{"id":3273,"date":"2015-12-30T06:45:29","date_gmt":"2015-12-30T14:45:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=3273"},"modified":"2016-04-21T05:09:29","modified_gmt":"2016-04-21T12:09:29","slug":"the-washington-agreement","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-11-no-1-2016january\/the-washington-agreement\/","title":{"rendered":"WASHINGTONSKI SPORAZUM"},"content":{"rendered":"

Prostor i vrijeme<\/strong><\/p>\n

22. velja\u010de 1994. (Washington) – utorak<\/strong><\/p>\n

Ovdje je te\u0161ko unazad poredati dane jer je vrijeme pomjereno. Letjeli smo devet sati u nedjelju, krenuli taj dan u 11,30, a bili ovdje poslijepodne oko 14 sati. Kad se odavde vra\u0107a ka\u017eu da se prije stigne. Sam polo\u017eaj ove zemlje u odnosu na Evropu ve\u0107 je odredio njenu sudbinu: prostor ne zna\u010di ni\u0161ta, vrijeme je sve. Ovdje se i ne putuje kroz prostor, ovdje se ne \u017eivi u prostoru, ovdje se ne razmi\u0161lja prostorno. Vrijeme je sve: i put, i \u017eivot, i misao.<\/p>\n

Nikada prije, u ovom ratu, od kada sam oti\u0161ao od ku\u0107e, nisam osje\u0107ao nostalgiju. Sam \u017eivot je bio odre\u0111en iznutra, proizvodio sam doga\u0111aje iz sebe, nisam imao vremena da se obazirem, nisam imao predaha. Pribli\u017eavaju\u0107i se aerodromu, u Washingtonu, gledao sam kroz prozor krajolik, njegovo sivilo obojeno zimom i sjetio se onih koji su ovu zemlju osvojili zatekav\u0161i je pustu i praznu. Osjetio sam nostalgiju za svojom Bosnom, izmu\u010denom i ranjenom, koja poput te\u0161kog bolesnika o\u010dekuje pomo\u0107 od svakog za koga ka\u017eu da zna lijek. Mi smo njene pru\u017eene ruke. Tamo su ostali ljudi, sad ve\u0107 bez nade, sa strahom i o\u010dajem. Moja Bosna, skupljena sva u gudure, u kamenjar, u klisure, u tijesne doline. Sva na dlan mo\u017ee stati. Ovdje ova ogromna, ravna zemlja. Budi strepnju, osje\u0107aj izgubljenosti i nostalgiju. Ovdje se \u010dovjek osje\u0107a malim i nemo\u0107nim. Ali, ovdje je i mo\u0107. Ovdje bi se mogla na\u0161a sudbina izmijeniti.<\/p>\n

Ju\u010der smo primljeni u State Department, dugo smo razgovarali sa suradnicima dr\u017eavnog sekretara, zatim sa samim Christopherom.\u00a0Stekao sam dojam da su odlu\u010dni umje\u0161ati se u razrje\u0161enje krize kod nas, ali da jo\u0161 nemaju \u010distu formulu. Jo\u0161 nisu bili sigurni \u0161to bi se u\u010dinilo sa Srbima, tako\u0111er kako urediti odnose Hrvata i Muslimana. Jedino je bilo sigurno da to \u017eele u\u010diniti. Ohrabrio ih je efekat ultimatuma Srbima da se povuku sa topni\u0161tvom sa brda oko Sarajeva.
\nU razgovoru su pokazali da su dobro upu\u0107eni u na\u0161e prilike. Silajd\u017ei\u0107 je govorio o cijeloj situaciji, o toku pregovora u \u017denevi i o toku pregovora sa Hrvatskom.<\/p>\n

Pokazali su da \u017eele savez Muslimana i Hrvata ali ni\u0161ta dalje nisu znali. Ja sam izlagao plan na\u0161eg Sabora, o kome su tako\u0111er bili informirani. ( O\u010dito da ih je ambasador Viktor Jakovich dobro informirao). Stekao sam dojam da im je na\u0161 prijedlog kantonizacije prihvatljiv. Bojali su se kako \u0107e reagirati Tu\u0111man i ho\u0107e li ga prihvatiti. U jednom trenutku pitali su \u0161to bi bio prijedlog Muslimana ukoliko se s Tu\u0111manom ne mogne posti\u0107i sporazum, kakvu bi zapravo oni dr\u017eavu htjeli ako bi se BiH dijelila na tri dr\u017eave. Silajd\u017ei\u0107 je izbjegao odgovor, a ja sam kazao da bi u tom slu\u010daju bila stvorena muslimanska dr\u017eava u kojoj bi bilo oko 400 tisu\u0107a Hrvata. Zato mi Hrvati ne mo\u017eemo pristati na takvu opciju i u toj bi dr\u017eavici ostali svi sada\u0161nji problemi.<\/p>\n

Poslije toga je bilo postavljeno jo\u0161 jedno interesantno pitanje: da li bi bilo mogu\u0107e, ukoliko s Tu\u0111manom ne uspije dogovor, da se napravi sporazum Muslimana i HNV, odnosno onih Hrvata koji ostaju izvan “Herceg-Bosne”. SAD bi bile spremne podr\u017eati takav sporazum i inzistirati na njegovom provo\u0111enju. Tada bi Tu\u0111man imao status Karad\u017ei\u0107a i snosio sve posljedice toga.<\/p>\n

Silajd\u017ei\u0107 je odgovorio da bi to uslo\u017enilo situaciju, jer nije problem u politi\u010dkom predstavljanju Hrvata, ve\u0107 u vojnom. Tu\u0111man kontrolira HVO.<\/p>\n

Ja sam bio iznena\u0111en da Amerikanci razmi\u0161ljaju na taj na\u010din. Takav politi\u010dki sporazum predlagao sam Silajd\u017ei\u0107u i Izetbegovi\u0107u pred sam Sabor u Sarajevu i o tome imali na\u010delnu suglasnost. Potvrdio sam Silajd\u017ei\u0107u tezu o problemu kontrole nad HVO. Kroz glavu mi je proletjela misao da bi u ovoj varijanti Hrvatska bila progla\u0161ena agresorom i dobila sankcije, da bi HVO bio progla\u0161en paravojskom i nad njim bi amerikanci mo\u017eda primjenili silu. A kako odvojiti hrvatski narod od HVO-a? To je u ovoj fazi nemogu\u0107e. Ja bi bio samo pokri\u0107e za vojnu intervenciju. Pitao sam u brzini: kako bi se proveo taj sporazum? \u2013 Ni\u0161ta vi ne brinite za to. Mi bismo proveli taj sporazum, Upotrijebili bismo silu, odgovorio je Christopher. O\u010dekuju\u0107i takav odgovor, uzvratio sam bez oklijevanja da ne mogu preuzeti tu odgovornost. Sporazum moraju potpisati oni koji ga mogu provesti, koji kontroliraju vojsku, a to su Tu\u0111man i predstavnici \u201eHerceg-Bosne\u201c. \u2013 Dobro, rekao je Christopher, imat \u0107ete ovdje za vikend Grani\u0107a i delegaciju \u201eHerceg-Bosne\u201c .<\/p>\n

Strate\u0161ki zna\u010daj hrvatsko-muslimanskog saveza<\/strong>
\n 25.velja\u010de 1994.<\/strong><\/p>\n

Danas je tre\u0107i dan intenzivnih razgovora s ameri\u010dkom administracijom. Sreli smo se s velikim brojem senatora i kongresmena, sa svim njihovim grupacijama, s \u0161efovima parlamentarne manjine i ve\u0107ine, s predsjednikom Parlamenta, sa ljudima iz Vlade, Christopherom i njegovim suradnicima, \u0161efom za dr\u017eavnu sigurnost Anthonyem Lakeom, te danas s Madeleine Albright i potpredsjednikom Goreom.<\/p>\n

Njihov plan je jasan: uz vojni pritisak koji se posti\u017ee ultimatumom (po uzoru na Srbe oko Sarajeva) \u017eeli se osigurati pravedniji na\u010din pregovaranja. Zna\u010dajna karika u tome je dogovor Hrvata i Muslimana jer to, ne samo rje\u0161ava konkretne probleme i zaustavlja njihov rat, ve\u0107 dodatno priti\u0161\u0107e Srbe i otvara novi proces odnosa prema njima. ( Grani\u0107 i njegova \u201eekipa\u201c su pozvani iz Zagreba u Washington).<\/p>\n

Svi ljudi s kojima smo kontaktirali pokazali su veliko razumijevanje za na\u0161e nastojanje da sa\u010duvamo BiH i kao dr\u017eavu, i kao jedinstvenu teritoriju. To je na najbolji na\u010din pokazao prijem koji su nam priredili vo\u0111e parlamentarne manjine i ve\u0107ine. (Vjerujem da je BiH rijedak predmet na kome se ove grupacije sla\u017eu). Potpredsjednik Gore i Albrightova su danas tako\u0111er jasno definirali Ameri\u010dki plan za BiH: \u017eele savez Hrvata i Muslimana, njihovu “jedinstvenu republiku”, koja bi imala va\u017ean uticaj na pona\u0161anje Srba, \u017eele znati koja je to teritorija na koju bi se ona protezala, \u017eele da ona mo\u017ee funkcionirati. Oboje su isticali da je ultimatum za Sarajevo stvorio povoljan trenutak za hrvatko-muslimanski sporazum, da se taj trenutak ne smije propustiti i da treba biti fleksibilan u zahtjevima prema Hrvatima. Gore je istakao da je mogu\u0107e prevladati razlike koje tu postoje i da to treba u\u010diniti preko ovog vikenda.<\/p>\n

Tako\u0111er, istaknuto je da \u0107e SAD dati garancije za provedbu sporazuma koji se postigne i da su samo u tom slu\u010daju spremni poslati svoje trupe u BiH.<\/p>\n

Na Silajd\u017ei\u0107eve zahtjeve da se digne embargo na oru\u017eje za Vladu BiH, a on je to tra\u017eio u svim razgovorima, odgovoreno je da je to slo\u017eeno pitanje i da SAD ne mo\u017ee jednostrano dovesti u pitanje instituciju embarga koja se u svijetu po\u0161tuje. To bi moglo imati negativan utjecaj na ona podru\u010dja gdje su SAD zainteresirane da embargo jo\u0161 postoji, npr. u Iraku. I pored toga \u0161to su SAD protiv embarga za Vladu BiH, on ga ne mo\u017ee prekr\u0161iti sam.<\/p>\n

Madeleine Albright je dala nadu da bi se ultimatum mogao pro\u0161irivati i na druga podru\u010dja, te da bi se mogla pro\u0161iriti lista “za\u0161ti\u0107enih zona” (u\u0161li bi Mostar, Vitez i Maglaj; mi smo jo\u0161 predlo\u017eili Br\u010dko i Grada\u010dac).\u00a0Klima za razgovore veoma je povoljna i vjerujem da \u0107e ameri\u010dka administracija inzistirati da se do\u0111e do sporazuma.\u00a0Bojim se onoga sa \u010dime dolazi Grani\u0107. Sino\u0107 je na HTV Tu\u0111man poku\u0161ao pravdati ovo zauzimanje SAD za opstanak BiH, ali ponovno na pogre\u0161an na\u010din. Tvrdio je kako Zapad \u017eeli otkloniti opasnost od \u0161irenja islamskog fundamentalizma te zato inzistira na konfederaciji Hrvatske i BiH. On sebe stalno vidi u nekoj povijesnoj ulozi i kao predvodnika zapadne politike. To je dobro ukoliko je samo izgovor pred narodom za zaokret u politici koja je do sada bila neuspje\u0161na. Opasno je ukoliko je on to sebi umislio. Tada ni sporazum ne\u0107e biti mogu\u0107. S Muslimanima treba razgovarati kao s partnerima a ne kao s autsajderima koje, eto, treba spa\u0161avati i od njih samih, a i svijet od njih.<\/p>\n

Ukoliko se do\u0111e s tim idejama iz Zagreba, onda ne\u0107e pomo\u0107i ni ameri\u010dka administracija, ova velika prilika \u0107e propasti.<\/p>\n

26. velja\u010de 1994.<\/strong><\/p>\n

Danas su se obje na\u0161e delegacije okupile u State Departmentu ali nismo imali me\u0111usobne bilateralne razgovore. Razgovaralo se pojedina\u010dno s Charlesom Radmanom koji je bio posrednik u pregovorima ispred ameri\u010dke administracije, i njegovim suradnicima. Oni su htjeli od obje delegacije zasebno dobiti mi\u0161ljenje o principima na kojima bi trebalo stvarati sporazum. Mi smo iznijeli na\u0161e gledi\u0161te koje je ve\u0107 bilo zapisano u dokumentima Sabora i koje smo objelodanili ovih dana.
\nTo gledi\u0161te je obuhva\u0107alo sljede\u0107e stavove:<\/p>\n

    \n
  1. da hrvatsko-muslimanski entitet koji se mo\u017ee dogovoriti u ovim uvjetima ne smije imati nacionalna obilje\u017eja i biti odvojen nacionalnim granicama me\u0111u Hrvatima i Muslimanima; to rje\u0161enje mora predvidjeti mogu\u0107nost naknadnog uklju\u010denja Srba u dr\u017eavnu zajednicu federalno ure\u0111enu;<\/li>\n
  2. kantoni (regije) se ne smiju me\u0111usobno povezivati u dr\u017eavne zajednice po nacionalnoj osnovi;<\/li>\n
  3. dr\u017eava BiH se mora decentralizirati;<\/li>\n
  4. kantoni trebaju biti formirani na temelju vi\u0161e kriterija, a ne samo na etni\u010dkom;<\/li>\n
  5. sve regije (kantoni) trebaju biti ravnopravni;<\/li>\n
  6. nacionalni interesi trebaju biti za\u0161ti\u0107eni kroz institucije dr\u017eave i na svim nivoima;<\/li>\n
  7. BiH \u0107e u\u0107i u konfederaciju s Republikom Hrvatskom.<\/li>\n<\/ol>\n

    Nakon izlaganja i obrazlo\u017eenja ovih principa, \u0161to je u\u010dinio Silajd\u017ei\u0107, Radman je tra\u017eio da ja obrazlo\u017eim mapu i principe na kojima je ona napravljena na Saboru u Sarajevu.<\/p>\n

    Govorio sam kratko radi jasno\u0107e i izbjegavanja suvi\u0161nih pitanja. Rekao sam da je osnovni princip koncipiranja kantona bio gravitacija stanovni\u0161tva. Tako su slivovi rijeka postali sredi\u0161ta oko kojih su formirane teritorijalne jedinice – kantoni. Govorio sam i o strahu koji postoji kod Hrvata – majorizacija, te kod Muslimana – otcjepljenje. Inzistirao sam da se u sporazumu otklone razlozi za taj strah.<\/p>\n

    Poslije ovog razgovora, koji je bio dosta kratak, primio nas je sve, obje delegacije, Christopher. ( U Grani\u0107evoj delegaciji su bili iz \u201eHerceg-Bosne\u201c samo Akmad\u017ei\u0107 i Zubak koji je ve\u0107 zauzeo mjesto Mate Bobana). To je bio vi\u0161e kurtoazan razgovor. Me\u0111utim, Christopher je iskoristio priliku da uka\u017ee kako se s “jednim entitetom” izme\u0111u Muslimana i Hrvata prevladavaju mnogi problemi, te time stvara nova i taktika i strategija. Po njegovim rije\u010dima, to \u0107e osigurati novi pristup me\u0111unarodnih institucija cijelom problemu, posebno dvjema dr\u017eavama (RH i RBiH).<\/p>\n

    Tako\u0111er, rekao je kako ovaj \u201ejedan okvir” me\u0111u nama prevladava sve dosada\u0161nje konceptualne razlike. Poslije ovog kratkog prijema kod dr\u017eavnog sekretara napravljena je pauza za ru\u010dak koji je pripremljen u istom prostoru u kome se vode razgovori.
    \nNakon ru\u010dka dobili smo jedan pismeni predlo\u017eak od strane doma\u0107ina o podjeli funkcija na nivou federacije, na nivou kantona, te zajedni\u010dkih funkcija federalne dr\u017eave i kantona. Na taj prijedlog nismo imali bitnih primjedbi, jer je on fakti\u010dki bio samo prepis na\u0161eg prijedloga. (O\u010dito je da su na\u0161i doma\u0107ini potpuno prihvatili kantonalni koncept ure\u0111enja BiH koji smo usvojili na Saboru ).<\/p>\n

    Na na\u0161e iznena\u0111enje, nisu nas vi\u0161e ni pozivali na razgovor. Brifing su imali samo Grani\u0107 i njegova delegacija. Pozvan je samo Silajd\u017ei\u0107 na kratak razgovor i zakazan ponovno sastanak za sutra u 10,30 sati.<\/p>\n

