Prema UNESCO-u obrazovanje je dio kulture; gdje se, u isto vrijeme izra\u017eavaju i dolaze do izra\u017eaja obrazovni i socijalizacijski efekti kulture. Za razliku od drugih me\u0111unarodnih organizacija, UNESCO prioritizira fundamentalne efekte kulture i kulturni karakter obrazovanja. Kroz ovaj anga\u017eman, UNESCO-va koncepcija ekonomije i kulture ovu organizaciju razlikuje od drugih organizacija. Prisutne su tri su osnovne publikacije koje to ilustriraju: Faurev izvje\u0161taj “U\u010diti biti” (1972), Delorsov izvje\u0161taj “U\u010denje: blago iznutra” (1996) i “Promi\u0161ljanje obrazovanja, prema globalno op\u0107em dobru? “(2015). Ono \u0161to je zajedni\u010dko za ove studije jeste poku\u0161aj da se razvije okvir, koji \u0107e biti orijentiran ljudskim pravima.<\/p>\n
Faurev izvje\u0161taj je posve\u0107en razvoju koncepta “socijalnog u\u010denja” i “zarade za \u017eivot”. Poja\u0161njeno je da se u sve komplikovanijem svijetu u\u010denje ne mo\u017ee ograni\u010diti samo na \u0161kole. Ljudi u\u010de i u dru\u0161tvenom \u017eivotu, u socijalnim ustanovama, na radnom mjestu, u medijima, pa \u010dak i u slobodno vrijeme. Za to je potreban cijeli \u017eivot. Naglasak je stavljen na pravo svakog pojedinca da u\u010di za li\u010dni, socijalni, ekonomski, politi\u010dki i kulturni razvoj.<\/p>\n
Deloresov izvje\u0161taj isti\u010de ovu ideju kroz \u010detiri u\u010denja: u\u010diti znati, u\u010diti u\u010diniti, u\u010diti \u017eivjeti zajedno, u\u010diti biti. U centru pa\u017enje su na\u010dini u\u010denja i priroda dru\u0161tva. Izvje\u0161taj isti\u010de potrebu organskog razvoja cjelokupnog \u010dovjeka. UNESCO vrijednosti se ovdje samo potvr\u0111uju, dok se nastoje izbje\u0107i ideje i ideali tr\u017ei\u0161ta na osnovama obrazovanja. Posljednjih nekoliko dekada donose se zna\u010dajne promjene (UNESCO, 2015). Pojavili su se novi oblici kompanija i socijalnih veb-stranica, koji su donijeli nove i te\u0161ke izazove (GIL \/ WULF 2015). Globalizacijom se smanjenje naglo siroma\u0161enje, ali istovremeno su stvoreni i uslovi za ra\u0161irenje nezaposlenosti, naro\u010dito mladih, kao i naglo boga\u0107enje i jaz izme\u0111u dr\u017eavama. \u010cesto, dominantni edukacijski sistemi doprinose nastanku ovih diskrepancija, umjesto da ih reduciraju. Televizija, Interent, mobilne tehnologije i drugi digitalni mediji doprinose novim na\u010dinima kulturne produkcije, ali blizu 60 % svjetske populacije je izolirano od ovih tehnologija. Obrazovanje se danas u potpunosti treba posmatrati sa globalne perspektive. Ekonomski i ekolo\u0161ki razvoj, kao i podsticanje mladih ljudi u urbanim i ruralnim podru\u010djima je od vitalnog zna\u010daja. Moraju se njegovati nove vje\u0161tine i sposobnosti. Uz odr\u017eivost i socijalnu pravdu, nastaju razli\u010diti pogledi na svijet i rastu sistemi znanja. (WULF 2013b; WULF 2013A WULF 2014.).<\/p>\n
