{"id":3294,"date":"2015-12-29T07:35:03","date_gmt":"2015-12-29T15:35:03","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=3294"},"modified":"2016-04-21T05:10:44","modified_gmt":"2016-04-21T12:10:44","slug":"the-dayton-agreement","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-11-no-1-2016january\/the-dayton-agreement\/","title":{"rendered":"DAYTONSKI SPORAZUM"},"content":{"rendered":"

Predgovor<\/strong><\/p>\n

Nakon Be\u010dkih pregovora o kantonima i kona\u010dnom uobli\u010denju Federacije BiH, od 8-11 svibnja, 1994.godine, nisam vi\u0161e vodio dnevni\u010dki zapis o doga\u0111ajima u kojima sam sudjelovao.\u00a0Bio sam \u010dvrsto odlu\u010dio da ne\u0107u vi\u0161e ispisivati povijest Bosne i Hercegovine, vjeruju\u0107i da je ona kao dr\u017eava i dru\u0161tvena zajednica pre\u017eivjela. Vodio sam samo dnevne zapisnike mojih aktivnosti \u2013 sastanaka, kontakata, susreta, bez \u0161irih izlaganja, obja\u0161njenja i tuma\u010denja. Dr\u017eao sam se ranije odluke \u2013 ne otvarati novu povijest moje zemlje i ne pretvarati moje strepnje u njenu stvarnost.<\/p>\n

Kada je postalo izvjesno da \u0107e do\u0107i do nove mirovne konferencije o BiH na kojoj treba okon\u010dati rat i posti\u010di kona\u010dan mirovni sporazum, a pou\u010den iskustvom da u ovakvim prilikama gotovo nitko ni\u0161ta ne zapisuje (osim stranaca), odlu\u010dio sam prekr\u0161iti moj zavjet i voditi dnevni\u010dki zapis o toku pregovora, atmosferi koja je vladala i kona\u010dnom sporazumu koji \u0107e se posti\u0107i.<\/p>\n

Smatrao sam to najva\u017enijim dijelom suvremene povijesti na\u0161e zamlje. \u010cinilo mi se da je to posljednja epizoda krvavog rata i svih na\u0161ih nastojanja da se do\u0111e do kona\u010dnog mira.<\/p>\n

Iza sebe sam imao Washingtonsko iskustvo i uvjerenje da ameri\u010dka administracija raspola\u017ee efikasnim metodama za ostvarenje postavljenih ciljeva.<\/p>\n

Ovaj daytonski rukopis je nastajao u tom uvjerenju. U njemu nema one neizvjesnosti, strepnje i lutanja koji su karakteristi\u010dni za ranije rukopise. Moglo bi se re\u0107i da je on le\u017eeran i vi\u0161e nego je situacija dozvoljavala. Mo\u017eda je to i zbog toga \u0161to je sama Daytonska konferencija osvijetlila doga\u0111aje koji su joj prethodili, \u0161to je otkrila ono \u0161to ili nismo znali, ili nismo uzimali dovoljno ozbiljno. Ova konferencija je pokazala kako je povijest retroaktivno doga\u0111anje osvijetljeno tek s kraja. \u010cini se da je tu bila na djelu i potvr\u0111ivala svoju istinitost Hegelova teza o \u201eumnosti povijesti\u201c \u2013 ono se umno pokazuje kao spoznato tek na stupnju njene kona\u010dne dovr\u0161enosti.<\/p>\n

Daytonski sporazum nije, dakle, nastao u Daytonu, on se ovdje dovr\u0161io i dobio neprimjereno ime grada u kome je odr\u017eana konferencija. U daytonskim se pregovorima nije dogovorilo ni\u0161ta \u0161to ve\u0107 nije bilo dogovoreno \u2013 ovdje je ono samo postalo vidljivo. Sva natezanja, odugovla\u010denja, uvjeravanja, svi zahtjevi, pritisci, odbijanja i prihva\u0107anja samo su bili naknadno pre\u017eivljavanje poro\u0111ajnih muka za ono \u0161to je ve\u0107 bilo ro\u0111eno.<\/p>\n

Svi akteri ovog doga\u0111anja do\u0161li su s namjerama koje su ve\u0107 bile ostvarene. Razgovori su bili samo ponavljanje povijesti koja je ve\u0107 prelomljena preko glava ljudi i naroda, preko sudbine jedne zemlje koju su ostavili da krvari kada su krenuli na put.
\nPrvo \u0161to je bilo dogovoreno i \u0161to se nije moglo problematizirati u pregovorima bio je op\u0107i sporazum Milo\u0161evi\u0107a i Tu\u0111mana. Da li je on postignut u Kara\u0111or\u0111evu ili negdje drugdje bilo je neva\u017eno. On se ovdje u kona\u010dnom svom dovr\u0161enju morao objelodaniti i pokazati u punoj snazi svoje konzistencije. On vi\u0161e nije mogao funkcionirati kao \u201elukavstvo uma\u201c koje iz svoje neosvjetljene pozadine upravlja sudbinama naroda, gura ih u ratnom pokli\u010du jedne na druge, progoni, preseljava, ubija, rastjeruje, – i sve u prividu kaosa, zle sudbine i razjarene ljudske naravi. Milo\u0161evi\u0107 je taj sporazum objavio pred svima kao gotovu i neprelaznu \u010dinjenicu, kao idejno rje\u0161enje koje u pregovorima samo dobiva svoj kona\u010dni oblik.<\/p>\n

Njihov sporazum se objelodanio na Bosanskoj Posavini i Milo\u0161evi\u0107 je to izrijekom naveo. Posavina je bila 3. ta\u010dka Sporazuma Kara\u0111\u017ei\u0107a i Bobana u Grazu, od 6. svibnja 1992. godine. Ova dvojica izvr\u0161itelja su imali zadatak provesti \u201erazgrani\u010denje\u201c i pri tome \u201evoditi ra\u010duna o kompaktnosti prostora i komunikacijama\u201c, ali tko je u to vjerovao. Ovdje u Daytonu, ova \u201erazgrani\u010denja\u201c i \u201ekompaktnosti\u201c su morala dobiti kona\u010dan oblik i postati povijesne \u010dinjenice zapisane u me\u0111unarodni sporazum i nacrtane na karti. Vi\u0161e nije bilo uzmicanja. Zato o tome i nije moglo biti rasprave. \u010cudili smo se samo mi koji smo mislili da su dogovori medijska napuhavanja. Ostali nisu ni trepnuli. Milo\u0161evi\u0107evo javno o\u010ditovanje o tome i Tu\u0111manova potvrda li\u010dili su na konstataciju \u2013 \u201eju\u010der je bio ki\u0161an dan\u201c. U pozadini toga je hiljade potpuno uni\u0161tenih imanja koja su izgra\u0111ivale generacije, sru\u0161en most preko Save izme\u0111u dva Broda, desetine hiljada protjeranih, hiljade ubijenih i iznaka\u017eenih. Posebno tragi\u010dno i dojmljivo je poni\u017eenje vojske HVO koja je Posavinu bila obranila od agresije. Kada je ve\u0107 bila do\u0161la do Rudanke, nadomak Doboja, i kada ju je od Armije BiH s druge strane Doboja dijelilo samo tri kilometra, Tu\u0111man je povla\u010di \u201ena odmor\u201c, uvodi \u201esvoje\u201c vojne snage na njihove polo\u017eaje i onda ih iznenada povla\u010di preko Save. Iznena\u0111enje je bilo takvo da se ni sva HV nije uspjela povu\u0107i, u panici, zajedno s narodom prebacivali su se preko rijeke.
\nDaytonsko objelodanjivanje sporazuma Milo\u0161evi\u0107a i Tu\u0111\u017emana se pokazalo i u drugim va\u017enim civilnim i vojnim projektima.
\nTu\u0111man je volio karte. Volio je svoje politi\u010dke ideje crtati. To je dokaz otsustva imaginacije. To ljeto, neposredno pred vojnu akciju \u201eOluja\u201c, dobio sam jednu zanimljivu kartu. Ona je predstavljala grafi\u010dko rje\u0161enje \u00abkrize u BiH\u00bb, kako je Tu\u0111man volio zvati agresiju na na\u0161u zemlju. Karta je bila s njegovog radnog stola. Na prvi pogled \u010dinilo se da ona nema velike veze ni s postoje\u0107im stanjem ni s budu\u0107no\u0161\u0107u BiH jer se nije poklapala niti s jednim predlaganim rje\u0161enjem. Ona je \u010dak odudarala i od plana Kontaktne skupine koja je ve\u0107 dala prijedlog o objedinjavanju Bosanske Posavine u jedan kanton koji bi se priklju\u010dio Federaciji BiH. U tom prijedlogu jedini problem je bio koliki \u0107e biti koridor prema Banja Luci kroz Posavinu i da li \u0107e ga uop\u0107e biti. Karta je odudarala i od postoje\u0107eg kantonalnog ure\u0111enja Federacije jer je u tzv. hrvatske krajeve uklju\u010divala Cazinsku Krajinu u kojoj Hrvata uop\u0107e nije bilo, i jedan dio zale\u0111a Dubrovnika koji je vojno dr\u017eala Karad\u017ei\u0107eva vojska. Karta je posebno odudarala od stanja koje je nastalo nakon \u201eOluje\u201c, a koje je u Daytonu bilo polazna osnova za pregovore i vojno razgrani\u010denje.<\/p>\n

Me\u0111utim, kako su pregovori odmicali \u201ena\u0161a\u201c vojna prednost se topila na karti i polako svodila na ono \u0161to je Tu\u0111man davno ucrtao. On je kona\u010dno sve \u0161to su osvojili u \u201eOluji\u201c HVO i HV vratio Milo\u0161evi\u0107u \u2013 povukao vojsku ispred Banja Luke, iz Mrkonji\u0107a, \u0160ipova, s Manja\u010de, od Jajca. Zadr\u017eao je Drvar, Glamo\u010d i Grahovo, mjesta koja je ozna\u010dio u svojoj karti kao hrvatska mnogo prije \u201eOluje\u201c i Daytonske konferencije. Tako su vojna osloba\u0111anja podru\u010dja koja je dr\u017eao Karad\u017ei\u0107 uz pomo\u0107 tzv. JNA i kasnije Milo\u0161evi\u0107evih snaga dobila drugi smisao. Ona nisu oslobo\u0111ena ve\u0107 samo privremeno zauzeta kako bi se uredno vratila nazad. U tom kontekstu treba razumjeti \u201emali incident\u201c (kako je to nazvao Jadranko Prli\u0107 kao ministar obrane Federacije BiH) u toku vojnih operacija \u201eOluje\u201c kada je Dudakovi\u0107 sa svojim snagama krenuo na Manja\u010du. Hrvatska vojska ga je zaustavila topovima, bilo je nekoliko mrtvih i ranjenih, Dudakovi\u0107 se morao povu\u0107i i krenuti nazad prema Prijedoru i Ljubiji. Tu\u0111man je zapravo \u010duvao teritoriju Republike Srpske od Armije BiH, i u Daytonu, pred svima nama, vratio je nazad.
\nDrugi veliki sporazum koji je u Daytonu dobio svoju kona\u010dnu formu i istinu jeste onaj o legalizaciji \u00abRepublike Srpske\u00bb izme\u0111u Holbrookea i Izetbegovi\u0107a. Sam akt legalizacije obavio je Muhamed \u0160a\u0107irbegovi\u0107, ministar vanjskih poslova BiH, u \u017denevi 8.9.1995.godine, nepuna dva mjeseca prije Daytona, na sastanku ministara vanjskih poslova BiH, RH i Jugoslavije, a pod pokroviteljstvom Kontaktne skupine. Prethodno je Holbrooke nekoliko puta dolazio u Sarajevo, ali svaki put nakon posjete Zagrebu i Beogradu. Dan pred \u017denevski susret, kasno poslijepodne, pozvan sam u ured Izetbegovi\u0107a. Iznenadio sam se kad sam tamo zatekao \u0160a\u0107irbegovi\u0107a i Silajd\u017ei\u0107a. Ostalih \u010dlanova Predsjedni\u0161tva nije bilo jer su bili na putu izvan BiH u delegaciji Srpskog Gra\u0111anskog Vije\u0107a; Kljui\u0107 tako\u0111er nije bio tu jer je u to vrijeme ve\u0107 bio u svom podrumu.
\nPrispio sam na razgovor o papiru koji je ve\u0107 bio pred njima. Papir je pisan na engleskom i re\u010deno mi je da je to osnova za sporazum koji se sutra treba potpisati u \u017denevi. Papir je bio porazan. U njemu vi\u0161e nije bilo Bosne i Hercegovine kao dr\u017eave, bili su predvi\u0111eni entiteti \u2013 Federacija i Republika Srpska, ali ne vi\u0161e pisana u navodnicima, i sl.
\n\u0160a\u0107irbegovi\u0107 je stalno pitao \u0161to da radi, \u017denevski sastanak je predstavljao kao pritisak i gotov \u010din kojemu se ne\u0107e mo\u0107i oduprijeti. Ja sam na samom papiru poku\u0161ao napraviti ispravke i insistirati na jasnom odre\u0111enju BiH kao dr\u017eave, sa dr\u017eavnim institucijama i njihovim nadle\u017enostima, iako mi je pote\u0161ko\u0107u \u010dinilo nepoznavanje engleskog jezika. Izetbegovi\u0107 je bio veoma miran i stalo\u017een. Rastali smo se tako \u0161to smo \u0160a\u0107irbegovi\u0107u dali veoma jasnu uputu \u2013 ne smije legalizirati Republiku Srpsku ni po koju cijenu, ukoliko bude pritisaka neka napusti sastanak i obavijesti Predsjedni\u0161tvo.<\/p>\n

