Ovaj tekst nudi uglavnom kratak pregled izvora moderne bosanskohercegova\u010dke dr\u017eavnosti koja se danas obilje\u017eava, barem na jednoj tre\u0107ini njezina teritorija kao 25.11. \u2013 Dan dr\u017eavnosti. Ovaj praznik referira na prvo zasjedanje AVNOBiH-a koje se odr\u017ealo u Mrkonji\u0107 Gradu na slobodnoj teritoriji 25.11.1943. Ovo zasjedanje se razumijeva kao utemeljuju\u0107i revolucionarni doga\u0111aj moderne bosanske dr\u017eave, a u isto vrijeme je, kako \u0107u tvrditi, finalna faza u realizaciji ljevi\u010darskog koncepta pluralne, multietni\u010dke republike nasuprot uobi\u010dajenom modelu monoetni\u010dki homogenizirane jedno-nacionalne dr\u017eave. Nadalje, ovaj koncept je izvoran i zna\u010dajno razli\u010diti od tipi\u010dnih komunisti\u010dkih ali tako\u0111er i liberalno-federalisti\u010dkih rje\u0161enja. U stvari, komunisti\u010dka federalisti\u010dka rje\u0161enja za SSSR, SFRJ i \u010cSSR pala su s padom komunizma upravo stoga jer su striktno slijedila strukturni model jedna-nacija-jedna-dr\u017eava. Jugoslavenska, sovjetska i \u010dehoslova\u010dka federalna republika, svaka ponaosob, bila je iznutra oblikovana po modelu jednonacionalnih dr\u017eava. Drugim rije\u010dima, da je BiH bila interno federalizirana 1940-tih, da je BiH bila rekonstituirana kao neka vrsta unije svojih jedno-etni\u010dkih-nacija-regiona ili entiteta kolabirala bi preko no\u0107i ba\u0161 onako kako su preko no\u0107i pale komunisti\u010dke federacije pri prelasku sa socijalisti\u010dkog na kapitalisti\u010dki okvir. To isto bi se desilo Bosni i da je bilo obrnuto, da je, kao cjelina, bila konstituirana kao jedno-nacionalna-dr\u017eava.<\/p>\n
Do kraja 1930-tih iskristalizirale su se i sukobile dvije vizije BiH u okvirima Jugoslavenske kraljevine. Prva je desni\u010darska ili nacionalisti\u010dka. Dvije vode\u0107e jugoslavenske nacionalisti\u010dke politi\u010dke elite, srpska i hrvatska bur\u017eoazija sukobile su se i opredijelile za kona\u010dno rje\u0161enje takozvanog ‘nacionalnog pitanja’ koje se u su\u0161tini sastojalo od plana za uspostavu dva rgiona po principu dominacije jedne od etni\u010dkih nacija. To bi bile budu\u0107e jugoslavenske federalne provincije: Banovina Hrvatska i Banovina Srpske Zemlje. Izme\u0111u te dvije banovine na\u0161la se Bosna kao jedan etni\u010dki heterogeni region i historijska provincija, koju su odve dvije vode\u0107e nacionalisti\u010dke elite smatrale za ‘nemapirani teritorij’ koji samo \u010deka da bude pot\u010dinjen i ustanovljen kao dio budu\u0107ih homogenih etnonacionalnih domena Srba odnosno Hrvata. Ovaj politi\u010dki pristup artikuliran je u Sporazumu Cvetkovi\u0107-Ma\u010dek iz 1939. godine kojim se i slu\u017ebeno Bosna podijelila izme\u0111u dvije etni\u010dki homogene jugoslavenske banovine: Srbije i Hrvatske. Premda su Bosanski muslimani \u010dinili zna\u010dajan dio ukupne bosanske populacije, oni su ovim sporazumom bili ignorani i iz njega isklju\u010deni. Druga vizija koja se pojavila kao reakcija na prvu, bur\u017eoasku \u2013 nazovimo je ljevi\u010darskom, komunisti\u010dkom ili jednostavno demokratskom