    Silajd\u017ei\u0107 mi je rekao da je stekao dojam da Grani\u0107 odustaje od hrvatske dr\u017eave u BiH i da prihva\u0107a na\u0161 kantonalni sistem (\u0161to je on zapravo prihvatio jo\u0161 u Zagrebu u razgovorima koje smo imali). To je najva\u017eniji korak i sve drugo je samo tehnika. Bez nacionalnih dr\u017eava nema ni borbe za nacionalne teritorije. Drugi problemi se mogu prevladati kompromisom. Silajd\u017ei\u0107 je, vjerojatno zadovoljan razvojem doga\u0111aja, predlo\u017eio da se ne vra\u0107amo u hotel ve\u0107 da pro\u0161etamo gradom.<\/p>\n

    Danas sam prvi put vidio ovaj grad. Pro\u0161etali smo oko Capitol-Hilla, posjetili Nacionalnu biblioteku i obi\u0161li niz zna\u010dajnih zdanja poredanih oko Kaptola i u pravcu obeliska. Sve \u0161to sam vidio, impresivno je: arhitektura, ure\u0111enje prostora, polo\u017eaj ulica, parkovi. Ovdje su objedinjeni svi stilovi, bez kompleksa, ali rafinirano. Ima se osje\u0107aj da je grad nastao u antici i da se razvijao kroz vijekove, do danas.<\/p>\n

    Posebno je impresivan interijer Nacionalne biblioteke. Ona i svojom arhitekturom svjedo\u010di da je hram. Ogromna sredi\u0161nja kupola prekrila je \u010ditaonicu, a njena okruglost i visina stvaraju dojam kao da ste na nebu. Unutra mir kao u katedrali. Nacionalna biblioteka je ogledalo dr\u017eave, svjedo\u010danstvo njene snage i prosperiteta. – U Sarajevu je Vije\u0107nica izgorjela u jednoj no\u0107i. Zapalili su je banditi s brda.<\/p>\n

    Grani\u0107 mi je nave\u010der poslao poruku da pristaje na ve\u010deru koju \u017eeli prirediti Steve Bubalo za obje delegacije. Do\u0107i \u0107e Steve, Ivankovi\u0107 i Radielovi\u0107 sa Zapadne obale samo da bi bili na toj ve\u010deri. To je i nostalgija za zavi\u010dajem i \u017eelja da se ovaj glupi rat \u0161to prije zaustavi. – Ovim ljudima treba u\u010diniti takve sitne radosti, treba s njima razgovarati i otvoriti im nadu. Oni su jo\u0161 svojim mislima negdje u Bosni ili na kamenjaru Hercegovine. Jo\u0161 im srce zaigra kad im se to spomene. \u2013 Uostalom, napustili su svoj komfor i mir i do\u0161li u Sarajevo na na\u0161 Sabor, riskiraju\u0107i \u017eivote.<\/p>\n

    Na moj poziv u Washington je doputovao fra Ivan Bubalo, \u010dlan HNV-a. Ve\u0107 sam planirao turneju po Americi, obi\u0107i na\u0161e izbjegli\u010dke zajednice i domovinske zajednice koje je ovdje formirala ekonomska emigracija. Na\u0161im ljudima treba objasniti su\u0161tinu sporazuma na kome radimo i koji \u0107emo sigurno potpisati. \u017delio sam da to uradimo fra Ivan i ja zajedno i bio sretan kad se on pojavio pred sam prijem. Njega niko nije poznavao. Ushi\u0107en dobrom atmosferom \u017eurio sam ga predstaviti svima, i na\u0161ima, i Amerikancima, i na\u0161im doma\u0107inima. Kada sam ga predstavio Zupku nastao je mali zastoj u rukovanju i upoznavanju. Fra Ivan je zbunjeno gledao i dobacio \u2013 pa mi se znamo. Zubak je ne\u0161to promrmljao, nisam obra\u0107ao pa\u017enju i krenuo sam dalje me\u0111u natiskani svijet. Kasnije, za stolom, fra Ivan mi je objasnio da Zubka zna iz komunisti\u010dkog vremena i da ga on islje\u0111ivao kao mladog bogoslova. \u2013 Nije me pu\u0161tao na miru, svako ljeto za mog dolaska ku\u0107i progonio me. \u0160to \u0107e on ovdje, \u010dudio se fra Ivan. (\u010cudio sam se i sam jer o njemu ni\u0161ta nisam znao).<\/p>\n

    Ina\u010de, atmosfera na ve\u010deri je bila veoma prijatna. Od kada sam u pregovorima nisam se ovako lijepo osje\u010dao. Srda\u010dan susret s Bubalom i ostalima iz Los Angelesa, iskren i prijateljski dijalog s partnerima u pregovorima, bez podvala, licemjerja i zlobe. Bio sam na krilima. Nakon nekoliko iskrenih pozdravnih rije\u010di atmosfera se potpuno opustila. I\u0161ao sam od stola do stola da bih sa svima razgovarao, najradije bih sve grlio.<\/p>\n

    – Bo\u017ee zar sam i ovo do\u010dekao, ponavljao sam u sebi vi\u0161e kao molitvu a ne \u010dud\u017eenje.<\/p>\n

    Odavno ovako spokojan nisam zaspao.<\/p>\n

    Ameri\u010dka turneja<\/strong>
    \n 6. o\u017eujka 1994. (Cleveland)<\/strong><\/p>\n

    Ve\u010deras smo, u Hrvatskom domu ovog grada na sjeveru Amerike, imali susret s Hrvatima iz velike kolonije koja ovdje \u017eivi. Upozoreni smo da je me\u0111u na\u0161im svijetom ovdje napravljen veliki rascjep, da je propaganda uspjela ljude okrenuti jedne protiv drugih i da u tome prednja\u010di izvjesni Nogalo, predsjednik HDZ i \u010dovjek koji vodi hrvatski radio u Clevelandu. (I danas je propagirao protiv mene na radiju i \u0161irio dezinformacije). Ipak, mala sala u kojoj smo bili napunila se ljudima razli\u010dite dobi i razli\u010ditog spola. Sa malim zaka\u0161njenjem u\u0161la je ove\u0107a grupa ljudi i smjestila se u dnu kod ulaznih vrata. Neki su ostali stajati. Re\u010deno mi je da je me\u0111u njima doti\u010dni Nogalo.<\/p>\n

    Nakon predstavljanja, \u0161to je u\u010dinio na\u0161 ljubazni doma\u0107in Petar Oroz, “Caritasovim” radnicima u Bosni poznato ime po po\u0161iljkama koje je slao, po\u010deo sam govoriti. Obja\u0161njavao sam su\u0161tinu mirovnog plana koji je postignut u Washingtonu. Dok sam govorio gledao sam lica ljudi i \u017eena. Nitko nije ni treptao, zurili su u mene znati\u017eeljno i \u010desto me prekidali sa aplauzom. Ve\u0107ina njih je ve\u0107 svojim licem odobravala sve \u0161to sam govorio, primjetno je bilo da ljudima veliki teret pada sa srca, njihova zabrinuta lica su mijenjala svoj izgled, na njima je treptala blaga ozarenost.<\/p>\n

    Iza mene je govorio fra Ivan. Govorio je lagano i uvjerljivo o potrebi da se organiziramo, o nu\u017edi koja nas je primorala da odr\u017eimo sabore i u Posavini, i u srednjoj Bosni i onaj u Sarajevu. Govorio je tako\u0111er o slu\u017ebenom stavu Crkve prema prilikama u BiH i o potrebi da se ona zalo\u017ei za za\u0161titu svoga puka. – Ista slika na licima ljudi, isto odobravanje.<\/p>\n

    Kada se po\u010delo sa pitanjima odmah su se iskazali oni koji su protiv sporazuma postignutog u Washingtonu, koji su i dalje za rat s Muslimanima. Po reakcijama drugih vidjelo se da su oni u manjini.<\/p>\n

    Nakon dva i pol sata rasprave ostali smo u neformalnom razgovoru. Ve\u0107ina ljudi nam je pri\u0161la, srda\u010dno se pozdravila s nama, zahvalili se na na\u0161oj aktivnosti i svi nas podr\u017eali u nastojanju da se rat zaustavi, da se s Muslimanima na\u0111e modus vivendi i sa\u010duva BiH. Prilazili su \u010dak i oni za koje se po pitanjima koja su postavljali moglo pomisliti da su protiv svega. Pokazuje se da na\u0161im ljudima trebaju informacije, da s njima treba razgovarati i usmjeravati ih. Iznenadio sam se koliko je me\u0111u njima mojih kom\u0161ija iz Kiseljaka, Fojnice, Kre\u0161eva i drugih podru\u010dja iz srednje Bosne. Svi su bili zabrinuti za stanje u Bosni i svi su bili sretni da su stvoreni uvjeti za prestanak rata. Ve\u0107ina njih je izrazila \u017eelju da tamo ode \u0161to prije.<\/p>\n

    Svugdje gdje smo bili isti dojam: ljudi su jedva do\u010dekali sporazum jer u njemu vide jedinu priliku za zaustavljanje rata.
    \nDo dolaska u Cleveland bili bili smo u Los Angelesu i Chicagu. U Los Angelesu su na\u0161i doma\u0107ini bili Bubalo, Ivankovi\u0107 i Radielovi\u0107 i priredili nam susret s ve\u0107om grupom uglednih Hrvata. U Chicagu smo se tako\u0111er sreli s Hrvatima koji vode zna\u010dajne hrvatske institucije, te s Muslimanima koji su se okupili sino\u0107 u d\u017eamiji. Svugdje isti problem: HDZ je posva\u0111ao na\u0161e ljude me\u0111usobno i posva\u0111ao ih s Muslimanima. Oni su vr\u0161ili goru propagandu ovdje u iseljeni\u0161tvu nego \u0161to je u domovini. Ljudi su dezorjentirani i zbunjeni. Sporazum iz Washingtona se ne uklapa u tu propagandu a propagatori su se na\u0161li u te\u0161koj poziciji. Niti mogu pristati na ono protiv \u010dega su do ju\u010der bili, niti mogu biti protiv onog \u0161to im sada preporu\u010duje “njihov predsjednik\u201c iz Zagreba.<\/p>\n

    Jutros sam dobio informaciju da su radne skupine u Be\u010du otpo\u010dele rad na Ustavu BiH, koji bi trebalo zavr\u0161iti do petnaestog. U Be\u010du je i Redman sa svojom stru\u010dnom ekipom koja poma\u017ee u tom poslu. Nadam se da ne\u0107e biti ve\u0107ih pote\u0161ko\u0107a da se na temelju sporazuma iz Wachingtona do\u0111e do teksta Ustava.<\/p>\n

    U Washingtonu smo nastojali do\u0107i do jasnih formulacija koje ne ostavljaju nikakve nejasno\u0107e. Naravno, nije bilo lako prevladati neke probleme i tu je pritisak i pomo\u0107 ljudi iz ameri\u010dke administracije bila veoma va\u017ena. Kada se u jednom trenutku napustio koncept etni\u010dke podjele i prihvatila federacija kantona, bilo je jasno da \u0107e do dogovora do\u0107i.
    \nProbleme su pravili samo Zubak i Akmad\u017ei\u0107. Oni su nastojali po svaku cijenu u sporazum ukomponirati \u201eHerceg-Bosnu\u201c. Kada to nije uspijevalo gr\u010devito su se borili za \u0161to ve\u0107e ovlasti kantona i \u0161to manju nadle\u017enost dr\u017eave. Posebno je na tome insistirao Zubak. \u017delio je sve bitne funkcije dr\u017eave zadr\u017eati na kantonima. To se nije slagalo ni s na\u0161im planom, ni s nastojanjem Radmana. Grani\u0107 je na mahove bio izbezumljen. U jednom je trenutku u\u0161ao u na\u0161u salu sa suzama u o\u010dima. Pri\u0161li smo mu Silad\u017ei\u0107 i ja. Rekao je da vi\u0161e ne zna \u0161to raditi s njima. Stalno su na telefonu sa \u0160u\u0161kom i postupaju samo po njegovim instrukcijama. Silajd\u017ei\u0107 mu je savjetovao da zove predsjednika. \u2013 Ali ne mogu, rekao je. Predsjednik mi je u zraku.
    \nPrsnuli smo u smijeh iako je njemu o\u010dito bilo te\u0161ko. \u2013 Kako u zraku, pitali smo. \u2013 U posjeti je Albaniji i upravo leti avionom, ne mogu do njega, poku\u0161ao je objasniti.<\/p>\n

    Sre\u0107a, Radman je sve dr\u017eao pod kontrolom i njemu smo mogli delegirati ove probleme. On ih je rje\u0161avao pritiskom, ali su neka rje\u0161enja u sporazumu ipak ostala lo\u0161a.<\/p>\n

    Zadnji dan pregovaranja umalo sve nije propalo. Mislili smo da je gotovo jer je bio pripremljen i protokol za parafiranje u 18 sati. Negdje oko 16 sati nazvao je Izetbegovi\u0107 iz Sarajeva i ve\u0107 po Silajd\u017ei\u0107evim reakcijama bilo je jasno da on ima neke posebne zahtjeve koji se vi\u0161e nisu mogli ugraditi u sporazum. Silajd\u017ei\u0107 je bio ljut, \u010dak nas je zamolio da ostane sam u sali da bi taj razgovor zavr\u0161io. Iza\u0161li smo i ne znam \u0161to je razgovarao i rekao Izetbegovi\u0107u. Uglavnom, poslije tog razgovora nastala je neka trka: Silajd\u017ei\u0107 je naizmjeni\u010dno i ubrzano razgovarao s Grani\u0107em i Radmanom. Meni je nasamo rekao, da drugi ne \u010duju, da je Izetbegovi\u0107 tra\u017eio da se unutra\u0161nje ure\u0111enje BiH prilagodi predsjedni\u010dkom sistemu. Mi smo pregovore vodili u potpuno drugom pravcu i postigli sporazum o \u010dvrstoj Vladi i parlamentarnom sistemu. Problem je rje\u0161en kompromisom tako \u0161to je uvedena funkcija dopredsjednika dr\u017eave.<\/p>\n

    Tu ve\u010der obavljeno je sve\u010dano parafiranje postignutog sporazuma. Od svih koji su sudjelovali u njemu, jedino ja nisam bio prisutan. U tom trenutku, zajedno sa fra Ivanom, letio sam za Los Angeles, na poziv Stevea Bubala, Ivankovi\u0107a i Radielovi\u0107a.
    \n(Moj vid ne samo da popu\u0161ta ve\u0107 mi suzenje o\u010diju onemogu\u0107ava da pi\u0161em. Moram prekinuti jer od suza koje peku i liju kao da sam sjeckao crveni luk, ne mogu gledati).<\/p>\n

    7. o\u017eujka 1994. (Toronto)<\/strong><\/p>\n

    Danas smo stigli u ovaj prostrani i zale\u0111eni grad. Ovdje ka\u017eu da se ovakva zima ne pamti. Iz aviona je bilo vidljivo da su polja jo\u0161 zale\u0111ena, tako\u0111jer korita rijeka i dijelovi jezera. Ve\u010deras smo imali susret s u\u017eim krugom ljudi, uglavnom predstavnika politi\u010dkih stranaka i udru\u017eenja iz BiH i Hrvatske (HSS, HSP, HSLS, HNS itd.).<\/p>\n

    Razgovor je bio ugodan, s razumijevanjem i po\u0161tivanjem. Svi su ti ljudi gotovo istomi\u0161ljenici, svi su na pozicijama cjelovitosti BiH i onim principima na temelju kojih je postignut sporazum u Washingtonu. Bio je prisutan i jedan \u010dlan HDZ; on je samo \u0161utio.<\/p>\n

    Sastav prisutnih je bio nacionalno mje\u0161ovit \u0161to je stvaralo povoljniju atmosferu za razgovor. Ljudi su s rado\u0161\u0107u i odu\u0161evljenjem primili sporazum i prekid rata Hrvata i Muslimana. O\u010dito je da \u0107e i njima ovdje sporazum olak\u0161ati \u017eivot. Svi su oni nekada \u017eivjeli u ljubavi i prijateljstvu.<\/p>\n

    U svojim istupima naro\u010dito su isticali negativnu djelatnost ovda\u0161njeg fratra, izvjesnog fra Ljube Krasi\u0107a iz Hercegova\u010dke provincije. On je, uz neke HDZ-eovce, bio glavni nositelj mr\u017enje prema Muslimanima.<\/p>\n

    Na ovom skupu smo saznali da je u Toronto doputovao i nadbiskup Pulji\u0107. To bi moglo biti veoma zna\u010dajno ukoliko bi se on upustio u sli\u010dne razgovore sa Hrvatima Canade i SAD-a. Ljudi su zatrovani mr\u017enjom i dezorjentirani. On bi mogao svojim autoritetom mnogo u\u010diniti da se stanje po\u010dne prevladavati, da se po\u010dne vra\u0107ati povjerenje me\u0111u ljude.<\/p>\n

    11. o\u017eujka 1994. (New York)<\/strong><\/p>\n

    Ve\u010deras smo na\u0161u turneju fra Ivan i ja zavr\u0161ili tribinom u prepunoj sali hotela “Hilton”. Kao i u Torontu i ovdje je publika bila nacionalno izmije\u0161ana. Ljudi su se interesirali za detalje iz sporazuma, za budu\u0107nost oba naroda i dr\u017eave BiH.
    \nVeoma malo je, na ovoj turneji, bilo provokacija i nerazumijevanja. Naro\u010dito impresivno je bilo u Torontu gdje se skupilo oko tisu\u0107u ljudi. Ka\u017eu da sala u Hrvatskom domu nije bila ovako puna ni kad je u njoj gostovao Tu\u0111man.<\/p>\n