Nikakvu obavijest nismo dobili. Kljui\u0107 i ja smo sutradan otputovali s delegacijom HNV-a u London gdje smo se zajedno trebali na\u0107i s delegacijom Srpskog Gra\u0111anskog Vije\u0107a na konferenciji koju je organizirala Branka Maga\u0161 i njena nevladina organizacija. Tek kad smo se sastali u Londonu saznali smo da je potpisan sporazum u \u017denevi kojim je legalizirana Republika Srpska. Sigurno \u0160a\u0107irbegovi\u0107 to nije smio uraditi bez odobrenja Izetbegovi\u0107a.<\/p>\n

Jedina prava politi\u010dka \u010dinjenica iz rata jeste legalizacija RS. U Daytonu se samo ona nije mogla relativizirati. Bio je to srpski entitet s 49% teritorije BiH, sa zajam\u010denom autonomijom, legaliziranom konstitucionalno\u0161\u0107u u odnosu na BiH i otvorenim paralelnim vezama s Jugoslavijom.<\/p>\n

Iz Londona smo, umjesto u Sarajevo, otputovali u Washington, s namjerom da izvr\u0161imo pritisak na ameri\u010dku administraciju i ubla\u017eimo \u017eenevski papir. Izdali smo priop\u0107enje za javnost, sastali se s mnogim ameri\u010dkim zvani\u010dnicima i dobili uvjeravanja da SAD ne\u0107e dozvoliti podjelu BiH, da \u0107e na narednoj mirovnoj konferenciji pod njihovim pokroviteljstvom Bosni i Hercegovini biti vra\u0107ena dr\u017eavnost, nadle\u017enost entiteta smanjena a uspostavljene institucije dr\u017eave \u2013 Predsjedni\u0161tvo, parlament i vlada. Sve smo to postigli u Daytonu ali RS nismo mogli pomaknuti iz le\u017ei\u0161ta u koje je smje\u0161tena \u017eenevskim papirom. Uz to, cijeli taj aran\u017eman bio je u kontinuitetu sa sporazumom koji je potpisao Izetbegovi\u0107 s Kraji\u0161nikom u \u017denevi, 16. 9. 1993. god.<\/p>\n

Tre\u0107i veliki sporazum koji se legalizirao i u\u010dvrstio u Daytonu jeste sporazum ameri\u010dke administracije i Kontaktna skupine. Sve do Daytona vjerovali smo da \u0107e ameri\u010dka administracija istrajati na principima Washingtonskog sporazuma i obe\u0107anjima koja smo dobili o odr\u017eanju dr\u017eave. Kontaktna skupina je neprestano insistirala na legalizaciji RS, njenoj teritorijalnoj zaokru\u017eenosti i izvornoj dr\u017eavnosti. Washingtonski sporazum je bio veliki napredak u odnosu na to jer je zasnovan na ideji federalizacije cijele BiH, o\u010duvanju cjelovitosti dr\u017eave i njenih institucija. Prije parafiranja Sporazuma, Miro Lazovi\u0107 je pitao ameri\u010dke predstavnike \u0161to u\u010diniti sa Srbima nakon uspostave Federacije. To je pitanje neprestano kao sjenka stajalo iznad Washingtonskih pregovora jer u njima predstavnici Karad\u017ei\u0107evih Srba nisu sudjelovali. Dobili smo odgovor da \u0107e Srbi biti uklju\u010deni u Federaciju BiH, da je strate\u0161ki va\u017eno uspostaviti federaciju kao ustavni okvir za to, da \u0107e to obaviti ameri\u010dka administracija u skladu s obe\u0107anjima dr\u017eavnog sekretara pred po\u010detak Washingtonskog sastanka.<\/p>\n

Daytonski pregovori su, me\u0111utim, vo\u0111eni u suprotnom smjeru. Bilo je o\u010dito da je federalni koncept ure\u0111enja dr\u017eave napu\u0161ten i pretvoren u entitetski. Entitetima je data izvorna konstitucionalnost, dr\u017eava je dobila vlasti onoliko koliko su entiteti na nju prenijeli, uz to zadr\u017eana je asimetri\u010dnost entiteta i po njihovoj ustavnoj i po etni\u010dkoj strukturi \u2013 Federacija je slo\u017eena od kantona, sa suverenitetom dva naroda, RS je unitarna tvorevina sa suverenitetom jednog naroda. Me\u0111u entitetima je izvr\u0161ena teritorijalna podjela u omjeru 51:49% , onako kako je zacrtala Kontaktna skupina. Svaki put kada bismo uspjeli pre\u0107i preko granica koje su postavljale ove \u010dinjenice, Holbrooke bi nas vra\u0107ao nazad. Okviri za pregovore su bili postavljeni tako \u010dvrsto kao \u0161to je \u010dvrsta visoka \u017eeljezna ograda postavljena oko paviljona u kojima smo boravili i staze kojom smo se kretali unutar vojne baze Wright- Petterson.<\/p>\n

Daytonski pregovori nisu bili limitirani samo prethodnim sporazumima njihovih aktera i garanta ve\u0107 i nekim drugim \u201earan\u017emanima\u201c koji su osiguravali njihov uspjeh. I ovi \u201earan\u017emani\u201c su svoje o\u017eivotvorenje i pravu snagu dobili tek naknadno, u sklopu \u201ekona\u010dnog mirovnog rje\u0161enja\u201c. Bez toga oni bi imali karakter obi\u010dnih spletki.<\/p>\n

Po\u010delo je s mojim odlaskom u Dayton. Umjesto da putujem zajedno s cijelom na\u0161om delegacijom, dobio sam poziv od dr\u017eavnog sekretara Christofera da do\u0111em tri dana prije ostalih kako bi sudjelovao u pripremama konferencije. Prvi put u mirovnim pregovorima imali smo jedinstvenu delegaciju koja je predstavljala legalne organe dr\u017eave BiH i Federacije \u2013 Izetbegovi\u0107 i ja \u010dlanovi Predsjedni\u0161tva Republike Bosne i Hercegovine, Miro Lazovi\u0107 predsjednik Skup\u0161tine BiH, Haris Silajd\u017ei\u0107 presjednik Vlade RBiH, Muhamed \u0160a\u0107irbegovi\u0107 ministar vanjskih poslova R BiH, Kre\u0161imir Zubak predsjednik Federacije BiH, Jadranko Prli\u0107 ministar obrane Federacije BiH. Tako\u0111er, imali smo jedinstven stav o tome da se Posavina mora integrirati u Federaciju BiH i tako relativizirati postojanje srpskog entiteta u BiH. Posavina bi kao federalni kanton presijecala srpski entitet i dijelila na dva dijela. To je trebao biti veliki i klju\u010dni uspjeh na\u0161e delegacije uz sve pretpostavke koje su nas \u010dekale, uklju\u010duju\u0107i i legalizaciju \u201eRepublike Srpske\u201c koju je \u0160a\u0107irbegovi\u0107 potpisao u \u017denevi u dogovoru s Izetbegovi\u0107em i Holbrookeom.<\/p>\n

Po zahtjevu iz State Departmenta krenuo sam na put. Trebalo je da se avionom ameri\u010dkih snaga prebacim u Frankfurt u njihovu zra\u010dnu bazu, a odatle civilnim letom do Washingtona. Morao sam putovati sam, bez pratioca i bilo kakve pratnje, \u0161to me \u010dinilo nesigurnim i deprimiranim.
\n– Ali \u0161to sam mogao?
\nLet iz Sarajeva planiran je izme\u0111u 9 i 10 sati, tako da sam na aerodrom do\u0161ao sat ranije. Po ustaljenoj praksi, francuski vojnici su me smjestili u VIP salon \u2013 inproviziran, ratni, ali ipak druga\u010diji od \u010dekaonice za druge putnike. Ljubazni vojnici su me poslu\u017eili kavom i nekim grickalicama. Kada sam o\u010dekivao da \u0107u ve\u0107 krenuti na pistu i ukrcati se u ogromni teretni avion, u salon je upao s torbama jo\u0161 jedan putnik. Iako smo se poznavali izvi\u0111enja, on se predstavio kao Server Danijel ( susretali smo se jer je on radio za ambasadu SAD u Sarajevu). Brzo smo se sporazumjeli da govorimo francuski, jer nam je nivo znanja bio isti; nije bilo frustracija koje su uobi\u010dajene u razgovorima gdje sugovornik zna jezik mnogo bolje od vas. Nakon uobi\u010dajenog raspitivanja gdje putujemo pokazalo se da on mnogo zna o meni, mojoj politi\u010dkoj ulozi, mom doprinosu mirovnim pregovorima i sl. Rekao je da putuje tako\u0111er u Washington i pokazao da sve zna o pripremama za predstoje\u0107e pregovore u Daytonu. Razgovor se oduljio, a francuski vojnici nisu ulazili u salon niti nas pozivali da iza\u0111emo na ukrcavanje. Pogledao sam na sat, ve\u0107 je bilo 12 sati. Ni\u0161ta nisam komentirao, jer se ovdje ionako red letenja uspostavlja na licu mjesta. Jedan francuski oficir je u\u0161ao i obavijestio o tome da \u0107emo kasniti, \u0161to je tako\u0111er bilo uobi\u010dajeno. Mog sugovornika su zanimale moje procjene o tome kako bi mogli te\u0107i predstoje\u0107i pregovori, tko \u0107e se za \u0161to zalagati i kako bi mogao izgledati kona\u010dni sporazum. Bio sam otvoren kao ina\u010de jer sam ra\u010dunao da je i njegova administracija zainteresirana da sve uspije i da je na na\u0161oj strani kao i u vrijeme Washingtonskih pregovora.<\/p>\n

U jednom trenutku pitao me, izvan konteksta, \u0161to mislim o tome ako bi pred po\u010detak Daytonskih pregovora Ha\u0161ki sud podigao optu\u017enicu protiv Prli\u0107a, Kordi\u0107a, Bla\u0161ki\u0107a i Raji\u0107a; da li bi to imalo neke negativne politi\u010dke posljedice za ukupne odnose u BiH i kako bi to uticalo na tok mirovnih pregovora. Bio sam iznena\u0111en pitanjem jer do sada nitko to nije pominjao. \u2013 Uz to, Prli\u0107 je bio \u010dlan na\u0161e pregovara\u010dke delegacije, Bla\u0161ki\u0107 je bio zapovjednik HVO-a u zajedni\u010dkoj komandi federalne vojske koja se tek izgra\u0111ivala. Odgovorio sam da bi jedini problem mogao nastati s Bla\u0161ki\u0107evom optu\u017enicom s obzirom na njegovu ulogu u izgradnji federalne vojske, a optu\u017enica ostalih ne bi imala nikakvih posljedica jer je o\u010dekivana. Poku\u0161ao sam ga uvjeriti da Bla\u0161ki\u0107 dobro sura\u0111uje s Deli\u0107em s Armijske strane i da taj tandem ne bi trebalo remetiti u poslu koji radi, a koji je za izgradnju Federacije BiH veoma bitan.<\/p>\n

Moje primjedbe i obrazlo\u017eenja primio je hladnokrvno, bez komentara. Razgovor je trajao dosta dugo. Ukrcali su nas u avion tek oko 14 sati. O\u010dekivao sam da \u0107u imati dru\u0161tvo na dugom letu do Washingtona, koji ina\u010de nisam dobro podnosio. Me\u0111utim, na njihovom vojnom aerodromu u Frankfurtu on se izgubio i vi\u0161e ga nisam vidio. U Washington sam doletio sam.
\nZna\u010daj ovog razgovora shvatio sam tek naknadno, kao \u0161to je i sve drugo dobivalo svoju naknadnu istinu i postojanje. Isti dan kada su po\u010deli pregovori, Ha\u0161ki sud je digao optu\u017enice. Na spisku nije bilo Prli\u0107a, ali je bio Bla\u0161ki\u0107. Za\u0161to je Prli\u0107 sa\u010duvan postalo je jasno tek u onoj fazi pregovora kada se Zubak usprotivio mirovnom rje\u0161enju za Posavinu i dao do znanja Tu\u0111manu da ne\u0107e parafirati takav sporazum kao predsjednik Federacije BiH. Sporazum je na kraju parafirao Prli\u0107 u ime Federacije i \u201ebosanskih Hrvata\u201c.<\/p>\n

Zubak je tek naknadnim \u201euvjeravanjem\u201c kao predsjednik Federacije BiH prihvatio potpisati Daytonski mirovni sporazum u Parizu kada je on zvani\u010dno i potpisan i dobio me\u0111unarodne garancije.<\/p>\n