vizijom BiH, razumijevala je Bosnu kao historijski autonomnu politi\u010dku zajednicu utemeljenu na principima jednakosti njezinih etni\u010dkih naroda i gra\u0111ana kojima se mora dopustiti da sami odlu\u010de o budu\u0107nosti njihove zemlje demokratskim putem. Ovo razumijevanje BiH kao autonomne zemlje do\u0161lo je od o\u0161trog ljevi\u010darskog i komunisti\u010dkog protivljenja Sporazumu Cvetkovi\u0107-Ma\u010dek. U svojoj knjizi <\/span>Ogledi o dr\u017eavnosti i politi\u010dkom razvoju BiH<\/span><\/i> Mirko Pejanovi\u0107 navodi neke od stavova izre\u010denih na 5. Zemaljskoj konferenciji KPJ 1940: \u201ePolo\u017eaj BiH izmijenio se utoliko \u0161to se borba dviju bur\u017eoazija (srpske i hrvatske) oko te pokrajine zao\u0161trava; Takvim polo\u017eajem BiH pogo\u0111ene su i srpske i hrvatske radne mase; Vo\u0111stvo Jugoslovenske muslimanske organizacije nikad nije zastupalo interese \u0161irokih slojeva Muslimana; Muslimanske radne mase i\u0161le su za tim vodstvom samo zato \u0161to su se osje\u0107ale da su kao etni\u010dka grupa ugro\u017eeni od strane srpske i hrvatske bur\u017eoazije; Narodna autonomija BiH jedino je pravilno rje\u0161enje koje je zajedni\u010dki interes muslimanskih, srpskih i hrvatskih masa\u201c (Pejanovi\u0107, 2012: 24).<\/span><\/p>\n Jugoslavenski komunisti insistiraju u jednom zaklju\u010dku konferencije da se nastavi \u201eborba protiv poku\u0161aja srpske i hrvatske bur\u017eoazije da me\u0111usobno dijeli BiH i ne pitaju\u0107i narode tih oblasti\u201c, da \u201enarodi BiH treba da se sami slobodno opredijele i na\u0111u rje\u0161enje za ure\u0111enje u tim oblastima putem autonomije i sli\u010dno\u201c, te da \u201enarodnu autonomiju srpske, hrvatske i muslimanske radne mase mogu posti\u0107i svojom zajedni\u010dkom borbom\u201c (Pejanovi\u0107, 2012: 24). Pejanovi\u0107 u svojoj knjizi slijedi razvoj ove ideje, ljevi\u010darske vizije koja se suprotstavila etnonacionalisti\u010dkoj viziji desnice i potpuno odbacila buru\u017ejske hegemonijske okvire jedno(etni\u010dke)-nacije-dr\u017eave. Ljevi\u010darska vizija insistirala je na nu\u017enom o\u010duvanju teritorijalnog jedinstva BiH dok je desni\u010darska etnonacionalisti\u010dka vizija insistirla na etnoteritorijalnoj podjeli. Tako je ljevi\u010darsko rje\u0161enje, premda tada jo\u0161 uvijek u sferi principa, pretpostavljalo jedan politi\u010dki etnitet bez ekskluzivnog etnonacionalnog vlasni\u0161tva bilo nad cijelom provincijom bilo nad nekim njezinim dijelom, i bez sredi\u0161nje nacije koja se neizbje\u017eno javlja kao rezultat procesa takozvanog etni\u010dkog razlu\u010divanja (Brubaker, 1995), \u0161to se desilo u mnogim podru\u010djima Europe toga doba: Gr\u010dka, Turska, Poljska itd. Iz dana\u0161nje perspektive, mo\u017eemo primijetiti da je ljevi\u010darska perspektiva BiH bila usredoto\u010dena na jednakost etni\u010dkih-naroda koji \u017eive u etni\u010dki mije\u0161anoj sredini i koji su distribuirani gotovo u jednakom omjeru po cijeloj provinciji, dok je pred-komunisti\u010dka (1939) i, na \u017ealost, post-komunisti\u010dka (1990) desni\u010darska, nacionalisti\u010dka