    Mi nismo mogli do\u0107i do pozornice. Cijela sala je bila u hrvatskom nacionalnom dekoru. Organizatoru sam primjetio da nema zastave BiH, da sam ja \u010dlan Predsjedni\u0161tva te dr\u017eave i da bi trebalo staviti zastavu barem dok traje tribina. Rekao je da to nije mogu\u0107e jer oni tu zastavu nemaju. Budu\u0107i da je bila velika gu\u017eva, uop\u0107e nismo mogli kro\u010diti od ulaznih vrata. Jedan od ljudi koji se tiskao oko mene \u0161apnuo mi je da on ima zastavu. Rekao je da mu treba petnaestak minuta da je donese. Sa\u0161aptavaju\u0107i se, dogovorili smo da \u0107u ja odugovla\u010diti, koriste\u0107i gu\u017evu, sa po\u010detkom tribine.<\/p>\n

    U jednom trenutku, preko stolova, jer se izme\u0111u uop\u0107e nije moglo i\u0107i, energi\u010dno se probijala prema meni jedna mlada plava \u017eena, kratko o\u0161i\u0161ana, prelijepog ozarenog lica. Lik mi je bio poznat, ali se nisam mogao sjetiti o kome se radi. Stajao sam na mjestu i \u010dekao da se probije do mene. Kad je do\u0161la blizu, sa stola preko koga je i\u0161la, bacila se meni u zagrljaj i na uho tiho rekla \u2013 Jelena Bajina. Bila je to Jelena Kuli\u0161, sestra Du\u0161ka Kuli\u0161a, iz Kre\u0161eva. I ona je bila zapo\u010dela uspje\u0161no pjeva\u010dku karijeru koju je rat prekinuo. – Bo\u017ee, zar si i ti ovdje, pitao sam. Da, tu sam s mu\u017eem i malim sinom, nedavno ro\u0111enim. Mu\u017e je ostao da ga \u010duva, a ja sam morala do\u0107i da te vidim.<\/p>\n

    U\u017eurbano smo postavljali pitanja jedno drugom o na\u0161im obiteljima, o zajedni\u010dkim prijateljima, o na\u0161em zavi\u010daju. Za to vrijeme do\u0161ao je i na\u0161 \u010dovjek sa zastavom. Dr\u017eao ju je smotanu oko kratkog nosa\u010da ispod pazuha. Rekao sam mu da je razvije, digne iznad glave i ponese ispred nas do bine. Kada su prisutni ugledali zastavu iznad na\u0161ih glava po\u010deli su skandirati, oni koji su sjedili ustali su, a oni koji su se natiskali u prolazu izme\u0111u stolova razmakli su se i stvarali nam prolaz. Na bini smo u jedan prazan nosa\u010d zaboli zastavu BiH. U prva dva tri reda uglavnom su sjedile \u017eene i sve su bile oblivene suzama. Rijetko kada sam do\u017eivio takvo uzbu\u0111enje.<\/p>\n

    Poslije, na ve\u010deri, rekli su nam da se sigurno veliki broj prisutnih nije slagao ni sa sporazumom, ni sa onim \u0161to smo govorili, ali nitko od njih nije iskazivao svoje nezadovoljstvo. Niti jedno provokativno pitanje, nikakav oblik negodovanja. To je sve potvrda da na\u0161i ljudi shva\u0107aju nu\u017enost sporazuma, neophodnost pristanka i odustajanja od onoga \u0161to je proizvodilo rat. Svi su, o\u010dito, sa nestrpljenjem do\u010dekali ovaj sporazum kao slamku spasa koja je spa\u0161avala du\u0161e od nepodno\u0161ljivog tereta.
    \nNa toj ve\u010deri sam od na\u0161ih doma\u0107ina dobio i neke informacije o Gojku \u0160u\u0161ku. Uglavnom, tvrdili su mi da ih je prevario, da je od njih pokupio novac i predao ga Tu\u0111manu kao da je njegov, dok se prikazao u Hrvatskoj kao bogat i poslovan \u010dovjek, va\u017ean \u010dovjek hrvatske emigracije, a da to ni\u0161ta nije ta\u010dno. Neki su bili do te mjere ogor\u010deni na njega da su tvrdili kako on vi\u0161e nikada ne\u0107e smjeti do\u0107i me\u0111u njih.<\/p>\n

    Na cijeloj ovoj turneji ostala je jedino mala sjenka na tome \u0161to se stalno sticao dojam da postoji samo jedna strana na kojoj je krivica za sukobe izme\u0111u ova dva naroda. Mi Hrvati dosta smo kriti\u010dniji od Muslimana prema sebi. Oni jo\u0161 uvijek odr\u017eavaju psihologiju nedu\u017enosti. Mi, koji smo upu\u0107eni, znamo da je bilo mnogo krivice i na drugoj strani. Ali sada nije vrijeme da se istjeruje krivica. Sada moramo raditi na izgradnji mira.<\/p>\n

    Sutra putujemo u Washington.<\/p>\n

    Subverzije HDZ-a<\/strong>
    \n 13. o\u017eujka 1994. (Washington)<\/strong><\/p>\n

    Krug se zatvorio u ovom gradu. Jo\u0161 je, me\u0111utim, neizvjesno da li se odmah vra\u0107am ili ne. Ve\u010deras mi je u razgovoru Silajd\u017ei\u0107 rekao da su zavr\u0161ili tekst Ustava koji su radili u Be\u010du. Ukoliko bi oni ovdje dolazili na potpis za dva-tri dana, tada ne bih putovao ve\u0107 bih sa\u010dekao. (Sutra \u0107u ve\u0107 sve znati).<\/p>\n

    Sada je najva\u017enije da je na\u0161 sporazum, ovdje samo parafiran, preto\u010den u Ustav. O\u010dito da su Amerikanci stisnuli dobro i da nisu dozvolili odstupanje od dogovorenog. Poslije kona\u010dnog potpisa ovdje (to bi moglo biti krajem ovog tjedna) definitivno \u0107e biti politi\u010dki pora\u017eena hercegova\u010dka struja oko Tu\u0111mana. Ostaje da se borimo protiv onih koji \u0107e na terenu i dalje provoditi tu politiku. Zato \u0107e trebati jo\u0161 djelovati bez popu\u0161tanja.<\/p>\n

    Gradski HDZ Sarajeva nastvlja svoju subverziju prema Hrvatskom Narodnom Vije\u0107u. O tome dobivam alarmantne vijesti iz Zagreba od Jozeli\u0107a. Oni se ne\u0107e lako pomiriti sa svojom inferiornom politikom i polo\u017eajem poslije ovog sporazuma. Problem je \u0161to svoju obezglavljenost \u017eele pro\u0161iriti na narod, \u0161to ga i dalje \u017eele smu\u0107ivati i vra\u0107ati na po\u010detak.<\/p>\n

    Ta struja je veoma jaka i ovdje, kako u SAD, tako i u Kanadi. Tu je struju profilirao fra Ljubo Krasi\u0107, on je ovdje ve\u0107 dugo i mnoge ljude dr\u017ei oko sebe. Ve\u010deras sam razgovarao sa paterom koji dr\u017ei franjeva\u010dku misiju tre\u0107eredaca u Washingtonu. Mnogo toga mi je rekao o na\u0161oj dijaspori ovdje. Uglavnom, sve dr\u017ee hercegova\u010dki franjevci, veoma su mo\u0107ni i utjecajni. Politika im je, me\u0111utim, potpuno pogre\u0161na. Po njegovim rije\u010dima, oni dr\u017ee Tu\u0111mana u \u0161ahu pomo\u0107u \u0160u\u0161ka i Vukojevi\u0107a koji su njihovi ljudi. Poku\u0161ali su \u010dak sprije\u010diti da u nedjelju, ovdje, nadbiskup Pulji\u0107 predvodi misu. Ni on nije za njih podoban. – To su o\u010dito opasni ljudi, pripravni jo\u0161 na borbu, ne biraju\u0107i sredstva. Trebat \u0107e dugo vremena i strpljenja dok se ovo stanje promijeni.<\/p>\n

    15. o\u017eujka 1994.<\/strong><\/p>\n

    Nisam imao vremena za put u Zagreb. Ve\u0107 sutra ovdje dolazi Silajd\u017ei\u0107, a Izetbegovi\u0107 prekosutra. Kona\u010dno potpisivanje sporazuma je u petak, 18. ovog mjeseca.<\/p>\n

    U stalnom sam kontaktu s \u010dlanovima HNV u Zagrebu, preko Petra Jozeli\u0107a. Grupa koja je iza\u0161la iz Sarajeva zavr\u0161it \u0107e svoj posao do kraja ovog tjedna i tada se vra\u0107a nazad. Nisu bili odlu\u010dni u odnosu prema gradskom HDZ-u Sarajeva, iako sam inzistirao. Pipavi su i boja\u017eljivi. Dozvolili su njihovom predsjedniku Obrdalju da im se pribli\u017ei i sudjeluje u nekim zajedni\u010dkim aktivnostima iako je javno poku\u0161ao delegitimirati i politi\u010dki osporiti HNV. – To je nedopustivo. Nisu bili odlu\u010dni ni u odnosu prema hrvatskim medijima koji bezo\u010dnim la\u017eima nastoje totalni politi\u010dki poraz oficijelne politike pretvoriti u pobjedu. U tome prednja\u010di izvjesni novinar-skorojevi\u0107 Jozo \u0106uri\u0107. Nastoje ponovno uvesti u javni \u017eivot one ljude koji su otvoreno ru\u0161ili BiH, koji su izdali Hrvate u BiH i svojim ranijim postupcima i javnim istupima produ\u017eivali rat. Te ljude ne treba vi\u0161e \u0161tedjeti, ni\u0161ta vi\u0161e ne treba pre\u0161u\u0107ivati i s njima treba u\u0107i u otvoreni obra\u010dun. Oni vi\u0161e ne mogu biti nikakvi politi\u010dki partneri s hrvatske strane. HDZ je potro\u0161io svoj kredit. Vlast u BiH im se vi\u0161e ne smije dati.<\/p>\n

    Jedino, treba po\u0161tedjeti Tu\u0111mana. Njega jo\u0161 ne treba otvoreno napadati. Treba ga odvojiti od protagonista njegove politike jer to olak\u0161ava cijeli postupak. Ne treba ih sve istovremeno imati za protivnike.<\/p>\n

    Ka\u017eu da je u Sarajevu lijepo proljetno vrijeme. Mnogo je ljudi na ulicama. Ne puca se. Tramvaj je proradio od Novog Sarajeva do Skenderije – \u0161estica.<\/p>\n

    Tako\u0111er sam dobio informaciju kako je Sporazum automatski zaustavio rat izme\u0111u Armije i HVO-a. Kada se kod ku\u0107e \u010dulo da je Sporazum parafiran, na crtama boji\u0161nice kod Gornjeg Vakufa vojnici su s obje strane iza\u0161li iz rovova i krenuli jedni prema drugima, ostavljaju\u0107i oru\u017eje.<\/p>\n

    16. o\u017eujka 1994.<\/strong><\/p>\n

    “\u017divota mi moga, govori gospodin, nije meni do smrti gre\u0161nikove, nego da se odvrati od zloga puta svoga i da \u017eivi.”
    \nPotpisivanje Sporazuma i zakulisne igre<\/p>\n

    18. o\u017eujka 1994.<\/strong><\/p>\n

    Kona\u010dno je i ovaj dan zavr\u0161en a sve \u0161to se u njemu zbilo postalo je pro\u0161lost, pone\u0161to od toga povijest. Po\u010delo je dosta burno i neo\u010dekivano konfliktno. Jutros rano, prije osam sati popeo sam se na deseti kat hotela gdje je odsjeo Izetbegovi\u0107. Stalno me progonilo to kakav je protokol potpisivanja novog Ustava BiH, tko ga potpisuje i u kojem svojstvu. Stalno sam slutio neku podvalu koja bi se mogla provu\u0107i prikrivena formalizmom. Bio sam u pravu: ambasador Alkalaj je pokazao protokol u kome je pisalo da K.Zubak potpisuje Ustav u svojstvu “predstavnika bosanskih Hrvata”. Tu su bili prisutni Muhamed i Ned\u017eib \u0160a\u0107irbegovi\u0107 i svi smo zajedno \u010ditali i uvjeravali se u napisano. Predsjednik Izetbegovi\u0107 je sjedio u drugoj sobi apartmana u pid\u017eami i ne\u0161to pisao. On se nije mije\u0161ao u na\u0161 razgovor, mislim da je bio zaokupljen svojim pisanjem i da nas nije ni slu\u0161ao.
    \nBio sam odlu\u010dan u zahtjevu da se protokol promijeni. Tvrdio sam da je nedopustivo u mojoj prisutnosti da Zubak bilo \u0161to potpisuje u ime bosanskih Hrvata. On njih nikada nije predstavljao, on nije bio eksponent njihove politike ve\u0107 politike koja je bila protiv njih. On svoj potpis mo\u017ee staviti samo u ime tzv. Herceg-Bosne, koja se, uzgred re\u010deno, tim potpisom likvidira.
    \nKad je u sobu u\u0161ao Silajd\u017ei\u0107 iznio sam mu svoj stav, sa dosta o\u0161trine i ljutnje. Njegova reakcija je samo podigla tenziju. Rekao je da to mora biti tako, da se sada ne mo\u017ee promijeniti, i \u0161to me posebno pogodilo, dodao je da sam trebao biti svo vrijeme u Be\u010du, ukoliko sam \u017eelio druga\u010dije.<\/p>\n

    Odgovorio sam mu da ja ne mogu biti de\u017eurni nad svime i na svim mjestima, da sam imao povjerenja u njega, da je on to trebao sprije\u010diti i da ovdje nije problem Zubak ve\u0107 on. Ovdje se postavlja pitanje opredjeljenja Muslimana, na ku\u0161nji je njihov izbor budu\u0107ih partnera. Smatrao sam to sve politi\u010dkom diverzijom. Ukoliko Zubak potpi\u0161e u ime bosanskih Hrvata novi Ustav onda on likvidira “Herceg-Bosnu” ali sebe odr\u017eava kao predstavnika Hrvata. Time su Sabor Hrvata i HNV stavljeni po strani i sav na\u0161 trud je odba\u010den i zga\u017een. Rekao sam da na to ne mogu pristati ni pod koju cijenu i da ne \u017eelim sudjelovati u ceremoniji potpisivanja Sporazuma u Bijeloj ku\u0107i. Iza\u0161ao sam demostrativno iz sobe rekav\u0161i im da se pakujem i ve\u0107 danas prvim avionom odlazim ku\u0107i.<\/p>\n

    Si\u0161ao sam u hol i skupini na\u0161ih novinara i osoblju ambasade i misije pri UN saop\u0161tio moju odluku. Bili su iznena\u0111eni i nijemi.<\/p>\n

    Uskoro je cijela delegacija si\u0161la i uputila se hodnikom ka izlazu hotela. Pri\u0161ao je Ned\u017eib \u0160a\u0107irbegovi\u0107, I.Mi\u0161i\u0107 i Bakir Izetbegovi\u0107 s molbom da krenem s njima. Uvjeravali su me da Izetbegovi\u0107 misli da sam potpuno u pravu ,ali da trebam krenuti s njima. Odbio sam i rekao da je moja odluka nepromjenljiva. Oti\u0161li su bez mene.<\/p>\n

    U Bijeloj ku\u0107i su se zadr\u017eali iznena\u0111uju\u0107e kratko. Ponovno je cijela svita u\u0161la u hotel, ozbiljnih lica i u \u017eurbi. Potonula je u liftovima. Pri\u0161li su mi ponovno \u0160a\u0107irbegovi\u0107i i uvjeravali me da Clinton Zubaka nije oslovio nikako druga\u010dije izuzev imenom, nije mu dodao nikakav titular. \u2013 Kao da je to va\u017eno.<\/p>\n

    Malo zatim pozvali su me kod Izetbegovi\u0107a. Kad sam u\u0161ao sjedili su on i Silajd\u017ei\u0107 sami. Izetbegovi\u0107 je bio uzrujan, a Silajd\u017ei\u0107 miran i blijed. Poku\u0161ao me uvjeri kako je Zubak morao staviti svoj potpis na ovaj Ustav jer je on strana u sukobu, te da od ovog trenutka on vi\u0161e ne postoji kao predstavnik neke institucije. Rekao sam mu da moj protest nije radi toga i da nemam ni\u0161ta protiv njegovog potpisa. Naprotiv, da ga nije bilo ja bih inzistirao da i on potpi\u0161e ovaj dokument kao predstavnik jedne od strana u ratu. Moj prosvjed se odnosi samo na njegovo tituliranje i ni na \u0161to vi\u0161e. Pored mene \u017eiva on ne mo\u017ee ni\u0161ta potpisati u ime bosanskih Hrvata. Oni su me uvjeravali da je on potpisao dokument samo u svoje ime i da ga u najavi Clinton nije ni predstavio. Ja sam inzistirao da vidim dokument koji je potpisan jer je iz njega vidljiva uloga svakog potpisnika.
    \nRe\u010deno je da \u0107emo kopije dokumenata sa potpisima dobiti na ru\u010dku i po\u010deli su pritisci na mene da odustanem od odlaska ku\u0107i te da idem s njima na ru\u010dak. Doma\u0107in ru\u010dka treba biti Christopher.
    \nTra\u017eio sam potvrdu njihovih uvjeravanja da Zubak nije stavio potpis u ime bosanskih Hrvata. Alkalaj mi je rekao da je on u to siguran i da se ne trebam brinuti radi toga.<\/p>\n