Drugi va\u017ean razgovor imao sam s Steinerom, predstavnikom Njema\u010dke u mirovnim pregovorima. Taj razgovor je imao vi\u0161e karakter spletke nego ozbiljnog razgovora odgovornih ljudi, ali je, tako\u0111er, svoj zna\u010daj dobio naknadno i u istom konekstu kao predhodni.<\/p>\n

U istoj ovoj fazi pregovora oko Posavine i moje aktivnosti u organizaciji protesta u Hrvatskoj, Steiner je tra\u017eio razgovor u \u010detiri oka, sa svojim prevodiocem i po nalogu \u201eme\u0111unarodne zajednice\u201c, kako je rekao, a ne u svoje ime. ( Mi smo se ve\u0107 dobro poznavali jer je on prisutan u mirovnim pregovorima oko BiH odavno, znao je sve nas osobno a mene je posebno podr\u017eavao u mojim istupima i imao prijateljsku naklonost). Razgovor sam prihvatio pod uvjetom da prevodilac bude Sven Alkalaj, na\u0161 ambasador u Washingtonu, i da prisustvuje Miro Lazovi\u0107, \u010dovjek kome vjerujem i \u017eelim da sve \u010duje. Tako je i bilo. Steiner se izvinjavao \u0161to uop\u0107e razgovara, rekao je da to nije njegov osobni razgovor i da je njemu pripao taj \u201eprljavi posao\u201c ( upotrijebio je taj pojam). Pravio je dugi uvod uz neprestano i u\u010dtivo njema\u010dko izvinjavanje. Na kraju se svelo sve na to da se tra\u017ei moje odstupanje s funkcije \u010dlana Predsjedni\u0161tva da bi se napravio novi kadrovski raspored koji bi bio u skladu s novim mirovnim sporazumom i odnosom politi\u010dkih snaga u BiH. Na moje mjesto bi trebao do\u0107i Prli\u0107 a ja bih trebao izraziti svoje \u201e\u017eelje\u201c koje bi bile zadovoljene, itd, itd. Istakao je kako bi se time iza\u0161lo u susret nekim zahtjevima predsjednika Tu\u0111mana i istovremeno zahtjevima \u201eme\u0111unarodne zajednice\u201c prema njemu. Usprkos svih ljudskih relacija i obaveza koje sam imao prema ovom \u010dovjeku bio sam veoma energi\u010dan, \u010dak neugodan u odbijanju ovih aran\u017emana. Rekao sam da nitko od mene nema pravo to tra\u017eiti, da nema te cijene s kojom bi netko sa mnom mogao tako trgovati i preko mojih le\u0111a rje\u0161avati probleme s Tu\u0111manom.<\/p>\n

Steiner je uz dodatna izvinjenja, zajapurena lica, dugim i nezgrapnim korakom iza\u0161ao iz moje sobe.
\nPoslije toga, \u0160a\u0107irbegovi\u0107 je dao ostavku na mjesto ministra inostranih poslova BiH. Na njegovo mjesto imanovan je Jadranko Prli\u0107. \u0160a\u0107irbegovi\u0107 je postao ambasador BiH pri UN-u.<\/p>\n

Sporazum jeste donosio mir ali je bio nepravi\u010dan i s mnogim unutarnjim protivurje\u010dnostima. Na\u0161a delegacija nije bila jedinstvena. Izetbegovi\u0107 je na kraju tra\u017eio da se izjasnimo pojedina\u010dno o njemu. Zubak i ja smo bili protiv potpisivanja, ostali su bili za. Na temelju takve odluke Sporazum je prihva\u0107en u na\u0161oj delegaciji.<\/p>\n

Pregovori u Daytonu<\/strong><\/p>\n

1. studeni 1995<\/strong>.<\/p>\n

Dana\u0161nji dan je imao zvani\u010dni karakter. Mirovna konferencija je fakti\u010dki po\u010dela. Nakon kratkih jutro\u0161njih razgovora s Christopherom, Holbrookom i Menziesom, (a takve razgovore oni su obavili tako\u0111er s Tu\u0111manom i Milo\u0161evi\u0107em, uz prisustvo ameri\u010dkih ambasadora u njihovim zemljama), odr\u017eana je prva plenarna sjednica poslije podne, u 14,30 sati. Sjednicu je vodio Christopher, pored njega je sjedio Holbrooke, te \u010dlanovi Kontaktne skupine. Tako\u0111er, za istim okruglim stolom sjedili su Izetbegovi\u0107, Tu\u0111man i Milo\u0161evi\u0107. Iza njihovih le\u0111a, u krugu, sjedili su predstavnici njihovih zemalja, odnosno na\u0161e tri delegacije koje \u0107e sudjelovati u pregovorima.<\/p>\n

Na plenarnoj sjednici su, kao i u jutro\u0161njim razgovorima, ponovljeni neki principi oko kojih \u0107e se pregovori kretati. Christopher je iznio ameri\u010dki stav i o\u010dekivanja od ove konferencije. Naglasio je da SAD i njihov predsjednik stoje na stanovi\u0161tu o\u010duvanja BiH i kao dr\u017eave, i kao cjelovite teritorije unutar koje je dr\u017eava me\u0111unarodno priznata. Tako\u0111er, ponovio je njihov stav da dr\u017eava BiH treba biti multietni\u010dka, sa jednakim pravima naroda. Posebno je naglasio zainteresiranost svoje zemlje da se sa\u010duva cjelovitost Sarajeva (\u201cda bude onakav grad kakav je bio za Olimpijadu\u201d), te omogu\u0107i povratak svih prognanika.<\/p>\n

Izetbegovi\u0107 je ponovio otprilike ono \u0161to je rekao u jutro\u0161njem razgovoru, s tim da je dramati\u010dno apelirao i pozvao dr\u017eavnike svijeta da se odmah u\u010dini ne\u0161to kako bi se zaustavio progon nesrpskog stanovni\u0161tva s podru\u010dja Krajine, te omogu\u0107i me\u0111unarodnim organizacijama uvid u po\u010dinjene zlo\u010dine u Srebrenici. On je javno prozvao Milo\u0161evi\u0107a da zaustavi daljnje zlo\u010dine prema civilima i zatra\u017eio od njega kooperativnost u radu Ha\u0161kog suda. Do\u0161lo je do male polemike Milo\u0161evi\u0107a i Izetbegovi\u0107a, u kojoj je Milo\u0161evi\u0107 poku\u0161ao izjedna\u010diti \u017ertvu i agresora u ovom ratu i prikazati \u201csve strane u ovom gra\u0111anskom ratu\u201d kao jednake i sa jednako u\u010dinjenim zlo\u010dinima. Me\u0111utim, poku\u0161aj nije uspio i Milo\u0161evi\u0107 sa svojom delegacijom ostaje u primjetnoj defanzivnoj poziciji. To se vidjelo i u njegovom govoru koji je bio kratak i bez zahtjeva. On je samo podr\u017eao ono \u0161to je ve\u0107 dogovoreno u Genevi i New Yorku. \u2013 Mogu\u0107e je dodu\u0161e, da on nije ni \u017eelio otkriti svoju poziciju. Ili je ve\u0107 stvorio sebi odstupnicu? To nitko jo\u0161 ne zna.<\/p>\n

Tu\u0111man je ostao u okvirima hrvatskih interesa u isto\u010dnoj Slavoniji, s tim \u0161to je, kad je BiH u pitanju, primjetno naglasio zna\u010daj izgradnje Federacije. (Izetbetgovi\u0107 je, poslije, to tuma\u010dio vrlo pozitivno).<\/p>\n

Tu\u0111man je, tako\u0111er, imao jednu neuspjelu intervenciju unutar dijaloga Izetbegovi\u0107-Milo\u0161evi\u0107. Rekao je kako sada nije vrijeme za utvr\u0111ivanje krivica i rasprave na relaciji agresor-\u017ertva, ve\u0107 da globalnim sporazumom treba sve to prevladati. Time je pokazao da ne razumije su\u0161tinu vo\u0111enog dijaloga u kome Izetbegovi\u0107 nije prozvao Milo\u0161evi\u0107a zbog onoga \u0161to se de\u0161avalo ve\u0107 radi onoga \u0161to se de\u0161ava u trenutku dok mi sjedimo za stolom i razgovaramo. \u2013 Tu\u0111manovo nastojanje da ima neku superiornu ulogu od po\u010detka bilo je providno, a time i neuspjelo. Sa strogog stanovi\u0161ta politi\u010dkog trenutka i neposredne situacije u kojoj je reagirao, on pokazuje da je bez politi\u010dke intuicije.<\/p>\n

Na ovoj plenarnoj sjednici, koja je imala i svoj otvoreni i zatvoreni dio (predstavnici medija su prije izlaganja trojice predsjednika morali napustiti salu), ipak nisu bili vidljivi pravi problemi. U sjenci te sjednice i njene zvani\u010dnosti tinjaju problemi koji bi cijelu konferenciju mogli dovesti u pitanje. To je bilo vidljivo odmah nakon ovog zvani\u010dnog dijela, \u010dim smo se vrataili u na\u0161e prostorije.<\/p>\n

Za razliku od \u017eenevskih pregovora, na ovim pregovorima, BiH ima jedinstvenu delegaciju, smje\u0161tenu u jedinstven boravi\u0161ni i radni prostor, odvojen od delegacije Srbije i Hrvatske. Me\u0111utim, ispod ove povr\u0161ne federalne ljubavi postoji nekoliko razila\u017eenja \u201ehrvatske\u201c i \u201emuslimanske\u201c koncepcije o ure\u0111enju zajedni\u010dke dr\u017eave sa Srbima. Iako se na nivou eksperata zajedni\u010dki pripremao materijal o ustavnom ure\u0111enju, razlike koje su se ve\u0107 na tom nivou pojavile, nisu uklonjene. Zubak mi je rekao da \u0107e \u201coni\u201d biti primorani iza\u0107i sa svojim prijedlogom. (Srbi, naravno, jedva \u010dekaju ovaj rascjep unutar na\u0161e delegacije).<\/p>\n

Radi se, najkra\u0107e kazano, o principu na kome \u0107e biti ure\u0111ena zajedni\u010dka dr\u017eava. Muslimani inzistiraju na proporcionalnom, \u0161to u ovoj situaciji te\u0161ko mo\u017ee pro\u0107i. Mi, Hrvati, (vjerujem i Srbi) mo\u017eemo pristati samo na princip pariteta. (Ovdje sada ubrajam i sebe, jer je to stav i HNV, a i moj osobni stav. Bez pune jednakopravnosti naroda, BiH ne mo\u017ee opstati). Poku\u0161ao sam ve\u010deras, na ve\u010deri, uvjeriti u ovo Izetbegovi\u0107a i Silajd\u017ei\u0107a. Izetbegovi\u0107 se nije izja\u0161njavao, a Silajd\u017ei\u0107 je imao dosta tvrd stav. On nikako nije htio prihvatiti da pravo na dr\u017eavu nije kvantitativno pravo ve\u0107 kvalitativno i da ono ne zavisi od brojnosti naroda koji je suveren. Proporcionalni princip bi Muslimanima dao vi\u0161e prava nego drugim narodima. – Iz razgovora sam shvatio da \u0107e oni kod Amerikanaca inzistirati da im to pravo osiguraju. Ja sam se zalagao da ovaj problem razmotrimo unutar na\u0161e delegacije a da prema Amerikancima i Srbima imamo jedinstveno gledi\u0161te. \u2013 U toj polemi\u010dkoj atmosferi smo se sino\u0107 rastali.<\/p>\n

3. studeni 1995.<\/strong><\/p>\n

Ju\u010der je dan protekao u bilateralnim razgovorima. Na\u0161a delegacija je, prije i poslijepodne, razgovarala s hrvatskom delegacijom. Ta \u017eurba je bila uzrokovana Tu\u0111manovim poslijepodnevnim odlaskom u Zagreb da formira novu Vladu Republike Hrvatske ( nakon nedavno obavljenih izbora). Ina\u010de, o njegovim izborima se ovdje ne govori, nema nikakvih \u010destitanja jer nitko ne zna da li bi on to shvatio kao \u010destitku ili cinizam.<\/p>\n

Na prijepodnevnim razgovorima nisam bio prisutan a na poslijepodnevne sam oti\u0161ao kao posmatra\u010d. Zanimalo me do koje mjere su pozicije pribli\u017eene ili udaljene. Ni\u0161ta posebno nisam \u010duo, jer nitko nije otvoreno htio re\u0107i u \u010demu je problem. Svi su nastojali medijatorima (Amerikancima i Nijemcima) dati dovoljno premisa za zaklju\u010dak.<\/p>\n