perspektiva bila usredoto\u010dena na etni\u010dke i nacionalisti\u010dke mobilizacije s ciljem stvaranja etni\u010dki razlu\u010denih teritorija koje \u0107e poslije biti prisajedinjene sa \u0161irom jednom-nacijom-jednom-dr\u017eavom bosanskohercegova\u010dkog susjedstva. Zbog toga je jedan recentniji sporazum, Sporazum iz 1991. izme\u0111u Milo\u0161evi\u0107a i Tu\u0111mana toliko mnogo nalikovao Sporazumu iz 1939. Oba sporazuma izviru iz istog naslje\u0111a etni\u010dkog nacionalizma i ideje ‘kona\u010dnog rje\u0161enja nacionalnog pitanja’ po modelu jedna (etno)nacija jedna dr\u017eava.<\/span><\/p>\n Samo je neizbje\u017eni tok historije sprije\u010dio provo\u0111enje Sporazuma iz 1939. Nakon agresije i masivne invazije Sila osovine i njezinih saveznika kao \u0161to su Ma\u0111arska i Bugarska na Kraljevinu Jugoslaviju aprila 1941. srpske i hrvatske politi\u010dke elite uglavnom su se priklonile agresorima. Jugoslavija je rasformirana kako su se ustanovljavali novi re\u017eimi naklonjeni Silama osovine: ‘Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska’ pod rukovodstvom Ante Paveli\u0107a i Srbija profa\u0161isti\u010dki nastrojenog Milana Nedi\u0107a.Cijela BiH postala je provincija ‘Herceg-Bosna’ Paveli\u0107eve marionetske dr\u017eave. Samo je jugoslavenska Komunisti\u010dka partija pokazala neophodan nivo odlu\u010dnosti da organizira otpor i da se suprotstavi agresoru i marionetskim doma\u0107im snagama \u2013 jedinicama hrvatskih usta\u0161a i srpskih \u010detnika. Kako je antifa\u0161isti\u010dki oslobodila\u010dki pokret ja\u010dao tokom 1941. i 1942. godine BiH je postepeno postajala revolucionarna sila sposobna da oslobodi dvije tre\u0107ine svog teritorija i sada je trebala svoju politi\u010dku artikulaciju kao odgovor na va\u017eno pitanje svog budu\u0107eg statusa. Mirko Pejanovi\u0107 nagla\u0161ava da se \u00abu po\u010detnoj fazi diskusija (o statusu BiH u budu\u0107oj jugoslavenskoj federaciji \u2013 A.M.) oblikovala opcija po kojoj bi BiH imala status pokrajine u jugoslovenskoj zajednici ravnopravnih naroda. U statusu pokrajine BiH bi mogla egzistirati kao pokrajina u sastavu Srbije, kao pokrajina u sastavu Hrvatske ili kao pokrajina vezana za ustanove jugoslovenske federacije. I jedna, i druga i tre\u0107a mogu\u0107nost bile su predmet razmatranja i ta\u017eenja rje\u0161enja za BiH\u00bb (Pejanovi\u0107, 2012: 27). U stvari, komunisti su se \u010dvrsto dr\u017eali ideje da je Bosna autonomna provincija, entitet za sebe, ali kakav ta\u010dno oblik ta autonomija treba da ima, nije bilo sasvim jasno. Mirko Pejanovi\u0107 izdvaja klju\u010dnu li\u010dnost koja je u\u010destvovala u ovom uzbudljivom i nepredvidivom politi\u010dkom trileru. Rodoljub \u010colakovi\u0107 iz Komiteta bosanskohercegova\u010dke KP suprotstavio se svim ovim otvorenim opcijama i generalno pogre\u0161noj ideji da federalna konstrukcija Jugoslavije treba biti osnovana na principu da broj nacija treba da odgovora broju jedinica budu\u0107e federacije. On je taj princip smatrao odvi\u0161e mehani\u010dkim i uskim. Nadalje, s razlogom se me\u0111u bosanskohercegova\u010dkim komunistima strahovalo da bi takav pristup mogao o\u017eivjeti i iznova inicirati nacionalizacijske procese u federaciji u kojoj bi sve njezine jedinice bile oblikovane po principu nacionalne dr\u017eave. Pitanje pripadanja federalne jedinice koja nema jasan dominantni etni\u010dki referent mogao bi tako ponovo prizvati etnonacionalisti\u010dke poku\u0161aje aproprijacije te provincije.