Uvodni ciklus u Kamenom spava\u010du sastoji se od pet pjesama pod skupnim naslovom Slovo o \u010dovjeku, ali, po\u0161to se u svakoj od njih istim postupkom raspredaju isti motivi, mo\u017eemo ih \u010ditati i kao jednu pjesmu u pet odjeljaka.<\/p>\n
Klju\u010d ovih stihova [iz \u201cPrvog\u201d slova] krije se u igri trpnih glagolskih pridjeva koja se produ\u017euje i u sljede\u0107a \u010detiri \u00abslova\u00bb kao temeljni knji\u017eevni postupak ovog ciklusa\/pjesme. Dizdar ku\u0161a da \u00abotkameni\u00bb bosanskog krstjanina, jeretika, bogumila \u2013 zovi ga kako ho\u0107e\u0161 \u2013 da ga vrati u \u017eivot, da prene kreativne sile u tekstovima koje nam je ostavio (rije\u010d \u00abtekst\u00bb ovdje ima zna\u010denje koje joj daje moderna semiotika: tekst je i reljef sa ste\u0107ka). Stoga su jezi\u010dke igre u Kamenom spava\u010du, pa i u Slovu o \u010dovjeku, veoma va\u017eno pjesni\u010dko oru\u0111e: rasplesanim leksemima prizvano je, ponovo dozvano u postojanje, cijelo jedno osje\u0107anje svijeta i \u010dovjekova polo\u017eaja u njemu.<\/p>\n
Parovi trpnih pridjeva: \u00bbsatvoren\u00bb-\u00abzatvoren\u00bb u prvoj, \u00abzatvoren\u00bb-\u00abzarobljen\u00ab u drugoj, i \u00abzarobljen\u00bb-\u00abzdrobljen\u00bb u tre\u0107oj strofi, sna\u017eno ozvu\u010duju pjesmu, precizno ra\u0161\u010dlanjuju njenu strukturu, ali joj daju i jedinstvo, jer svaka sljede\u0107a strofa po\u010dinje odjekom iz prethodne, a njihovo ulan\u010davanje ne\u0107e, razumije se, svi \u010ditaoci do\u017eivjeti na isti na\u010din, ali \u010dini se neizbje\u017enom sugestija sind\u017eira sazdanog od razli\u010ditih beo\u010duga neslobode. Jer jedno je biti \u00abzatvoren u ko\u017ei\u00bb, \u0161to priziva govorni obrt \u00abiz ove se ko\u017ee nikud ne mo\u017ee\u00bb, a drugo je biti \u00abzatvoren u mozak\u00bb, to jest u vlastiti na\u010din mi\u0161ljenja koji je na\u0161a samica, pomalo kao u Eliota. I nije isto biti \u00abzarobljen u srce\u00bb i biti \u00abzarobljen u meso\u00bb: prvo govori o robovanju strastima (re\u010deno po starinski) a drugo o nebeskom koje tamnuje u zemnom, o besmrtnoj du\u0161i u smrtnom mesu \u2013 \u0161to je bilo temelj vjere bosanskog krstjanina.<\/p>\n
Pali an\u0111eo je, uza sve, \u00abzdrobljen u te kosti\u00bb zato \u0161to se njegova zemna avantura svodi na \u0161aku kostiju: u suo\u010denju s njima, cjelovitost \u010dovjekovog bi\u0107a, koja se \u010dinila o\u010dita za njegovog \u017eivota, pokazuje se prividnom. To nije sve. Mnogi narodi vjerovali su da du\u0161a boravi u kostima, a trag te vjere \u010duva se u jednoj zakletvi na na\u0161em jeziku: \u00abTako mi se ne skamenio duh u kostima\u00bb. To jest, \u010dovjek je, kao pali an\u0111eo, nastao tako \u0161to je Bog cjelovitu i besmrtnu du\u0161u, za kaznu, razdrobio u smrtne kosti. Smrt otkriva na\u0161u \u00abzdrobljenost\u00bb, bit na\u0161eg bi\u0107a je u toj razbijenosti.<\/p>\n