1. Obrazovanje i kultura<\/strong><\/p>\n UN i UNESCO su u proteklih desetak godina imali za cilj pobolj\u0161ati stanje mladih i osoba s invaliditetom, kako bi se stvorio odr\u017eiv napredak u obrazovanju. Reforme obrazovanja su sada u toku. Konvencija o invaliditetu UN-a (UN CRPD) nije kreirala neka posebna prava, ali je dala pregled univerzalnih ljudskih prava osoba s invaliditetom. U\u010de\u0161\u0107e osoba s invaliditetom u javnoj sferi je ljudsko pravo. Osobe s invaliditetom dolaze iz svih sfera \u017eivota. Konvencija ima za cilj pobolj\u0161ati \u017eivotne uslove osoba s invaliditetom kroz pobolj\u0161anje dostupnosti, pokretljivosti, zdravstvenu za\u0161titu, obrazovanje, mogu\u0107nosti za zapo\u0161ljavanje i u\u010de\u0161\u0107e u politi\u010dkom \u017eivotu. U posljednjih nekoliko godina, napori su intenzivirani. “Ovaj pristup podrazumijeva uklju\u010denost, ali ne primarno kao neki poseban obrazovni zadatak, koji je povezan s pitanjem “pravog “mjesta podr\u0161ke u\u010denika s posebnim obrazovnim potrebama, ve\u0107 kao temeljna analiza razlika u rukovo\u0111enju heterogenim \u0161kolskim kontekstom. (Wiersing 1994, 602). Uklju\u010divanje nije ograni\u010deno samo na \u0161kolu, ve\u0107 na cjelokupan \u017eivot i proces socijalizacije.<\/p>\n U cilju promocije razvoja u umjetnosti, UNESCO-a organizira me\u0111unarodne konferencije o umjetnosti obrazovanja, zajedno s portugalskom vladom 2006. godine u Lisabonu i sa korejskom vladom 2010. godine u Seulu. Tako\u0111er, i “Kulturno obrazovanje u medijima,” u Berlinu, koje je pra\u0107eno navedenim konferencijama (UNESCO ART Education Portal). Odr\u017eivo obrazovanje u kontekstu UNESCO-a je “svijet u kojem svako ima mogu\u0107nost da se koristi kvalitetom obrazovanja i nau\u010di vrijednosti, pona\u0161anje i na\u010din \u017eivota potrebnih za odr\u017eivu budu\u0107nost i za pozitivne dru\u0161tvene promjene” (UN DECADE za odr\u017eivi razvoj 2005-2014 ).<\/p>\n 2. “Promi\u0161ljanje obrazovanja”<\/strong><\/p>\n Konceptualno, ta podru\u010dja nalaze svoje utemeljenje u UNESCO-knjigama “Promi\u0161ljanje obrazovanja”, koji, determinira kako bi obrazovanje u globaliziranom svijetu trebalo sagledati. To se elaborira na prethodno razvijene UNESCO-ve vrijednosti, koncepate i prakse. Drugo, ima za cilj okupiti nove ideje i strategije za razvoj, koji su primarni uvjeti za efektnije mijenjanja svijeta. Ova mjesta odr\u017eivosti su u sredi\u0161tu obrazovanja. U isto vrijeme, tako\u0111er, va\u017eno je da cijenimo na\u010dela humanisti\u010dkog obrazovanja, na\u0161e dru\u0161tvene tradicije oblikovanja znanja, te da smo svjesni va\u017enosti razmi\u0161ljanja o obrazovanju u kontekstu op\u0107eg dobra.<\/p>\n Obrazovanje u kontekstu odr\u017eivosti odnosi se na: “Odr\u017eivost je akcija u kojoj se pojedinci i dru\u0161tva kre\u0107u prema boljoj budu\u0107nosti za sve, i lokalno i globalno; budu\u0107nosti u kojoj je socijalna pravda i odgovornost prema okolini vodi\u010d socioekonomskog razvoja. Promjene u dana\u0161njem povezanom i me\u0111usobno zavisnom svijetu donose slo\u017eenosti, napetosti i proturje\u010dja, kao i nove i nepredvi\u0111ene horizonte znanja (UNESCO 2015 20). U posljednjih nekoliko godina, potro\u0161nja resursa bilje\u017ei sna\u017ean rast. S obzirom na princip oskudice, ekonomski rast ne smije biti jedini cilj razvoja, i kao takav, razvoj mora biti redefiniran. To uklju\u010duje fokus na urbana podru\u010djima, jer do 2050. godine dvije tre\u0107ine ljudi \u017eivjet \u0107e u gradovima. Obrazovanje mora omogu\u0107iti ljudima da se nose s tim promijenjenim i okolnostima u \u017eivotu i da se bave robusno s izazovima, uklju\u010duju\u0107i: “cyber-svijet”, klimatske promjene, i oskudice resursa. Tako\u0111er, potrebni su novi oblici kreativnosti.