<\/span><\/p>\n Rodoljub \u010colakovi\u0107 je imaju\u0107i sve to na umu sugerirao sljede\u0107e:<\/span><\/p>\n Pripojiti BiH ma kojoj od ovih dviju (hrvatskoj ili srpskoj federalnoj jedinici \u2013 A.M.), zna\u010dilo bi izazvati niz sumnji kod Hrvata, odnosno kod Srba, a pogotovo kod Muslimana. Takvo rje\u0161enje bilo bi i neta\u010dan i politi\u010dki \u0161tetan odgovor na ono zlosretno pitanje: \u00ab\u010cija je Bosna, srpska ili hrvatska?\u00bb, koje su pokazali velikosrpski i velikohrvatski \u0161ovinisti. BiH je ve\u0107 historijski formirana geografsko-ekonomska cjelina sa svojom specifi\u010dnom politi\u010dkom problematikom (vi\u0161eetni\u010dka i vi\u0161ekonfesionalna zajednica). Sigurno je da \u0107e se ova vi\u0161eetni\u010dka specifi\u010dnost br\u017ee i lak\u0161e rje\u0161avati ako BiH bude federalna jedinica ravnopravnasa ostalim jugoslovenskim zemljama. To \u0107e biti pravi odgovor i srpskim i hrvatskim i muslimanskim reakcionarima i \u0161ovinistima koji zna\u010di da BiH nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego da je i srpska i hrvatska i muslimanska. (Pejanovi\u0107, 2012: 27-28)<\/span><\/p><\/blockquote>\n Rodoljub \u010colakovi\u0107 je, prema Mirku Pejanovi\u0107u, odredio ton prvog zasjedanja bosanskog revolucionarnog konventa \u2013 ZAVNOBiH-a \u2013 odr\u017eanog 25.11.1943. godine. Revolucionarna skup\u0161tina postala je, kako ka\u017ee Pejanovi\u0107, najvi\u0161e politi\u010dko tijelo BiH. Ovaj akt suverene volje bio je \u2013 re\u010deno terminima politi\u010dke filozofije \u2013 prvi dio izvornog dru\u0161tvenog ugovora bosanskohercegova\u010dkih naroda i gra\u0111ana. Ovaj konvent konstituirao je BiH kao suverenu republiku svojih naroda: Srba, Hrvata i Muslimana. Ovaj akt od historijskog zna\u010daja \u2013 ne samo za bosanske narode, ne samo za Jugoslaviju ve\u0107, op\u0107enito, ovaj primjer konstitucije BiH potkopao je hegemonijski uniformni model procesa etni\u010dke nacionalizacije u srednjoj i jugoisto\u010dnoj Europi koji je iniciran uvo\u0111enjem kapitalisti\u010dkih proizvodnih odnosa u drugoj polovini 19. stolje\u0107a. On je tako\u0111er potkopao dominantni model rje\u0161enja nacionalnih pitanja u komunisti\u010dkom svijetu. Treba da imamo na umu da su sve sovjetske i jugoslavenske republike izuzev BiH bile dr\u017eave-nacije sa svojim dominantnim etni\u010dki homogenim sredi\u0161njim etni\u010dkim narodima. Rje\u0161enje za BiH bilo je presedan. Namjesto uniformnog modela nacije-dr\u017eave, bosanska republika bila fleksibilna i podjednako suodre\u0111ena dvojako: kao zajednica ‘jednakih naroda’, ali tako\u0111er i kao zajednica ‘jednakih gra\u0111ana’, u skladu s Deklaracijom o ljudskim pravima bosanskohercegova\u010dkih gra\u0111ana koja je done\u0161ena na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, jula 1944. godine. Ova Deklaracija garantirala je slobodu vjeroispovijesti, izbora i udru\u017eivanja, slobodu \u0161tampe i li\u010dne imovine te sigurnost gra\u0111ana, slobodu privatne inicijative u ekonomiji i jednakost \u017eena s mu\u0161karcima tri godine prije nego je usvojena Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima.<\/span><\/p>\n Ova naro\u010dita vizija ‘multietni\u010dke republike’, ili republike ‘pluralnog Mno\u0161tva’, a ne republike ‘hegemonijskog Jednog’ (naroda, nacije), historijska zajednica koja ne samo \u0161to je uspje\u0161no funkcionirala desetlje\u0107ima donose\u0107i do tada nevi\u0111eni materijalni, kulturni i politi\u010dki prosperitet svojim gra\u0111anima, ve\u0107 izgleda da \u0107e njezin model imati jo\u0161 vi\u0161e zna\u010daja u budu\u0107nosti, ne samo BiH, ve\u0107 i Europe koja se suo\u010dava s procesima u kojima \u0107e ili prevazi\u0107i model dr\u017eave-nacije, ili \u0107e u\u0107i u procese retrakcije i re-homogenizacije koji nas mo\u017ee odvesti do obnove populisti\u010dkog autoritarizma. S mjesta gdje se nalazimo danas, mo\u017eemo re\u0107i da je ova naro\u010dita ljevi\u010darska perspektiva za BiH, bila usredoto\u010dena na stvarnu jednakost etni\u010dkih-nacija, dok je bosanska perspektiva u politici Kraljevine Jugoslavije personaliziranoj u Cvetkovi\u0107u, vo\u0111i srpskih nacionalista i Ma\u010deku, vo\u0111i hrvatskih nacionalista, bila usredoto\u010dena na podjelu Bosne, to jest na etni\u010dke i nacionalisti\u010dke mobilizacije u svrhu stvaranja etni\u010dki razlu\u010denih teritorija u Bosni, dvije etni\u010dki homogene banovine. <\/span><\/p>\n Gotovo 50 godina nakon toga, u osvit demokratske tranzicije, jedan od prvih ciljeva rastu\u0107e srpske, hrvatske i muslimanske (bo\u0161nja\u010dke) nacionalisti\u010dke antikomunisti\u010dke koalicije koja je pobijedila na prvim vi\u0161estrana\u010dkim izborima 1990. godine, nije bio samo ru\u0161enje komunisti\u010dkog re\u017eima, ve\u0107 i da se odbace svi fundamentalni principi na kojima je BiH bila izgra\u0111ena. Odba\u010deni kao puka komunisti\u010dka propaganda zavnobihovski principi su zamijeneni \u2013 rije\u010dima novih nacionalisti\u010dkih vo\u0111a \u2013 ‘novim-starim dru\u0161tvenim ugovorom’, eufemisti\u010dki nazvanim ‘novim dogovorom bosanskohercegova\u010dkih naroda’. Ovaj dogovor, me\u0111utim, rezultirao je u specifi\u010dnoj formi etnopolitike koja je regenerirala procese etni\u010dke nacionalizacije podrazumijevaju\u0107i ‘izgradnju svoje nacionalne dr\u017eave’ u podru\u010djima koja su se na\u0161la pod etnonacionalisti\u010dkom kontrolom, procesima koji su bili prekinuti komunisti\u010dkom pobjedom u Drugom svjetskom ratu. Ovi novi-stari procesi desili su se sada najprije u svojoj naoru\u017eanoj formi ‘nacionalne revolucije’, a onda u peudodemokratskoj formi etnokratije koja je samo produbila etni\u010dke podjele i odr\u017eavala teritorijalnu distribuciju proizvedenu sredstvima rata.