    Ipak sam potra\u017eio Stevea Bubala, Ivankovi\u0107a i Radielovi\u0107a koji su pozvani na sve\u010danost potpisivanja, da se s njima konsultiram. Oni su predlagali da idem na sve\u010dani ru\u010dak kao \u010dlan Predsjedni\u0161tva BiH. – Pristao sam. Oti\u0161li smo na ru\u010dak kod Christophera u State Department. U salonu je bio koktel i mnogo ljudi – sve poznata lica iz svjetske diplomacije, te nekoliko zna\u010dajnih kongresmena i \u010dlanova Vlade. Tu su nam donesene i kopije potpisanog Ustava. Imena potpisnika su bila navedena bez ikakvog titulara. Bio sam kona\u010dno umiren i mogao sam se prepustiti atmosferi.<\/p>\n

    Sreo sam se s mnogim va\u017enim ljudima iz ameri\u010dke i evropske politike. Jedino nisam bio odu\u0161evljen \u0161to tu vidim Owena i Stoltenberga (koji se, ina\u010de, ljubazno pozdravio; on je simpati\u010dan i vjerujem dobro\u0107udan \u010dovjek, ali ima pogre\u0161nu ulogu). Razgovarao sam kratko s Tu\u0111manom. On je inzistirao da se ne govori o zaokretu njegove politike ve\u0107 o kontinuitetu.\u00a0Odgovorio sam da ovo nije mjesto za ovakve razgovore i da \u0107emo o tome razgovarati u Zagrebu. On je opet ponovio fraze o cjelokupnom hrvatskom interesu, o potrebi aktivne uloge Hrvata iz BiH u politici a ne samo o njihovoj prisutnosti i sl. Izbjegao sam taj razgovor jer nisam \u017eelio kvariti atmosferu. Za Tu\u0111manom je i\u0161ao Grani\u0107, vidno uzbu\u0111en i radostan. \u0160apnuo mi je na uho da predsjednik ne voli govor o zaokretu i da o tome treba voditi ra\u010duna. Rekao je to i nastavio se kretati kroz prazni prostor koji je iza sebe ostavljao u gomili svijeta Tu\u0111man. Atmosfera na ru\u010dku je bila ozbiljna i kurtoazna. Sve je vi\u0161e li\u010dilo na poslovni ru\u010dak nego na slavlje.<\/p>\n

    Poslijepodne, posjetili su nas predstavnici EU (Papoulias, Kinkel, Prost, Van Den Broeck i njihovi suradnici). – Mi smo strepili da \u0107e do\u0107i sa idejom o teritorijalnom razgrani\u010denju sa Srbima, i to po procentima koje su oni bili utvrdili – 33:17:50. Uo\u010di tog sastanka pripremali smo se kako odgovoriti na tako postavljeno pitanje. Sre\u0107a, razgovor je tekao u drugom smjeru – govorilo se o administrativnoj upravi u Mostaru, o stanju u Sarajevu, pomo\u0107i itd. Nitko nije pominjao procente i teritorije. Na\u0161 zaklju\u010dak je bio da taj vru\u0107i krompir jo\u0161 nitko ne \u017eeli uzeti u ruke.<\/p>\n

    Sutra je zakazan sastanak s funkcionerima CIA-e. Poslije podne se leti nazad – ku\u0107i.
    \nBitka za Federaciju<\/p>\n

    21. o\u017eujka 1994. (Zagreb)<\/strong><\/p>\n

    Sastanak s funkcionerima CIA-e nije odr\u017ean. Sastali smo se u State Departmentu s Radmanom. Poslije ovog razgovora bilo je jasno za\u0161to predstavnici EU nisu otvarali problem teritorija. Umjesto njih to pitanje je postavio Redman. Vru\u0107i krompir je ba\u010den njemu u ruke. On ga je pridr\u017eavao a da nije trepnuo. Pravio je dug uvod i obrazlo\u017eenje dok nije otvoreno zatra\u017eio nastavak pregovora koje je zapo\u010dela EU u \u017denevi: radi se o razgrani\u010denju sa Srbima.<\/p>\n

    Izetbegovi\u0107 je poku\u0161avao izbje\u0107i raspravu o tome govore\u0107i o situaciji u kojoj je bilo potrebno prihvatiti pregovore o teritorijama. Ja sam govorio o tome da je potpisivanje novog Ustava o federaciji novi koncept koji se ne mo\u017ee uklopiti u nastavak \u017eenevskih razgovora. Redman je inzistirao na tome i pozvao nas u jedan radni kabinet u kome su bile pripremljene sve varijante mapa sa ucrtanim razgrani\u010denjem prema Srbima. Koncept je bio Unija dvije republike. Kriterij razgrani\u010denja je bio teritorij: odnos 51:49. Bilo je pripremljeno nekoliko varijanti tog razgrani\u010denja. U razgovor se uklju\u010divao M.\u0160a\u0107irbegovi\u0107. Silajd\u017ei\u0107 je bio blijed kao krpa i nije za svo vrijeme rekao niti jednu rije\u010d. Imao se osje\u0107aj da bi Radmana progutao. Bilo je jasno da ne \u017eeli uop\u0107e razgovarati o tome i da je nezadovoljan \u0161to je Izetbegovi\u0107 to uop\u0107e prihvatio. \u010cak nije \u010dekao da se razgovor zavr\u0161i, ve\u0107 je u jednom trenutku ustao i oti\u0161ao. Mi smo ostali poslije toga veoma kratko i vratili se u hotel.
    \nJedini sam do\u0161ao u Zagreb, ostali su otputovali u Sarajevo. Rekao sam Izetbegovi\u0107u da \u017eelim okupiti zastupnike Skup\u0161tine BiH i pripremiti ih za naredno zasjedanje na kome treba usvojiti Ustav i donijeti potrebne odluke. On se s tim slo\u017eio. Zamolio sam ga da po dolasku u Sarajevo, na konferenciji za novinare istakne ulogu HNV i Sabora Hrvata u procesu dolaska do ovog sporazuma. Rekao je da \u0107e to u\u010diniti radi toga \u0161to je to njegovo ubje\u0111enje a ne iz propagandnih razloga. Ja sam, opet, \u017eelio da on o tome govori u javnosti a ne ja.<\/p>\n

    Ovdje, u Zagrebu, ve\u010deras je odr\u017eana sjednica jednog dijela zastupnika Skup\u0161tine BiH (Hrvata), onih koje je Jozeli\u0107 s ostalim \u010dlanovima HNV-a na brzinu mogao okupiti. Neki od njih i dalje ispoljavaju strah i boje se posljedica njihovog javnog o\u010ditovanja. U kostima im je jo\u0161 bojazan od propagandnog “jedinstva” hrvatskog naroda. Sre\u0107a, vi\u0161e je onih koji su javno rekli da ne \u017eele jedinstvo sa ratnim zlo\u010dincima, razbojnicima i plja\u010dka\u0161ima.<\/p>\n

    Dogovoreno je da se izda priop\u0107enje o sastanku i zastupnici pozovu na Skup\u0161tinu u Sarajevo javnim pozivom. Sutra \u0107e zastupni\u010dka delegacija zvani\u010dno posjetiti Sabor Republike Hrvatske.<\/p>\n

    Zakazao sam tiskovnu konferenciju za sutra, u 15 sati.<\/p>\n

    Prolje\u0107e u Sarajevu<\/strong>
    \n 26. o\u017eujka 1994. (Sarajevo)<\/strong><\/p>\n

    Ovo je novi grad i novi ljudi. Ulice ispunjene prolaznicima, neki \u010dak \u0161etaju, sami ili vode pse sa sobom. Na tramvajskom okretali\u0161tu mnogo svijeta, a odatle rijeka ljudi razlijeva se u okolne ulice. Hod im je \u010dvr\u0161\u0107i, sigurniji, lica veselija. I\u0161\u010dezla je ona primjetna poti\u0161tenost i bezna\u0111e koji su zasjenjivali svaki lik.<\/p>\n

    U grad je do\u0161lo prolje\u0107e pa svemu dodaje svoju vedrinu i toplinu. Forzicija je procvala. U ba\u0161tama koje su pre\u017eivjele ovaj rat procvale rane tre\u0161nje. – Pro\u0161le godine prolje\u0107e mi je pro\u0161lo, a da behar nisam ni primjetio.<\/p>\n

    Me\u0111utim, sve je to samo usput vi\u0111eno, u hodu i \u017eurbi. Pa\u017enja je potpuna na drugoj strani: SDA ima svoju konvenciju, cijenim veoma va\u017enu, priprema se zasjedanje Skup\u0161tine BiH za 28. ovog mjeseca, problemi u HSS, Srbi u Sarajevu sutra dr\u017ee svoj Sabor…<\/p>\n

    Ne znam \u0161to se zbiva unutar muslimanskog politi\u010dkog kruga. Njihova vode\u0107a stranka zasjeda ve\u0107 dva dana iza zatvorenih vrata i jedino \u0161to je iza\u0161lo u javnost jest Izetbegovi\u0107eva odluka da se vrati na \u010delo stranke SDA. \u0160to to zna\u010di – te\u0161ko je sada procijeniti.<\/p>\n

    Nisam uspio danas oti\u0107i nazad u Zagreb da bih se sastao sa zastupnicima u Skup\u0161tini BiH. UNPROFOR je ju\u010der do\u0161ao po mene kada nije bilo planirano, a danas me nije bilo na spisku kada sam trebao i\u0107i. Da li je to posljedica njihove neorganiziranosti ili preorganiziranosti – ne znam.<\/p>\n

    Dobio sam informaciju da \u0107e iz Splita do\u0107i 50 ljudi u Sarajevo, \u0161to zna\u010di i vi\u0161e nego \u0161to ima zastupnika. Uz to, iz Zagreba \u0107e do\u0107i svi koji nisu oti\u0161li danas na poklonjenje Benderu u Mostar, gdje ih je pozvao na “utvr\u0111ivanje mandata”. O\u010dito da su se svi dobro pripremili za ovu sjednicu. Dali su priop\u0107enje da \u017eele odmah birati predsjednika i dopredsjednika Federacije. Zastupnici koji su podr\u017eavali na\u0161u opciju ostat \u0107e u manjini u Skup\u0161tini. Desit \u0107e se apsurd: oni koji su gotovo sru\u0161ili ovu dr\u017eavu i uveli u najkrvaviji zapam\u0107eni rat Hrvate i Muslimane, izmirit \u0107e se u podjeli vlasti. To ne bi bila nesre\u0107a kada bi oni vlast koristili za u\u010dvr\u0161\u0107ivanje mira i politi\u010dku borbu za reintegraciju cijele okupirane teritorije u dr\u017eavu BiH, kada bi vra\u0107ali povjerenje i zemlju okrenuli na put prosperiteta. Ali oni su producirali me\u0111usobna ubijanja, mr\u017enju, etni\u010dka \u010di\u0161\u0107enja. – Kako mo\u017ee izgledati njihova vlast? Bojim se odgovora na ovo pitanje.<\/p>\n

    Po\u0161to nisam oti\u0161ao u Zagreb iskoristio sam priliku i sa gen.Rosom, koji je u posjeti Sarajevu i \u0160tabu vrhovne komande Armije BiH, te gen. Hajrulahovi\u0107em, posjetio \u017dep\u010de. Odletjeli smo poslijepodne helikopterom i ve\u010deras se vratili nazad. Bilo je veoma korisno da smo oti\u0161li gore. To \u0107e mnogo ubrzati normalizaciju odnosa Armije i HVO-a. Rekli su nam da svoje ekstremiste, koji ugro\u017eavaju provedbu sporazuma, izoliraju i uklanjaju iz vojske. Neki \u010dasnici Armije (iz Zenice i Maglaja) po\u0161li su s nama te ostali u Sto\u017eeru HVO-a kako bi usaglasili i koordinirali svoje postupke. Stanje se normalizira, imam osje\u0107aj, br\u017ee i bolje nego \u0161to sam o\u010dekivao. \u010cak su i mene primili veoma srda\u010dno i sa uva\u017eavanjem. (Da sam tu do\u0161ao prije mjesec dana, vjerujem da bi me ubili). Lozan\u010di\u0107ev pomo\u0107nik mi je rekao da je ju\u010der bio u Kiseljaku te da \u0107e dole biti te\u0161ko promijeniti stanje. Njega su \u010dak bili uhapsili (svog velikog doju\u010dera\u0161njeg prijatelja i saradnika). Radi se o grupi razbojnika koji su u Kiseljaku svo zlo i zapo\u010deli. Zamolio sam ga da sve prenese gen.Rosi. Poslije su se njih dvojica izdvojili i razgovarali oko 20 minuta. Na odlasku mi je \u0161apnuo da je gen. Rosu upoznao sa svim.<\/p>\n

    General Roso i general Deli\u0107 su danas u Sarajevu realizirali i posljednju to\u010dku svog sporazuma o uspostavi zajedni\u010dke komande Armije i HVO-a u prelaznom periodu. Ovdje \u0107e biti otvoren Ured HVO-a koji \u0107e sura\u0111ivati sa \u0160tabom Armije BiH. O\u010dekujem da \u0107e uskoro Armija i HVO imati zajedni\u010dke vojne akcije. Mo\u017eda ba\u0161 u podru\u010dju \u017dep\u010da i Maglaja.<\/p>\n

    Sutra se odr\u017eava Skup\u0161tina Srba sa neokupiranih podru\u010dja, po uzoru na na\u0161 Sabor. Gotovo da je vrijeme za takvo \u0161to potpuno iscurilo, ali je korisno i sada. Na taj skup je do\u0161ao Ivan \u0110uri\u0107, te Radman. Dobro je da se tome da publicitet. Vuk Dra\u0161kovi\u0107 je poslao pompezno pismo sarajevskim Srbima u kome ih naziva herojima i ponosom srpskog naroda.(???) – S nama, Hrvatima iz Sarajeva, jo\u0161 nitko iz Hrvatske nije na taj na\u010din komunicirao.<\/p>\n

    Neki ljudi kojima sam okru\u017een u HSS-u nastoje me uvu\u0107i u svoje spletke i me\u0111usobne odnose zasnovane na zavisti, licemjerstvu, karijerizmu i zlo\u0107i. Dok sam se bavio najva\u017enijim pitanjima na\u0161eg opstanka i opstanka dr\u017eave, te uglavnom u svemu uspio, oni su posmatrali sa strane \u0161ta se de\u0161ava i iz svojeg nerada proizveli nezadovoljstvo koje mi \u017eele nametnuti. Umjesto da su se bavili organizacijom stranke i njenim u\u010dvr\u0161\u0107ivanjem oni su krenuli u me\u0111usobne sukobe za presti\u017e. \u2013 Koji presti\u017e i za\u0161to? Ima pametnih ljudi ali nema puno upotrebljivih.<\/p>\n

    Umoran sam da bih se tome predao i upustio u njihove odnose. Uz to, najva\u017eniji dio politi\u010dke bitke tek predstoji i vodi\u0107e se u Skup\u0161tini BiH. Oni o tome niti razmi\u0161ljaju niti su spremni u\u0107i u taj vru\u0107i lonac. – Bojim se da \u0107u i tamo morati upasti sam ili sa veoma malim brojem pristalica odlu\u010dnih i upornih. Nek nam je Bog na pomo\u0107i.<\/p>\n

    Moralna dosljednost i makjavelizam<\/p>\n

    27. o\u017eujka 1994.<\/strong><\/p>\n

    Zagreba\u010dka grupa je stigla u Sarajevo. U njoj su \u010dlanovi HNV i neki od zastupnika u Skup\u0161tini koji bi trebali biti na politi\u010dkoj liniji HNV. Me\u0111utim, kada smo ve\u010deras imali sastanak da bismo dogovorili strategiju i taktiku na\u0161eg nastupa u Skup\u0161tini BiH i u poslani\u010dkom klubu Hrvata, na vidjelo su isplivale sve razlike. Prvo, Mariofil Ljubi\u0107 uop\u0107e nije do\u0161ao na sastanak \u0161to je samo po sebi veoma neodgovorno bez obzira na motiv. Drugo, Vlado Pand\u017ei\u0107, kao predsjednik zastupni\u010dkog kluba, uop\u0107e nije dorastao ulozi koju bi morao imati. On bi se \u017eelio kroz sve ovo provu\u0107i, a da ne bude okrznut. O\u010dito, nije ra\u0161\u010distio sa sobom, sam sa sobom pravi dramatski zaplet i nastoji svoju konfuziju prenijeti na ostale. Problem je \u0161to to druge dekura\u017eira i me\u0111u njih unosi pometnju. Ljudi postaju neodlu\u010dni i boja\u017eljivi. Uz to, Pand\u017ei\u0107 je nepodesan za rje\u0161avanje kompliciranih situacija, konformist je i utilitarist. Nama trebaju odlu\u010dni ljudi i utopisti jer u ovoj iracionalnoj situaciji samo oni imaju potrebni realizam.<\/p>\n