Nakon tih razgovora, dok smo jo\u0161 svi bili u sali, razgovarao sam s Holbrookeom (razgovoru je prisustvovao i ambasador Galbright). Rekao sam mu da postoji samo jedan problem koji treba rije\u0161iti: za\u0161tititi nacionalne interese svakog naroda i uspostaviti mehanizme nacionalne jednakopravnosti. \u0160to bude dr\u017eava imala vi\u0161e nadle\u017enosti u odnosu na entitete, utoliko ti mehanizmi moraju biti \u010dvr\u0161\u0107i i sigurniji. Bez toga, BiH ne mo\u017ee postojati. On me pitao kako bih ja to u\u010dinio. Odgovorio sam da pravnici to bolje znaju, ali da je najjednostavniji mehanizam paritet u klju\u010dnim institucijama. \u010cudna je bila njegova reakcija. Rekao je, da u tom slu\u010daju, nema Bosne i Hercegovine i da \u0107e se raspasti. Po njegovom mi\u0161ljenju, sastav institucija trebaju dati stranke na slobodnim izborima. Poku\u0161ao sam mu objasniti da to dvoje nije u sukobu, da \u0107e to stranke, u svakom slu\u010daju, u\u010diniti i pri tome mogu voditi ra\u010duna o mehanizmu o kojem sam govorio. \u0160to se ti\u010de Federacije i njenog funkcioniranja, upozorio sam ga da ona ne\u0107e funkcionirati sve dok je u isklju\u010divim rukama SDA i HDZ, jer te stranke i nisu bile bezrezervno za takvo rje\u0161enje. On je smatrao da je to na\u0161e unutra\u0161nje pitanje koje sada ne treba otvarati, da sada treba posti\u0107i globalni sporazum, do\u0107i do mira a te probleme rije\u0161iti izborima.<\/p>\n

Ina\u010de, primijetio sam i na njemu izvjesnu dozu nervoze i uznemirenosti, iako on to nikada ne pokazuje. Djelovao je do sada kao \u010dovjek nepotro\u0161ive energije i upornosti. O\u010dito da on zna bolje od ostalih dubinu problema i nije mogao to skriti u razgovoru koji je imao vi\u0161e privatni nego slu\u017ebeni karakter.<\/p>\n

Da su problemi veliki, to sam vidio u razgovorima s \u010dlanovima i ekspertima na\u0161e delegacije koja je potpuno u tim stvarima nejedinstvena. S jedne strane su ovi iz \u201cHerceg-Bosne\u201d, s druge, Muslimani. Ja sam izme\u0111u, kao i do sada u ovim situacijama, i \u010dini mi se jedini zainteresiran da se razlike stvartno otklone i djeluje jedinstveno. Predlagao sam i jednima i drugima da sve \u0161to smo predvidjeli za Federaciju, prenesemo na budu\u0107u dr\u017eavu BiH, sa svim onim mehanizmima za\u0161tite nacionalnih interesa. Tako bismo, fakti\u010dki, samo Srbe uklju\u010dili u Federaciju. Svi se sla\u017eu sa mnom u privatnom razgovoru, ali nitko s tim ne\u0107e da iza\u0111e. Opet \u0107u, izgleda, ja morati probijati led.<\/p>\n

Sino\u0107 je Milo\u0161evi\u0107 do\u0161ao kod Izetbegovi\u0107a i dugo su razgovarali. Jo\u0161 ne znam ni\u0161ta o sadr\u017eaju tog razgovora.<\/p>\n

6. studeni 1995. \u2013 ponedjeljak<\/strong><\/p>\n

U ova dva protekla dana nije bilo sastanaka me\u0111u delegacijama o predmetu radi koga smo ovdje. Razgovori su bili nezvani\u010dni ili su se vodili samo o Federaciji kada je u pitanju na\u0161a delegacija. O\u010dito da posrednici u ovoj konferenciji nastoje dobiti jedinstven stav delegacija BiH i Hrvatske, pa tek onda otpo\u010deti ozbiljne pregovor s Milo\u0161evi\u0107em. Zapravo, tek ovdje se vodi bitka za Federaciju, za njen pravi profil, za savez Hrvata i Muslimana. Dok se to ne rije\u0161i, izgleda, odnos sa Srbima ne\u0107e se ni otvarati. Zato, protekla dva dana posrednici su uglavnom radili na dva plana.<\/p>\n

Amerikanci su nas filovali prijedlozima dokumenata kona\u010dnog mirovnog sporazuma, o njima ne otvaraju raspravu, tra\u017ee na\u0161e primjedbe i tako utvr\u0111uju koja je \u010dija pozicija. Nijemci, u ime Kontaktne skupine, vode aktivnosti na rje\u0161avanju problema u funkcioniranju Federacije i nastoje dobiti jedinstven stav obje delegacije. To je, zapravo, strate\u0161ko pitanje i za metodu vo\u0111enja pregovora i za kona\u010dno mirovno rje\u0161enje i izgled BiH. Naravno, ide veoma te\u0161ko jer su pozicije dosta udaljene i one prve razlike u shva\u0107anju Federacije ponovno izbijaju na povr\u0161inu.<\/p>\n

Prvo, vidljivo je to u metodu rada: Zubak, Prli\u0107 i eksperti koji su s njima vi\u0161e ne sudjeluju u radu delegacije BiH koja je jedinstvena. Oni su se potpuno osamostalili, konzultiraju se uglavnom sa \u0160u\u0161kom i Grani\u0107em, svoje primjedbe i prijedloge na papire koje dobivamo daju direktno posrednicima. Drugo, ju\u010dera\u0161nji sastanak dvije delegacije, koje je orgnizirao Steiner ispred Kontaktne skupine i koji je ponudio dokumenat o o\u017eivotvorenju Federacije, pokazao je na\u010delna razila\u017eenja. Iz onoga \u0161to su govorili predstavnici \u201ehrvatske delegacije\u201c jasno je da oni ne \u017eele postojanje BiH kao dr\u017eave izvan Federacije. To je ona njihova po\u010detna ideja nakon Va\u0161ingtonskog sporazuma da se s Federacijom podijeli BiH. Oni ne \u017eele s Federacije prenijeti one funkcije na zajedni\u010dku dr\u017eavu sa Srbima koje bi omogu\u0107avale da se BiH o\u010duva kao dr\u017eava i da ostane u svojim granicama. Protiv su toga da BiH ima bilo koju funkciju kroz koju ona mo\u017ee funkcionirati kao dr\u017eava. Kao argument slu\u017ei im federalni Ustav za koji se slijepo dr\u017ee i koji Federaciji osigurava da funkcionira kao zasebna dr\u017eava sa punim kapacitetom. Naravno, to je sada mogu\u0107e braniti jer je Federacija i stvorena kao dr\u017eava i ra\u010dunalo se s tim da se Srbi samo priklju\u010de. Oni, me\u0111utim, inzistiraju samo na Federaciji \u201cdva naroda\u201d i njenom punom kapacitetu, tako da za zajedni\u010dku dr\u017eavu sa Srbima ne ostaje ni\u0161ta (pristali su samo na zajedni\u010dke spoljne poslove). Jasno je da \u0107e srpska tvorevina u BiH imati iste funkcije kao i Federacija, te \u0107e se tako u BiH stvarati dvije dr\u017eave, gotovo potpuno samostalne, sa svim dr\u017eavnim funkcijama. Veza \u0107e im biti labava ili nikakva, \u0161to bi moglo dati pretpostavke za njihovo odvajanje. To su posrednici shvatili, to je bilo vidljivo i na ju\u010dera\u0161njem sastanku dvije delegacije, to je jasno iz govora o BiH kao \u201cuniji\u201d dva entiteta, dvije \u201edr\u017eave\u201c sa punim kapacitetom.<\/p>\n

Za\u010dudo da ni \u0160u\u0161ak, ni Prli\u0107, nitko od njih, i ne pomi\u0161lja \u0161to \u0107e biti s Hrvatima na teritorijama srpske tvorevine. Nitko ne pomi\u0161lja da se izgrade \u010dvrsti mehanizmi povratka prognanih u Banja Luku, Prijedor, Doboj, Derventu, itd. Njima je va\u017enija samostalnost u obavljanju funkcija budu\u0107e vlasti nego sudbina tih ljudi. Zato ni\u0161ta od tih funkcija ne \u017eele prenijeti na zajedni\u010dku dr\u017eavu, koja bi jedino mogla ne\u0161to u\u010diniti i za te jadne ljude. Oni su, uistinu, pravi zavjerenici protiv BiH i ve\u0107ine na\u0161eg naroda.<\/p>\n

Sino\u0107 je ponovno dolazio Milo\u0161evi\u0107, ovaj put kod Silajd\u017ei\u0107a. Razgovoru, koji je trajao vi\u0161e od tri sata, pridru\u017eio se i Izetbegovi\u0107. Poslije toga sam u hodniku sredo Silajd\u017ei\u0107a, u prolazu, bio je vidno raspolo\u017een, \u0161to za njega do sada nije bio slu\u010daj.<\/p>\n

U Sarajevu je, ka\u017eu, pao snijeg. Po\u010dela je za nas \u010detvrta ratna zima. Koliko to izaziva zebnju za sve \u0161to bi se moglo desiti ukoliko ne postignemo mir, toliko izaziva i poti\u0161tenost. Sarajevo je imalo lijepe zime. Grad se nekako pod velikim snijegom skupi, uve\u010de u sebe, kao \u010dovjek kome je hladno, i po\u010dne disati jednom du\u0161om, iz njega izlazi jedan topal dah.<\/p>\n

8. studeni 1995.<\/strong><\/p>\n

Jutros rano, \u010dim sam se probudio, poku\u0161ao sam utvrditi, vi\u0161e za sebe i za moj stav u ovim pregovorima, nove principe koji bi mogli unaprijediti ovaj mirovni proces. Od po\u010detka mi je jasno da se vrtimo u krug, zajedno s medijatorima, jer poku\u0161avamo ustrojiti BiH na dva razli\u010dita principa (jedan bi va\u017eio za Federaciju, drugi za \u201cRepubliku Srpsku\u201d). Jedini na\u010din da se iz toga iza\u0111e jeste uspostava jednog principa na kome \u0107e se izgraditi BiH, a u me\u0111uvremenu, \u201csrpski entitet\u201d treba imati poseban status (ve\u0107i stepen autonomije od kantona u Federaciji). \u2013 Danas \u0107u poku\u0161ati Izetbegovi\u0107u i ostalima, prema potrebi, obrazlo\u017eiti svoj prijedlog. Trebalo bi pregovore usmjeriti u tom pravcu a ne iscrpljivati se u raspravama oko nadle\u017enosti entiteta i njihovog objedinjavanja u nekoj potpuno novoj tvorevini. Ne o\u010dekujem veliko razumijevanje, posebno od medijatora, za koje bi ovo bilo vra\u0107anje na po\u010detak (oni su u me\u0111uvremenu potro\u0161ili mnogo papira i energije). Ali, ukoliko bi se prihvatili ovi moji principi, vrlo brzo bismo do\u0161li do kona\u010dnog mirovnog rje\u0161enja.<\/p>\n

Pregovori se, ina\u010de, i dalje vode vi\u0161e kuloarski nego otvoreno u delegacijama. Izgleda da je to taktika Amerikanaca, jer na taj na\u010din su\u017eavaju delegacije na dva-tri \u010dovjeka i fakti\u010dki razgovaraju sa pet-\u0161est ljudi umjesto sa dvadeset. To je njima sigurno lak\u0161e, ali zato tapkaju u mjestu. Jo\u0161 nisu zna\u010dajno pomakli naprijed i ve\u0107 se govorka da razmi\u0161ljaju o neuspjehu cijele konferencije, postizanje nekog ograni\u010denog cilja, odgode i nastavka konferencije na nekom drugom mjestu. Oni pregovaraju sa ljudima za koje znaju da imaju veliku mo\u0107, kao da su mo\u0107 i pamet proporcionalno raspore\u0111eni. Tako je veliki dio ljudi, koji su ovdje do\u0161li, ostao izvan pregovaranja. Izetbegovi\u0107 i Silajd\u017ei\u0107 nastavljaju svakodnevno susrete s Milo\u0161evi\u0107em i tvrde da nema napretka, da su pozicije udaljene, koncepti razli\u010diti. Milo\u0161evi\u0107 nije za to da se sada sve precizira i izradi novi ustav BiH ve\u0107 da se postigne mir, osiguraju izbori a ure\u0111enje dr\u017eave ostavi za kasnije, novim ljudima i snagama nakon prvih izbora. On uvjerava kako sa bosanskim Srbima (koje ovdje predvodi Kraji\u0161nik) ne mo\u017ee razgovarati, jer se radi o \u201elu\u0111acima\u201c (to su njegove rije\u010di).<\/p>\n

Ju\u010der ujutro, prvi put, pozvao me Zubak na razgovor. Poku\u0161ao me uvjeriti kako Srbi ne\u0107e prihvatiti zajedni\u010dku dr\u017eavu i kako \u0107e ovo biti samo uvod u njihov definitivni odlazak i odvajanje od BiH. Inzistirao je da se ne raskopava Federacija, da ona sa\u010duva funkcije dr\u017eave i da se veoma mali dio funkcija predvidi za zajedni\u010dku dr\u017eavu.<\/p>\n

Slo\u017eio sam se s njim kad je u pitanju Federacija, ali se nisam slo\u017eio sa blagonaklono\u0161\u0107u prema srpskim namjerama. Upravo, radi toga treba izgraditi mehanizme koji \u0107e to sprije\u010diti.<\/p>\n

Ju\u010der su se u pregovore uklju\u010dili i gradona\u010delnici Mostara \u2013 Ko\u0161nik, Brajkovi\u0107, Oru\u010devi\u0107. O\u010dekuje se da bi se kona\u010dnim rje\u0161enjem Mostara stvorila nova klima za Federaciju.<\/p>\n