<\/span><\/p>\n Odmah po svojoj uspostavi 1990. godine, etni\u010dki partijski pluralizam po\u010deo je iskazivati svoju kolosalnu nesposobnost u izgradnji konsenzusa, dr\u017eave, no istovremeno iskazivao je svoju odurnu imaginaciju u generiranju konflikata i proizvodnji permanentne krize \u0161to, izgleda, predstavlja njegovu fundamentalnu karakteristiku do dana\u0161njeg dana. Namjesto demokratije, bosanska dr\u017eava skon\u010dala je u temeljitoj etnokratiji. Pod rukovodstvom etnonacionalistikih snaga politi\u010dki procesi u BiH su preusmjereni k ustanovljenju etni\u010dkih dr\u017eavapod suverenim autoritetom jedne partikularne entonacionalisti\u010dke elite \u010dija se dominacija nadalje utvr\u0111uje medijima i religijskim institucijama. Gra\u0111ani su nemilosrdno podvrgnuti discipliniraju\u0107im mjerama politi\u010dkih homogenizacija koje konstantno provode radikalizirani, ali nesaknckonirani politi\u010dki govori. Sistem se temelji na punom politi\u010dkom, ekonomskom i kulturnom razvla\u0161tenju obi\u010dnih gra\u0111ana bez obzira na njihovo etni\u010dko porijeklo.<\/span><\/p>\n Tako, u proteklih stotinu godina BiH je egzistirala u dva oblika dr\u017eavnosti. Jedan, ljevi\u010darski oblik koji se temeljio na dva me\u0111usobno povezana principa pune jednakosti bosanskih naroda bez etni\u010dke partikularne teritorijalizacije i pune jednakosti bosanskih gra\u0111ana. Naravno, ovaj period egzistencije obilje\u017een je intervalima autiritarizma i kr\u0161enja ljudskih prava. drugi, nacionalisti\u010dki oblik karakteristi\u010dan za prve tri dekade 20. stolje\u0107a i posljednje tri dekade osnivao se na etni\u010dkoj teritorijalizaciji bosankih naroda, na punoj nejednakosti bosanskih gra\u0111ana. I ovaj period obilje\u017een je intervalima autoritarizma uz flagrantnu ignoranciju ljudskih prava (uklju\u010duju\u0107i jo\u0161 uvijek va\u017ee\u0107i antisemitski i antiromski \u010clan 5 Ustava). Prva vizija temelji se na historijskim \u010dinjenicama zajedni\u010dkog iskustva \u017eivota u etni\u010dki raznovrsnom okru\u017eenju; druga vizija temelji se na, recimo to u skladu sa savremenim vokabularom, ‘alternativnim \u010dinjenicama’ o drevnim plemenskim mr\u017enjama i nu\u017enosti separacije i segregacije koja se vrlo \u010desto ‘opravdava’ vokabularom ljudskih prava. Prva vizija implicira dijalekti\u010dke kolektivne identitete unutar kojih je etni\u010dki identitet na jedan supstancijalno egzistencijalan na\u010din kodeterminiran drugima.<\/span><\/p>\n U republici Mno\u0161tva, zami\u0161ljenoj ZAVNOBiH-om, etni\u010dko-nacionalno pitanje jedne grupe ne mo\u017ee biti rje\u0161avano bez simultanog rje\u0161avanja etni\u010dko-nacionalnih pitanja druge dvije grupe. Perspektiva jedne grupe data je uvijek u kontekstualnom horizontu druge dvije \u2013 i tako u ekonomiji, historiji, kulturi, umjetnostima i samim tim i u politici. Pod prvom vizijom, unato\u010d ograni\u010denjima socijalisti\u010dkog re\u017eima, Bosna do\u017eivljava op\u0107i progres u kulturnim i ekonomskim sektorima. Pod drugom vizijom, Bosna do\u017eivljava rat, destrukciju, genocid, bijedu, nevi\u0111eno