    Ipak, tu su I.Lovrenovi\u0107, fra Luka i fra Ivan, Jozeli\u0107, B.Mati\u0107, Doko, I.Marke\u0161i\u0107 i ostali u koje se \u010dovjek mo\u017ee pouzdati i koji ne\u0107e stati. Ve\u010deras sam razgovarao i s nadbiskupom Pulji\u0107em koji se vratio s puta po Americi i Canadi. \u017delio sam ga podsjetiti i upozoriti na poziciju na kojoj je Crkva do sada bila i koju je on otvoreno zagovarao. Rekao sam mu da nama sada ne poma\u017ee nikakav makjavelizam ve\u0107 samo moralna dosljednost i borba za istinu. Mi se ne nalazimo ni u kakvoj realnoj politi\u010dkoj situaciji ve\u0107 na dnu svih vrijednosti, mi prisustvujemo smaku svijeta. Moramo se pona\u0161ati kao da smo stali pred posljednji sud. – Rekao sam mu sve to s namjerom da ga upozorim na mogu\u0107nost saveza s onima protiv kojih smo se morali politi\u010dki boriti, ve\u0107 dvije godine. A to bi bilo isto kao da sklopimo savez s \u0111avolom. Bojim se nastrojenosti crkve ka kompromisima. On mi je rekao da \u017eeli \u201ejedinstvo\u201c hrvatskog naroda, a ja sam ga upozorio na opasnost te teze. Tvrdio sam da je jedinstvo mogu\u0107e samo na na\u0161em politi\u010dkom programu, na kome je i postignut mirovni sporazum. Ostali smo bez jasnih zaklju\u010daka i u obavezi da se ponovno sretnemo dok bude trajala Skup\u0161tina. \u2013 Strepim od “jedinstva” na koje on misli.<\/p>\n

    Ve\u010deras smo dogovorili da jedna grupa (Lovrenovi\u0107, fra Luka, Jozeli\u0107, Mati\u0107 i ja) usmjeri aktivnost ka Skup\u0161tini i Muslimanima, a druga, parlamentarna, ka klubu hrvatskih zastupnika. Sutra bismo se trebali ponovno sastati.<\/p>\n

    Spa\u0161avanje HDZ-a hrvatskim \u00abjedinstvom\u00bb<\/strong>
    \n 28. o\u017eujka 1994.<\/strong><\/p>\n

    Jutros smo rano po\u010deli pripreme za nastup u Skup\u0161tini BiH. Prvo sam imao sastanak Glavnog odbora HSS-a na kome sam \u017eelio izvr\u0161iti konzultaciju tog tijela te krenuti u \u0161iru aktivnost i organizaciju stranke. Predlo\u017eio sam da zaledim funkciju predsjednika, da vr\u0161ioc du\u017enosti umjesto mene bude Branko Zovko kao kompromisno rje\u0161enje me\u0111u ambicijama ostalih, da Sli\u0161kovi\u0107 preuzme Izvr\u0161ni odbor. Nastala je mu\u010dna rasprava oko toga. Na kraju je iskazana bojazan da bi moj odlazak mogao potpuno ugroziti stranku a ne konsolidirati je. Zato smo to pitanje ostavili za kasnije i prihvatili samo prijedlog za Sli\u0161ku.
    \nPoslije toga sam imao sastanak sa \u010dlanovima HNV na koji smo pozvali M.Lazovi\u0107a kao predsjednika Skup\u0161tine. On nam je iznio rezultat dogovora sa predsjednicima zastupni\u010dkih klubova po kome samo jedan \u010dlan HNV mo\u017ee kao gost prisusvovati Skup\u0161tini. Shvatili smo da s njim ne mo\u017eemo taj problem rije\u0161iti (nas ima 10 i \u017eele govoriti na Skup\u0161tini) te sam oti\u0161ao kod predsjednika Izetbegovi\u0107a. Kod njega sam susreo Gani\u0107a koji me podr\u017eao te smo taj problem lak\u0161e rije\u0161ili. Lazovi\u0107u je sugerirano da samo napomene kako Skup\u0161tini prisustvuju brojni gosti, me\u0111u njima i \u010dlanovi na\u0161eg Narodnog vije\u0107a, a da ne pominje brojeve. (Tako je i bilo). U susretu s Izetbegovi\u0107em iskoristio sam priliku da razgovaram i o Skup\u0161tini, i o kadrovima. Upozorio sam ga da ne bi trebalo \u017euriti sa odlukama Skup\u0161tine, da ona ne bi trebala odmah prerasti u Ustavotvornu skup\u0161tinu ve\u0107 da bi na njoj trebalo voditi raspravu o dokumentima koji se usvajaju. Posebno sam ga upozorio da HNV ne\u0107e nekriti\u010dki podr\u017eati kadrove “Herceg-Bosne” za budu\u0107u federaciju te da \u0107emo mi tra\u017eiti usvajanje kriterija za ljude koji \u0107e te funkcije obna\u0161ati. On se slo\u017eio i obe\u0107ao podr\u0161ku poslanika SDA.<\/p>\n

    Oko 12 sati stigla je i saborska delegacija Republike Hrvatske kao gost Skup\u0161tine BiH na \u010delu sa Mesi\u0107em. Imali smo veoma ugodan i prijateljski razgovor s njima. Do\u0161li su na po\u010detak zasjedanja Skup\u0161tine i bili srda\u010dno pozdravljeni od prisutnih.
    \nSkup\u0161tina nije mogla nastaviti s radom jer iz Hercegovine zastupnici HDZ nisu uspjeli do\u0107i do ve\u010deri. Nastavak je zakazan za sutra.<\/p>\n

    Ve\u010deras smo se sastali svi: svi zastupnici Hrvati u Skup\u0161tini BiH, HNV, delegacija “Herceg-Bosne”, biskupi, provincijal. Duga, iscrpljuju\u0107a i na momente veoma mu\u010dna rasprava. Stalno se govorilo o potrebi jedinstva, a sve se svelo na isticanje razlika. Naro\u010dito su na \u201ejedinstvu\u201c inzistirali nadbiskup Pulji\u0107 i zastupnici “Herceg-Bosne” ali su sve \u010dinili da do njega ne do\u0111e. Pokazalo se da je moja strepnja o nadbiskupovom \u201ejedinstvu\u201c bila opravdana. Jasno mi je, on nas je lako i kona\u010dno napustio. To nije bio \u010dovjek s kojim sam do sada sura\u0111ivao. HDE-zeovci su do\u0161li sa svojim gotovim prijedlozima koje \u017eele nametnuti svima a koji mogu potpuno blokirati rad Skup\u0161tine (od proceduralnih do su\u0161tinskih pitanja).<\/p>\n

    Me\u0111utim, ovdje nisu u pitanju samo nedemokratska sredstva i poku\u0161aji da se drugi primoraju na poslu\u0161nost. Na njima se vidi odsustvo svakog traga savjesti i kajanja. Njihova \u010dela su skupljena i mra\u010dna. Kad govore nastoje rije\u010dima istaknuti paravan spram sugovornika i potpuno se prikriti iza njega.<\/p>\n

    Razgovor, gotovo, nije imao nikakav rezultat jer je toliko gor\u010dine bilo u govoru da se nikakva sinteza nije mogla izvu\u0107i iz svega. Zaklju\u010dilo se da se Ustav prihvati i tu smo se svi slo\u017eili. Sva druga pitanja su ostala otvorena.<\/p>\n

    Nadbiskup Pulji\u0107 je i dalje insistirao na “jedinstvu”. Prakti\u010dno je to zna\u010dilo vratiti ponovno HDZ u vlast i prepustiti im provedbu Wachingtonskog sporazuma do koga smo mi doveli usprkos njima. \u2013 Ne znam kako tuma\u010diti ovu promjenu. Mo\u017eda je to fenomen prve ljubavi koja se ne zaboravlja i kojoj se lako vra\u0107a, bez kriterija, slijepo.<\/p>\n

    29. o\u017eujka 1994.<\/strong><\/p>\n

    Umoran sam. Djelatnost u pozadini Skup\u0161tine BiH je iscrpljuju\u0107a. Mora se stalno dr\u017eati na vezi Klub zastupnika koji je sada potpuno nejedinstven i u kome apsolutnu ve\u0107inu ima HDZ, moraju se davati upute zastupnicima koji su na na\u0161oj politi\u010dkoj liniji za pona\u0161anje i istupe, mora se dr\u017eati na okupu HNV i Glavni odbor HSS-a.<\/p>\n

    No\u0107as smo do kasno imali sastanak HNV-a. Dogovorili smo na\u010din njegove organizacije u Sarajevu, Zagrebu i inozemstvu. Tako\u0111er smo se dogovorili oko kadrova koje bismo ponudili na funkcije u Federaciji. Sutra \u0107emo o tome razgovarati s SDA; danas smo razgovarali s SDA Hrvatske.<\/p>\n

    Otvorio sam i raspravu o pripremi za izbore i o tome koju \u0107e stranku HNV podr\u017eati. Ve\u0107ina je za HSS ali ima dosta onih koji imaju podozrenje. Na\u0161 narod ka\u017ee: koga su zmije klale i gu\u0161tera se boji.<\/p>\n

    Novo partnerstvo SDA i HDZ<\/strong>
    \n 30. o\u017eujka 1994.<\/strong><\/p>\n

    Gotovo je. Skup\u0161tina RBiH je u funkciji Ustavotvorne skup\u0161tine usvojila Ustav Federacije BiH. I\u0161lo je i lak\u0161e i br\u017ee nego \u0161to se o\u010dekivalo. O\u010dito da su poslanici dobili instrukcije da bez velikog otvaranja rasprave usvoje taj dokument. \u010cin je bio sve\u010dan ali bez euforije i suvi\u0161nih rije\u010di. Rekao bih dostojanstven. Nije bilo mnogo govornika, iskazi kratki i prilago\u0111eni trenutku.<\/p>\n

    Govorio je fra Petar ispred Franjeva\u010dke Provincije Bosne srebrene, zatim Ivan Lovrenovi\u0107 ispred HNV, predsjednici klubova parlamentarnih stranaka, Silajd\u017ei\u0107 ispred Vlade BiH, \u010dlanovi Predsjedni\u0161tva BiH. Ipak, dvije zna\u010dajne promjene su u\u010dinjene: jedna u Ustavnom zakonu, druga u samom Ustavu. U prvoj je ukinut paralelizam dviju vlada, tako da \u0107e Republika i Federacija imati jedinstvenu vladu, u drugoj je izba\u010den cenzus od 5% kao uvjet ulaska stranaka u Parlament. Prva je zna\u010dajna jer osigurava efikasnost izvr\u0161ne vlasti, druga omogu\u0107uje demokratskiji parlament.<\/p>\n

    Glavna se borba ovog zasjedanja, sva tri dana, vodila iza dvorane. Nismo mogli uvjeriti SDA, ni ovaj na\u0161, ni onaj \u201ehrvatski\u201c, da za partnere ne uzimaju ljude koji su ru\u0161ili BiH. Obje delegacije SDA su bile u punom sastavu, s najodgovornijim ljudima. Odali su nam veliko priznanje za sve \u0161to smo uradili, podizali su nam spomenik na licu mjesta, ali su bili jasni u izboru svoga politi\u010dkog partnera \u2013 to je bio HDZ. Nismo od njih tra\u017eili da se opredjeljuju za ili protiv HDZ-a jer ni me\u0111u njima nisu svi isti. Tra\u017eili smo da se utvrde kriteriji pri izboru kadrova Federacije kojima bi osigurali pouzdano i efikasno provo\u0111enje Wachingtonskog sporazuma, vra\u010danje povjerenja i normalizaciju stanja, te nastavak mirovnog procesa (Srbi nisu obuhva\u0107eni Sporazumom, njih treba integrirati u Federaciju). Kriteriji bi trebali omogu\u010diti da Sporazum provode ljudi koji su politi\u010dki opredjeljeni za cjelovitu dr\u017eavu, koji nisu aktivno sudjelovali u agresiji, ni politi\u010dki, ni vojno, koji imaju pozitivan odnos prema Sporazumu i spremni su ga provoditi, koji pravilno tuma\u010de Federaciju. Uzaludna su bila na\u0161a uvjeravanja. Oni su ve\u0107 imali odluku. Pravdali su je time da HDZ ima mo\u0107 i oru\u017eje, da je to njihov partner iz nu\u017ede, da se ne treba imati bojazan od ovoga partnerstva itd. Izetbegovi\u0107 je posebno insistirao na tome da je njihov partner onaj iza koga stoji hrvatski narod.
    \nOd zaprepa\u0161tenja izgubio sam volju da govorim. U jednom trenutku upitao sam zar zaista sada mogu sjediti zajedno s Prli\u0107em i ostalima i provoditi ono \u0161to smo mi izgradili. Dobio sam hladnokrvan odgovor \u2013 ne brinite, to je na\u0161a briga, mi znamo s njima. ( Sjetio sam se protokola potpisivanja Washingtonskog sporazuma u kome dakle ni\u0161ta nije bilo slu\u010dajno, partneri su tada izabrani).<\/p>\n

    Petar Jozeli\u0107 je bio otvoreniji od ostalih me\u0111u nama. Suznih o\u010diju, treptava glasa od uzbu\u0111enja, ali energi\u010dno i jasno, rekao je sve \u0161to je trebalo. On se nije vi\u0161e \u010dudio partnerstvom SDA i HDZ, njihovom zajedni\u010dkom jeziku i interesu, on je optu\u017eivao i gotovo proklinjao. \u2013 Uhvatili ste se u kolo zla, mislite u tom kolu graditi zajedni\u010dku dr\u017eavu, ponavljao je uporno. – Ako je cilj toga stvaranje nacionalnih kantona onda je to tragedija, to s na\u0161im projektom nema nikakve veze.<\/p>\n

    Te\u0161ko se sjetiti svih Petrovih rije\u010di ali poslije njega se nije imalo \u0161to re\u0107i. Sugovornici nisu pokazivali nikakvu gri\u017enju savjest, bili su mirni, sigurni u sebe i \u010dini se da ih izgovorene rije\u010di nisu mnogo doticale.<\/p>\n

    U poslani\u010dkom klubu Hrvata uspjeli smo dobiti jednu zna\u010dajnu bitku: Bender je skinut sa funkcije predsjedavaju\u0107eg i izabran je Pand\u017ei\u0107. Za Bendera nisu glasali \u010dak ni biv\u0161i zastupnici njegove “Herceg-Bosne”. To razotkriva njihovo nejedinstvo i ranjivost.<\/p>\n

    Tako\u0111er, nisu uspjeli nametnuti stav da se na pozornicu stavi zastava “Herceg-Bosne”. Stavili smo zastavu hrvatskog naroda pored zastave SDA i dr\u017eavne zastave BiH.<\/p>\n

    Pred samo zasjedanje Ustavotvorne skup\u0161tine izbio je mali incident koji je fakti\u010dki potvrdio \u010dvrsti savez SDA i HDZ, odnosno \u201eHerceg-Bosne\u201c. Miro Lazovi\u0107, predsjedavaju\u0107i Skup\u0161tine RBiH, otvaraju\u0107i zasjedanje, prelaze\u0107i pogledom po dvorani, ugledao je u prvom redu Jadranka Prli\u0107a, premijera \u201eHerceg-Bosne\u201c i predsjednika HVO-a. Pomalo zbunjen ali ipak smiren, kakav je po prirodi, preska\u010du\u0107i svu proceduru, zastao je i pitao: gospodine Prli\u0107u, otkud Vi ovdje, niste \u010dlan Skup\u0161tine i niste pozvani na ovo zasjedanje; molim Vas napustite salu.<\/p>\n

    Prli\u0107 o\u010dito ovo nije o\u010dekivao, trenutak je jo\u0161 sjedio mirno, ali kako se cijela dvorana okrenula prema njemu po\u010deo je lagano i neodlu\u010dno ustajati. Pored njega je sjedio gen. Roso, uhvatio ga za ruku i spustio nazad u stolicu. Nastao je tajac. Lazovi\u0107 kao predsjedavaju\u0107i je \u0161utio i \u010dekao. Mu\u010dna atmosfera je prekinuta ne\u010dijim zatjevom za pauzom iako zasjedanje nije ni po\u010delo.
    \nNakon pauze dvorana se ponovno popunila. Prli\u0107 je u\u0161ao i sjeo na svoje mjesto. Na kraju je u\u0161lo i Radno predsjedni\u0161tvo Skup\u0161tine. Me\u0111u njima nije bilo Lazovi\u0107a. Predsjedavanje je preuzeo Mariofil Ljubi\u0107. \u2013 \u0160to je bilo u pauzi nitko ne zna. Sjetio sam se trenutka kada je predsjedavanje ovom Skup\u0161tinom preuzeo Mariofil od Kraji\u0161nika, one no\u0107i kada je SDS napustila dvoranu i krenula u ru\u0161enje institucija BiH. Ima nekog obrnutog paralelizma u ovome.<\/p>\n