9. studeni 1995.<\/strong><\/p>\n

Ju\u010dera\u0161nji dan je za mene bio najnaporniji od kada sam ovdje \u2013 po\u010deli su direktni pregovori, sli\u010dni onima koje smo imali u Genevi, iscrpljuju\u0107i, te\u0161ki, u momentima mu\u010dni. Ju\u010der je, me\u0111utim, ura\u0111en jedan dio posla sa kojim bi morali biti zadovoljni i u slu\u010daju kada se ni\u0161ta vi\u0161e ne bi uradilo \u2013 postignut je Sporazum o o\u017eivotvorenju Federacije. Sve ove dane na tom sporazumu su radili Nijemci ispred Kontaktne skupine, na \u010delu sa Steinerom. Pravili su pet verzija sporazuma dok nismo sve usuglasili. Ve\u0107ina usugla\u0161avanja je i\u0161lo u odvojenim razgovorima koje je radila Steinerova grupa, a sino\u0107 smo svi sjeli zajedno i jo\u0161 jednom pregledali tekst. Nije bilo ve\u0107ih primjedbi. Sporazum se danas potpisuje u deset sati. Na tom potpisivanju treba biti i Tu\u0111man.<\/p>\n

Veliki doprinos ovom usugla\u0161avanju dao je ministar Grani\u0107. U jednom trenutku sam se pobojao da \u0107e se ostati ne samo bez kona\u010dnog mirovnog sporazuma, ve\u0107 raspasti i Federacija. Pozicije su bile tvrde i udaljene. Ovi \u201cmoji\u201d nisu uop\u0107e bili zainteresirani za zajedni\u010dku dr\u017eavu sa Srbima i njene institucije. Silajd\u017ei\u0107 (uz veliku podr\u0161ku eksperata) inzistirao je na centralizaciji tih institucija do te mjere da bi se funkcioniranje Federacije moglo dovesti u pitanje. Sre\u0107a da su Nijemci preuzeli na sebe koordinaciju oko ovog problema i da su izvr\u0161ili veliki pritisak. Sre\u0107a da je Izetbegovi\u0107 bio odlu\u010dio na\u0107i kompromis oko ovog pitanja i \u017eelio je definitivno zavr\u0161en paket dogovora o provedbi Federacije. On je stalno na na\u0161im sastancima na tome inzistirao. Prekju\u010der sam savjetovao Zubaka da se ne obazire na o\u0161tre reakcije i izjave Silajd\u017ei\u0107a, posebno ne eksperata, jer to sve pravi lo\u0161u klimu, ve\u0107 da direktno s Izetbegovi\u0107em razgovara o svemu. U njemu \u0107e imati sigurno dobrog sugovornika. Kada smo sino\u0107 dobili zadnju verziju Sporazuma, na koji su se odmah eksperti, kao ljekari oko bolesnika, narogu\u0161ili i po\u010deli tra\u017eiti gre\u0161ke, Izetbegovi\u0107 ih je upozorio da ga interesiraju samo principijelne primjedbe, jer mu je do ovog sporazuma stalo. Tih primjedbi nije bilo i usagla\u0161avanje sa Zubakom i Prli\u0107em, te delegacijom Republike Hrvatske, trajalo je veoma kratko. \u2013 Prvi put, od kada smo ovdje, primjetio sam vidno raspolo\u017eenje kod svih. Federacija je ne samo spa\u0161ena, ve\u0107 \u0107e dobiti i zna\u010dajne poticaje. Tek poslije ovoga mogla bi disati punim kapacitetom. Ostaje jo\u0161 da se dogovore kadrovska pitanja.<\/p>\n

Amerikanci su, izgleda, \u010dekali ovaj sporazum da bi tek tada krenuli u su\u010deljavanje na\u0161e delegacije i Milo\u0161evi\u0107a. Dobro je da je uz ovaj novi sporazum o Federaciji postignut i dogovor oko Mostara (to je usugla\u0161eno sa Ko\u0161nikom i dvojicom drugih gradona\u010delnika).<\/p>\n

Prvi ozbiljan razgovor s Milo\u0161evi\u0107em i njegovom ekipom bio je ju\u010der poslijepodne. Razgovaralo se o mapama i o Sarajevu. Zapravo, samo su otkrivene pozicije i namjere, ni\u0161ta se nije moglo dogovoriti. Kraji\u0161nik i njegova grupa ne samo da su nervirali medijatore sa svojim idejama o podjeli Sarajeva, ve\u0107 su svojom pateti\u010dnom pri\u010dom i lamentacijama nad povije\u0161\u0107u nervirali i Milo\u0161evi\u0107a. U jednom trenutku, dok je jedan od njih govorio, on je ustao i \u0161etao po sali, a nakon toga, zamolio Holbrookea da ovakve \u201epateti\u010dne srpske pri\u010de\u201c ne dozvoljava. Rastali smo se sa zaklju\u010dcima da Kraji\u0161nik predlo\u017ei njihovu kartu razgrani\u010denja, a kad je Sarajevo u pitanju, Holbrook je jasno dao do znanja da Kontakt skupina \u017eeli nepodijeljeni grad sa statusom distrikta. Rekao je da \u0107e takav prijedlog oni dati za obje strane i da na njega damo primjedbe. Va\u017eno je da je na ovom sastanku, otvoreno i jasno, Milo\u0161evi\u0107 rekao kako se s Tu\u0111manom \u201cdavno dogovorio\u201d da Bosanska Posavina pripadne \u201cRS\u201d. Nitko na to nije reagirao. Kada sam Zubaku na uho \u0161apnuo \u0161to on ono govori,odgovorio mi je da je to Milo\u0161evi\u0107ev blef. To me nije umirilo. Ostao sam uznemiren.<\/p>\n

Sino\u0107 smo ponovno imali sastanak oko mapa. Ni\u0161ta nije zaklju\u010deno, samo su razmatrane ideje za Sarajevo. Mi idemo na to da Srbi naprave prijedlog podjele grada koji \u0107emo odbiti i mi i medijatori. Tada \u0107e ostati jedino ideja distrikta. To nam odgovara. Jedini problem tog rje\u0161enja je sigurnost distrikta, njegova obrana. Tu smo primjedbu iznijeli medijatorima.
\n9. studeni 1995. (no\u0107)<\/strong><\/p>\n

Dana\u0161nji dan je teko\u0111er bio naporan. Jutro smo imali kratak protokolaran susret s hrvatskom delegacijom na kome je potpisan Sporazum o o\u017eivotvorenju Federacije. Tu\u0111man je do\u0161ao sino\u0107. Sporazum su potpisali, uz ostale, on i Izetbegovi\u0107. Kratke uvodne napomene dali su Holbrooke i Steiner. Tako\u0111er, zamolili su da se o ovom Sporazumu \u0161uti 24 sata, i da se objelodani tek sutra, kada do\u0111e Christopher.<\/p>\n

Odmah nakon ovog potpisivanja nastavljen je razgovor s Holbrookeom. Mi smo ina\u010de trebali imati zajedni\u010dki sastanak sa Srbima, me\u0111utim, Holbrooke je promijenio taktiku pregovaranja. Isklju\u010dio je zajedni\u010dke sastanke, jer, kako je rekao, ne \u017eeli slu\u0161ati pateti\u010dne pri\u010de o povijesti, kao ju\u010der. Od sada \u0107e voditi pregovore odvojenih soba. Zato je imao s nama odvojene sastanke. To je s prekidima trajalo sve do maloprije.<\/p>\n

Na\u0161a delegacija je danas postigla jo\u0161 jedan va\u017ean sporazum. Naime, dogovorili smo kako osigurati nacionalne interese u saveznom (dr\u017eavnom) parlamentu. Nakon kratkih nesuglasica Izetbegovi\u0107a i Zubaka, te intervencije Holbrookea da stav o tom pitanju mora biti jedinstven prema Srbima, dogovoreno je da se nacionalni interesi osiguraju u parlamentu, u jednom njegovom domu. Druga pitanja su lako usugla\u0161ena.<\/p>\n

Holbrookeovi pregovori sa Srbima nisu dali rezultat. Dobili smo njihovu mapu na kojoj tra\u017ee vi\u0161e teritorije nego \u0161to su imali prije posljednjih vojnih poraza. O ustavnim aran\u017emanima jo\u0161 ni\u0161ta nisu rekli, o Sarajevu tako\u0111er.<\/p>\n

Mi smo ponovno inzistirali na planu Kontaktne skupine i tra\u017eili da Srbi svoj prijedlog nanesu na taj plan da bi se vidjela razlika. Mene je zanimalo \u0161to je Zubak dogovorio s Tu\u0111manom, kako \u0107emo vratiti Posavinu. Zubak mi je rekao da je to sve uredu, da \u0107e se Posavina tra\u017eiti nazad za ra\u010dun novoosvojenih teritorija u Krajini. \u2013 Ako je tako, dobro je. Strepim od onoga \u0161to je Milo\u0161evi\u0107 ovdje javno ponovio nekoliko puta \u2013 da se s Tu\u0111manom dogovorio da \u0107e Posavina pripasti \u201cRepublici Srpskoj\u201d. Nitko ga jo\u0161 nije demantirao niti javno protestirao na te njegove tvrdnje. Vjerujem da je i Zubak \u010dvrst u stavu oko Posavine. Ukoliko na tom pitanju ostanem i potpuno sam, inzistirat \u0107u na Posavini. Taj teritorij i te ljude nitko od nas ne smije prodavati.<\/p>\n

11. studeni 1995.<\/strong><\/p>\n

Posljednja dva dana obilje\u017eio je dolazak Christophera i ceremonija potpisivanja sporazuma o o\u017eivotvorenju Federacije. Amerikanci su ju\u010der, u 13,30 sati, u skladu sa svojim smislom za ceremoniju, priredili sve\u010dano potpisivanje tog sporazuma uz sudjelovanje Christophera, Holbrookea, Steinera i njihovih suradnika.<\/p>\n

Ceremoniju je otvorio Christopher a zatavorio Holbrooke, osim potpisnika govorio je i njema\u010dki ambasador Wolfgang Ischinger. (Time je dato do znanja da su pokrovitelji Federacije SAD i Njema\u010dka). Zubak je govorio bez pripremljenog teksta, ali sa dobrom koncentracijom i jasnom misli: u BiH je temeljno pitanje nacionalna jednakopravnost tri naroda. Posebno te\u017eak polo\u017eaj imaju Hrvaati jer su najmalobrojniji, te, radi toga, treba otkloniti sve pote\u0161ko\u0107e koje ih tjeraju da se stalno bore za prava koja su drugima pretpostavka. Izetbegovi\u0107 je goviro kratko, ali je jasno dao do znanja da sve izgovorene rije\u010di ni\u0161ta ne vrijede ukoliko se, u skladu s njima, ne djeluje. On je ostavio drugima da procjenjuju veli\u010dinu ovog trenutka i sve\u010danosti, jer \u0107e oni sigurno to \u010diniti na osnovu u\u010dinjenog. Njegova uzdr\u017eanost je bila vidljiva, ali nije umanjivala zna\u010daj sporazuma i sve\u010danost njegovog potpisivanja.<\/p>\n

Tu\u0111manov govor je bio napisan, kao i Izetbegovi\u0107ev, ali ni po \u010demu prepoznatljiv. On je bio op\u0107i i frazerski.<\/p>\n

Dok su sjedili za sve\u010danim stolom i dok su govorili, meni je kroz glavu prolazila cijela povijest hrvatsko-muslimanskog sukoba, te udio svakog od njih u tome. A stol je bio impozantan: slijeva na desno \u2013 Oru\u010devi\u0107, Brajkovi\u0107 i Ko\u0161nik iz Mostara, zatim Tu\u0111man, Christopher, Izetbegovi\u0107, Zubak, Silajd\u017ei\u0107 i Prli\u0107.<\/p>\n

Pravo, sjetio sam se toga kako ve\u0107ina njih nisu imali nikakvog pozitivnog udjela u stvaranju federalnog koncepta BiH i samog Va\u0161ingtonskog sporazuma. Sjetio sam se onih dana kada smo u State Departmentu, fakti\u010dki, Silajd\u017ei\u0107 i ja izdiktirali, posredstvom Radmana, Va\u0161ingtonski dokument. Jedini \u010dovjek koji je podr\u017eavao tada federalno ure\u0111enje BiH bio je Grani\u0107, svi drugi koji su tada bili u delegaciji R Hrvatske bili su protiv, na \u010delu sa \u0160u\u0161kom, koji ih je dr\u017eao na telefonskoj vezi iz Zagreba. (Sada je Grani\u0107 sjedio u publici pored \u0160u\u0161ka).<\/p>\n

Za stolom su sjedili ljudi koji su zaokupili svjetsku pa\u017enju, kojima su Amerikanci i Nijemci, u skladu s diplomatskim manirom, dijelili komplimente i isticali zasluge. Ja sam stalno poku\u0161avao u glavi spojiti ove osobe sa ceremonijalnim trenutkom, dozvati u svijest osnovne \u010dinjenice o ovim ljudima. Sjetio sam se njihovog \u017eivotnog puta, posebno njihovih uloga u ovom ratu. Te su mi misli prolazile kroz glavu, pomije\u0161ane sa zebnjom da na\u0161e sudbine zavise od njih, da mir u na\u0161em regionu zavisi od njih, da je cijeli svijet zaokupljen njima i u njih pola\u017ee nadu.<\/p>\n

