”Ne lomite mi bagrenje” je popularna balada koja se danas \u010desto \u010duje u kafi\u0107ima i na radiju u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Slu\u0161atelji iz razli\u010ditih etni\u010dkih zajednica, mladi i stari, poistovje\u0107uju se s gorko-slatkom pjesmom \u0110or\u0111a Bala\u0161evi\u0107a. Patos moralnog jadikovanja u baladi je istinit za stanovnike polietni\u010dkog dru\u0161tva biv\u0161e Jugoslavije.<\/p>\n
Vinko Tadi\u0107 i Goran \u0110ur\u0111evi\u0107 (2017) istra\u017euju dugovje\u010dnost Bala\u0161evi\u0107eve impresivne karijere. U njegovim baladama ispreplitane su \u017eustra politika i gorka ljubav; njegove balade su o\u0161tre kritike nacionalizma te nostalgija za jugoslavenstvom. Njegovi pripovijeda\u010dki tekstovi o\u010daravaju i spajaju razli\u010dite zajednice koje te\u017ee humanizmu i \u017eude za otvorenim dru\u0161tvom. \u010cudno je da Tadi\u0107 i \u0110ur\u0111evi\u0107 ne spominju baladu: “Ne lomite mi bagrenje,” jednu od najpoznatijih i najslu\u0161anijih Bala\u0161evi\u0107evih balada, osim u naslovu eseja. Naime, autori su posudili naslov balade kako bi dali naslov eseju, ali o samoj baladi se ne govori.<\/p>\n
Usredoto\u010dit \u0107u se na ovu kultnu baladu iz bogate zbirke Bala\u0161evi\u0107eve karijere. Prvo \u0107u jasno objasniti o \u010demu se radi u baladi “Ne lomite mi bagrenje”. Zatim \u0107u analizirati osje\u0107aj za pravednost koji je prikazan u pjesmi kroz objektiv djela Judith Butler: Antigone\u2019s Claim: Kinship Between Life and Death<\/em> (Antigonin zahtjev: Srodstvo izme\u0111u \u017eivota i smrti). Djelo Judith Butler pru\u017ea jasniju sliku Sofoklove Antigone<\/em>. Na kraju \u0107u ponovno razmotriti Hegelovu analizu Sofoklove Antigone kako bih utvrdio pojam pravednosti koji i Antigona i Bala\u0161evi\u0107eva balada dirljivo i tragi\u010dno izra\u017eavaju.<\/p>\n \u2018\u2019Ne lomite mi bagrenje\u2019 je molba, molba za pravdu. Molba je upu\u0107ena \u010dasnom, cijenjenom sucu, ali na\u010delo pravde za koje se balada zala\u017ee le\u017ei izvan suda i zakona. Pripovjeda\u010d \u017eeli pravdu, ali pravdu koja ne ovisi o \u010dasnom sucu, pravdu koja je sucu \u010dak i nerazumljiva. Va\u017eno je prepoznati ono \u0161to bi Mikhail Bakhtin (1984: 143) nazvao dvoglasnim diskursom pripovjeda\u010da. Pripovjeda\u010d opisuje suca kao \u010dasnog i istaknutog. Pripovjeda\u010d govori unutar su\u010devog diskursa, ugra\u0111uje se u njega. U isto vrijeme, pripovjeda\u010deve otrcane fraze su i uvreda za suca. Pripovjeda\u010dev stvarni polo\u017eaj izravno se suprotstavlja su\u010devom. Premda pripovjeda\u010d balade laska sucu, njegov ulizi\u010dki na\u010din je namjerno uvredljiv. Pripovjeda\u010d ka\u017ee da je zakon zakon i ja ga po\u0161tujem, ali o\u010dito ga ne po\u0161tuje.<\/p>\n Sudac ne shva\u0107a pripovjeda\u010devo razumijevanje pravde. Prirodna pravda, pravda koju zakon ne priznaje i ne poznaje, autenti\u010dnija je od samog zakona, koji je formulai\u010dki, mehani\u010dki i be\u017eivotan. Mana zakona je da je njegova vlast utemeljena na ni\u0161ta vi\u0161e nego beskrajnim tautologijama: zakon je zakon, red je red, autoritet je autoritet, led je led, sova je sova, vuk je vuk. Pripovjeda\u010d ismijava te tautologije kroz baladu. Uvrije\u0111en je svjetskim poretkom koji sudac predstavlja i poni\u017een je nu\u017eno\u0161\u0107u postojanja takvog poretka (Balktin 1984: 236)<\/p>\n Koji je to onda moralni osje\u0107aj koji povezuje slu\u0161atelje razli\u010ditih etni\u010dkih skupina u biv\u0161oj Jugoslaviji s ogor\u010denim pripovjeda\u010dem balade? Kakvo je to razumijevanje onoga \u0161to je ispravno i pravedno a da je toliko uvjerljivo Bala\u0161evi\u0107evoj trans-etni\u010dkoj publici? Slu\u0161atelji prihva\u0107aju neopisivo shva\u0107anje pravde u baldi. Po\u0161tovanje prema sucu i dr\u017eavi je la\u017eno, simulirano, za razliku od podrugljive pripovijesti podzemnog heroja u djelu Fjodora Dostojevskog Zapisi iz podzemlja<\/em>.