<\/p>\n Obrazovanje za odr\u017eivost temelji se na humanisti\u010dkom pristupu obrazovanja i gradi se na temeljima pro\u0161losti za izgradnju prosperitetne budu\u0107nosti. U normativnim uslovima, odr\u017eivo obrazovanje uskla\u0111uje se s ljudskim dostojanstvom, jednakim pravim za sve, socijalnom pravdom, kulturnom raznoliko\u0161\u0107u, me\u0111unarodnom solidarno\u0161\u0107u i zajedni\u010dkom odgovorno\u0161\u0107u za odr\u017eivu budu\u0107nost. Nasilje, netolerancija, diskriminacija i isklju\u010denost se eliminiraju, ako je to ikako mogu\u0107e. Postoje razli\u010dita tuma\u010denja pojma “humanista”. Ove interpretacije temelje se na ateisti\u010dkim, racionalisti\u010dkim, antropocentri\u010dnim i teocentri\u010dkim ljudskim slikama, koje mnogo toga imaju zajedni\u010dkog, ali se mogu razlikovati na mnogim mjestima ili su \u010dak u suprotnosti jedne drugima.<\/p>\n Raznolik niz humanisti\u010dkih ideja uklju\u010duje: razvoj kriti\u010dkog mi\u0161ljenja i nezavisnog prosu\u0111ivanja, rje\u0161avanja problema, razvijanje sposobnosti za dijalog i odr\u017eivost, uklju\u010duju\u0107i i dru\u0161tvene, eti\u010dke, ekonomske, kulturne i duhovne dimenzije. “Humanisti\u010dki pristup vodi raspravama o obrazovanju izvan utilitarne ulogu u ekonomskom razvoju … Obrazovanje nije sticanje vje\u0161tina, ve\u0107 se tu u\u010di i o vrijednostima po\u0161tovanja i ljudskom dostojanstvu, koje su potrebne za socijalnu harmoniju u raznolikom svijetu “(UNESCO 2015, 37). “Holisti\u010dki pristup” obrazovanju, obuci i u\u010denje je zahtjev, koji “nadilazi tradicionalne dihotomije izme\u0111u kognitivnih, emocionalnih i eti\u010dki aspekta” (UNESCO 2015 39). Izvje\u0161taj zatim potvr\u0111uje \u010detiri stuba u\u010denja. Metode reforme, kreiranje sadr\u017eaja, i izgradnja prostora u\u010denja za podsticanje raznovrsnih mre\u017ea su kreirani da bi se multimedijalni oblici u\u010denja u\u010dinili pristupa\u010dnijim. Nastavnici i edukatori moraju biti humaniji i dostupniji.<\/p>\n Ograni\u010davanje nacionalnih dr\u017eava uzrokovano globalizacijom je znatno pove\u0107ano kompleksno\u0161\u0107u politika i strate\u0161kim planiranjem. U mnogim regijama, tenzije izme\u0111u obrazovanja i tr\u017ei\u0161ta rada su slabije nego ikada, pa \u010dak i dobre ocjene vi\u0161e ne garantiraju posao, \u0161to je rezultiralo sve ve\u0107im brojem generacija obespravljenih mladih. Trebao bi se podsticati bolji na\u010din prelaska iz \u0161kole na posao. Obuke i zahtjevi posla bi se morali prilagoditi promijenjenim okolnostima. Treba biti fleksibilniji, ali i podsticati organsku simbioza izme\u0111u obrazovanja i rada. Pove\u0107anje mobilnosti na tr\u017ei\u0161tu rada dovodi do problema odljeva mozgova, te oni zahtijevaju nove oblike koordinacije izme\u0111u dr\u017eavama. Cjelo\u017eivotno u\u010denje je od izuzetne va\u017enosti za gra\u0111ane svijeta. Javlja se potreba za globalnim obrazovanjem (Global Citizenship Education, GCE) i sve su ve\u0107i izazovi u vezi nacionalnih obrazovanja.