    Mnogi ljudi su mi, nakon sve\u010danog progla\u0161enja Ustava, prilazili i \u010destitali. Zahvaljivali su na onome \u0161to sam u\u010dinio i dali do znanja da to cijene. Nitko od zvani\u010dnika to nije uradio. Samo mi je prof. Konjicija uz \u010destitku rekao kako je o\u010dekivao da \u0107e neko od njih javno, za govornicom, odati priznanje, jer, \u201esve si ovo ti uradio, a niko ni rije\u010di\u201c. Izmotavao sam se ne znaju\u0107i \u0161to re\u0107i. Nisam se mogao radovati, bio sam tu\u017ean. Ne znam za\u0161to. Mo\u017eda zbog pomisli na ono \u0161to dolazi, na te\u017einu borbe koja \u0107e se voditi protiv ovih opakih ljudi, a i na predstoje\u0107e izbore. Smje\u0161ala su se osje\u0107anja i nisam bio u stanju izdiferencirati ih. Nedostajao mi je moj dom, moja obitelj, moj vo\u0107njak i p\u010delinjak. Tamo se znam i radovati i tugovati. A tako je sve daleko i nedosti\u017eno.<\/p>\n

    Iz Zagreba se nastavlja dvostruka politika<\/strong>
    \n 10. travnja 1994.<\/strong><\/p>\n

    Ponovno sam u Sarajevu. Vrijeme zahladnjelo, ki\u0161no. Bli\u017ee jeseni nego prolje\u0107u. Moj kratki, uskrsni boravak u Zagrebu zavr\u0161io sam u \u010detvrtak, prije tri dana. Oti\u0161ao sam na Veliki petak, zajedno s \u010dlanovima HNV koji su se vra\u0107ali u Zagreb poslije skup\u0161tinskog zasjedanja.<\/p>\n

    Jozeli\u0107 je insistirao da idem s njima jer on tradicionalno na Veliki petak priprema banket i dru\u017eenje za svoje prijatelje. Bilo je zaista ugodno i relaksiraju\u0107e. Poslije silnog i zamornog posla kojim smo se bavili posljednjih dana ovo je bilo pravo opu\u0161tanje. Izbjegavao sam razgovore o politici iako su mnogi znati\u017eeljnici to htjeli. U\u017eivao sam u dru\u0161tvu dragih ljudi, u neobaveznim razgovorima i \u0161alama koje smo zbijali.<\/p>\n

    Bio je to, me\u0111utim, i koristan boravak. Prvo, obavio sam va\u017ean razgovor s Grani\u0107em, te, prate\u0107i informativna sredstva u Hrvatskoj, do\u0161ao do va\u017enog zaklju\u010dka: oni \u0107e i dalje nastojati odr\u017eavati paralelizam vlasti odr\u017eavaju\u0107i “Herceg-Bosnu”. Drugo, rije\u0161io sam neke organizacione probleme s daljnjim radom HNV-a.<\/p>\n

    Grani\u0107u sam se javio u subotu i izrazio spremnost da se sretnemo. Taj dan, poslijepodne, iz ureda predsjednika Republike Hrvatske obavije\u0161ten sam da me Grani\u0107 o\u010dekuje u ponedjeljak u 11 sati. Pretpostavio sam da se o tom susretu razgovaralo kod Tu\u0111mana, da \u0107e susret s Grani\u0107em biti va\u017ean jer je zakazan za drugi dan Uskrsa. Pripremio sam se za razgovor. Odredio sam nekoliko va\u017enih problema: pona\u0161anje zastupnika HDZ-a na zasjedanju Skup\u0161tine BiH i ideje s kojima su do\u0161li, kadrovska rje\u0161enja u budu\u0107oj Federaciji BiH, stav SAD prema sporazumu i njegovoj provedbi, odnos oficijelne hrvatske politike prema meni i hrvatskih medija, mogu\u0107i otpori provedbe novog Ustava Federacije.<\/p>\n

    Dobro sam procijenio: dan je bio neradni, nije bilo tajnice i pomo\u0107nog osoblja u MIP-u Hrvatske. Grani\u0107 je bio u svom uredu. S njim su bili San\u010devi\u0107 i Sanader. Izlo\u017eio sam sve to\u010dke o kojima sam se pripremio govoriti. Naro\u010dito sam podvukao namjere dijela zastupnika HDZ-a na Skup\u0161tini BiH da i dalje bojkotiraju i delegitimiraju organe i tijela dr\u017eave BiH. Upoznao sam Grani\u0107a da su htjeli biti prisutni samo na zasjedanju Ustavotvorne skup\u0161tine, da su poku\u0161ali, ali bez uspjeha, napraviti pu\u010d u zastupni\u010dkom klubu Hrvata sa Benderom, da su kanili izabrati Zubaka za predsjednika Federacije i tako obavljenog posla vratiti se ku\u0107i i vi\u0161e ne pomi\u0161ljati na Sarajevo, itd.<\/p>\n

    \u0160to se ti\u010de kadrova za Federaciju tra\u017eio sam da mi ka\u017eu na koga od Muslimana ra\u010dunaju da bismo se mogli i mi odrediti. Rekao je da je to Silajd\u017ei\u0107. Upozorio sam da u tom slu\u010daju moraju promijeniti svoju kombinaciju sa Zubakom, jer time Silajd\u017ei\u0107a eliminiraju. Oni nemaju informacija o tome \u0161to se zbiva u politi\u010dkom vrhu Muslimana. \u2013 Ako idu sa Zubakom za predsjednika Federacije, moraju znati da Izetbegovi\u0107 ne\u0107e prihvatiti biti dopredsjednik ve\u0107 \u0107e insistirati na predsjedni\u010dkoj funkciji. U tom slu\u010daju \u0107e Hrvat morati biti predsjednik Vlade Federacije, a time se eliminira Silajd\u017ei\u0107. Po\u0161to Silajd\u017ei\u0107 ne\u0107e htjeti niti jednu drugu funkciju, za partnera bi mogli dobiti nekoga drugog.<\/p>\n

    Na koncu razgovora o ovoj kombinatorici zaklju\u010dio sam, ne prvi put, da je njihova politika povr\u0161na i neutemeljena na potrebnoj politi\u010dkoj analitici.<\/p>\n

    Posebno smo razgovarali o odnosu oficijelne hrvatske politike prema meni i u tom smislu o medijskim napadima na mene, koji su sada \u017ee\u0161\u0107i nego ranije. Grani\u0107 je poku\u0161ao objasniti da to nije ni njegovo ni predsjednikovo mi\u0161ljenje, da oni ne mogu utjecati na tisak i da to mogu zaustaviti samo na HTV.<\/p>\n

    Uzvratio sam da od njih ne tra\u017eim ni\u0161ta ve\u0107 samo da govore istinu o cijeloj mojoj aktivnosti. Rekao sam i to da o\u010dekujem od Grani\u0107a i Tu\u0111mana da \u0107e tu istinu javno saop\u0107iti i da bi to bilo korektno.<\/p>\n

    Grani\u0107a je, me\u0111utim, zanimalo da li \u0107u se ja kandidirati za neku od funkcija u Federaciji. Odgovorio sam da \u0107u o tome odlu\u010diti i da \u017eelim da shvate da nisam \u010dinio to \u0161to sam \u010dinio zbog vlasti ve\u0107 da bi se promijenilo stanje u kome smo se na\u0161li. Rekao sam i to da bismo mi mogli podr\u017eati i Zubaka u nekim okolnostima ali to nisam obja\u0161njavao i nisam rekao na kojoj funkciji. Otkrio sam im da \u0107e HNV imati i svoje kandidate.<\/p>\n

    Ovaj je razgovor bio veoma va\u017ean, naro\u010dito ono \u0161to su govorili San\u010devi\u0107 i Sanader. Zapravo, potpuno su razobli\u010dili ono \u0161to se u tisku tek naslu\u0107ivalo: provedbu Ustava Federacije nastojat \u0107e usporiti koliko mogu i odr\u017eavati propalu “Herceg-Bosnu”. Taj posao \u0107e raditi San\u010devi\u0107 sa svojim veleposlanstvom koje \u0107e otvoriti u Sarajevu i koje \u0107e kadrovski “oja\u010dati” ljudima koji su ru\u0161ili BiH i zagovarali politiku rata s Muslimanima. Te namjere nisu mogli prikriti.<\/p>\n

    I pored obe\u0107anja da \u0107e upozoriti HTV na odnos prema meni, tu ve\u010der ponovno su me vrije\u0111ali u jednoj emisiji koju je vodio J.\u0106uri\u0107. To vrije\u0111anje nije bilo nikakav ispad neupu\u0107enog voditelja, jer je to radio od po\u010detka prezentiranja na\u0161eg mirovnog plana. Sutradan sam nazvao Grani\u0107a i rekao mu za to. Upozorio sam ga da vi\u0161e ne\u0107u \u0161utiti, da \u0107u se znati braniti od njihovih la\u017ei i da \u0107u to u\u010diniti ve\u0107 sutra na tiskovnoj konferenciji HNV-a u hotelu “Panorama”. Tako je i bilo. Odr\u017eali smo konferenciju na kojoj sam nastupio o\u0161tro i napada\u010dki.<\/p>\n

    U utorak sam bio s Ejupom Gani\u0107em u Biha\u0107u. Trebali smo se susresti s Abdi\u0107em ali ovaj nije do\u0161ao na sastanak. Abdi\u0107 \u017eeli razgovarati samo sa Silajd\u017ei\u0107em.<\/p>\n

    Put je bio veoma riskantan. Letili smo preko teritorije koju su kontrolirali Marti\u0107evci i koji su ru\u0161ili sve \u0161to su vidjeli. Kada smo ulazili u helikopter Gani\u0107 je insistirao da daju dvije letilice. Oficir stranih snaga koje su nas trebale prebaciti s aerodroma u Zagrebu snebivao se i \u010dudio. Gani\u0107 je insistirao s obrazlo\u017eenjem da imamo \u0161ansu pre\u017eivjeti ako nas ga\u0111aju ukoliko smo razmje\u0161teni u dvije letilice. \u2013 Neka barem jedan ostane \u017eiv, govorio je. Ponekad mi je njegova upornost smetala, ali ovaj put je bila dragocjena. Dobili smo dvije letilice.<\/p>\n

    Koliko sam mogao pratiti, letili smo preko Karlovca, pa onda preko nekih po\u0161umljenih predjela. Piloti su bili izvrsni \u2013 gotovo da su helikopterima dodirivali vrhove drve\u0107a, prate\u0107i konfiguraciju terena. Kada bi se obarali niz padine, trbuh mi se dizao pod bradu. Ipak, tu nelagodnost sam svla\u0111ivao lak\u0161e od straha da bi nas mogli pogoditi. Najednom se ispod nas pojavi\u0161e blagi bre\u017euljci. Bio sam impresioniran. Gotovo svi su bili uzorani i obra\u0111eni, u potpunom kontrastu spram neure\u0111enih i zapu\u0161tenih predjela koje smo preletjeli. Znao sam da se ne radi o marljivosti ili nemarljivosti stanovnika jer svi ljudi egzistencijalno ugro\u0111eni nastoje pre\u017eiviti na svakom pedlju zemlje. Radi se o dvije politi\u010dke koncepcije koje su vidljive i sa ove visine, ili kako bi narod rekao – \u201ekoje se vide iz aviona\u201c. Jedni prema ovoj zemlji i svojoj njivi imaju odnos kao prema svojoj domovini, trajno su i neodvojivo vezani za nju, njeguju je i \u010duvaju; drugi su privremeno na njoj, ne osje\u0107aju je kao svoju i samo \u010dekaju dan kad \u0107e s nje oti\u0107i.<\/p>\n

    Pretpostavljao sam da smo u Biha\u0107koj krajini i vi\u0161e nisam osje\u0107ao strah.<\/p>\n

    U Biha\u0107u sam se sastao s tamo\u0161njim Hrvatima i rukovodstvom HDZ-a. Sastanak smo imali u \u017eupskom uredu kod fra Ive Orlovca.<\/p>\n

    Oni tamo nemaju nikakve posebne probleme kao Hrvati. Snose sudbinu svih ostalih ljudi koji tamo \u017eive u izolaciji. Hrana te\u0161ko dolazi do njih, tisak ne dolazi nikako, telefonske veze su prekinute. Tra\u017eili su da upoznam s tim i vlasti u Hrvatskoj te da ih zamolim da po\u0161alju humanitarni konvoj koji ne bi i\u0161ao preko Kladu\u0161e. Naime, sve \u0161to ide preko Kladu\u0161e postaje sredstvo ucjene Fikreta Abdi\u0107a. Tako\u0111er, po njihovim rije\u010dima Abdi\u0107 je gori od \u010detnika, pali sela i cijeli kraj dr\u017ei kao taoce. Tako\u0111er su imali velike primjedbe na Vladu \u0160anti\u0107a, zapovjednika HVO-a koji od osnutka tih hrvatskih postrojbi nastoji sve hrvatsko podvesti pod svoju vlast. Potpuno isti metodi kao i drugdje, sli\u010dno onome \u0161to je S.Zeli\u0107 radio u Sarajevu. \u0160anti\u0107 je potpuno ugu\u0161io rad HDZ-a kao jedine hrvatske stranke u tom kraju.<\/p>\n

    Poslije povratka iz Biha\u0107a dobio sam informaciju da me HTV ponovno napadao i vrije\u0111ao u svojoj emisiji. Pozvao sam Grani\u0107a i izvjestio ga o tome, jer smo ina\u010de trebali se \u010duti. Grani\u0107 me ponovno uvjeravo da to nema nikakve veze ni s njim, ni s predsjednikom, da \u0107e on ve\u010derati s predsjednikom op\u0161irno razgovarati o svemu, te da bi \u017eelio da ga sutra, u srijedu, nazovem u 8 sati. Sutra ujutro nisam imao volju nazvati Grani\u0107a, nisam \u017eelio susret s Tu\u0111manom, a bojao sam se da bi on to tra\u017eio. Oti\u0161ao sam na konferenciju za tisak i branio sebe, HNV i politiku za koju smo se zalagali i zala\u017eemo.<\/p>\n

    U Zagrebu smo se dogovorili o daljnjem radu HNV-a. Petar Jozeli\u0107 \u0107e svoj ured pretvoriti u urad HNV-a, \u0161to je ve\u0107 bio. Tu smo se sastajali, odatle organizirali konferencije za \u0161tampu, dr\u017eali sastanke s hrvatskom oporbom. U uredu \u0107e raditi Damjan Vla\u0161i\u0107 i Ivan Lovrenovi\u0107. Razradili smo posebnu taktiku za nastup na narednom zasjedanju Ustavotvorne skup\u0161tine. Razgovarat \u0107e se sa svim zastupnicima Hrvatima pojedina\u010dno. Jedna grupa HNV-a \u0107e posjetiti ambasade SAD, Njema\u010dke, Austrije, Turske i Vatikana i upoznati ih s na\u0161im stavovima i indicijama da \u0107e se pod firmom Federacije nastojati odr\u017eavati politika propale “Herceg-Bosne”.<\/p>\n

    Tako\u0111er, razgovaralo se i o potrebi pokretanja \u010dasopisa HNV-a koji bi se zvao Hrvatsko-Bo\u0161nja\u010dki tjednik. ( Najve\u0107i tro\u0161ak izdavanja snosio bi Jozeli\u0107).<\/p>\n

    Hrvatsko Narodno Vije\u0107e je donijelo odluku da se kandidiram za funkciju predsjednika Federacije jer je procijenjeno da bi SDA mogla povu\u0107i svog kandidata Izetbegovi\u0107a pred tim prijedlogom. Izetbegovi\u0107 ne\u0107e sigurno odstupiti pred Zubakom.
    \nO svemu tome bit \u0107e informirani ambasadori pomenutih ambasada kao i zastupnici Hrvati.<\/p>\n

    Ovdje, u Sarajevu, prihvatio sam se konsolidacije HSS-a i razvoja stranke do pred izbore. Odr\u017eao sam u subotu tribinu u Novom gradu, gdje je bila i osniva\u010dka skup\u0161tina op\u0107inske organiazcije HSS. Tribina je bila dobro posje\u0107ena i prisutni su pokazali veliki interes za ono \u0161to sam govorio.<\/p>\n

    Bombardiranje srpskih polo\u017eaja<\/strong>
    \n 11. travnja 1994.<\/strong><\/p>\n