<\/p>\n S kojeg stanovi\u0161ta onda prezirni pripovjeda\u010d vrije\u0111a \u010dasnog suca? Vladavina prirodne pravde je usmena i nepismena. \u201cPustite ih (bagrenje). Moraju mi \u010duvati jednu tajnu zlatnu kao dukati.” Ovdje je temelj pravde prikriven, a ne otkriven, ezoteri\u010dan, a ne egzoteri\u010dan. Zbog toga je prirodna pravda dublja od pisanog zakona. Usmena tradicija je \u010duvar te ideje o pravdi nasuprot pisanoj tradiciji suca. “Vlast je vlast, i ja to po\u0161tujem, tu su paragrafi pa zagrabi.”<\/p>\n Balada se zavr\u0161ava prijetnjom kao i obe\u0107anjem. Prirodna pravda se ne brani zakonom, ve\u0107 onim \u0161to bi Franz Fanon nazvao mi\u0161i\u0107nom akcijom. “Okanite se njih (bagrenja), jer sve \u0107u da vas polomim.” Zavr\u0161etak balade je \u010dvrst i kona\u010dan, mo\u017eda previ\u0161e \u010dvrst i previ\u0161e kona\u010dan. Pripovjeda\u010d nas podsje\u0107a na “Crnog \u0110or\u0111a”, oca srpskog naroda, poznatog po tome \u0161to je vodio srpsko uskrsnu\u0107e protiv turskih snaga, nekoga tko nije mogao \u017eivjeti niti u jednoj dr\u017eavnoj strukturi bilo da je to Austro-Ugarsko carstvo, Tursko carstvo, ili \u010dak srpska dr\u017eava u nastajanju. Milo\u0161 Obrenovi\u0107 se pla\u0161io “Crnog \u0110or\u0111a” te ga je ubio i poslao njegovu glavu turskom sultanu.<\/p>\n Sada \u0107u se osvrnuti na drugi dio ovog eseja, na analizu Antigone Judith Butler u odnosu na Kreonta u Sofoklovoj predstavi Antigona, i pro\u0161iriti njezinu analizu na Bala\u0161evi\u0107evu baladu. Teoretska obja\u0161njenja Judith Butler govore o anti-autoritarnosti balade i preziru prema polisu, redu i zakonu. Poput Antigone, pripovjeda\u010d prisvaja pretpoliti\u010dku suprotnost \u0161upljim praksama ustaljene politike i dr\u017eave.<\/p>\n Dok se dr\u017eavni poredak temelji na na\u010delu univerzalnosti, na\u010delo univerzalnosti ne uspijeva zabilje\u017eiti ne\u0161to posebno i ne\u0161to bitno. To jest, ovo na\u010delo univerzalnosti nije zaista univerzalno. Ironija zajednice je da zajednica nije podre\u0111ena dr\u017eavi kao \u0161to dr\u017eava misli. Iako se \u010dini da balada artikulira pred-kriminalni um, to se izuzima iz ovog opisa jer se va\u017enost prirodne pravde nalazi izvan dr\u017eave, nedirnuta i nepriznata od strane suca. Antigona izra\u017eava koncept \u017eelje koju ni Kreont ni dr\u017eava ne mogu potisnuti niti uvidjeti onoliko koliko to mo\u017ee Bala\u0161evi\u0107eva balada.<\/p>\n Balada priznaje da sudac dobro poznaje ljude, priznaje da sudac ima va\u017ean posao i \u010dak priznaje va\u017enost imovinskih prava kao \u0161to su \u0161ljive u polju. Pripovjeda\u010d razumije da su i \u0111avo i \u0111akon podlo\u017eni svemo\u0107i zakona, \u010dak i kada zakon nije uvijek pravedan. Da, lopovluk je uvijek prisutan. Da, priroda neizbje\u017eno uni\u0161tava poplavama i gla\u0111u. Me\u0111utim, balada, poput Antigone, posjeduje sigurnije znanje o tome \u0161to je pravda i jasnije razumijevanje gdje se ona nalazi.