<\/p>\n Razvoj svjetskog obrazovanja, zahtijeva interakciju javnog i privatnog sektora, jer “zajedni\u010dko dobro” i obrazovanje omogu\u0107uje i javnoj i privatnoj sferi da poti\u010de ispunjavanje zadataka, \u010dije ispunjenje je instrumentalno i op\u0107e dobro svih dru\u0161tava. Da bi se osigurala demokratska priroda obrazovanja potrebno je da se podsti\u010de izvr\u0161avanje razvojnih zadataka kao \u0161to su inkluzija, transparentnost i odgovornost. To se odnosi na formalno obrazovanje, ali i na neformalne procese u\u010denja, koji postaju sve va\u017eniji. U mnogim dr\u017eavama, privatizacija obrazovanja dovodi do nevidljivih granica izme\u0111u “javnog” i “privatnog”. Obrazovanje kao “op\u0107e dobro” se razlikuje od javnog obrazovanja, u sklopu kojeg obrazovanje je \u010desto identificirano sa individualisti\u010dkim i dru\u0161tveno-ekonomskim perspektivama. Obrazovanje kao “op\u0107e dobro” razmatra kulturne raznolikosti i u\u010de\u0161\u0107a u dru\u0161tvu. Tako\u0111er, obrazovanje i znanje su globalna dobra, koje \u010dine va\u017ean doprinos zajedni\u010dkom dobru svih ljudi. “Me\u0111unarodni razvoj diskursa \u010desto se odnose na obrazovanje, kao i ljudsko pravo i javno dobro. Princip obrazovanja kao osnovnog ljudskog prava, omogu\u0107ava ostvarivanje drugih ljudskih prava utemeljenih u me\u0111unarodnim okvirima. U tom slu\u010daju uloga dr\u017eave je da osigura po\u0161tovanje, ispunjenje i za\u0161titu prava na obrazovanje. Iza uloge pru\u017eanja obrazovanja, dr\u017eava mora garantirati pravo na obrazovanje “(UNESCO 2015 75).<\/p>\n 3. Odr\u017eivost kao izazov<\/strong><\/p>\n Obrazovanje igra va\u017enu ulogu kod ciljeva za odr\u017eivi razvoj, koje su donijeli predstavnici me\u0111unarodne zajednice. Na otvorenoj radnoj grupi Generalne skup\u0161tine UN-a postavljeno je sedamnaest ciljeve, s kojim se nadaju da \u0107e posti\u0107i odr\u017eivost kao cilj za razvoj \u010dovje\u010danstva. Rio + 20 zavr\u0161ni dokument “Budu\u0107nost koji \u017eelimo” sadr\u017ei odluku da se formira radna grupa koja \u0107e izraditi popis “Odr\u017eivost razvojnih ciljeva (SDG).” Ovi ciljevi kreirali su univerzalnu viziju za razvoj \u010dovje\u010danstva u narednih petnaest godina. Oni specifi\u010dno poja\u0161njavaju \u0161ta se podrazumijeva pod odr\u017eivo\u0161\u0107u. Ciljevi odr\u017eivog razvoja uklju\u010duju: 1) suzbijanje siroma\u0161tva; 2.) suzbijanje gladi i poticanje odr\u017eive poljoprivrede; 3) osiguravanje zdravlja i dobrobiti ljudi svih uzrasta; 4) inkluzija i jednakost kvaliteti obrazovanja; 5) energije za sve; 8) ekonomski razvoj za sve; 9) odr\u017eiva industrijalizacija; 10) smanjenje bogatstva nejednakosti izme\u0111u zemalja; 11) odr\u017eivi urbani razvoj; 12) ograni\u010davanje potro\u0161nje; 13) borba protiv klimatskih promjena; 14) odr\u017eivo kori\u0161tenje okeana; 15) promocija odr\u017eivog kori\u0161tenja ekosistema; 16) podr\u0161ka mirnog i inkluzivnog dru\u0161tava; 17) revitalizacija globalnog partnerstva za odr\u017eivi razvoj.