12. studeni 1995.<\/strong><\/p>\n

Dana\u0161nji dan, nedjelja, potro\u0161en je u sumiranju rezultata dosada\u0161njih razgovora. Danas smo ve\u0107 imali sva predlo\u017eena dokumenta budu\u0107eg sporazuma, vjerojatno pretposljednju verziju, i trebali smo dati kona\u010dne primjedbe. Tek kada smo otpo\u010deli razgovor o materijalima koji su bili pred nama, vidjelo se koliko jo\u0161 nerije\u0161enih problema ima. Prvo, iznenadio je \u0160a\u0107irbegovi\u0107 sa svojim komentarom cijelog projekta. Govorio je o tome kako zemlje EU, sa svoje strane, ni\u0161ta ne obe\u0107avaju u implementaciji budu\u0107eg sporazuma, posebno kad je u pitanju provedba i organizacija budu\u0107ih izbora, zatim, kako SAD tako\u0111er ne mogu garantirati dovo\u0111enje svojih snaga u BiH, skidanje embarga i tome sli\u010dno. Da stvar bude gora, postavio je pitanje \u2013 \u0161ta mi dobivamo ako potpi\u0161emo sporazum po kome legaliziramo i legitimiramo \u201cRepubliku Srpsku\u201d, njenu vojsku, policiju i ostalu strukturu. Govorio je o svemu kao da je odnekud banuo. A upravo je on stvarao pretpostavke za ove pregovore u Genevi i New Yorku. Lazovi\u0107 mu je to \u010dak rekao.<\/p>\n

Imao sam dojam da je \u0160a\u0107irbegovi\u0107 sve htio vratiti na po\u010detak, da se ne\u010dega prepao. Ina\u010de, \u010dini mi se da kod nekih ljudi, me\u0111u nama, postoji veliki strah od potpisivanja mirovnog sporazuma, od stavljanja ta\u010dke na rat. Bojim se da je kod Muslimana u ovom ratu i njihovom velikom \u017ertvom, izvr\u0161ena takva identifikacija sa BiH da \u0107e se te\u0161ko pomiriti s \u010dinjenicom da ovu dr\u017eavu moraju dijeliti s drugima. Starh da \u0107e im biti oteto tlo ispod nogu je ve\u0107i od spremnosti da se stvara povjerenje prema drugima. \u2013 Ipak, nisu svi zavjerenici ni protiv njih, ni protiv BiH. Bojim se da je za njih neprijatelj svatko tko na BiH ne gleda istim o\u010dima kao i oni.<\/p>\n

Pored svega, danas smo definitivno otklonili neke nesporazume i na\u0161a delegacija mo\u017ee nastupiti jedinstveno i prema medijatorima i prema Srbima. Zubak je dao neke klju\u010dne primjedbe na distribuciju funkcija izme\u0111u Skup\u0161tine, Vlade i Predsjedni\u0161tva BiH. Dogovoreno je da Skup\u0161tina bude dvodomna i da jedan dom ima u rukama mehanizme za\u0161tite nacionalnih interesa, da se funkcije Predsjedni\u0161tva smanje a ve\u0107a vlast ostavi Skup\u0161tini i Vladi. Dugo se raspravljalo o dr\u017eavljanstvu, u \u010dijoj nadle\u017enosti treba biti i kako sprije\u010diti zloupotrebu dr\u017eavljanstva u budu\u0107im izborima. I o ovom problemu postignut je kompromis i otklonjena mogu\u0107nost da se manipulira sa dr\u017eavljanstvom onih koji su ga stekli u ratu, na razne na\u010dine.<\/p>\n

Ovaj sastanak je pokazao da se oko svega mo\u017ee posti\u0107i dogovor, samo se treba sastajati i otvoreno razgovarati.<\/p>\n

Danas smo imali va\u017ean sastanak sa Schwarz Schillingom. Na sastanku smo bili Izetbegovi\u0107, Lazovi\u0107 i ja. Schiling je dao svoju procjenu cijele situacije i program kojim bi se stvari mogle odvijati. Inzistirao je da shvatimo da se prevelikom \u017eeljom za stvaranjem suverenih institucija i preno\u0161enjem vlasti na njih ne onesposobi Federacija. Smatrao je da \u0107e se dugo vremena fakti\u010dko stanje razlikovati od normatinvog, te da \u0107e Srbi blokirati zajedni\u010dke institucije. Ukoliko se Federaciji ve\u0107 sada ne ostavi veliki prostor, ona bi se mogla potpuno paralizirati. Njegov je stav bio da Federacija mora imati mogu\u0107nost funkcioniranja u punom kapacitetu i da vremenom preuzme na sebe sve funkcije projektirane dr\u017eave i reintegrira \u201cRS\u201d. \u2013 To su, gotovo doslovce, stavovi koje je Izetbegovi\u0107 javno iznosio nekoliko puta a koje sam i ja ovdje zastupao.<\/p>\n

Schilling je poseban problem vidio u stavu Silajd\u017ei\u0107a, koji se zala\u017ee za jake centralne funkcije Vlade i poku\u0161ao je uvjeriti Izetbegovi\u0107a da Muslimani moraju podijeliti vlast sa Hrvatima u Federaciji, da ne mogu zadr\u017eati ve\u0107inu funkcija. \u0160to se ti\u010de centralne Vlade, iznio je stav da te funkcije treba popuniti sa lojalnim Srbima sve dok EU ne potvrdi da \u201cRS\u201d po\u0161tuje njene standarde u podru\u010dju ljudskih i nacionalnih prava, te ne stvori kompatibilan ekonomski sistem. \u2013 Schilling u tom pogledu nije bio optimist. On je te\u017ei\u0161te imao na Federaciji, a od saveznih funkcija preporu\u010divao je samo vanjske poslove, kao glavnu instituciju me\u0111unarodnog kontinuiteta dr\u017eave. \u010cak je izri\u010dito bio protiv centralne banke i centralizacije monetarnog sistema, jer je u tome vidio opasnost blokade Federacije i usporavanja obnove BiH.<\/p>\n

Izetbegovi\u0107 je predlo\u017eio da Schilling razgovara sa cijelim na\u0161im pregovara\u010dkim timom i iznese svoje ocjene. On je, u me\u0111uvremenu, zakazao ve\u010deru sa Silajd\u017ei\u0107em i, naravno, prihvatio Izetbegovi\u0107ev poziv za sutra.<\/p>\n

Ve\u010deras je bila jo\u0161 jedna ve\u010dera, sa mnogo politi\u010dkih zna\u010denja i naznaka: doma\u0107in je bio Tu\u0111man, a gosti su mu bili \u010dlanovi na\u0161e delegacije \u2013 Izetbegovi\u0107, \u0160a\u0107irbegovi\u0107, Zubak i Prli\u0107. Ova je ve\u010dera bila zakazana prije Schillingove.<\/p>\n

14. studeni 1995.<\/strong><\/p>\n

Amerikanci nastoje da ubrzaju pregovore. Poja\u010dali su pritisak dokumentima koje \u0161alju u valovima i tra\u017ee odgovore na nerije\u0161ena i sporna pitanja u vrlo kratkim vremenskim rokovima (na\u0161i eksperti rade dan i no\u0107), zatim, ubrzali su i pove\u0107ali broj sastanaka. Sastanke kombiniraju sa Kontaktnom skupinom tako da smo gotovo neprestano u zasjedanju. Svoje nestrpljenje Amerikanci pokazuju i po tome \u0161to su gotovo potpuno pre\u0161li na odvojene razgovore (posebno s Izetbegovi\u0107em, Silajd\u017ei\u0107em, Zubkom, \u0160a\u0107irbegovi\u0107om). Kao da o\u010dekuju ve\u0107e ustupke u pojedina\u010dnim razgovorima nego kad je cijeli pregovara\u010dki tim na okupu.<\/p>\n

Ju\u010der i no\u0107as se ve\u0107 vodi otvorena bitka oko teritorija. Ustavni aran\u017emani su se, uz kompromise, nekako pribli\u017eili posljednjoj verziji koja bi mogla pro\u0107i kod svih. Teritorije, me\u0111utim, ostaju veliki problem. \u010cak bi i Sarajevo moglo biti rije\u0161eno, jer Amerikanci, uz podr\u0161ku Kontaktne skupine, uporno guraju distrikt, i ve\u0107 je taj dokument u zavr\u0161noj fazi. Mi nemamo informacija koliko je Milo\u0161evi\u0107 spreman to prihvatiti, bolje re\u0107i paljanski Srbi. (Postoje indikacije da je Milo\u0161evi\u0107 to prelomio).<\/p>\n

Oko teritorija stvar se komplicira. Prvo, postoji nekoliko spornih stvari. Srbi ne daju svu teritoriju po planu Kontaktne skupine za Gora\u017ede, \u0161to uklju\u010duje i vezu sa Vi\u0161egradom, zatim ne\u0107e da razgovaraju o predaji Doboja i Br\u010dkog. Uz sve to, tra\u017ee pro\u0161irenje koridora kod Br\u010dkog i cijelu Posavinu.<\/p>\n

Najve\u0107i problem je u tome \u0161to se i Tu\u0111man priklonio toj opciji i poku\u0161ava ubijediti Izetbegovi\u0107a i Zubka da to prihvate.<\/p>\n

Zubak je pod velikim pritiskom i jutros me obavijestio da je i no\u0107as imao susret sa Tu\u0111manom na tu temu. On me molio da ja ostanem \u010dvrst u stavu oko Posavine i da razgovaram sa Izetbegovi\u0107em da ne popusti. (Postoji mogu\u0107nost da Izetbegovi\u0107 prihvati Tu\u0111manovu i Milo\u0161evi\u0107evu ideju, a da, zauzvrat, dobije nazad Srebrenicu i \u017depu).<\/p>\n

Bio sam kod Izetbegovi\u0107a pred njegov jutro\u0161nji sastanak sa Tu\u0111manom i upozorio ga da ne popu\u0161ta oko Posavine. Rekao sam da \u0107e hrvatski dio na\u0161e delegacije napraviti skandal ukoliko se preda Posavina.<\/p>\n

Kada sam ju\u010der razgovarao sa Izetbegovi\u0107em, na tu temu, nastojao sam ga uvjeriti da je Posavina od najvi\u0161eg strate\u0161kog interesa za opstanak cjelovite BiH i njenu reintegraciju. Postavio sam pitanje za\u0161to Srbi inzistiraju na Posavini, a ne na svojim prostorima u Krajini (za\u0161to daju Glamo\u010d, Drvar, Grahovo itd.)? Zato \u0161to s Posavinom dobivaju homogenu teritoriju, kompaktnu i gotovo upotpunosti oslonjenu sa \u0161irokim koridorom, na Srbiju. To je uvjet da se podhranjuje kod bosanskih Srba ideja velike Srbije. Velika Srbija se ne mo\u017ee praviti ni u Banjoj Luci, a pogotovo ne u Grahovu, bez \u0161irokog prostora Posavine. Posavina je, s toga, strate\u0161ko pitanje budu\u0107nosti BiH. Zato moramo i\u0107i na su\u017eavanje koridora, a ne na njegovo pro\u0161irenje. Bez oslonjenosti na Savu, Federacija, a time i BiH kao dr\u017eava, bit \u0107e blokirana i ucjenjivana. \u2013 Imao sam dojam da je Izetbegovi\u0107 akceptirao moje argumente. U razgovoru s Tu\u0111manom koji je obavljen jutros (Izetbegovi\u0107, Zubak, Silajd\u017ei\u0107 i \u0160a\u0107irbegovi\u0107), potvrdilo se da on ima dogovor sa Milo\u0161evi\u0107em o predaji Posavine Srbima. Ponovno je inzistirao na tome.<\/p>\n

Saznao sam detalje sa sino\u0107ne ve\u010dere Tu\u0111mana sa Zubkom, Prli\u0107em i Tadi\u0107em. Vr\u0161io je sna\u017ean pritisak da se svi odreknemo Posavine, galamio i lupao \u0161akom o sto. Zubak je ostao \u010dvrst u stavu da ne\u0107e popustiti i rekao mu da ne\u0107e potpisati sporazum te vrste. Tu\u0111man mu je rekao da \u0107e sporazum biti potpisan sa njim ili bez njega.<\/p>\n

Bojim se da \u0107e Zubak ostati samo na toj ideji, da \u0107e se njegov otpor takvoj trgovini sa Posavinom svesti na uskra\u0107ivanje potpisa na sporazum, a to ne bi ni\u0161ta promijenilo. Svakako su inzistirali, pa i u na\u0161oj delegaciji, da Zubak ni\u0161ta ne potpisuje ve\u0107 samo Milo\u0161evi\u0107, Tu\u0111man i Izetbegovi\u0107. (Sre\u0107a da sam se na vrijeme tome suprotstavio.) Zubak bi se morao aktivno suprotstaviti, a ne pasivno. \u2013 Moram ne\u0161to u\u010diniti na tome.<\/p>\n