<\/p>\n Za pripovjeda\u010da ove balade, pravda se ne nalazi u univerzalnoj volji zakona. Pravda se ne nalazi u nu\u017enosti ljudske sudbine, kao \u0161to pretpostavlja \u010dasni sudac. Ne\u0107emo ju na\u0107i ni u krvnom srodstvu porodice izolirane od svih zala ovoga dru\u0161tva. Pripovjeda\u010d izbjegava dosadan zadatak dono\u0161enja i testiranja zakona, jer ono \u0161to je eti\u010dno ne nalazi se u takvom intelektualnom radu. Umjesto toga, pravda u svojoj su\u0161tini se nalazi u posebnoj svijesti samosvjesnog pojedinca. “Pod njima sam je poljubio.” U tom trenutku, pojedinac je \u010disto samosvjestan kao pojedinac u odnosu na drugoga. Pojedinac je potpuno autenti\u010dan u tome \u0161to je samosvjesno bi\u0107e. Ovaj romanti\u010dni moralni osje\u0107aj govori ne samo o \u017ertvama, ve\u0107 i o zlostavlja\u010dima, \u0161to je mo\u017eda razlog za\u0161to je tako duboko voljen na trans-etni\u010dki na\u010din u biv\u0161oj Jugoslaviji.<\/p>\n Hegel se divi buntovnoj, ali vi\u0161e plemenitijoj figuri Antigone nasuprot kralju Kreontu koji donosi zakone. Antigona prkosi Kreontu. Sahranila je brata, znaju\u0107i da \u0107e to dovesti do njezine \u017eive smrti, do postanka ne-gra\u0111anina dr\u017eave. Njezina je odluka imanentna; to je ona. Isto tako, slu\u0161atelji se dive pripovjeda\u010du balade. On prkosi sucu. On \u0107e upotrijebiti silu da za\u0161titi svoje bagrenje, znaju\u0107i da \u0107e to rezultirati njegovom kriminalizacijom. Njegova je odluka imanentna; to je on. Bez bagrenja, vjetrovi \u0107e oduvati pripovjeda\u010da balade. “Ne lomite mi bagrenje, bez njih \u0107e me vetrovi oduvati.”<\/p>\n Literatura<\/p>\n Bakhtin, Mikhail . 1984. Problems of Dostoevsky\u2019s Poetics<\/em>. Minneapolis: University of Minnesota Press. ”Ne lomite mi bagrenje” je popularna balada koja se danas \u010desto \u010duje u kafi\u0107ima i na radiju u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji. Slu\u0161atelji iz razli\u010ditih etni\u010dkih zajednica, mladi i stari, poistovje\u0107uju se s gorko-slatkom pjesmom \u0110or\u0111a Bala\u0161evi\u0107a. Patos moralnog jadikovanja u baladi je istinit za stanovnike polietni\u010dkog dru\u0161tva biv\u0161e Jugoslavije. Vinko Tadi\u0107 i Goran \u0110ur\u0111evi\u0107 (2017) istra\u017euju dugovje\u010dnost […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[283],"tags":[],"class_list":["post-4128","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-14-no-2-2019april","contributor-keith-doubt","volume-14-no-2-2019april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4128","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4128"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4128\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4199,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4128\/revisions\/4199"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4128"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4128"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4128"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nButler, Judith. 2000. Antigone\u2019s Claim: Kinship Between Life and Death<\/em>. New York: Columbia University Press.
\nTadi\u0107, Vinko and \u0110ur\u0111evi\u0107, 2017. \u201cDon't break my locust trees: conceptions of history and politics in \u0110or\u0111e Bala\u0161evi\u0107's songs.\u201d Pannoniana: \u010casopis za humanisti\u010dke znanosti<\/em> 1, no. 5: 79-98.
\nHegel, G. W. F. 1967. The Phenomenology of Mind<\/em>. Translated by J. B. Baillie. London: Harper and Row.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"