<\/p>\n Oni, koji su upoznati sa UN-om, znaju da ni jedan od ovih ciljeva zaista nije ni\u0161ta novo. Ovi ciljevi se a\u017euriraju jo\u0161 od osnivanja UN-a. Ono \u0161to je novo jeste to, da ih je globalna zajednica izglasala i kao ciljeve odr\u017eivog razvoja. Obrazovanja, obuke i socijalizacije se smatraju klju\u010dnim na\u010dinom za postizanje tih ciljeva. U globalnom svijetu ciljevi za odr\u017eivi razvoj s ciljem prevazila\u017eenja problema su vrlo ra\u0161ireni. Ukoliko bi se odr\u017eivost realizovala, ne bi bilo siroma\u0161tva, gladi, bio bi dobro razvijen zdravstveni sistem i obrazovni sistem, koji ohrabruje sve ljude, na isti na\u010din, kroz cjelo\u017eivotno u\u010denje.<\/p>\n Ovi ciljevi podsje\u0107aju na velike utopije evropske historije: Platonova Republika (Plato 2000), Tommasoa Campanelle Grad sunca (CAMPANELLA 2008), Thoma Morusa Utopija (MORUS 1964), i jo\u0161 mnogo toga. Utopije, utopijska razmi\u0161ljanja i utopijske prakse su dugo bile fascinacije u oblasti obrazovanja, ali pitanje je za\u0161to one nisu provedene? Za\u0161to detaljna analiza utopija pokazuje da njihova realizacija nije po\u017eeljna? Utopije imaju tendenciju da ograni\u010de raznolikost ljudskog \u017eivota, u korist krutog dru\u0161tvenog poretka. Danas, \u017eeljeni razvoj odr\u017eivosti zahtijeva vi\u0161e raznolikosti nego bilo koja utopija, koja se ranije razvijala. Ukoliko bi se ciljevi odr\u017eivog razvoja mogli ostvariti, svakako bi bilo potrebano parcijalno ograni\u010denje temeljnih prava. Mo\u017eda bi tako cilj savr\u0161enog dru\u0161tva mogao dovesti, kao kod Horkhajmera i Adorno u “Dijalektici prosvjetiteljstva”, u njegovu potpunu suprotnost. (Horkheimer \/ Adorno 1971).<\/p>\n Da bi se postigao istinska i trajana odr\u017eivost, fundamentalno se mijenja odnos arhetipske odnos prema sebi i svijetu. Razvoj odr\u017eive budu\u0107nosti podrazumijeva transformaciju kapitalizma i razvoja novih oblika privredne saradnje, \u010dak i do uni\u0161tenja prirode, u interesu novih oblika su\u017eivota izme\u0111u ljudi i svijeta oko njih. Cilj je da se na prirodni svijet gleda kao na ne\u0161to \u0161to treba po\u0161tovati i njegovati. Jo\u0161 u davna vremena, ljudi su bili sastavni dio svijeta, koji ih okru\u017euje, pa \u010dak i u kasnijim vijekovima, kao u srednjem vijeku, ljudi su smatrali da su dio prirode Bo\u017eijeg stvaranja i stoga su dostojni po\u0161tovanja i obo\u017eavanja. Samo u modernim vremenima, s pojavom kapitalizma i kolonijalizma, taj se odnos prema prirodi iz temelja mijenja. Sada se priroda eksploati\u0161e u interesu ljudi i samo ljudi. Prijete klimatske promjene i nedostatak resursa, potrebne su nam fundamentalne promjene u odnosu prema prirodi i svijetu oko nas.<\/p>\n 4. Obrazovanje i kultura – referentni okvir 2030<\/strong><\/p>\n Nove utopijske ideje o odr\u017eivosti u obrazovanju po\u010dele su forumom o svjetskom obrazovanju u Incheonu u Koreji, u maju 2015. godine, na kojem se razgovaralo o deklaraciji i akcionom programu zacrtanih ciljeva 2015-2030. Ovoj konferenciji je prisustvovalo oko 1.500 delegata iz oko 130 zemalja. Me\u0111u u\u010desnicima su bili generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon, generalni direktor UNESCO-a, Irina Bokova, premijer Koreje, predsjednik Svjetske banke, i direktor UNICEF-a. Tako\u0111er, predstavljeni su UNDP, UNFPA, UN Women, UNHCR-a, i mnoge nevladine organizacije iz svih krajeva svijeta. Pored usvajanja Deklaracije, akcioni plan je razmatran i usvojen.