{"id":3225,"date":"2015-10-09T12:06:16","date_gmt":"2015-10-09T19:06:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=3225"},"modified":"2018-06-30T09:40:54","modified_gmt":"2018-06-30T16:40:54","slug":"residents-of-the-yellow-building-grbavica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-10-no-4-2015-october\/residents-of-the-yellow-building-grbavica\/","title":{"rendered":"STANARI \u017dUTE ZGRADE, GRBAVICA"},"content":{"rendered":"

I GLAVA<\/span><\/p>\n

SMOKING GUN<\/p>\n

U nekom djelic\u0301u sekunde bila je prekinuta veza izma\u0111u Dikijevih c\u030cula i njegovog razuma. Ni\u0161ta od onoga \u0161to se doga\u0111alo oko njega nije mogao zamijetiti niti sebi objasniti. Refleksno je u momentu pucnja zatvorio oc\u030ci. Od \u017eestokog praska je potpuno zaglu\u0161io. Udahnuo je opori barutni dim koji je poni\u0161tio sve svakodnevne mirise. Strah ga je potpuno paralizirao. Ipak brzo zakljuc\u030ci da je \u017eiv, a instiktivno posumnja da je mo\u017eda ranjen? Rukama pre\u0111e preko grudnog ko\u0161a. Iako je njegova odjec\u0301a bila od nec\u030ceg slipavog vla\u017ena uc\u030cini mu se da nije povrije\u0111en. Osjeti neku tec\u030cnost koja mu se slivala niz oc\u030cne kapke i mutila vid. Poku\u0161a prstima da je obri\u0161e, a onda spontano, liznu vla\u017ene prste i ustanovi da je tec\u030cnost slankasta i puna nekih sitnih, c\u030cvrstih c\u030cestica. Jo\u0161 nekoliko puta trepnu i vid mu se konac\u030cno malo razbistri, pa oc\u030cima suznim od barutnih gasova uglada svoje krvave ruke i mrtvo tijelo vojnika. Stajao je svega pola metra od bradonje obuc\u030cenog u maskirnu uniformu, koji je sjedio na stolici zabac\u030cene glave. Umjesto kosmatog tjemena ugleda otvorenu, krvavu lubanju nalik nekom monstruoznom peharu. Znac\u030ci, ona tec\u030cnost koju je liznuo bila je krv sa ko\u0161c\u030cicama lu- banje! Zgro\u017een poc\u030ce da povrac\u0301a po pantalonama poginulog, pri tome se saplete o ne\u0161to \u0161to je bilo na podu, pade na koljena, a \u017eestoka bol u cjevanici instiktivno ga navede da posegne za predmetom pod no- gama. Rukom prihvati vreli kala\u0161njikov. Opori miris barutnih gasova u\u0111e mu u nosnice, a uc\u030cini mu se da iz cijevi pu\u0161ke koju je dr\u017eao jo\u0161 uvijek izlazi dim. \u201eSmoking gun\u201c sasvim spontano izgovori, a mo\u017eda je to samo pomislio jer sebe nije c\u030cuo.<\/p>\n

Fraza \u201epu\u0161ka koja se pu\u0161i\u201c \u2013 \u201esmoking gun\u201c vrtila se po Dikijevoj glavi jo\u0161 narednih desetak sekundi dok je gledao kom\u0161ije u sobi. Oni su otvarali usta, ne\u0161to govorili ili vikali, ali Diki to nije c\u030cuo. Vidio je Du\u0161ka potpuno umazanog krvlju kako je obgrlio Vesnu, vjerovatno poku\u0161avajuc\u0301i da je smiri. Vesna se otimala, naglo otvarala i zatvarala usta, podizala pogled put stropa, pa i Diki pogleda u tom pravcu i na bijelom plafonu ugleda veliku krvavu mrlju sa koje su padale kapi krvi i mozga po mrtvom vojniku. Potom Diki pogleda u Muju koji se objema rukama dr\u017eao za glavu, a pritom otvarao i zatvarao usta i brzo korac\u030cao s kraja na kraj sobe. Zac\u030cudo, na Muji nije bilo tragova krvi.<\/p>\n

