Nakon razornog rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine zara\u0107ene strane su amnestirane, a zvani\u010dni pobjednik nije progla\u0161en. Rat, gradjanski rat, agresija ili genocid su nazivi koji se pripisuju ovom sukobu, u kojem je poginulo oko 200.000 ljudi. Ambivalentna realnost i razli\u010dite historije mogu\u0107e su u medijskom i nau\u010dnom pristupu ovoj problematici, ali u filmskoj naraciji stvari stoje druga\u010dije. Osnova na kojoj po\u010diva dramaturgija ratnih filmova je sukob, tj. konflikt dobra ili zla. On se mo\u017ee manifestovati unutar zajednice, izmedju pojedinaca ili u samom liku kao unutra\u0161nji sukob. Stoga film ima tendenciju da uspostavi jasne granice izmedju dobrih i zlih, tj. protagonista i antagonista u konfliktu koji prikazuje. Medjutim, u filmovima snimanim u Bosni i o Bosni, kao i produkcijski bosanskom filmu od kraja rata do danas, skoro sve teme su vezane za rat ili njegove posljedice, ali izri\u010ditog upiranja prstom u neprijatelja nema. <\/p>\n
Skoro svaki autorski pristup tematici rata blago inklinira ideolo\u0161kom konceptu svog produkcijskog porijekla. Tako \u0107e srpski filmovi \u010dija se radnja zbiva u Bosni imati ovakav ideolo\u0161ki koncept: svi su krivi. Bosanski i hrvatski filmovi imaju potrebu da ustanove ko je po\u010deo rat, tj. da identifikuju krivca, ali im to ne uspijeva u smislu antagoniste kao cijele dru\u0161tvene grupe, ve\u0107 tra\u017ee pojedinca unutar odredjene nacionalno-religijske inklinacije koji se etiketira kao lo\u0161. Blage karakterizacije u replikama ili akcijama glavnih junaka ukazuju na neprijatelja, ali niti u jednom filmu se odredjena strana izri\u010dito ne navodi kao pobjedni\u010dka ili pobijedjena, tj. nema jasne propagandne odrednice dobra i zla. <\/span><\/p>\n Dvadeset godina nakon rata u bosanskoj kinematografiji, kao i u filmovima iz Srbije i Hrvatske, niti jedan nije napravljen u stilu James Bonda. Nemamo akcionih junaka na na\u0161em jeziku (bosanskom, hrvatskom ili srpskom). Nemamo Stalonea ili Schwarzeneggera. Nemamo<\/span> Bitku na Neretvi<\/span><\/i>. Nakon sukoba kakav se desio raspadom Jugoslavije, ne postoji niti jedan film u partizanskom maniru. Niti jedan ratni film, u kome su jasno definisane granice izmedju lo\u0161ih i dobrih momaka. Niti jedna ratna akciona bajka? Za\u0161to?<\/span><\/p>\n Za razliku od stranih filmova, snimanih u Bosni, \u010dija se radnja odvija u ratu, sa unaprijed odredjenim i jasno definisanim neprijateljima, doma\u0107i filmovi iz regiona nemaju ovakav pristup ratnoj i postratnoj tematici. Uvodna sekvenca iz filma <\/span>The Hunting Party, <\/span><\/i>reditelja Richarda Sheparda iz 2007. godine, o potrazi za ratnim zlo\u010dincem, kao metafori skrivanja Radovana Karad\u017ei\u0107a, prikazuje Sarajevski aerodrom, te kola\u017enom monta\u017eom opisuje Sarajevo. U jednom od kadrova sjedi starac na Ba\u0161-\u010dar\u0161iji koji nosi fes, odjevni predmet \u010dije porijeklo nije bosansko ve\u0107 tursko i koji se mo\u017ee vidjeti trenutno samo u muzejima. Muzika koja prati ovu scenu je izri\u010dito orijentalna, a sa folklorom Balkana i bosanskog etnografskog melosa nema ni\u0161ta. Zamislimo komparativni pristup ove scene kroz opis slijetanja aviona na JFK u New Yorku: u pozadini usna harmonika sa melodijom iz vesterna, a na aeredormu je \u010dovjek na konju sa kaubojskim \u0161e\u0161irom. U samom po\u010detku je jasno da strani filmovi koji se bave ratom u Bosni moraju jasno uspostaviti stereotipno-ideolo\u0161ke vizuelne identifikatore, pa makar oni bili potpuno neta\u010dni. No doma\u0107i filmovi nemaju ove probleme, jer se ne bave razli\u010ditostima, ve\u0107 sli\u010dnostima u tragediji koja se desila kao posljedica rata zbog raspada Jugoslavije. Iako su tragikomi\u010dni elementi prisutni kao skoro kinematografsko-kulturolo\u0161ko obilje\u017eje, filmovi iz regiona ve\u0107inom se bave ozbijnim temama kroz \u017eanr klasi\u010dne drame ili groteskne crno-humorne satiri\u010dne drame. Pa ko su onda dobri i lo\u0161i momci u na\u0161im filmovima?<\/span><\/p>\n Maestralan filmski esej Vuleti\u0107evog <\/span>Hop, Skip, Jump<\/span><\/i> iz 2000 godine, kao i brilijantni kadar-sekvenca iz Imamovi\u0107evog <\/span>10 minuta<\/span><\/i> jasno pokazuju da lo\u0161i momci iza \u201cone linije\u201c ubijaju civile, \u017eenu i djecu, ali ideja ovih filmova nije da propagira mr\u017enju, ve\u0107 osvjetljava u\u017ease granica ljudskosti. \u201eKo je po\u010deo rat?\u201c kao \u010duvena replika Oscarom nagradjene<\/span> Ni\u010dije zemlje<\/span><\/i>, nije pitanje na koje se daje odgovor, ve\u0107 se njegovom apsurdno\u0161\u0107u zamagljuje granica izmedju dobra i zla smje\u0161taju\u0107i sukobe u sivilo Danteovog \u010cistili\u0161ta. Na njega ukazuje Godardov <\/span>Notre Musique<\/span><\/i> iz 2004. godine, koji vu\u010de heroje, sekularizam, religijsku empatiju i savijest \u010dovje\u010danstva o ratu u Bosni zajedno u prostor tragedije referirane kao \u010cistili\u0161te. <\/span>Savr\u0161eni krug <\/span><\/i>iz 1997. godine, kao prvi dugometra\u017eni bosanski film, bavi se na sli\u010dan na\u010din ljudskim zlom preko konotacije individualnog opstanka, ali i kolektiva koji odbija da se nasilju preda.<\/span><\/p>\n Likovi razli\u010ditih nacionalnih ili etni\u010dkih pripadnosti u filmovima <\/span>Turneja<\/span><\/i> i <\/span>Nafaka<\/span><\/i> jasno pokazuju da drugo i razli\u010dito nije antagonisti\u010dno. Filmovi kao \u0161to su <\/span>Djeca, Ostavljeni <\/span><\/i>ili <\/span>Grbavica<\/span><\/i>, koji se bave posljeratnom tematikom i mladjom generacijom na koju je rat ostavio odredjene traume, nagovje\u0161tavaju problematiku sje\u0107anja \u017ertve i neprijatelja. Otvoreno pokazuju \u201elo\u0161e pojedince\u201c iza \u201eone tamo\u201c granice, ali kompletan sukob se do\u017eivljava kao nepotreban i tragi\u010dan. Sukoba nema uop\u0161te, a radnja se de\u0161ava u Titovo vrijeme u bh filmu <\/span>Hiljadarka<\/span><\/i>, komediji koja je refleksija na\u0161eg dru\u0161tva i borbe individualnosti sa konformizmom. Sve nacionalne (dijalektske) razli\u010ditosti su zastupljene, ali ni traga nacionalizmu ili stereotipiji. Konflikt nije ni nazna\u010den, niti se u interpretaciji pro\u0161losti mo\u017ee vidjeti njegovo sjeme.