<\/p>\n Cilj Deklaracije Incheon je osigurati razvoj obrazovanja u svijetu: “Osigurati inkluzivno i pravedno kvalitetno obrazovanje i promovirati cjelo\u017eivotne mogu\u0107nosti u\u010denja za sve”. Program se temelji na “humanisti\u010dkim vizijama obrazovanja i razvoja”, koji se opet temelji na osnovnim ljudskim pravima i ljudskom dostojanstvu, socijalnoj pravdi, sigurnosti, kulturnoj raznolikosti i zajedni\u010dkim odgovornostima. Obrazovanje mora biti vi\u0111eno kao javno dobro i osnovno ljudsko pravo; za \u010diju realizaciju je potrebno da podsti\u010de mir i odr\u017eivi razvoj (UNESCO 2015.). “Obrazovanje za odr\u017eivi razvoj” (ESD) treba se koristiti UNESCO-vim Globalnim akcijskim programom, koji je nastavak programa Dekade UN-a (UNESCO 2014.). U ciljevima za odr\u017eivi razvoj (ODD), Obrazovanje za odr\u017eivi razvoj (ESD) se izri\u010dito spominje kao podnaslov 4.7. Dr\u017eava \u0107e “opremiti sve u\u010denike znanjem i vje\u0161tinama potrebnim za odr\u017eivi razvoj”. “Obrazovanje za globalno gra\u0111anstvo” (GCE) je jo\u0161 jedan program, koji se mora oja\u010dati. Dodatni zahtjevi uklju\u010duju jo\u0161 i obrazovanje za ljudska prava, obrazovanje za mir i interkulturalno u\u010denje, podsticanje tolerancije i demokracije (Wintersteiner et al, 2014.).<\/p>\n Ova vizija inkluzivnog, pravedanog, kvalitetnog i cjelo\u017eivotnog obrazovanja daje referentni okvir obrazovanje, koje je me\u0111unarodna zajednica dogovorila u Incheonu. U odnosu na ranije napore, ovaj razvoj je korak naprijed. To se odnosi na napredak, \u010dak i ako se ne ostvari napredak na udaljenim lokacijama ili se ciljevi ne mogu se ostvariti u narednim godinama. Druga primjedba je: Zar to nije vizija i “veliki narativ”, koji je Fran\u00e7ois Lyotard (1979), tvrdio i prikrivao \u010dinjenicu da se u principu ovi ciljevi ne mogu sprovesti? Umjesto toga, takve vizije pru\u017eaju stepen “zadovoljstva”. To ukazuje na to da se me\u0111unarodna zajednica pobolj\u0161ala uz prethodne napore kako bi se mogli ostvariti ciljevi za odr\u017eivu budu\u0107nost. Univerzalni karakter ove izjave, me\u0111utim, krije neke pote\u0161ko\u0107e koje i dalje ko\u010de prakti\u010dan rad na provo\u0111enju reformi. Razvoj plana i programa akcije je jedna stvar, ali realizacija donosi zna\u010dajne pote\u0161ko\u0107e.<\/p>\n 5. Zaklju\u010dak <\/strong><\/p>\n UNESCO-v rad se odvija u jeku napetosti izme\u0111u univerzalnosti i raznolikosti. To je vrijedi za teoriju i praksu u oblasti kulture i obrazovanja. S obzirom na pojave u globaliziranom svijetu, javljaju se potrebe novih interdisciplinarnih ili transdisciplinarnih, interkulturalnih ili transkulturalnih istra\u017eivanja. U mnogim oblastima rada UNESCO nudi inovativna rje\u0161enja za slo\u017eene probleme. U konceptualizaciji dosada\u0161njih problema, duboke su kulturne razlike postoje, ali se mora prona\u0107i zajedni\u010dki