Sasvim nenadano Dikiju se vrati sluh na desno uho. Upravo na vrijeme da c\u030cuje posljednji Vesnin prodoran krik i prasak \u0161amara koji joj je Du\u0161ko opalio. Mujo za trenutak zastade, pogleda u Vesnu i Vladu, a potom nastavi da sumanuto hoda ponavljajuc\u0301i:<\/p>\n

– Ubio si c\u030cetnika, sada smo najebali!<\/p>\n

– Dosta vi\u0161e, i tebe c\u0301u udariti \u2013 izdera se Du\u0161ko na Muju! \u2013 Nisam ga ja ubio, sam se upucao. Ja c\u0301u otic\u0301i u srpsku komandu i ispric\u030cati \u0161ta se dogodilo.<\/p>\n

Mujo u\u0161uti, jo\u0161 jac\u030ce rukama stisnu glavu i nastavi hodati. Vesna je mirno stajala i zale\u0111enim pogledom gledala u poginulog vojnika.<\/p>\n

Dikiju presta \u017eestoko zujanje i u drugom uhu tako da je sada oslu\u0161- kivao ti\u0161inu u sobi. Niko ni\u0161ta nije progovarao. U sobi je bilo posve tiho, a burni ratni dan drugog maja 1992. godine se polako smirivao i privodio kraju. Jo\u0161 uvijek su, tamo negdje prema centru Sarajeva, povremeno odjekivale eksplozije, a nedaleko od prozora stana u kome su se nalazili jedan mladi srpski vojnik je iz improviziranog bunkera satima nasumice prosipao rafale iz mitraljeza niz pustu ulicu. Iako su ljudima u ovoj sobi prije desetak minuta doga\u0111aji u gradu bili nadasve va\u017eni, sada su oni potisnuti na neki sporedni kolosijek.<\/p>\n

Du\u0161ko prekide ti\u0161inu:<\/p>\n

– Kada do\u0111em u komandu tra\u017eic\u0301u da mi izvade krv i utvrde da nisam pijan, a neka i njemu, glavom pokaza na mrtvaca, provjere alkohol u krvi.<\/p>\n

Kao da je \u017eelio uzeti uc\u030ce\u0161c\u0301e u ovoj diskusiji vojnik, odnosno njegovo tijelo, ispusti neki ropac, a sobom se pro\u0161iri vonj ustajalog alkohola.<\/p>\n

Vesna u\u017easnuta kriknu, ali se istog trenutka pribra i progovori sasvim smireno i odluc\u030cno:<\/p>\n

– Du\u0161ko, nigdje ti ne ide\u0161!<\/p>\n

Klec\u030cec\u0301i na zemlji Diki jo\u0161 jedanput pogleda u glavu vojnika. Upravo u trenutku kada se iz njegovih usta niz krvavu bradu prosu neka \u017euc\u0301kasta tec\u030cnost. Potom Diki naglo ustade i po\u0111e prema vratima.<\/p>\n

– Gdje c\u0301e\u0161? \u2013 zapita Du\u0161ko.\u2028- Da povrac\u0301am \u2013 promrmlja Diki.\u2028Pri izlasku iz sobe zac\u030cu zvonjenje telefona. Ne onog pravog telefona, nego djec\u030cije igrac\u030cke. Sve telefonske linije su bile u prekidu vec\u0301 24 sata. Ovim djec\u030cijim telefonom razgovarali su stanari zgrade broj 17 u grbavic\u030ckoj Ulici Partizanskih brigada. Oni koji su se sklonili u podrum zgrade i oni \u201ede\u017eurni\u201c na prvom spratu koji su kroz prozor provirivali i kontrolisali ulaz u zgradu.<\/p>\n