Parovi trpnih pridjeva, koji su i unutra\u0161nje rime, zatvaraju se u neku vrstu prstenova, i ne mo\u017eemo ih ne do\u017eivjeti \u2013 da promijenimo metaforu \u2013 kao gvozdene obru\u010de oko \u010dovjekove egzistencije, na filozofskom planu defini\u0161u trpni oblik opstanka. To jest, \u010dovjek nije subjekat postojanja nego se na njemu, kao na objektu, postojanje vr\u0161i. Taj i takav \u010dovjek sanja \u00abda se nebo vrati i umno\u017ei\u00bb. Ovdje je, odmah se uo\u010dava, pjesnik obrnuo perspektivu: \u010dovjek, kao pali an\u0111eo, trebalo bi da se vrati nebu, a ne da se nebo vrati njemu, ali, o\u010dito, iz \u010dovjeka definisanog kao trpno bi\u0107e na kome se vr\u0161i \u017eivot, ne poti\u010de akcija \u010dak ni u snu, zato je nebo postalo brijeg koji se pribli\u017eava Muhamedu, a ne Muhamed brijegu, da okrenemo staru poslovicu.<\/p>\n
\u0160ta zna\u010di san da se nebo \u00abumno\u017ei?\u00bb U pomo\u0107 nam priska\u010de obrt iz svakodnevnog jezika: \u00abon je na devetom nebu\u00bb. Dizdar o\u017eivljuje srednjevjekovnu ideju o devet neba: pali an\u0111eo, koji pamti svoj prvi svijet, sanja da mu se vrati izvorni model tog svijeta. Ukratko, \u010dovjek kao bi\u0107e koje trpi \u017eivot, bi\u0107e \u010dije je postojanje uobru\u010deno neslobodama poteklim iz njegove tjelesnosti, ne mo\u017ee \u010dak ni sanjati da se vrati negda\u0161njem bla\u017eenstvu, zapravo svojoj ku\u0107i, nego jedino da se njemu vrati ta ku\u0107a u svom prvotnom obliku.<\/p>\n
Dizdarev junak \u00abu toj tamoj jami vje\u010dno sanja sunce\u00bb. Kojoj \u00abjami\u00bb? O\u010dito, radi se o materijalnom svijetu kao jami u koju je \u010dovjek ba\u010den po kazni. Ali \u00abtamna jama\u00bb mo\u017ee biti i njegovo tijelo o kojem se u cijeloj pjesmi iscrpno govori. Snaga ovog stiha temelji se na dvosmislici: \u00abtamna jama\u00bb je metafora koja izjedna hvata i svijet i tijelo, rije\u010d je o dvostrukom snu, jer druk\u010dije se sanja sunce u jami svijeta, a druk\u010dije u jami tijela.<\/p>\n
Prve dvije strofe sastoje se od tvrdnji, a u poenti pitanje otvara pjesmu ka beskraju koji daje pravu mjeru ljudskom bi\u0107u. To nije jedina promjena. U prve dvije strofe ponavlja se drugo lice jednine (\u00bbsanja\u0161\u00bb) koje se mo\u017ee \u010ditati kao obra\u0107anje \u010dovjeku uop\u0161te, i kao pjesnikovo obra\u0107anje sebi. U tre\u0107oj strofi javlja se tre\u0107e lice jednine (\u00bbpremosti\u00bb), \u010demu je mo\u017eda kumovala rima: pjesnik je htio izbje\u0107i \u00abne\u010distu\u00bb rimu \u00abkosti\u00bb- \u00abpremosti\u0161\u00bb, ali je o\u010dito da knji\u017eevne konvencije majstoru nisu prepreke koje savladava ve\u0107 pomo\u0107nici da se potpunije izrazi.<\/p>\n
Tre\u0107e lice jednine zna\u010di promjenu stajne ta\u010dke, sagledavanje \u010dovjeka iz novog ugla: u prve dvije strofe, pjesnik mu se obra\u0107a prisno, gleda ga izbliza, zaviruje mu u mozak, u srce, u meso, u kosti, u snove, a u zavr\u0161noj strofi taj isti \u010dovjek je, gledan iz daljine, upitnom re\u010denicom smje\u0161ten u kosmos: \u00bbProstor taj do neba \/ Kako da premosti?\u00bb<\/p>\n