    Danas su avioni NATO-a ponovo bombardirali srpske polo\u017eaje oko Gora\u017eda. Ameri\u010dki ambasador Jakovich mi je rekao, u susretu koji smo imali, da je svoju Vladu upozorio, prije nego su bilo \u0161to poduzeli, da mora biti odlu\u010dna i ako se opredijeli za vojnu akciju da \u0107e morati djelovati vi\u0161e puta. Njegova je procjena bila da jedan napad ne\u0107e zaustaviti Karad\u017ei\u0107a i ukoliko se u\u0111e u vojnu akciju trebat \u0107e je voditi do kraja.<\/p>\n

    Daljnji razvoj doga\u0111aja \u0107e zavisiti od te odlu\u010dnosti. Ve\u010deras je objavljeno da je smijenjen zapovjednik Karad\u017ei\u0107eve vojske R.Mladi\u0107.<\/p>\n

    Jutros sam razgovarao s Izetbegovi\u0107em. \u017delio je \u010duti moje mi\u0161ljenje o kadrovskim rje\u0161enjima za Federaciju. Rekao mi je da bi on povukao svoju kandidaturu za predsjednika ukoliko bi ja bio kandidat. Ja sam inzistirao na tome da u svim kombinacijama treba ostati Silajd\u017ei\u0107.<\/p>\n

    U srijedu, na tiskovnoj konferenciji, HSS \u0107e objaviti da sam kandidat te stranke za predsjednika Federacije.
    \nNa\u0161e prognoze da \u0107e San\u010devi\u0107 otvoriti ured u koji \u0107e staviti razbija\u010de BiH i s njima poku\u0161ati vladati Federacijom, obistinjuje se. U Sarajevo je ve\u0107 stigao M.Lasi\u0107, u funkciji ministra – savjetnika ambasade Republike Hrvatske u BiH. – Bit \u0107e zanimljiva lista ostalih.<\/p>\n

    Smrt Branka Mikuli\u0107a<\/strong>
    \n 12. travnja 1994.<\/strong><\/p>\n

    Te\u0161ko se otrgnuti impresijama i osje\u0107ajima, uzdi\u0107i se iznad emocija i psiholo\u0161kog stanja koje svatko od nas nosi. Ovo je stanje kada sam potpuno odredjen emocijama a tra\u017ei se da budem racionalan. Moje mentalno zdravlje zavisi od toga koliko sam u stanju svladati ovaj paradoks.<\/p>\n

    Rat je zarazio ljude. Ponovno sam se uvjerio u to sudjeluju\u0107i danas u jednoj otvorenoj emisiji Radia “Vrhbosne”. Iz pitanja slu\u0161atelja probija gor\u010dina i zloba, ona duboka nepomirljivost koja vodi u pakao i koja za sobom \u017eeli povu\u0107i \u0161to ve\u0107i broj drugih. Oni se ne mogu pomiriti, prije svega, sa sobom, pogotovu ne s drugima, u njima postoji raspolu\u010denost, nespremnost na istinu i odsustvo nade. Na\u017ealost, za godinu dana emitiranja svog programa, Radio “Vrhbosna” nije uspio utjecati na du\u0161e i svijest svoga slu\u0161ateljstva. To ne mora biti dokaz njegove neu\u010dinkovitosti i nemo\u0107i ve\u0107 dokaz dubine stradanja ljudi. Na tu ljutu ranu HDZ lijeva svoj ideolo\u0161ki otrov, i dalje ide s mr\u017enjom kao temeljnom polugom svoje politike. Uz to, najve\u0107u mr\u017enju ispoljavaju prema Hrvatima neistomi\u0161ljenicima.<\/p>\n

    Uz takvo stanje zabrinjavaju\u0107e je javno zalaganje nadbiskupa Pulji\u0107a za “jedinstvo” hrvatskog naroda. Kako \u0107emo posti\u0107i jedinstvo s onima koji nas ne priznaju ni da postojimo, koji radije sura\u0111uju s \u010detnicima nego s nama. Nadbiskup bi morao biti odre\u0111en i zahtijevati jedinstvo na na\u0161em mirovnom planu i usvojenom Ustavu, i to od onih koji su nas na pogre\u0161noj politici uvukli u rat s Muslimanima. Kao \u0161to Crkva nije bila pronicljiva kada je dovodila na vlast HDZ, bojim se da sada ne\u0107e imati moralne snage da istraje na istini. HDZ je njihova neostvarena ljubav koja ih je odbacila. To odbacivanje je i\u0161lo tako daleko da je Crkva progla\u0161avana izdajni\u010dkom, dr\u017eane su joj moralno-povijesne lekcije, dr\u017eane propovjedi i poduka iz Evan\u0111elja. Bojim se da Crkva nikada nije pregorila svoju prvu ljubav i da se u jednom trenutku samo pobunila protiv politike koja je nju odbacila. Kada se ta ljubav vratila, prigrlilili su ih s ve\u0107om stra\u0161\u0107u nego ranije. S tim moramo ra\u010dunati ma koliko nam te\u0161ko sve palo. Ne smijemo ni\u0161ta u\u010diniti da crkvu okrenemo protiv sebe, \u010dak ne treba upu\u0107ivati ni prigovore na slabost.
    \nMoram obaviti razgovor s nadbiskupom Pulji\u0107em i utvrditi ta\u010dno \u0161to misli pod “jedinstvom” na kome inzistira.<\/p>\n

    Danas, poslijepodne, umro je Branko Mikuli\u0107. Rat je relativizirao i obezvrijedio podjednako i \u017eivot i smrt. U na\u0161oj situaciji, sudbina grada Sarajeva je postala mjerilo svih drugih sudbina. Vrijednost ljudskog \u017eivota se mjeri sudjelovanjem u sudbini ovog grada. U tom smislu \u0107e biti promatrana i smrt druga Branka. Ovo se mora izgovoriti bez cinizma jer je pokojni Branko svoj \u017eivot \u017eivio dosljedno, a Sarajevu i Bosni i Hercegovini ostao vjeran do svog posljednjeg daha.<\/p>\n

    Znao sam da je bolestan i da je prije dva-tri dana do\u0161ao ku\u0107i iz Lozane samo da bi ovdje umro. Ipak nisam mogao o\u010dekivati tako brzu smrt. Nisam ga uspio vidjeti. Planinka je pozvala don Luku kada je umirao. Bio je kod njega. Bio sam iznena\u0111en njegovom \u017eeljom da mu govorim na grobu. Kasno smo se osobno upoznali i nismo imali vremena dru\u017eiti se. U Sarajevu je jo\u0161 mnogo njegovih starih suboraca i prijatelja iz komunisti\u010dkog vremena. Ipak je tra\u017eio da se ja oprostim od njega. Planinka je molila da to uradim iako sam rekao da mi je te\u0161ko. Istina, to mi je velika \u010dast, ali \u0161to re\u0107i o tom \u010dovjeku koga sam tako kratko poznavao. Moram govoriti pred njim kao da ga gledam u o\u010di. Moram govoriti pred drugima koji \u0107e mene gledati u o\u010di. Moram govoriti smisleno i kratko. Moram govoriti u skladu s njegovim dignitetom. Moram govoriti u skladu s mojim dignitetom. Nikada mi kao sada nije bilo te\u0161ko odabrati rije\u010di koje \u0107u izgovoriti.<\/p>\n

    Sutra bi trebalo na tiskovnoj konferenciji objelodaniti moju kandidaturu za predsjednika Federacije. Danas smo raspravljali na tu temu u HNV-eu koje djeluje u Sarajevu. Opravdani su razlozi i za i protiv toga. Ipak, ja moram donijeti odluku o tome. Jo\u0161 sam neodlu\u010dan. Ne mogu do kraja procijeniti oportunost takve odluke.<\/p>\n

    -“Do smrti se bori za istinu, i Gospodin \u0107e se boriti za te.”
    \nDru\u017eenje u \u00abJe\u017eu\u00bb<\/strong><\/p>\n

    13. travnja 1994.<\/strong><\/p>\n

    Odr\u017eali smo tiskovnu konferenciju HSS-a. Ipak nismo objelodanili moju kandidaturu. Smatrao sam to neprimjerenim konferenciji na kojoj sam i sam sudjelovao i na kojoj smo govorili o godi\u0161njici rada HSS-a. – Da li \u0107e nekada, netko objektivno ocijeniti taj rad? Poslijepodne sam razgovarao sa Silajd\u017ei\u0107em. Molio je moju suglasnost da se omogu\u0107i S.Halilovi\u0107u da ode iz Sarajeva i da se skloni u Tursku. Smatrao je to va\u017enim zbog njegove uloge u ratu.<\/p>\n

    Razgovarali smo, naravno, i o kadrovskim problemima. Pitao sam ga za\u0161to se Izetbegovi\u0107 ne bi povukao pred njim jer bi Hrvati njega podr\u017eali na funkciji predsjednika Federacije. Rekao je da se radi o \u010distoj borbi za vlast i presti\u017e.<\/p>\n

    – Sutra dolazi delegacija iz Hercegovine na \u010delu sa Zubakom. Razgovarat \u0107e se o kadrovima Federacije i pripremi Skup\u0161tine.<\/p>\n

    – Ve\u010deras smo imali ugodno ve\u010der u “Je\u017eu”. Pozvao sam na ve\u010deru V.Jakovicha. Dru\u0161tvo su mu \u010dinili jo\u0161 don Luka, fra Ljubo i \u017d.Grube\u0161i\u0107. Jakovich je s pa\u017enjom slu\u0161ao impresije i zapa\u017eanja dvojice sve\u0107enika koji su nedavno putovali kroz srednju Bosnu i boravili u selima Neretvice.<\/p>\n

    Odr\u017eavanje \u201eHerceg-Bosne\u201c<\/strong>
    \n 14. travnja 1994.<\/strong><\/p>\n

    Danas je u Sarajevu boravila pregovara\u010dka ekipa iz Hercegovine, na \u010delu sa Zubakom (Prli\u0107, Bender, Akmad\u017ei\u0107, Bunti\u0107). S njima je doputovao i M.Ljubi\u0107. Sastanku su prisustvovali i ambasadori iz SAD – V.Jakovi\u0107, te iz Republike Hrvatske – Z.San\u010devi\u0107.<\/p>\n

    Pregovore je vodio H.Silajd\u017ei\u0107. Izetbegovi\u0107 nije sudjelovao u ovome. Odmah na po\u010detku predstavnici “Herceg-Bosne” su htjeli razgovore formalno ome\u0111iti i postavili su pitanje tko su legitimni predstavnici dva naroda koji trebaju u\u010destvovati u dogovorima oko provedbe Ustava Federacije. Sami su postavili pitanje i sami dali odgovor: oni priznaju samo one koji su dobili legitimitet na izborima 1990. godine. Sve \u0161to se u me\u0111uvremenu desilo kao da ne postoji. Oni \u017eele i dalje politi\u010dki monopol nad hrvatskim interesima u BiH, oni i dalje \u017eele samo vlast i ni\u0161ta drugo.<\/p>\n

    Silajd\u017ei\u0107 je veoma diplomatski poku\u0161ao uvjeriti ih kako su neki ljudi nezaobilazni u ovim pregovorima, pogotovu \u0161to je njihova djelatnost dovela do ovakvog raspleta krize (mislio je na mene i moju prisutnost na sastanku).<\/p>\n

    Prekinuo sam mu\u010dnu situaciju i rekao im da nemam ni\u0161ta protiv da se vode i strana\u010dki razgovori, ali da trebaju o\u010dekivati jo\u0161 rasprava unutar svakog nacionalnog zastupni\u010dkog kluba jer \u0107e sve stranke, koje su u parlamentu inzistirati na tome.<\/p>\n

    Upozorio sam da ti klubovi nisu vi\u0161e tako homogeni kao \u0161to su bili i da se preko te \u010dinjenice ne mo\u017ee prelaziti. Poslije te moje intervencije iza\u0161ao sam iz sale i ostavio ih da se dogovaraju.<\/p>\n

    Danas je sahranjen Branko Mikuli\u0107. Obavio sam \u010dasnu, ali te\u0161ku du\u017enost i govorio na grobu. Nisam tome vi\u010dan. Nekako sam ipak uspio izgovoriti nekoliko misli. Mnogo je bilo ljudi na sprovodu. Preko o\u010dekivanja. Sahrana skromna, ratna. Don Luka je vi\u0161e za sebe nego za druge izmolio molitvu, po\u0161tuju\u0107i komunisti\u010dki dignitet pokojnika. Fra Mirko je sa svojim dje\u010dijim zborom otpjevao prigodnu pjesmu. \u2013 To je bilo sve.<\/p>\n

    Medijski napadi i la\u017ei<\/strong>
    \n 25. travnja 1994.<\/strong><\/p>\n

    Politi\u010dko stanje se nije promijenilo od pro\u0161log posjeta delegacije iz Hercegovine. Ponovno su bili ovdje u subotu, prekju\u010der, i ni\u0161ta se nije dogovorilo. Jo\u0161 se vode na\u010delne rasprave oko funkcija \u0161to upu\u0107uje da je borba za vlast centralno pitanje razgovora. Za to vrijeme \u010deka za\u017eivljavanje novog Ustava, formiranje federalnih institucija i kona\u010dna provedba Washingtonskog sporazuma.<\/p>\n

    U hrvatskim medijima se neprestano vodi medijska kampanja protiv mene. HDZ nastoji la\u017eima i bla\u0107enjem potpuno me diskreditirati i eliminirati iz svih daljnjih pregovora o Federaciji. Pozivaju se na legitimitet iz 1990. godine koji su sami izgubili onoga trenutka kada su formirali “Herceg-Bosnu” i napustili interese na\u0161eg naroda u BiH.<\/p>\n

    Te\u0161ko je izdr\u017eati ove napade. Optu\u017euju me za borbu za vlast a, ustvari, oni se gr\u010devito bore za nju i za monopol nad na\u0161im narodom. Meni je jedino stalo da se provodi Ustav do koga smo te\u0161ko do\u0161li i da se ne obnove borbe koje smo te\u0161kom mukom zaustavili. Ponovno \u0107u preispitati moju kandidaturu za neku od funkcija u Federaciji. Ima vi\u0161e razloga za to: prvo, institucije Federacije trebaju imati mo\u0107 da provedu Ustav, drugo, mo\u017eda moja kandidatura usporava dogovor HDZ-a i SDA oko funkcija u Federaciji, tre\u0107e, stvara se privid da ja cijepam hrvatski politi\u010dki korpus, \u010detvrto, stvara se pogre\u0161na predstava da se HNV preko mene bori za vlast. Ako bih i imao neku zna\u010dajnu funkciju u Federaciji mo\u017eda bi moje prisustvo umanjilo mo\u0107 njenih institucija u provedbi Ustava, mo\u017eda bi se HDZ i SDA lak\u0161e sporazumjele kada ja ne bi bio u kombinaciji, te bi se prije pristupilo provedbi sporazuma, mo\u017eda bih izvan Federacije imao vi\u0161e prostora za kritiku njenih funkcionera i njihove djelatnosti u provedbi Ustava, mogao bih inzistirati na hrvatskom jedinstvu na bazi sporazuma, bio bih rastere\u0107en tereta vlasti i sve pritu\u017ebe da se borimo za vlast otpala bi.<\/p>\n

    Moram zakazati Glavni odbor HSS-a i HNV i ponovno sve aspekte ovih problema analizirati. Ne bismo smjeli svoje po\u0161tene namjere u svim na\u0161im aktivnostima dovesti u pitanje. Tako\u0111er, teret provedbe federalnog Ustava trebamo staviti na ple\u0107a i drugima. Ovi me problemi \u010dine nervoznim i dekoncentriranim.<\/p>\n

    Razgovarao sam danas s Izetbegovi\u0107em i Gani\u0107em o svemu i iskazao svoje nezadovoljstvo s tokom pregovora. (Svugdje stoji ta opasnost da me ne razumiju i da pomisle da se borim za neki osobni polo\u017eaj. A meni je stalo samo do toga da se Ustav \u0161to prije provodi, da Federacija ja\u010da i da se u njene institucije ne uvuku oni koji \u0107e je ru\u0161iti). Imao sam osje\u0107aj da Izetbegovi\u0107 razumije moja nastojanja. Upozorio sam da se stvorio nepotreban i \u0161tetan vakum koji odr\u017eava nelegalno stanje u Hercegovini (\u0161verc i kriminal, prisustvo vojni\u010dkih bandi i sl.), a u Sarajevu i teritoriji pod kontrolom Armije uvodi se jedno novo, nezakonito stanje (otpu\u0161taju se ljudi s posla, dijele se poslovni prostori, stvaraju nove firme, priprema privatizacija).
    \nDeprimiran sam cijelom situacijom. Ponovno osje\u0107am nemo\u0107, ponovno vi\u0161e ni\u0161ta ne zavisi od mene.<\/p>\n