Sastanak sa Christopherom je zavr\u0161en tako\u0111er porazno. Pred sami sastanak oti\u0161ao sam kod Izetbegovi\u0107a i zamolio da Christophera upozori da smo ovdje do\u0161li uz obe\u0107anje da \u0107e plan Kontaktne skupine biti osnova teritorijalnog razgrani\u010denja, da je to Milo\u0161evi\u0107 prihvatio i da su mu, radi toga, ubla\u017eene sankcije. Sada se na nas vr\u0161i pritisak i od ameri\u010dke strane da odustanemo od tog plana na svoju \u0161tetu. Izetbegovi\u0107 mi je na to pokazao pismo koje je ve\u0107 pripremio za Christophera i za \u010dlanove Kontaktne skupine, a u kome su bili svi ti elementi.<\/p>\n

Me\u0111utim, u razgovoru sa Christopherom to nije pomoglo. On je rekao da Posavina vi\u0161e nije predmet pregovora i da je to gotovo. (Izetbegovi\u0107 je dojma da to ima veze sa sporazumom koji je potpisan o isto\u010dnoj Slavoniji, a koji su Amerikanci, tako\u0111er, posredovali). Ka\u017eu da je Zubak bio blijed kao krpa. (Osim njega, tom su razgovoru prisustvovali Silajd\u017ei\u0107 i \u0160a\u0107irbegovi\u0107). \u0160a\u0107irbegovi\u0107 mi je za ru\u010dkom potvrdio da je s Posavinom gotovo, da su Amerikanci prihvatili sporazum o tome Tu\u0111mana i Milo\u0161evi\u0107a i, ukoliko se uop\u0107e potpi\u0161e sporazum, u njemu Posavina sigurno ne\u0107e biti u Federaciji.<\/p>\n

Poslijepodne smo razgovarali s predstavnicima Kontaktne skupine koju je predvodio K.Bildt. Htjeli su razgovarati o ustavnim ara\u017emanima i mjerama za provedbu sporazuma. Mi smo, me\u0111utim, nametnuli problem mapa. Izetbegovi\u0107 im je predao pismo koje je jutros dao Christopheru. Ja sam tra\u017eio da oni svoje vlade upoznaju sa tim da se na nas vr\u0161i pritisak da odustanemo od karte Kontaktne skupine. Predstavnik Francuske nas je upozorio da su Amerikanci njima cijelu stvar predstavili kao zavr\u0161enu, da su oni preuzeli taj dio posla na sebe i da smo se mi s tim, navodno, slo\u017eili. O\u010dito da su Amerikanci odlu\u010dili Kontaktnu skupinu dr\u017eati \u0161to dalje od mapa. Mi smo ih upozorili da na tom pitanju mogu propasti pregovori i da mi ne mo\u017eemo potpisati sporazum koji bitno odstupa od plana Kontaktne skupine. Rekli smo im da Zubak ne\u0107e staviti svoj potpis na takav sporazum. Razgovora vi\u0161e nije bilo o predvi\u0111enim temama, oni su pokupili svoje papire i, uz obe\u0107anje da \u0107e svoje vlade izvijestiti o ovome, oti\u0161li.<\/p>\n

No\u0107as je ponovo Christopher dolazio kod Izetbegovi\u0107a. \u0160to je htio, jo\u0161 ne znam. Ova no\u0107 \u0107e za mene biti te\u0161ka, najte\u017ea do sada. U ovakvim trenucima uvijek mislim da moju Mariju. Da je pored mene, \u010dini mi se da bi mi bilo lak\u0161e.<\/p>\n

15. studeni 1995.<\/strong><\/p>\n

Christopher je do iza pola no\u0107i, nekoliko puta, obilazio Izetbegovi\u0107a. Kada sam jutros oti\u0161ao da provjerim da li je bilo nekog napretka, zatekao sam tamo Silajd\u017ei\u0107a i \u0160a\u0107irbegovi\u0107a. Izetbegovi\u0107 mi je rekao da je sve zapelo na Posavini i da se moramo odlu\u010diti. Moramo donijeti odluku: da li prepu\u0161tamo Posavinu Srbima, ili se vra\u0107amo u Bosnu i nastavljamo rat. Bez pomo\u0107i IFOR snaga, bez pomo\u0107i Amerike i, naravno, Tu\u0111mana. To je dilema pred koju smo stavljeni. Amerikanci nas podr\u017eavaju u drugim stvarima, ali ne na pitanju Posavine. Tu su uz dogovor Tu\u0111mana i Milo\u0161evi\u0107a o zamjeni teritorija. Nakon ovog razgovora, oti\u0161ao sam kod Zubaka i Prli\u0107a i rekao im pred kakvom se odlukom nalazimo. Izetbegovi\u0107 je, dodu\u0161e, rekao da delegacija BiH treba biti jedinstvena oko ovog pitanja i da \u0107e oni (mislio je na sebe, Silajd\u017ei\u0107a i \u0160a\u0107irbegovi\u0107a) ostati uz na\u0161u odluku, uklju\u010duju\u0107i i Lazovi\u0107a. Dakle, odgovornost se stavlja na nas trojicu. Zubak mi je pokazao pismo koje je uputio Holbrookeu, koje je po sadr\u017eaju sli\u010dno Izetbegovi\u0107evom pismu Christopheru, s tim \u0161to je izri\u010dit u tome da ne\u0107e potpisati niti jedan dokument ukoliko ostane takvo rje\u0161enje za Posavinu. Tako\u0111er, pokazao mi je i pismo koje je dobio iz Mostara, gdje mu je data puna podr\u0161ka oko ovog problema.<\/p>\n

Poslijepodne smo ponovo imali sastanak s Bildtom i \u010dlanovima Kontaktne skupine. Izetbegovi\u0107 im je izlo\u017eio da nema napretka u odnosu na ju\u010dera\u0161nje stanje. Prvi put, od kada smo ovdje, on je govorio i o neuspjesima ovih pregovora. Rekao im je da ne bi trebalo sve \u0161to je dogovoreno baciti niz vodu i proglasiti ovaj mirovni napor potpuno neuspjelim. Ovdje su, ipak, oko nekih ranije nerije\u0161enih pitanja postignuti kompromisi i pozitivni rezultati koje bi trebalo sa\u010duvati. U tom slu\u010daju, ovaj proces bi trebalo, uz stalni prekid sukoba, nastaviti nakon izvjesnog vremena. Susret sa Holbrookeom je odga\u0111an nekoliko puta, jer je on bio u stalnom razgovoru sa Milo\u0161evi\u0107em. To je trajalo oko pet sati. Jo\u0161 ne znamo da li je ne\u0161to s njim dogovorio i da li je prihvatio na\u0161 stav oko mape.<\/p>\n

Danas je trebalo potpisati, uz ceremoniju, i Sporazum o suradnji Republike Hrvatske i Republike BiH i Federacije. Ceremonije nije bilo, Sporazum je samo parafiran. Holbrooke je protiv toga da se ovdje taj sporazum potpisuje, jer mo\u017ee negatinvo uticati na tok pregovora i iritirati Srbe (?). Nijemci su imali svoj razlog: nisu htjeli do\u0107i na potpisivanje, niti u\u010destvovati u tome, radi toga \u0161to je Tu\u0111man \u201cunaprijedio\u201d Tihomira Bla\u0161ki\u0107a, zapovjednika HVO-a, nakon \u0161to je u Hagu protiv njega podignuta optu\u017enica za ratne zlo\u010dine.<\/p>\n

Poslijepodne i predve\u010der do\u0161lo je do zati\u0161ja kao da su sve aktivnsoti umirene. Nestalo je gu\u017eve u na\u0161em hodniku koji je ina\u010de pun tjelohranitelja na\u0161ih posjetilaca. U na\u0161e radne prostore u\u0161ao je neki mir, ljudi su sjedili i pili kavu bez uobi\u010dajene \u017eurbe i gu\u017eve. Primijetio sam jedino eksperte za mape kako rade, sa hrpom karata ispred sebe, kako na stolu, tako svuda po podu i na zidu. (Radili su detalje za Sarajevo, Gora\u017ede, Fo\u010du, Doboj, Bosanski Novi i jo\u0161 neke lokalitete). Rekli su mi da su vidjeli mapu koju su donosili Amerikanci, i da u njoj nema Posavine u Federaciji. Koridor se ostavlja na sada\u0161njim linijama razgrani\u010denja, sa uskim pojasom Ora\u0161ja sa sjevera. Taj prostor je potpuno usamljen i oslonjen na Hrvatsku. Iza Br\u010dkog rijeka Sava pravi veliki meandr i teritorija Hrvatske se na tom mjestu uvla\u010di u Bosnu. Taj prostor je velik upravo onoliko koliko je podru\u010dje Ora\u0161ja uvu\u010deno u Hrvatsku, tako\u0111er uz rijeku. (\u010cudna podudarnost u polo\u017eaju i veli\u010dini podru\u010dja. Kada se povu\u010de prava u pravcu linije razgrani\u010denja na Ora\u0161ju kroz taj dio Hrvatske, od ju\u017enog dijela fronta do te zami\u0161ljene prave kroz Hrvatsku, \u0161irina je ta\u010dno 20 km. (Toliku \u0161irinu koridora tra\u017ee Srbi).<\/p>\n

Tu\u0111man se ve\u010deras sa ve\u0107inom svoga tima vratio u Hrvatsku. Jo\u0161 nemamo informacije \u0161to je Holbrooke dogovorio sa Milo\u0161evi\u0107em.<\/p>\n

\u010cuo sam, ali nisam provjerio, da je Zubak napisao ostavku na svoj polo\u017eaj u Federaciji. \u2013 To bi u ovoj situaciji bio lo\u0161 razvoj doga\u0111aja.<\/p>\n

U toku dana poslao sam I.Lovrenovi\u0107u u Zagreb, za\u0161ti\u0107enom vezom, informaciju o pritisku koji se na nas vr\u0161i. Zamolio sam ga da se to objavi na sve strane, da se nitko pri tome ne \u0161tedi, posebno da se objavi dogovor Tu\u0111mana i Milo\u0161evi\u0107a oko Posavine. Tra\u017eio sam da odr\u017ee i sjednicu HNV-ea i da o\u0161tro reagiraju na sve.<\/p>\n

17. studeni 1995.<\/strong><\/p>\n

Pritisci se nastavljaju. Ju\u010der je ovdje dolazio Lake, \u010dovjek odgovoran za nacionalnu sigurnost SAD, danas su bili William Pery i Christopher, koji se vratio iz posjete Japanu. Oni i dalje vode odvojene razgovore ne samo sa svakom delegacijom pojedina\u010dno, ve\u0107 i unutar na\u0161e delegacije. Uglavnom su se koncentrirali na Izetbegovi\u0107a i Silajd\u017ei\u0107a, ali i s njima razgovaraju odvojeno. Kad s njima razgovaram, tvrde mi da nema napretka, da ni Milo\u0161evi\u0107, ni Amerikanci ne popu\u0161taju. Me\u0111utim, i dalje se uporno radi i na Ustavu, i na mapama. Problemi se su\u017eavaju, eksperti tvrde da nije ostalo mnogo spornih pitanja. Problem mape se sveo na problem povezivanja sa Gora\u017edom. Posavina se vi\u0161e ne spominje. Milo\u0161evi\u0107 je pristao da Sarajevo ostane jedinstven i otvoren grad u sklopu Federacije, ali zato je dobio Doboj, Mrkonji\u0107, Posavinu (\u017depu i Srebrenicu niko vi\u0161e ne spominje). Kontakt grupa radi na problemima budu\u0107ih izbora i tra\u017ei na\u010dine implementacije onoga \u0161to se dogovori. Tu\u0111man u Zagrebu objavljuje jo\u0161 jednu “pobjedu hrvatske politike i njenog dr\u017eavnog vrha”.<\/p>\n

Zubak mi je pokazao tekst svoje izjave u kojoj ka\u017ee da ne \u017eeli provoditi hrvatsku dr\u017eavnu politiku jer je ona protiv interesa Hrvata u BiH. \u2013 \u010cudno, za to je dobio podr\u0161ku iz Mostara. Izetbegovi\u0107 je zabrinut za mogu\u0107i razvoj doga\u0111aja ako Zubak istraje i dadne ostavku.<\/p>\n

Ve\u010deras smo, poslije sastanka sa Kontaktnom skupinom, ostali razgovarati. Izetbegovi\u0107 nas je pitao \u0161ta mislimo o razvoju pregovora i \u0161ta \u0107emo odlu\u010diti ako nam ponude da potpi\u0161emo sporazum po principu uzmi ili ostavi. Zubak, Prli\u0107 i ja se nismo izja\u0161njavali, osatli su raspolo\u017eeni za potpisivanje. Izetbegovi\u0107 je rekao, prvi put, da ipak treba i\u0107i na referendum i ponuditi narodu da odlu\u010di. \u2013 Mo\u017eda je to jedina \u0161ansa da se dobije na vremenu. U Zagrebu je sve ve\u0107 na nogama. Inzistirao sam, u kontaktu sa \u010dlanovima HNV-ea i oporbom, da vr\u0161e pritisak na Tu\u0111mana, da dignu na noge Posavljake. Poslije ovog razgovora na\u0161e delegacije ostao sam nasamo sa Izetbegovi\u0107em. Upozorio sam ga da na\u0161 stav radi Posavine ostaje isti i da ne tra\u017ei od nas da se izja\u0161njavamo. On mo\u017ee u\u010diniti \u0161to ho\u0107e, ali od nas ne mo\u017ee tra\u017eiti da na ovo pristanemo. \u2013 On je zaista pod velikim pritiskom. Imam dojam da je Silajd\u017ei\u0107 popustio i da je spreman prihvatiti ovakav aran\u017eman. On se mnogo uzda u budu\u0107e izbore koji bi trebali dovesti na politi\u010dku scenu nove ljude koji \u0107e u budu\u0107nosti stvari postaviti druga\u010dije. Izetbegovi\u0107 se jo\u0161 koleba, on procjenjuje slabosti i prednosti cijelog aran\u017emana. Mislim da se jo\u0161 nije odlu\u010dio \u0161to uraditi. Dao sam mu mi\u0161ljenje HNV-ea, koje sam dobio iz Zagreba.<\/p>\n