propadanje u ekonomiji i kulturi. Ljevi\u010darska perspektiva za BiH fokusirala se na jednakost bosanskih naroda; desni\u010darska, nacionalisti\u010dka, bur\u017eoaska perspektiva fokusirala se na egzistencijalnu prijetnju i ugro\u017eeno bi\u0107e partikularnog naroda. Koju od ove dvije odabrati? Naravno, pitanje je retori\u010dko, s obzirom da povratak na socijalisti\u010dki samoupravni sistem vi\u0161e nije mogu\u0107, ali, s druge strane, ni nacionalizam nije kosmi\u010dka nu\u017enost. Slu\u010daj Br\u010dko Distrikta BiH<\/span> ili grada Tuzle za vrijeme rata 1992-95<\/span> i poslije pokazuje da Bosna mo\u017ee biti solidna multietni\u010dka liberalna demokratija samo ukoliko se odbaci princip etni\u010dke teritorijalnosti. U dodatku, nedavne poplave u BiH (2014) pokazale su nasuprot o\u010dekivanjima nacionalisti\u010dkih elita, enormni potencijal obi\u010dnih gra\u0111ana da se uklju\u010de u razvoj mre\u017ea solidarnosti koje nadaleko nadilaze etni\u010dke granice. Bezbrojne dnevne interakcije me\u0111u samim gra\u0111anima na poljima trgovine, ekonomije, kulture, nauke, medija, gra\u0111anskog aktivizma, obrazovanja i \u010dega jo\u0161 sve ne, daleko prevazilaze etni\u010dke granice koje im name\u0107u etnokratske elite, nova vladaju\u0107a klasa, i na taj na\u010din proizvode enormni simboli\u010dki kapital otvaraju\u0107i sferu politi\u010dkog koju treba aproprirati i artikulirati u diskursu jednog novog kolektivnog politi\u010dkog subjektiviteta. Zaista, za autore kao \u0161to su Laclau i Mouffe \u201ekolektivni subjektivitet rezultat je artikulacijskih praksi i odnosi se i odr\u017eava uz pomo\u0107 partikularnog diskursa\u201c (Harrison, 2014: 46).<\/span><\/p>\n Iako unutar sada\u0161njeg etnopoliti\u010dkog institucionalnog aran\u017emana <\/span>demos<\/span><\/i> ne mo\u017ee biti adekvatno artikuliran, njega konstantno u\u0161utkuje <\/span>etnos<\/span><\/i>, to dakako ne zna\u010di da u zemlji ne postoji demos, kako se to obi\u010dno zaklju\u010duje. Dakle, ne moramo mijenjati niti kriviti gra\u0111ane, ve\u0107 samo diskriminatorni i poni\u017eavaju\u0107i institucionalni aran\u017eman koga treba mijenjati, kao \u0161to je, na primjer, institucionalni aran\u017eman ropstva u SAD bio promijenjen. Zbog toga \u0161to se dva puta u proteklih stotinu godina etni\u010dki nacionalizam pokazao kao degradiraju\u0107a, destruktivna, smrtonosna zlo\u010dina\u010dka snaga odgovorna za najgora zvjerstva tokom 1940-tih tako i 1990-tih. On je dva puta imao \u0161ansu da prika\u017ee svoje potencijale, karakteristike i ograni\u010denja, i njegova postignu\u0107a dva puta su se pokazala katastrofalnim za gra\u0111ane BiH. Nikola Babi\u0107 identificira ono \u0161to on naziva trajnim obilje\u017ejima bur\u017eoasko-nacionalisti\u010dke politike u BiH:<\/span><\/p>\n Gra\u0111anske politi\u010dke snage u BiH koje su svojom politikom neprekidno slabile veze izme\u0111u njenih naroda \u2013 Muslimana, Srba i Hrvata, unosile su u ovom razdoblju (1938-1941) samo nove elemente smutnje i nepovjerenja me\u0111u njima parolama o srpskoj bosni i Hercegovini, o hrvatskoj