Ovi stihovi, otvaraju\u0107i bezmjerje, ukidaju \u010dovjekovo ropstvo, precrtavaju sve oblike njegove neslobode. Ljudska te\u017enja \u00abda premosti\u00bb \u00abprostor taj do neba\u00bb zna\u010di posezanje za nemogu\u0107im. U lancima si, a stremi\u0161 u nedose\u017eni beskraj. I u tome je bit \u010dovjekova. Ne\u0161to kao u pjesmi Modra rijeka: \u00abvalja nama preko rijeke\u00bb! Preko one rijeke koja \u00absto godina \u0161iroka je \/ tisu\u0107 ljeta duboka je\u00bb, uz to te\u010de \u00abiza uma, iza Boga\u00bb, pa ipak moramo je pre\u0107i, nema nam druge. Dizdarevo pitanje kazuje jednu nemogu\u0107nost (kako da premosti? nikako!) i opire se toj nemogu\u0107nosti, odbija da na nju pristane: tre\u0107e lice, kojim je kazano to opiranje i nepristajanje, puti ka pjesnikovoj zagledanosti preko \u010dovjekove glave, preko njegovih stvarnih mogu\u0107nosti, njegovog ropstva, u beskraj. [. . .]<\/p>\n
[O \u201cTre\u0107em\u201d slovu]: U bilje\u0161ci uz sintagmu \u00bbotrgnut od neba\u00bb Dizdar ka\u017ee: \u00ab\u010covjek ba\u010den s neba na zemlju; \u010dovjek kao pali an\u0111eo, zarobljen u ljudskom tijelu (‘inclusi in corpore’) u stalnoj te\u017enji da se oslobodi nametnutih okova \u0161to su uslovljeni tijelom\u00bb. Potom u zagradi navodi djela koja treba \u00abvidjeti i konsultirati\u00bb: Bogumilske legende, Vjersko u\u010denje bosanske crkve, Dualizam u istoriji filozofije i religije, i Vjerodostojnost latinskih izvora o bosanskim krstjanima. Signali koje nam ta bilje\u0161ka daje va\u017eni su za razumijevanje Slova o \u010dovjeku, jer ovaj ciklus\/pjesma ispisan\/a je, kao palimpsest, preko vjerskog u\u010denja bosanskih krstjana bez kojeg se bit Dizdareve vizije ne mo\u017ee razumjeti kako valja. To \u0161to je Slovo o \u010dovjeku stavljeno na po\u010detak Kamenog spava\u010da kazuje razne stvari, a ponajpije da je bit ove knjige u susretu, ukr\u0161taju, dijalogu moderne i srednjevjekovne svijesti.<\/p>\n
Prvi distih temelji se na jezi\u010dkom obrtu \u00abbiti od kosti i mesa\u00bb kojim se, u svakodnevnom govoru, defini\u0161e tjelesni osnov ljudskog bi\u0107a. Drama ljudskog postojanja nije tek u trvenju izme\u0111u duha i tijela, jer se i u potonjem zbiva \u010degrst kazana \u010dudnim futurom: \u00bbpa \u0107e… bosti\u00bb. \u0160ta on zna\u010di? Kad su Adam i Eva, kao \u017ertve zmijine reklame, zgrije\u0161ili u Raju, Bog je svoje sankcije formulisao u futuru: \u00abtebi \u0107u mnogo muka zadati, s mukama \u0107e\u0161 djecu ra\u0111ati\u00bb, ka\u017ee Evi. \u00abMukom \u0107e\u0161 se od nje (zemlje) hraniti dovijeka\u00bb, \u00abtrnje i korov \u0107e ti ra\u0111ati, a ti \u0107e\u0161 jesti zelje poljsko\u00bb, \u00absa znojem lica svoga je\u0161\u0107e\u0161 hljeb\u00bb, veli Adamu. Zato je Dizdarev futur tako sugestivan. Kao da je tvorac kazao palom an\u0111elu: obla\u010dim te u meso i kosti, \u00abpa \u0107e tvoje kosti tvoje meso bosti\u00bb, kako ne bi zaboravio da si u ka\u017enjeni\u010dkoj uniformi.<\/p>\n
