan u haremu u Vi\u0161egradu. A onda jednog dana zovu iz Komisije za nestale. Moraju da urade obdukciju jer se pojavila \u017eena koja tvrdi da to nije na\u0161 daid\u017ea, nego njen suprug. Ali mi smo i\u0161li nekoliko godina na taj mezar, nosili cvije\u0107e, suo\u010davali se sa stra\u0161nim tajnama koje je ovaj grad krio.<\/p>\n Otkud nekom pravo da ga sad ponovo dira, vadi mu kosti. Bilo je i pravedno i nepravedno pro\u0107i kroz taj proces. Pravedno prema \u017eeni \u2013 koja \u0107e kona\u010dno prona\u0107i svoga mu\u017ea u mezaru na\u0161eg daid\u017ee, a nepravedno prema nama koji smo morali opet prolaziti kroz isti postupak traganja.<\/p>\n Kad su im se kosti kona\u010dno smirile, kad smo uspjeli identificirati i Muhameda, i ukopati ga u Vlakovu, blizu Muharema i ostalih ro\u0111aka i kom\u0161ija, nena je rekla da sad mo\u017ee na miru umrijeti.<\/p>\n Nije \u010dekala presudu Luki\u0107u, kojeg je Op\u0161tinski sud u Beogradu osudio na 20 godina zatvora, zbog ubistava 16 Bo\u0161njaka iz sela Mio\u010de, op\u0107ina Rudo. Hag tako\u0111er vodi postupak protiv njega za ubistva jo\u0161 84 Bo\u0161njaka iz Vi\u0161egrada.<\/p>\n Nije \u010dekala ni presudu Vasiljevi\u0107u (15 godina) ni Tanaskovi\u0107u (12 godina, kasnije osam zbog \u017ealbe) ni bilo kakvo izvinjenje, ni Da\u010di\u0107evo, ni Nikoli\u0107evo, niti je imala potrebe da javno govori o onome \u0161to joj se dogodilo.<\/p>\n Tra\u017eila je samo dostojanstven ukop za svoje sinove, lijepo sje\u0107anje na njih, i ni\u0161ta drugo. Ako sam kad i pomislila, da je nenino \u0107utanje zapravo razultat njenoj bola, brzo sam spoznala poruku koju je ona nosila kroz svoju \u0161utnju.<\/p>\n Njen oblik borbe bio je sna\u017eniji od stotine govora o genocidu i holokaustu. Njena nas je \u0161utnja transformirala.<\/p>\n Bili smo \u017ertve, ali nismo dozvolili da se tako osje\u0107amo. Nijedna rije\u010d mr\u017enje iz njenih usta. Nikada nijedna klasifikacija na njihove i na\u0161e. \u010cak ni onda kada su nam prvi put u posjetu iz Beograda stigli punac i \u0161ura jednog na\u0161eg ro\u0111aka.<\/p>\n Dok je NATO bombardirao Beograd, oni su nekako uspjeli do\u0107i u Sarajevo, da obi\u0111u na\u0161u zajedni\u010dku princezu Lidiju koja se u osmoj godini borila sa \u017eivotom.<\/p>\n Moji, koji su ovdje bili po rovovima, \u017eeljeli su da podijele svoje iskustvo s ljudima koji su, naravno, do\u0161li drugim povodom, ali postratni sindrom bio je ja\u010di od pristojnosti. A bilo je nekako sve i svje\u017ee.<\/p>\n Ostala sam zadivljena neninom reakcijom – prekinula je ratna potkusurivanja i svima nam je naredila da prijatelju, Srbijancu iz Valjeva kupimo crnu ko\u0161ulju da na sebi dostojanstven na\u010din isprati unuku i njenu praunuku, koja je u me\u0111uvremenu izgubila \u017eivot.<\/p>\n Nismo plakali pred njom<\/strong><\/p>\n Bilo je ne\u0161to u toj \u017eeni toliko sveto, da nismo imali obraza pred njom ni zaplakati, ni \u017ealiti se, ni re\u0107i kako \u017eivot boli, ni kleti bilo koga, ni one koji su zlo\u010dine \u010dinili, ni one koji su trgovali oru\u017ejem s po\u010detka rata, ni one koji su nedu\u017ene bo\u0161nja\u010dke civile iz Gora\u017eda vratili u okupirani grad, ni one koji se nisu sje\u0107ali godi\u0161njica njihovog stradanja, ali su izbore dobijali na njima, \u010dak ni one koji ih nisu pravno gonili.<\/p>\n Na\u0161a se tuga s nama toliko srodila da ju je bilo nepristojno dijeliti sa drugima. A moja nena, majka dvojice ubijenih sinova\u2026Nije prestajala ustajati svakom gostu, radi kako ka\u017ee, njegova dobra i sre\u0107e. Nije prestajala blagosljati i znane i neznane, nije prestajala skupljati nas oko sebe, nije prestajala Boga moliti za bolji svijet. Uvijek je u svojoj ladici ima zave\u017eljaj svje\u017eih gurabija, ako kakav musafir pokuca na vrata, da ga iznenadi.<\/p>\n \u010cuvala je svoju \u0161amiju k'o zjenicu oka, a dimije nije mogla zamijeniti nijedna haljina, pa \u010dak ni one koje su joj ljudi donosili sa had\u017ea.<\/p>\n Ne znam da li ste Vi imali ovakve nene, ali moja je na mene ostavila toliko traga, da dok pi\u0161em ovaj tekst pomalo si li\u010dim na Malika, a iz filma Otac na slu\u017ebenom putu. Mjese\u010darim u \u017eelji da vidim lijepo lice koje se zaledilo nekad davno, nebesko-plave o\u010di koje su ostavljale poruku da smo svi jedno i da je ovozemaljska pravda nedosti\u017ena.<\/p>\n Znala je da od povratka u Vi\u0161egrad nema ni\u0161ta i da \u0107e kosti ostaviti u Sarajevu, na groblju gdje su joj u sinovi i unu\u010dad. Sa \u0160eherom je bila povezana, kao i sa Vi\u0161egradom i U\u017eicem odakle su Zuki\u0107i zapravo i do\u0161li.<\/p>\n Bli\u017ei se njena godi\u0161njica. Znam da nije voljela posmrtnice u novinama, a nervirale su je pri\u010de \u017eena na tevhidima dok se u\u010dio Kur\u2019an. Ali, voljela je da joj se \u010ditaju moji tekstovi, pa se usudih napisati jedan koji \u0107e nositi njenu poruku mira.<\/p>\n 29. Februar 2016.<\/p>\n Izvor: Al Jazeera<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ubili su joj sinove, znala je da od povratka u Vi\u0161egrad nema ni\u0161ta, ali nikada nije izustila nijednu rije\u010d mr\u017enje \u010cetni\u010dko postrojavanje u Vi\u0161egradu prizva mi sje\u0107anja iz ovog grada 1992. godine. Kad su u no\u0107i, maja 1992, u Vi\u0161egradu na Stupama, odveli daid\u017eu Muhameda u pid\u017eami, u stanicu milicije na ispitivanje, \u010dinilo mi se da svijet polako propada i […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[277],"tags":[],"class_list":["post-4326","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-14-no-4-2019october","contributor-nermina-mujagic","volume-14-no-4-2019october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4326","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4326"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4326\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4373,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4326\/revisions\/4373"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4326"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4326"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4326"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/wp-content\/uploads\/Majke-Visegrada-225x300.jpg\")
<\/p>\n![\"\"](\"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/wp-content\/uploads\/roses-225x300.jpg\")
<\/p>\n