{"id":3778,"date":"2017-10-20T05:20:14","date_gmt":"2017-10-20T12:20:14","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=3778"},"modified":"2018-06-30T07:50:27","modified_gmt":"2018-06-30T14:50:27","slug":"at-the-beginning-love-in-life-hatred-at-the-end-remembrance","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-12-no-4-2017october\/at-the-beginning-love-in-life-hatred-at-the-end-remembrance\/","title":{"rendered":"U PO\u010cETKU LJUBAV, U \u017dIVOTU MR\u017dNJA, NA KRAJU SJE\u0106ANJE"},"content":{"rendered":"<p><span style=\"font-weight: 400;\">Sje\u0107am se k\u2019o sad, tr\u010dkarali smo bosi po pra\u0161njavom makadamu ispred zgrade moji prijeratni drugari i ja. Bezbroj puta smo zajedno gradili kule u pijesku, pravili kola\u010de od blata, igrali se \u017emurke, klikera, kockica, \u0161kole, lasti\u0161a, pjevali smo zajedno neke drage, vesele dje\u010dije pjesmice. Sje\u0107am se i \u010dika Simbada. Koliko smo puta nasjeli na njegove bezazlene \u0161ale: \u2018\u2019Eno helikopter se spustio gore na cesti i bacaju djeci \u010dokolade i bombone.\u2019\u2019 Kako smo samo brzo tr\u010dali, dr\u017ee\u0107i se za ruke, svi zajedno, u susret helikopteru kojeg nikad nije bilo.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Sje\u0107am se i o\u010devog obja\u0161njenja nakon \u0161to se za\u010duo prvi pucanj i odjek ispaljene granate u daljini nakon \u010dega je uslijedila i sirena uzbune iz fabrike soli preko puta na\u0161e zgrade: \u2018\u2019Nemoj da te bude strah. To su se neki va\u017eni ljudi malo posva\u0111ali\u2019\u2019, kazao je, \u2018\u2019ali striko je tamo na drugoj strani i on zna gdje je na\u0161a zgrada i ne\u0107e slati granate nama.\u2019\u2019 Moji ratni drugari i ja smo nastavili tr\u010dkarati ali oprezno i pod strahom, oslu\u0161kuju\u0107i taj zvuk ispaljene granate u daljini nakon kojeg bi uvijek uslijedila sirena uzbune, a onda bismo u\u017eurbano tr\u010dali ka najbli\u017eem skloni\u0161tu. Na\u0161e nekada\u0161nje igre \u017emurke su postajale na\u0161a svakodnevna realnost u skloni\u0161tu. Klikere smo zamijenili vru\u0107im gelerima koje smo pronalazili po izlasku iz skloni\u0161ta. Na\u0161e kule od pijeska su svakodnevno ru\u0161ili ti neki va\u017eni ljudi koji su se malo posva\u0111ali. Nakon \u0161to sam jednog dana i\u0161\u010dupala geler iz vrata na\u0161eg stana rekla sam ocu kako su ti neki va\u017eni ljudi ba\u0161 zli i da su se oni izgleda puno posva\u0111ali te &nbsp;da je striko izgleda zaboravio gdje je na\u0161a zgrada. Uve\u010de su nam javili da je striko, koji je tada imao 19 godina, poginuo.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">\u010cika Simbad se vi\u0161e nije \u0161alio sa nama. Kazao mi je jednog dana da je jako tu\u017ean jer je njegova \u017eena, teta Nada, pobjegla sa njihovom djecom na \u2018du\u0161mansku stranu\u2019 i da on nije mogao oti\u0107i sa njima jer je ona Srpkinja a on Musliman. Tada sam prvi put \u010dula te dvije rije\u010di i nisam znala \u0161ta zna\u010de i nije mi bilo bitno&#8230;Nekome izgleda jeste&#8230; Mog oca su svi zvali Crnogorac. Znala sam \u0161ta ta rije\u010d zna\u010di. Otac je iz Crne Gore i zato su ga tako zvali. U tim danima se \u010desto spominjala rije\u010d Hrvatica i to uvijek kad su se tata i mama sva\u0111ali pa sam pretpostavljala da je to ne\u0161to lo\u0161e. A mene&#8230;mene su zvali \u2018polutanka\u2019. \u010cak i tada mi se ta rije\u010d \u010dinila nekako pogrdnom.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Moje djetinjstvo se nakon toga svelo na izbjegli\u0161tvo, na \u010dekanje u dugim redovima za paket pomo\u0107i Crvenog Krsta, na \u010dvoke koje su mi udarali dok su me zvali Usta\u0161om i \u2018malim Artukovi\u0107em\u2019 a nakon \u0161to se rat zavr\u0161io i nakon \u0161to sam se vratila u rodnu Tuzlu na \u2018epitet\u2019 \u010cetniku\u0161a.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">***<\/span><\/p>\n<p><i><span style=\"font-weight: 400;\">Treba li da ka\u017eem i da vi\u0161e ne progovorim? Treba li ne\u0161to da u\u010dinim, pa da vi\u0161e nikad ni\u0161ta ne u\u010dinim? Treba li da \u0107utim, zadovoljan \u0161to sam \u017eiv?<\/span><\/i><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Vrijeme je prolazilo i ja sam odrastala&#8230; Odrastala i uvijek \u0107utala&#8230; \u0106utala za one granate, za gelere, za skloni\u0161te, za strica, za oca, za izbjegli\u0161tvo, za \u010dvoke, za sve! Danas ne \u017eelim da \u0107utim, ni danas niti ikada vi\u0161e. Bratstvo i jedinstvo onih nekih \u2018va\u017enih ljudi\u2019 koji su se \u2018malo posva\u0111ali\u2019 se svelo na mu\u010denje, silovanje, razaranje, ubijanje, na mno\u0161tvo masovnih grobnica, na mr\u017enju, na bol i suze nedu\u017enog naroda. Takvo bratstvo i jedinstvo koje ustvari nikada nije ni postojalo \u2013 ne \u017eelim. Ja sam tu, zadovoljna \u0161to sam \u017eiva ali bijesna zbog svega \u0161to se desilo. Ja sam tu i ne \u017eelim da \u0107utim kako se moje djetinjstvo nikome ne bi ponovilo.<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Iz Zbirke eseja: \u2018\u2019\u010cega je ime rat?\u2019\u2019<\/span><\/p>\n<p><span style=\"font-weight: 400;\">Produkcija Kooperativa Tuzla (Tuzla, juni 2011.godine)<\/span><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Sje\u0107am se k\u2019o sad, tr\u010dkarali smo bosi po pra\u0161njavom makadamu ispred zgrade moji prijeratni drugari i ja. Bezbroj puta smo zajedno gradili kule u pijesku, pravili kola\u010de od blata, igrali se \u017emurke, klikera, kockica, \u0161kole, lasti\u0161a, pjevali smo zajedno neke drage, vesele dje\u010dije pjesmice. Sje\u0107am se i \u010dika Simbada. Koliko smo puta nasjeli na njegove bezazlene \u0161ale: \u2018\u2019Eno helikopter se&nbsp; [<a href=\"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-12-no-4-2017october\/at-the-beginning-love-in-life-hatred-at-the-end-remembrance\/\">&hellip;<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[266],"tags":[],"class_list":["post-3778","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-12-no-4-2017october","contributor-bojana-vukovic","volume-12-no-4-2017october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3778","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3778"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3778\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3788,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3778\/revisions\/3788"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3778"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3778"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3778"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}