Ve\u010deras me zvao profesor Banac. Molio je da istrajemo, da ne popu\u0161tamo i da ni\u0161ta ne potpisujemo.<\/p>\n

18. studeni 1995.<\/strong><\/p>\n

Sve je u\u017eurbano. Amerikanci bi htjeli do pono\u0107i rije\u0161iti sva sporna pitanja i fakti\u010dki do\u0107i do sporazuma. \u010cak je najavljeno da \u0107e sutra ovdje do\u0107i Clinton. To je dodatni pritisak. Christopher je jo\u0161 ovdje. Hoda od zgrade u kojoj je Milo\u0161evi\u0107, do na\u0161e, cijeli dan. I pored toga, sporna pitanja nisu rije\u0161ena. Na mapi je ostao problem Gora\u017eda i veze sa njim. Izetbegovi\u0107 je bio jasan: na Gora\u017edu nema kompromisa, Federacija mora biti na Drini i Gora\u017ede mora imati sigurnu vezu sa ostalim dijelom Federacije. Tu odlu\u010dnost je ponovio i \u010dlanovima Kontaktne skupine. Zubak im je, sa svoje strane, iznio svu apsurdnost ove mape: ako se uzmu podaci iz 1991. godine, u predlo\u017eenim granicama srpskog entiteta Srbi ne\u0107e biti u apsolutnoj ve\u0107ini, a u Federaciji \u0107e ih biti koliko i Hrvata, iako u njoj ne\u0107e biti konstitutivni. Me\u0111utim, to nije izazvalo neko uzbu\u0111enje kod njih, Bildt je govorio o tome kako nam je mir najva\u017eniji.<\/p>\n

To nisu jedini problemi. Ni ustavna pitanja nisu rije\u0161ena na zadovoljavaju\u0107i na\u010din. Izgleda da se ispunjava ono \u0161to mi je Izetbegovi\u0107 rekao neki dan: da ne napu\u0161tam pregovore radi Posavine, jer ne\u0107e sporazum pasti samo radi nje. Sada vidim, dva sata prije nego \u0161to se o\u010dekuje okon\u010danje pregovora, da su mnoga pitanja ostala nerije\u0161ena i da do sporazuma ne mo\u017ee lako do\u0107i.<\/p>\n

Iz Zagreba dobivam informacije da se atmosfera zagrijava. Razlog su Posavina i Prevlaka. Tu\u0111man je poku\u0161ao pravdati svoje odluke, ali o\u010dito bez uspjeha.<\/p>\n

Sa Zubakom sam ve\u010deras razgovarao o svemu. Potpuno se sla\u017eemo u procjeni da su Tu\u0111manove odluke pogre\u0161ne. Posavina je bila jedino podru\u010dje koje je moglo sprije\u010diti pro\u0161irivanje Srbije u Bosni. Dalje, Srbi potpuno kontroliraju Drinu i Savu, te jedan dio Une (gdje je pruga). Hrvatska i dalje ima dugu granicu sa Srbima. Tako\u0111er, sa gubitkom Posavine iz Federacije, Hrvati postaju potpuno oslabljeni kao narod u BiH. Federacija \u0107e se za Hrvate svesti na zapadnu Hercegovinu, a oni upravo ne \u017eele Federaciju. Obojica smo se \u010dudili kako to Tu\u0111man ne vidi. Koji je njegov interes da razmijeni Posavinu za pasivne srpske krajeve zapadne Bosne?<\/p>\n

Epilog<\/strong><\/p>\n

– Posljednja \u010detiri dana su tekla kao na filmskoj traci. Nakon onog zati\u0161ja od prije dva dana, do\u0161lo je do erupcije. Sastanci su trajali neprestano, i to na dva kolosjeka, s Amerikancima i sa Kontaktnom skupinom. Na\u0161 ekspertni tim je bio zatrpan zadacima na izradi aneksa okvirnog sporazuma, (ima ih 11), te izradom mape koja se mijenjala svaki sat. Na\u0161a delegacija je morala pratiti sve te promjene i o svim spornim pitanjima donositi odluke. Na spavanje se i\u0161lo oko \u010detiri sata ujutro.<\/p>\n

Ustavna pitanja su lak\u0161e usugla\u0161avana nego teritorijalna. Od onog trenutka, kada smo unutar na\u0161e delegacije formirali jedinstven stav o nadle\u017enostima centralne Vlade, sve je i\u0161lo lak\u0161e. Imali smo razumijevanje kod medijatora i oni su vr\u0161ili pritisak na Milo\u0161evi\u0107a. Ovo usugla\u0161avanje unutar na\u0161e delegacije i\u0161lo je te\u0161ko, \u010desto izazivalo napete i eksplozivne situacije. Imao sam dojam da se u svakom trenutku sve mo\u017ee raspasti. Problem je bio oko centralne banke i centralizacije monetarnog sistema, te dr\u017eavljanstva, carine i financiranja centralne vlasti. Postojale su dvije koncepcije: jedna, da sve treba centralizirati i sa centralne vlasti spu\u0161tati na entitete, i sa njih prenijeti dio nadle\u017enosti na centralnu vlast. Naro\u010dito dugo se diskutiralo oko centralne banke, jer je postojala bojazan da se centralna Vlada ne blokira, a onda onemogu\u0107i funkcioniranje Federacije. Nakon dugih, ponekad i \u017eu\u010dnih isprava, slo\u017eili smo se da centralna Vlada zadr\u017ei u svojoj nadle\u017enosti spoljnu politiku, spoljnu trgovinu, carine, monetarnu politiku, skupljanje prihoda za centralne organe, dr\u017eavljanstvo, me\u0111unarodno i me\u0111uentitetsko provo\u0111enje krivi\u010dnog prava, komunikaciju i veze, transport i kontrolu zra\u010dnog prometa. Tako\u0111er, dugo smo usugla\u0161avakli stavove oko strukture Parlamenta, sastava Predsjedni\u0161tva i na\u010dina izbora. Problem je bio gdje ugraditi mehanizme za\u0161tite nacionalnih interesa i kako sprije\u010diti da ti mehanizmi ne blokiraju institucije. I tu su postojale dvije koncepcije. Jedna, koja je i\u0161la ka stvaranju parlamentarnog sistema, druga ka predsjedni\u010dkom sistemu. To zna\u010di da su jedni inzistirali da se vlast koncentrira u Parlamentu i Vladi i da se ti mehanizmi ugrade u Skup\u0161tinu, drugi su htjeli da to bude u Predsjedni\u0161tvu. Prevladala je prva koncepcija te dogovoren dvodomni Parlament u koji su ugra\u0111eni i mehanizmi za\u0161tite nacionalnih interesa.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de Predsjedni\u0161tva, duge rasprave su vo\u0111ene oko sastava \u2013 da li tri, ili vi\u0161e \u010dlanova. Demokratskija forma bi bila vi\u0161e\u010dlano Predsjedni\u0161tvo, ali je pobijedila koncepcija su\u017eenog Predsjendi\u0161tva \u2013 tri \u010dlana, Musliman, Hrvat, Srbin.<\/p>\n

Veliki problem su nam bili izbori. Unutar na\u0161e delegacije lako smo do\u0161li do stava o tome. Problem je bio sa srpskom stranom. Oni nisu pristajali na direktne izbore ni za Predsjedni\u0161tvo, ni za Skup\u0161tinu. Htjeli su da se i zastupnici i \u010dlanovi Predsjedni\u0161tva delegiraju iz entiteta. Bili smo \u010dvrsti u svom stavu, nismo popustili na pritiske i uz pomo\u0107 medijatora dobili smo direktne izbore. Na\u017ealost, nismo uspjeli sa idejom izbora na cijelom prostoru BiH, ve\u0107 dva entiteta predstavljaju dvije izborne jedinice. To umanjuje demokrati\u010dnost izbora.<\/p>\n

Predsjedni\u0161tva delegiraju iz entiteta. Bili smo \u010dvrsti u svom stavu, nismo popustili na pritiske i uz pomo\u0107 medijatora dobili smo direktne izbore. Na\u017ealost, nismo uspjeli sa idejom izbora na cijelom prostoru BiH, ve\u0107 dva entiteta predstavljaju dvije izborne jedinice. To umanjuje demokrati\u010dnost izbora.<\/p>\n

Veliki problem smo imali oko glasanja prognanika. Na\u0161a delegacija je inzistirala da prognanici glasuju u izbornoj jedinici iz koje su prognani bez obzira gdje su sada nastanjeni. To bi, na neki na\u010din, zna\u010dilo da se ne mirimo sa etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjem i da prognani biraju i mogu biti birani u vlast onog podru\u010dja s koga su prognani. To im tako\u0111er pru\u017ea nadu da se mogu vratiti ku\u0107i. Srpska strana nikako nije prihvatila ovaj princip i inzistirali su da prognanici glasuju u izbornoj jedinici u kojoj su privremeno nastanjeni. Do zadnjeg dana ovo pitanje nije rije\u0161eno. Medijatori su navla\u010dili na kompromis da se prognanici sami izjasne gdje \u017eele glasovati. Na tom kompromisu je i na\u0111eno rje\u0161enje.<\/p>\n

Glavni problem u ovim posljednjim danima i satima, predstavljala je mapa. Trebalo je rije\u0161iti nekoliko veoma spornih to\u010daka: Sarajevo, Gora\u017ede, koridor i Br\u010dko, zatim Posavinu.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de Sarajeva, interesantno je da je Milo\u0161evi\u0107, nakon dogovorenog i gotovog projekta distrikta, odustao od svega i grad prepustio Federaciji. Dugo smo o tome raspravljali i poku\u0161avali na\u0107i krajnju namjeru tog \u010dina. Na kraju, jedini pravi razlog toga mogla bi biti ideja kona\u010dne podjele. Ukoliko Srbi ne \u017eele participirati u gradskoj vlasti paritetno sa ostalima, i ne \u017eele da grad bude zasebna cjelina, to jest tre\u0107i entitet u dr\u017eavi, pod kontrolom zajedni\u010dke, centralne vlasti, onda se to mo\u017ee tuma\u010diti samo njihovom rije\u0161eno\u0161\u0107u na kona\u010dnu podjelu. Oni su uzeli za sebe Lukavicu i Pale, procijenili su da to mogu odvojiti i time se zadovoljili. Nema drugog racionalnog opravdanja. \u2013 Dodu\u0161e, oni su bili izlo\u017eeni velikom pritisku medijatora da grad ne mo\u017ee biti podijeljen, da mora biti jedinstven i otvoren. U Daytonu se pri\u010dalo, i to u onom satu potpisivanja sporazuma, da su paljanski Srbi vidjeli rje\u0161enje za Sarajevo sat pred potpis, te da se u tom trenutku Koljevi\u0107 onesvijestio. Potpisivanje je, ina\u010de, kasnilo puni sat.<\/p>\n

Gora\u017ede je bilo mnogo te\u017ee rije\u0161iti nego Sarajevo. Prvo, Milo\u0161evi\u0107 nije dao cijelu teritoriju koja je pripadala Gora\u017edu po planu Kontaktne skupine. Slo\u017eio se sa sada\u0161njom linijom vojnog razgrani\u010denja i sa koridorom do grada. Mi smo tra\u017eili sve po planu Kontaktne skupine, sa varijantom da umjesto Vi\u0161egrada dobijemo Fo\u010du i put preko Kalinovika. (Postojalo je i jedno \u201csjeverno rje\u0161enje\u201d preko Rogatice, koje su predlagali Amerikanci, ali je to Milo\u0161evi\u0107 odbio). Dugo se razgovaralo oko rje\u0161enja Gora\u017eda. Te\u017einu ovih pregovora, kao i oko Sarajeva, podnio je Silajd\u017ei\u0107. On se ubje\u0111ivao satima sa Milo\u0161evi\u0107em. Ima tu zanimljivih pri\u010da, \u010dak i anegdota. Mi smo imali minimalnu varijantu za Gora\u017ede koja je uklju\u010divala rijeku Drinu od Gora\u017eda do Ustikoline. Silajd\u017ei\u0107 je inzistirao na Ustikolini, a cilj je bio tok Drine u du\u017eini od 20 km. Na kraju ga je Milo\u0161evi\u0107 pitao:<\/p>\n