Bosni i Hercegovini, o muslimanskoj autonomiji BiH. U uslovima neposredne opasnosti od fa\u0161isti\u010dke agresije i profa\u0161isti\u010dke orijentacije jugoslovenskog bur\u017eoaskog re\u017eima ovakva politika gra\u0111anskih snaga omogu\u0107avala je jo\u0161 drasti\u010dnije socijalno i nacionalno ugnjetavanje naroda i narodnosti, radni\u010dke klase i svih radnih slojeva\u201c. (Babi\u0107, 1980: 7)<\/span><\/p>\n Na\u0161e iskustvo s dominacijom etni\u010dkog nacionalizma u\u010di nas da je bilo kakva stabilizacija ili konsolidacija na nacionalisti\u010dkoj osnovi jednostavo nemogu\u0107a. On nastavlja da vodi k novim oblicima ugnjetavanja i razvla\u0161\u0107ivanja Mno\u0161tva. Uvijek \u0107e bivi novih krugova radikalizacija i etni\u010dkih mobilizacija. Etni\u010dki nacionalizam na Balkanu ba\u0161 kao i \u0161ovinisti\u010dki krajnje desni nacionalizmi dana\u0161nje Europe ne mogu se pripitomiti, civilizirati i dolazimo do ta\u010dke kada \u0107emo svi mi na ovom na\u0161em malom kontinentu morati zauzeti stav.<\/span><\/p>\n Literatura<\/span><\/i>:<\/span><\/p>\n Babi\u0107, Nikola: \u00abUvodna rije\u010d\u00bb in <\/span>IV i V konferencija KPJ za BiH u istorijskom razvitku revolucionarnog pokreta 1938-1941<\/span><\/i>, Antoni\u0107, Z, et al., ed., (Sarajevo: Institut za istoriju, 1980); 7-9.<\/span><\/p>\n Brubaker, Rogers: \u00abAftermaths of Empire and the unmixing of peoples: Historical and comparative perspectives\u00bb, <\/span>Ethnic and Racia lStudies<\/span><\/i>, Vol. 18, No.2, April 1995: 189-218, Routledge.<\/span><\/p>\n Harrison, Oliver, <\/span>Revolutionary Subjectivity in Post-Marxist Thought<\/span><\/i>, (Ashgate, 2014).<\/span><\/p>\n Pejanovi\u0107, Mirko, <\/span>Ogledi o dr\u017eavnosti i politi\u010dkom razvoju BiH<\/span><\/i> (Sarajevo: \u0160ahinpa\u0161i\u0107, 2012).<\/span><\/p>\n <\/p>\n Notes<\/p> Ovaj tekst nudi uglavnom kratak pregled izvora moderne bosanskohercegova\u010dke dr\u017eavnosti koja se danas obilje\u017eava, barem na jednoj tre\u0107ini njezina teritorija kao 25.11. \u2013 Dan dr\u017eavnosti. Ovaj praznik referira na prvo zasjedanje AVNOBiH-a koje se odr\u017ealo u Mrkonji\u0107 Gradu na slobodnoj teritoriji 25.11.1943. Ovo zasjedanje se razumijeva kao utemeljuju\u0107i revolucionarni doga\u0111aj moderne bosanske dr\u017eave, a u isto vrijeme je, kako \u0107u […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[267],"tags":[],"class_list":["post-3790","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-13-no-1-2018-january","contributor-asim-mujkic","volume-13-no-1-2018-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3790","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3790"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3790\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3797,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3790\/revisions\/3797"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3790"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3790"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3790"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}