2. GLAVA<\/span><\/p>\n

DOGOVOR<\/p>\n

Diki u\u0111e u kupatilo i ostatak sadr\u017eaja iz stomaka povrati u klozetsku \u0161olju. Mahinalno poku\u0161a da pusti vodu, ali se iz toaletnog kotlic\u0301a zac\u030cu samo \u0161u\u0161tanje zraka. Sjeti se da su voda i struja iskljuc\u030ceni jo\u0161 jutros i da u stanu nema ni kapi vode. Potom ugleda svoj krvavi odraz u ogledalu. Ponovo se u\u017easnu. U jednoj kanti u kupatilu bilo je desetak litara vode. Opra krvave ruke. Osvrnu se i ugleda korpu sa ve\u0161om za pranje. Groznic\u030cavo istrese njen sadr\u017eaj. Izdvoji neku prljavu majicu i donji dio trenerke. Raniji stanar ovog stana bio je pribli\u017eno njegovog stasa. Stan je napustio prije desetak dana sa \u017eenom i dvoje djece, a Du\u0161ku je ostavio kljuc\u030c od stana. Dikiju se jos uvijek u glavi vrtjelo ono \u201esmoking gun\u201c. Rijec\u030ci koje je prvi put izgovorio kao mladi glumac u televizijskoj seriji snimanoj prije desetak godina. Da, to je samo \u201esmoking gun\u201c, ovo nije realni \u017eivot, suvi\u0161e je irealno, to je neki film ili pozori\u0161na predstava. Brzo skide, bolje rec\u0301i podera odjec\u0301u sa sebe i ubaci je u korpu za ve\u0161 kao da skida kostim nakon posljednjeg c\u030cina neke predstave. Nasu malo vode iz one kante u lavabo, poku\u0161a da opere kosu i lice, a kako je iz kose jo\u0161 uvijek po lavabou kapala ru\u017eic\u030casta tec\u030cnost nali jo\u0161 malo vode i doda \u0161ampona. Na bijelom pe\u0161kiru kojim se obrisao ostali su tragovi crvenila. Pomisli da se jo\u0161 jednom opere, pogleda u kantu i utvrdi da je u njoj ostalo svega oko litar vode. Osjeti nelagodu \u0161to je potro\u0161io skoro svu dragocjenu vodu. Bilo je vrijeme da se vrati u sobu sa mrtvacem. Polako otvori vrata od kupatila i po\u0111e hodnikom prema dnevnom boravku. Iza zatvorenih vrata ku- hinje zac\u030cu glasove, oslu\u0161nu i prepozna Vesnin i Du\u0161kov glas. Znac\u030ci,
\nnapustili su sobu sa mrtvacem. Naglo promijeni odluku, pa skrenu u praznu trpezariju. Jo\u0161 ranije je tu zapazio vitrinu sa \u017eestokim pic\u0301ima. Iako je me\u0111u preostalim stanovnicima zgrade broj 17 postignut dogovor da nec\u0301e uzimati tu\u0111e stvari, Diki zakljuc\u030ci da u ovakvim prilikama dogovor ne va\u017ei. Stoga otvori jednu skoro punu fla\u0161u viskija i otpi nekoliko gutljaja. Alkohol trenutno uni\u0161ti okus bljuvotine u ustima i podari mu neku unutarnju energiju. Bocu zatvori i pa\u017eljivo vrati u vitrinu. A onda naglo promijeni odluku. Ponovo uze bocu i vrati se u kupatilo. Tiho zakljuc\u030ca vrata, pa sjede na poklopljenu WC \u0161olju i poc\u030ce ispijati viski.<\/p>\n

Nakon izvjesnog vremna Diki proviri kroz prozor. Topao, skoro ljetni dan se gasio. Srpska vojska je jo\u0161 granatirala centar grada, ali avioni JNA vi\u0161e nisu nadlijetali grad. Na Grbavici je, sem ponekog pucnja iz pu\u0161aka, uglavnom bilo mirno. Prozor toaleta je gledao u dvori\u0161te, a sa druge strane prostora, na kome su se u mirna vremena igrala djeca, nalazila se manja, jednospratna kuc\u0301a u koju su srpski vojnici unosili oru\u017eje i stvari.<\/p>\n

Diki zac\u030cu da neko poku\u0161ava otvoriti vrata toaleta. Dok je sakrivao bocu viskija u jedan ormaric\u0301 zac\u030cu kucanje na vratima. Pomisli da je bolje da se javi. A onda zac\u030cu Vesnin glas:<\/p>\n

– Diki, ako ste unutra, javite se. \u2028Poslije kratke stanke Vesna sada glasno viknu:<\/p>\n