<\/span><\/p>\n Apsurd koflikta mo\u017eda je najbolje sa\u017eet u sceni dijaloga izmedju Stanka i Hamde u filmu <\/span>Gori vatra<\/span><\/i> iz 2003. godine, u kojoj dvojica biv\u0161ih kom\u0161ija razgovaraju o ratu, defini\u0161u\u0107i ga kao problem kojeg su napravili oni koji su do\u0161li da spa\u0161avaju \u201ei mene i tebe\u201c. Neko sa strane je Zlo, dok se unutar konflikta i sa jedne i sa druge strane nalaze dobri i lo\u0161i. Sli\u010dan ideolo\u0161ki pristup vidi se u srpskom filmu <\/span>Parada<\/span><\/i> iz 2011. godine, u kojem biv\u0161i ratnici tj. ratni zlo\u010dinci iz strana u sukobu (Srbija, Hrvatska, muslimanski dio Bosne i Hercegovine, Albanija) uvredljivo stereotipno i groteskno okarakterisani rade zajedno kako bi spasili gey paradu u Beogradu od neonacisti\u010dke \u0161ovinisti\u010dke bande \u2013 novog zla mladih. Zlo je identifikovano kao nepotrebna agresija, ali ne nosi masku religije ili nacionalnosti, ve\u0107 je samo po sebi krvi \u017eedno. Ovaj koncept da je Zlo izvan dobro-lo\u0161eg geopoliti\u010dkog prostora biv\u0161e Jugoslavije pokazuje se u snuff filmu <\/span>Srpski film<\/span><\/i>. Ako se on uzme u razmatranje kroz svoj metafori\u010dki podtekst, kontekstualno je konotacija marionetskog raspada biv\u0161e Jugoslavije u kojem zlo dolazi izvana, a ne iznutra. U tom smislu <\/span>Srpski film<\/span><\/i> govori o zlu gorem od svega lo\u0161eg koje su izvele sve strane u sukobu tokom rata. U filmu <\/span>Halimin put<\/span><\/i>, to zlo takodjer dolazi izvan svega lo\u0161eg na \u0161ta su spremni likovi ili \u010dime se vode njihove motivacije podgrijavane nacionalno-religijskim separatizmom i historijski datim okolnostima la\u017enog su\u017eivota. Nije za to optu\u017eena internacionalna zajednica, kao u filmu <\/span>Gori vatra <\/span><\/i>ili <\/span>Srpskom filmu<\/span><\/i>, dakle nije mu dat zajedni\u010dki imenitelj, ali jeste identifikovano kao ne\u0161to na \u0161ta dobro i lo\u0161e ne mo\u017ee utjecati. Zlo je ve\u0107e od toga i predstavlja samu sudbinu. U odnosu na to Zlo, na lo\u0161e iz na\u0161eg kom\u0161iluka se gleda kao na tragi\u010dnu krivicu ili neku ve\u0107u silu pod utjecajem izvana, u nemogu\u0107nosti kontrole nad sudbinom koju kontrolira to Zlo. Tragedija je zato \u0161to je na\u0161a, a Zlo je takvo samo po sebi. Zato nemamo ratne filmove koji prikazuju borbu dobrog i lo\u0161eg. Prava denotativna propaganda o lo\u0161im i dobrim stranama nije data niti u jednom od filmova u regionu. Dobar i lo\u0161 se mogu i pomiriti, kada identifikuju zlo. <\/span><\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Nakon razornog rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine zara\u0107ene strane su amnestirane, a zvani\u010dni pobjednik nije progla\u0161en. Rat, gradjanski rat, agresija ili genocid su nazivi koji se pripisuju ovom sukobu, u kojem je poginulo oko 200.000 ljudi. Ambivalentna realnost i razli\u010dite historije mogu\u0107e su u medijskom i nau\u010dnom pristupu ovoj problematici, ali u filmskoj naraciji stvari […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[277],"tags":[],"class_list":["post-4320","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-14-no-4-2019october","contributor-lejla-panjeta","volume-14-no-4-2019october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4320","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4320"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4320\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":26664,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4320\/revisions\/26664"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4320"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4320"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4320"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}