Hljeb i vino ne govore samo o \u010dovjekovoj zemaljskoj gladi i \u017ee\u0111i: po\u0161to se radi o bi\u0107u \u00abotrgutom od neba\u00bb, o\u010dito je da se preko hljeba i vina uspostavlja veza s tim nebom. Ali, mjesto hljeba, ima samo kamena, a mjesto vina \u2013 samo dima. Taj kamen, pomalo i hercegova\u010dki (mo\u017eda i kamen pod koji se lije\u017ee, zato ga \u00abima svima\u00bb), jalovo je tle koje ne ra\u0111a hljeb, a fukcioni\u0161e u paru sa dimom. Jer \u010dovjek je samo dim, sve je njegovo dim, sve je na svijetu dim, \u0161to je vrlo neutje\u0161na vizija postojanja: svud kamen, trajno jalov, i dim, jo\u0161 \u00abtrajnije\u00bb prolazan.<\/p>\n
Zavr\u0161ni distih temelji se na onoj biblijskoj: \u00abNek tvoja desna ne zna \u0161ta \u010dini lijeva\u00bb. U Dizdara su, me\u0111utim, lijeva i desna zakrvljene, \u010dak jedna nije \u010dovjekova, ne znamo koja, \u0161to unosi misterij u \u010dovjeka: obje konkuri\u0161u za titulu tu\u0111e ruke! Zanimljiv je i glagol \u00abpobije\u00bb: u obi\u010dnom govoru, ruka ruku mo\u017ee ubiti, a ne pobiti. Pjesnik kr\u0161i jednu jezi\u010dku zabranu na kombinovanje, s brojem \u00abjedna\u00bb spre\u017ee glagol \u00abpobiti\u00bb koji ide uz mno\u017einu, \u010dime stvara nov preliv smisla: \u010degrst je prenesena na vi\u0161u ravan. Prilago\u0111avaju\u0107i se kontekstu, rije\u010d \u00abpobije\u00bb pomjerila je zna\u010denje: sukob postaje i duhovni, takore\u0107i filozofski duel u kojem protivnici jedan drugog pobijaju.<\/p>\n
\u00a9 2007 Marko Ve\u0161ovi\u0107<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Uvodni ciklus u Kamenom spava\u010du sastoji se od pet pjesama pod skupnim naslovom Slovo o \u010dovjeku, ali, po\u0161to se u svakoj od njih istim postupkom raspredaju isti motivi, mo\u017eemo ih \u010ditati i kao jednu pjesmu u pet odjeljaka. Klju\u010d ovih stihova [iz \u201cPrvog\u201d slova] krije se u igri trpnih glagolskih pridjeva koja se produ\u017euje i u sljede\u0107a \u010detiri \u00abslova\u00bb kao […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[48],"tags":[],"class_list":["post-344","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-2-no-3-2007-july","contributor-marko-vesovic","volume-2-no-3-2007-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/344","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=344"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/344\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4071,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/344\/revisions\/4071"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=344"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=344"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=344"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}