jezik putem dijaloga, \u010dak i ako ne i uvijek bez sukoba. U podru\u010djima gdje se kulturne vrijednosti uveliko razlikuju, postoje naro\u010dito velike pote\u0161ko\u0107e, (UNESCO 2009. godine; Njema\u010dka UNESCO komisija 2009) stoga, interdisciplinarna i interkulturalna istra\u017eivanja o antropolo\u0161kim temeljima obrazovanja, obuke i socijalizacije u UNESCO-u igraju va\u017enu ulogu u ja\u010danju komplementarnih perspektiva i me\u0111usobne saradnje. (WULF 2013A; WULF 2014.).<\/p>\n Literatura<\/strong><\/p>\n BOCK HORST; HILDEBARD \/ PURE WHITE WALL; VANESSA ISABELLE \/ ZACHARIAS, WOLFGANG (ed.) (2012): Manual Arts Education. Munich.<\/p>\n CAMPANELLA, TOMMASIO. (2008): The Sunshine State. Idea of a philosophical community. Stuttgart.<\/p>\n GERMAN UNESCO COMMISSION (2009): Shaping Cultural Diversity. Bonn.<\/p>\n GERMAN UNESCO COMMISSION in cooperation with Aktion Mensch (2014): guidelines on inclusion education policy. Bonn.<\/p>\n EDUCATION FOR ALL GLOBAL MONITORING REPORT 2007 (2006): Strong foundations. Paris.<\/p>\n EDUCATION FOR ALL GLOBAL MONITORING REPORT2008 (2007): Education for All by 2015. Will we make it? Paris.<\/p>\n EDUCATION FOR ALL GLOBAL MONITORING REPORT2013 (4) Teaching and Learning: Achieving quality for all (2014). Paris. LYOTARD, JEAN-FRANCOIS. (1979): La condition postmodern. Rapport sur le savoir. Paris.<\/p>\n MORUS, THOMAS (1964): Utopia, trans. v. Ritter, G. Stuttgart.<\/p>\n PLATO: The State. Politeia (2000), ed. v. Szlez\u00e1k, Th., A .. Dusseldorf \/ Zurich.<\/p>\n UN DECADE of EDUCATION for SUSTAINABLE DEVELOPMENT 2005-2014 DESD http:\/\/www.desd.org\/index.html<\/p>\n UNESCO (1972): Learning to be. Paris.<\/p>\n UNESCO (1996): Learning. The treasure within. Paris.<\/p>\n UNESCO WORLD REPORT (2009): Investing in Cultural Diversity and Intercultural Dialogue. Paris.<\/p>\n UNESCO (2014): Roadmap for Implementing the Global Action Programme on Education for Sustainable Development. Paris.<\/p>\n NESCO (2015): Rethinking education. Towards a global common good? Paris.<\/p>\n WIERSING, ROLF. (2014): Vocational Inclusion. In: Review of Education 2014 (4). Focus: Including education, ed. v. Christoph Wulf and Hans-G\u00fcnther Ro\u00dfbach, 601-623.<\/p>\n WINTERSTEINER, WERNER \/ GROB AUER, HEIDI \/ DIEN DORFER, GERTRAUD \/ Reitmair JUAREZ, SUSANNE (2014): Global Citizenship Education. Civic Education for the global society. Vienna.<\/p>\n WULF (2013A): Anthropology. A Continental Perspective. Chicago.<\/p>\n WULF, CHRISTOPH (2013B): The mystery of the human. Paderborn u. Munich.<\/p>\n WULF, CHRISTOPH (2014): Pictures of people. Imagin\u00e4re und performative Grundlagen der Kultur. Bielefeld.<\/p>\n ZEITSCHRIFT F\u00dcR ERZIEHUNGSWISSENSCHAFT 2014 (4). Schwerpunkt: Inklusive Schulbildung, hrsg. v. Christoph Wulf und Hans-G\u00fcnther Ro\u00dfbach.<\/p>\n Bilje\u0161ka o autoru: <\/em><\/p>\n Christoph Wulf je profesor antropologije i obrazovanja, \u010dlan interdisciplinarnog Centra za historijske antropologije, posebnog istra\u017eiva\u010dkog prostora “kulture performansi “, “jezika emocija”, centara izvrsnosti, te o” Interart \/ Inter Art studije “diplomskom i poslijediplomskom studiju na Slobodnom univerzitetu u Berlinu. Njegove knjige su prevedene na vi\u0161e od 15 jezika. On je potpredsjednik njema\u010dke komisije za UNESCO. Podru\u010dja rada: historijsko-kulturne antropologija, pedago\u0161ke antropologije, estetike i interkulturalnog obrazovanja, performativnosti i obreda istra\u017eivanja, emocija, mimezisa i ma\u0161te.