    Pregorijevanje<\/strong>
    \n 26. travnja 1994.<\/strong><\/p>\n

    Kako je velika i nepodno\u0161ljiva uzaludnost ljudskog nastojanja. Nema ni\u0161ta \u0161to smo u stanju posti\u0107i i sa\u010duvati. Jedino je veliko ljudsko pregorjevanje. \u010covjek mora biti u stanju pregoriti da bi mogao \u017eivjeti. Uspjeh je varka; to je samo sje\u0107anje na put, to je prazan profil nad kojim nema ni divljenja, ni u\u017eitka. – Kako se pomiriti s tim? Kako poslije toga oti\u0107i i mirno spavati. Spavati i sanjati kao da se ni\u0161ta nije desilo, kao da se niti oko \u010dega nije nastojalo. Ne biti ni radostan, ni rastu\u017een. Mo\u017eemo li biti ravnodu\u0161ni spram uzaludnosti \u017eivota? Da li je tajna prihva\u0107anja toga u spoznanju ili u iskustvu?<\/p>\n

    Pregorijevanje je rastere\u0107enje. To je stanje grani\u010dne situacije koja sve relativizira. Ona nas osloba\u0111a tuge ali i nade.
    \nTo, ipak, nije stanje ravnodu\u0161nosti. Prije bi se moglo re\u0107i da je to stanje stisnutih zuba. Hod po stepenicama koje nigdje ne vode ali pored kojih nema drugog puta. Svaki korak je te\u017eak kao olovo i zato osloba\u0111aju\u0107i. To je stanje pomirenosti.
    \n\u010covjeku je potrebno samo malo nje\u017enosti i ni\u0161ta drugo. Jednostavne, prolazne nje\u017enosti koja \u010dak ne ostavlja trag.<\/p>\n

    Be\u010dko dogovaranje kantona<\/strong>
    \n 8. svibnja 1994. (Be\u010d)<\/strong><\/p>\n

    Poslije nerazumljivo dugog putovanja avionom UN od Sarajeva do Frankfurta, stigli smo no\u0107as u Be\u010d. Umor je bio ja\u010di od \u017eelje da se pro\u0161eta ulicama ovog lijepog grada. Njegova ljepota je data i u sentimentu koji on budi u nama, podsje\u0107a na Sarajevo, na Bosnu.<\/p>\n

    Jutros je nedjelja, okupana suncem i prozra\u010dnim plavetnilom. Imali smo kratak susret s Mockom (Silajd\u017ei\u0107, Durakovi\u0107, Bi\u010dak\u010di\u0107 i ja). Interesirao se za sadr\u017eaj razgovora, za polo\u017eaj Srba u Federaciji i uop\u0107e, me\u0111unarodnu inicijativu preko tzv. kontaktne grupe. Problem \u010dine Francuzi koji nastoje na\u0161e pregovore sa Srbima vratiti na podjelu teritorije, odnosno na pregovore (sada) dvije ravnopravne strane, bez odre\u0111enja agresora. Silajd\u017ei\u0107 je Mocka upoznao s tim i molio diplomatsku neutralizaciju francuske inicijative.<\/p>\n

    Ponovno se pokazuje da su povijesni interesi konstante. Iz ove perspektive tek mo\u017eemo \u010ditati sukobe interesa velikih sila na na\u0161em bosanskom prostoru. Ponovno je borba Engleske, Francuske i Rusije s jedne strane, te Austrije i Njema\u010dke s druge srane, oko utjecaja i dominacije. Pozicije su, me\u0111utim, promijenjene, Austrija i Njema\u010dka su ograni\u010dene u svom utjecaju bilo svojim ustavima, bilo me\u0111unarodnim polo\u017eajem. Rusija, Engleska i Francuska, naizmjeni\u010dno, kako u pro\u0161losti, tako i danas, instrumentaliziraju Srbiju i Srbe za svoje ciljeve. Zato su ovdje po\u010dinjali ratovi, zato se danas nastoji pre\u0107i preko \u010dinjenice da je Srbija, uz pomo\u0107 nekih Srba iz BiH, izvr\u0161ila agresiju na BiH.<\/p>\n

    Ovo stanje i omjer snaga svjetskih sila jo\u0161 \u0107e dugo odre\u0111ivati na\u0161u sudbinu.<\/p>\n

    Razgovori su, ovdje, u ameri\u010dkoj ambasadi, i uz njihovo posredovanje, po\u010deli sa usagla\u0161avanjem ju\u010dera\u0161njih dogovorenih ta\u010daka odre\u0111ivanja granica Federacije. Taj tekst se bez pote\u0161ko\u0107a usuglasio.<\/p>\n

    Nakon toga se pre\u0161lo na razgovore o unutra\u0161njim granicama kantona.<\/p>\n

    Zubakova delegacija je ponudila kriterije za to razgrani\u010denje koji fakti\u010dki obnavljaju raspravu o onome \u0161to je ve\u0107 prevladano u Washingtonu. Tu se nastoji uvu\u0107i kao kriterij “nacionalna teritorija” te zaobi\u0107i ono \u0161to je ve\u0107 utvr\u0111eno u Ustavu. Ustav je jasno precizirao principe konstituiranja kantona. Kantoni su oblik teritorijalne organizacije, forma decentralizacije dr\u017eave i regionalne samouprave, zasnovani na ekonomskom, prirodno-geografskom i komunikacijskom na\u010delu. Kantoni nisu nacionalne dr\u017eave niti nacionalne teritorije. Osnova za izra\u010dunavanje strukture pu\u010danstva je popis iz 1991. godine. U daljnjoj raspravi ova pitanja mogu biti rije\u0161ena prihva\u0107anjem onog \u0161to je definirano u Ustavu. Ekspertni kriteriji koji se mogu unositi pri definiranju granica kantona ne smiju biti u suprotnosti sa Ustavom. Na toj osnovi su prihva\u0107ena Na\u010dela konstituiranja kantona.<\/p>\n

    Problem je nastao kada su se predo\u010dile mape, i to one o Hercegovini. Prijedlog Zubaka je podjela Hercegovine na dva dijela, od kojih jedan \u010dini Duvno, Livno i Posu\u0161je, a sve drugo, osim Konjica, \u010dini drugi dio (uklju\u010duju\u0107i Jablanicu, Mostar i Stolac).<\/p>\n

    \u2013 Dokle \u0107e ovaj \u010dovjek istrajavati na o\u010duvanju \u201eHerceg-Bosne\u201c?<\/p>\n

    Silajd\u017ei\u0107 je predlo\u017eio da se ta mapa zaboravi da bi se uop\u0107e moglo dalje razgovarati.<\/p>\n

    Tako\u0111er, postavljeno je pitanje Srednje Bosne: da li dva ili jedan kanton. Silajd\u017ei\u0107 je predlo\u017eio jedan kanton sa podjeljenom vla\u0161\u0107u pola-pola. Zubak je inzistirao na dva kantona, jednim Bo\u0161nja\u010dkim, drugim Hrvatskim.<\/p>\n

    Predlo\u017eio sam, da bi se prevladale razlike, formiranje jednog kantona u centralnoj Bosni i jednog za cijelu Hercegovinu, tj. spajanje kantona 6. i 8. iz karate Sabora Hrvata i 9. i 10., sa odredbom da se u njima vlast dijeli po principu 50:50 bez obzira na nacionalnu strukturu. Grani\u0107 je to odbio s obrazlo\u017eenjem da tada Hrvati nemaju vi\u0161e od jednog kantona (Posavina). Predlo\u017eio je da se ide na dva kantona u centralnoj Bosni i dva kantona u Hercegovini.<\/p>\n

    Cijelo poslijepodne je potro\u0161eno u dogovorima oko ova \u010detiri kantona i nije postignut sporazum. Ostala je sporna granica na Neretvi i Stolac (obje strane \u017eele i jedno i drugo), te u Srednjoj Bosni Travnik. Grani\u0107 i njegova ekipa su spremni odstupiti od Travnika i tako naru\u0161iti La\u0161vansko-Lepeni\u010dki kanton koji sam ja predlagao. Ukoliko se to desi ovaj kanton nema nikakvog smisla. Rasprava se vodi pogre\u0161no, tra\u017ee se prolazi i spajanja teritorija kao da se radi o podjeli a ne novoj konstituciji BiH.<\/p>\n

    10. svibnja 1994.<\/strong><\/p>\n

    Danas su se razgovori nastavili u istom duhu: kompletirati \u0161to ve\u0107u nacionalnu teritoriju u kantone. Prepirke se vode oko svakog sela, svake ku\u0107e.<\/p>\n

    Na ovaj pogre\u0161an tok pregovora upozorio sam ju\u010der. Bio je to \u010dak o\u0161tar dijalog unutar delegacije BiH, posebno sa Silajd\u017ei\u0107em. Tvrdio sam da je razgovore trebalo voditi u okviru jedinstvenog politi\u010dko-stru\u010dnog tima a ne dijeliti se na “hrvatsku” i “muslimansku” stranu. Nisam se slo\u017eio s tezom da je to tako unaprijed odre\u0111eno i da se iz tog kli\u0161ea, ne mo\u017ee iza\u0107i. Rekao sam da ne \u017eelim sudjelovati u takvim razgovorima jer oni naru\u0161avaju temeljni princip Ustava, tj. princip da je Federacija BiH jedinstvena dr\u017eava Hrvata i Bo\u0161njaka (Muslimana), da je to slo\u017eena dr\u017eava u kojoj federalne jedinice treba zajedni\u010dki odrediti i na na\u010din da one mogu nositi one funkcije koje im Ustavom pripadaju. Odbio sam da sjedim i u tzv. hrvatskoj i tzv. muslimanskoj delegaciji iz razumljivog razloga: do sada sam se borio protiv nacionalnih dr\u017eava u BiH i sada ne \u017eelim graditi kantone kao nacionalne teritorije. Takav proces nema kraja, a ukoliko se i dovr\u0161i na ovaj na\u010din, proizvodit \u0107e daljnja etni\u010dka \u010di\u0161\u0107enja. Mo\u017eda ne vi\u0161e pod nu\u017edom oru\u017eja ali sigurno pod psihologijom nacionalnog grupiranja.<\/p>\n

    Nisam nai\u0161ao na razumijevanje i pored o\u0161tro izmijenjenih rije\u010di.<\/p>\n

    Poslije ru\u010dka sam potra\u017eio V.Jakovicha, ameri\u010dkog ambasadora i iznio mu svoje mi\u0161ljenje i stav. Zamolio sam ga da o tome izvjesti Radmana i svoju administraciju, te da iskoriste svoj utjecaj kako bi razgovore preusmjerili ka principima Washingtonskog sporazuma.<\/p>\n

    Primijetio sam da Rsdman nije oti\u0161ao sino\u0107 u Sarajevo, kao \u0161to je trebao. Prisutan je i danas u pregovorima. Rekli su mi da je jutros reagirao u toku razgovora na isti na\u010din kao i ja ju\u010der. \u2013 Jakovich mu je dakle prenio moje mi\u0161ljenje. Da li \u0107e to utjecati, vidjet \u0107emo.<\/p>\n

    Uglavnom, razgovori se i danas vode po istom konceptu kao i ju\u010der.<\/p>\n

    U me\u0111uvremenu dao sam intervju “Globusu” u kome sam objasnio svoj stav i o\u0161tar protest protiv svega.<\/p>\n

    11. svibnja 1994.<\/strong><\/p>\n

    Ju\u010der, poslijepodne, potpuno sam se isklju\u010dio iz razgovora jer sam procijenio da prepirke oko svakog sela ne\u0107e dovesti do rezultata. Jutros mi je Durakovi\u0107 rekao da se \u010ditavo vrijeme raspravljalo o tri sela u op\u0107ini Stolac i o tome gdje trebaju pripasti. Nikakav napredak nije u\u010dinjen.<\/p>\n

    Nisam \u017eelio i\u0107i na pregovore. Odlu\u010dio sam sutra otputovati u Zagreb, sazvati HNV i upoznati ih sa prilikama u kojima se sada nalazimo i odlu\u010diti \u0161to dalje \u010diniti. Dan sam iskoristio za \u0161etnju i elementarno upoznavanje s gradom. Bio sam u dru\u0161tvu M.Stoji\u0107a, F. \u0110ape i \u017d. Garmaza. \u0160etnju gradom smo zavr\u0161ili u restoranu gdje je naj\u010de\u0161\u0107e sjedio Kafka. Ka\u017eu da su tu navra\u0107ali komunisti\u010dki lideri (Trocki i Tito).<\/p>\n

    Poslijepodne sam posjetio na\u0161u ambasadu u Be\u010du. Ambasadora Efendi\u0107a je zanimalo za\u0161to nisam na pregovorima. Objasnio sam mu moj stav. Bio je, uglavnom, suglasan sa mnom. Poslije nam se pridru\u017eila E.Ke\u010do, koja ovdje obavlja funkciju kulturnog ata\u0161ea. – Srda\u010dan susret sa kolegicom i prijateljicom jo\u0161 iz vremena zajedni\u010dkog studija filozofije.<\/p>\n

    Dok smo razgovarali do\u0161ao je spisak ljudi (iz Ameri\u010dke ambasade) koji trebaju sutra putovati u \u017denevu. Bilo ih je 10, svi iz pregovara\u010dke ekipe BiH, izuzev Ljubi\u0107a i mene. Ambasada je potom zatra\u017eila ulazne vize u \u0160vicarsku. Ja sam ih zamolio da mi rezerviraju avion za Zagreb, sutra prijepodne.<\/p>\n

    Po povratku u hotel, javio mi se Ljubi\u0107. Do\u0161ao je da se spakuje, putuje ve\u010deras u Zagreb kolima. Dogovor je postignut, granice kantona su odre\u0111ene, putuje se u \u017denevu da se sve potpi\u0161e!<\/p>\n

    Rje\u0161enje je na\u0111eno kompromisom izme\u0111u etni\u010dke podjele i mog prijedloga o dva kantona, jedan u Srednjoj Bosni, a drugi u Hercegovini, sa paritetnom vla\u0161\u0107u. Samo su u Hercegovini napravili izmjenu: formirali su dva kantona, jedan \u010disto hrvatski po strukturi pu\u010danstva, drugi mje\u0161oviti sa paritetnom vla\u0161\u0107u (Mostar, Jablanica, Konjic, Prozor, \u010capljina, Stolac, Neum, \u010citluk).<\/p>\n

    Vjerujem da je Radman izvr\u0161io pritisak (ni danas nije otputovao u Sarajevo).<\/p>\n

    Ljubi\u0107 mi ka\u017ee da je bilo vi\u0161e varijanti i da su se morali odlu\u010diti za jednu. U “hrvatskoj” delegaciji Grani\u0107 je sve varijante stavio na glasanje. Kona\u010dna verzija je pro\u0161la ve\u0107inskim glasovanjem (Zubak i Bunti\u0107 su bili protiv, Akmad\u017ei\u0107 se priklonio – po obi\u010daju – ve\u0107ini, ve\u0107ina se formirala tako \u0161to su iz Zagreba morali doputovati M.Ljubi\u0107 i Pand\u017ei\u0107).<\/p>\n

    Zubak, vjerojatni predsjednik Federacije, je protiv sporazuma. Da li \u0107e to imati utjecaja na njegovo obavljanje funkcije, vidjet \u0107e se.<\/p>\n

    Bitno je da su se sporazumjeli. Napetost je bila suvi\u0161e velika, ve\u0107 su do\u0161le vijesti da se konvoji zaustavljaju i ne dozvoljava prolaz.<\/p>\n

    Novi sukobi bi sve odvukli u ambis. Rat bi bio dugotrajan i uni\u0161tavaju\u0107i. – Nadam se da je ovim izbjegnut.<\/p>\n

    ***
    \nOvdje zavr\u0161avam ove zapise. Ne \u017eelim otvoriti novu stranicu jer se bojim da s njom nastavljam agoniju moje zemlje. Bojim se da je svaka nova stranica novo poglavlje njene zle kobi.<\/p>\n

    Sada vjerujem da je moja zemlja pre\u017eivjela. \u010cvrsto vjerujem u to i ne \u017eelim tu vjeru mijenjati za neizvjesnost ispisivanja njene povijesti. Vjerujem da smo s njom i mi pre\u017eivjeli svoju sudbinu. Vjerujem i nemam nikakvog pokri\u0107a za to. Vjera mi je sigurnija i \u010dvr\u0161\u0107a od onoga na \u0161to se odnosi i ne smijem je vi\u0161e dovoditi u pitanje. Zato zatvaram ovu knjigu.<\/p>\n

    Ivo Kom\u0161i\u0107<\/p>\n

    Poglavlje knjige Pre\u017eivljena zemlja, Prometej, Zagreb, 2006.<\/strong><\/p>\n

    <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Prostor i vrijeme 22. velja\u010de 1994. (Washington) – utorak Ovdje je te\u0161ko unazad poredati dane jer je vrijeme pomjereno. Letjeli smo devet sati u nedjelju, krenuli taj dan u 11,30, a bili ovdje poslijepodne oko 14 sati. Kad se odavde vra\u0107a ka\u017eu da se prije stigne. Sam polo\u017eaj ove zemlje u odnosu na Evropu ve\u0107 je odredio njenu sudbinu: prostor  […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[224],"tags":[],"class_list":["post-3273","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-11-no-1-2016january","contributor-ivo-komsic","volume-11-no-1-2016january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3273","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3273"}],"version-history":[{"count":23,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3273\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3415,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3273\/revisions\/3415"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3273"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3273"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3273"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}