<\/p>\n Prevod: Minela Kerla<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Prema UNESCO-u obrazovanje je dio kulture; gdje se, u isto vrijeme izra\u017eavaju i dolaze do izra\u017eaja obrazovni i socijalizacijski efekti kulture. Za razliku od drugih me\u0111unarodnih organizacija, UNESCO prioritizira fundamentalne efekte kulture i kulturni karakter obrazovanja. Kroz ovaj anga\u017eman, UNESCO-va koncepcija ekonomije i kulture ovu organizaciju razlikuje od drugih organizacija. Prisutne su tri su osnovne publikacije koje to ilustriraju: Faurev […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[241],"tags":[],"class_list":["post-3628","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-12-no-1-2017january","contributor-christoph-wulf","volume-12-no-1-2017january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3628","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3628"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3628\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3663,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3628\/revisions\/3663"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3628"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3628"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3628"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nU deklaraciji se daje program djelovanja i iznose preporuke za razvoj \u0161kolskih sistema za 12-godi\u0161njake. Smatra se da osnovno obrazovanja treba biti slobodno i kvalitetno. Osim toga, trebao bi biti obavezan pred\u0161kolski odgoj i kao i obavezno stru\u010dno osposobljavanje. Programi pismenost odraslih se tako\u0111er, preporu\u010duju. Obrazovanje treba biti inkluzivno i jednako. Inkluzija se odnosi, ne samo na uklju\u010divanje djece s te\u0161ko\u0107ama u razvoju nego i na mnogo \u0161iri opseg i usmjerena je protiv svih oblika isklju\u010divanja i marginalizacije. Ukoliko su svi oblici isklju\u010denja sami po sebi isklju\u010duju onda je ishod obrazovanja jednakost u obrazovanju. Jo\u0161 mnogo toga treba u\u010diniti za podsticanje socijalizacije, obrazovanja i ekonomskih prava \u017eena i djevojaka. U cilju podsticanja u\u010denja i kreativnosti mladih ljudi, mora se pobolj\u0161ati kvaliteta obrazovanja. Kona\u010dno, va\u017eno je da obrazovanje nije ograni\u010deno samo na \u0161kole. Stru\u010dno osposobljavanje i cjelo\u017eivotno u\u010denje se trebaju razvijati, kao i podsticati neformalne na\u010dine i modele obrazovanja. Najmanje \u010detiri do \u0161est posto BDP-a, odnosno petnaest do dvadeset posto svih javnih izdataka bi trebao biti potro\u0161en na obrazovanje, \u0161to zahtijeva dodatnih dvadeset i pet milijardi dolara godi\u0161nje.<\/p>\n
\nGIL, ISABEL Capeloa \/ WULF, CRISTOPH (2015) (ed.): Hazardous Future. Disaster, Representation and the Assessment of Risk: Berlin.<\/p>\n