– Du\u0161ko, Mujo – ne\u0161to se doga\u0111a! Diki se zakljuc\u030cao u toaletu. \u2028Diki brzo otkljuc\u030ca vrata. Ne sac\u030cekav\u0161i da Diki iza\u0111e Vesna se pored\u00a0njega progura u toalet. Za trenutak se pogleda u ogledalu. Bila je krvava po licu i tijelu, ali ne u mjeri u kojoj je to bio Diki. Potom posegnu za kantom sa vodom, pa kad primjeti da je skoro prazna, ljutito rec\u030ce Dikiju:<\/p>\n

– Izlazite napolje, pijani bezobraznic\u030ce.<\/p>\n

Diki bez pogovora poslu\u0161a, Vesnu ostavi u kupatilu, a on u\u0111e u kuhinju.<\/p>\n

U kuhinji pored Du\u0161ka i Muje zatec\u030ce i kom\u0161inicu Maru sa trec\u0301eg sprata. Mujo je kroz \u017ealuzine gledao na ulicu put ulaznih vrata zgrade broj 17. Mara i Du\u0161ko su sjedili za stolom na kome su bili kala\u0161njikov, dokumenti i fotografije poginulog vojnika.<\/p>\n

Du\u0161ko sa dosta prijekora u glasu zapita Dikija:<\/p>\n

– Pa gdje si ti nestao?\u2028 Ne c\u030cekajuc\u0301i odgovor Du\u0161ko nastavi:<\/p>\n

– Mi smo se o svemu dogovorili. Vesna je iskusan sudija. Ka\u017ee da se\u00a0ovo \u0161to se dogodilo mora smatrati nesretnim sluc\u030cajem ili ubistvom iz nehata. Da je mir, sud bi obavezno protiv nas odredio pritvor od nekoliko dana dok se ne zavr\u0161i istraga, a onda bi istra\u017eni postupak obustavili, a nas pustili iz zatvora. Ali u ovakvim okolnostima vjerovatno bi nas ispitivali neki vojnici, pri tome i maltretirali, a mo\u017eda nam se i svetili jer im je poginuo prijatelj. Zato c\u0301emo Jovana Murirovic\u0301a zamotati u \u0161atorsko krilo i, kada djeca odu na spavanje, odnijeti ga u onaj drugi dio podruma i zatrpati ugljem. Kada se situacija smiri, odnosno kada nas ili oslobode ovi iz grada ili Srbi uspostave neku vlast, ja c\u0301u prijaviti policiji \u0161ta se dogodilo. Pu\u0161ku, dokumenta i lic\u030cne stvari poginulog za sada c\u0301emo sakriti. O ovome c\u0301emo izvijestiti sve odrasle stanare iz zgrade. A od djece, naravno, ovo treba sakrivati.<\/p>\n

Dok je Du\u0161ko govorio u kuhinju je u\u0161la Vesna. Na rukama i licu nije vi\u0161e imala tragove krvi, ali joj je odjec\u0301a jo\u0161 bila krvava. Vesna poc\u030ce da im daje instrukcije:<\/p>\n

– Ja odoh da se presvuc\u030cem, a vi napi\u0161ite izjave o ovom doga\u0111aju. Tu su vam olovke i papir. Neka svako prvo napi\u0161e ime, prezime i datum ro\u0111enja, a zatim onopod moralnom i krivic\u030cnom odgovorno\u0161c\u0301u izjavljujem, pa onda opi\u0161ite \u0161ta ste vidjeli i c\u030culi.<\/p>\n

– Ali ja nisam bila tu! \u2013 prekinu je Mara.<\/p>\n

– Ti napi\u0161i \u0161ta si vidjela kada si do\u0161la ovdje \u2013 odgovori Vesna i iza\u0111e iz kuhinje.<\/p>\n

U kuhinji se smrac\u030cilo. Spusti\u0161e roletne na prozorima, navuko\u0161e zavjese i upali\u0161e svijec\u0301u. Diki se zagleda u lic\u030cnu kartu poginulog vojnika: Jovan Murirovic\u0301, ro\u0111en 20.07.1962. u Kraji\u0161tu kod Bijeljine. Na fotografiji je bilo golobrado lice lijepog seoskog momka. Za\u0161to li je pustio bradu i uzeo pu\u0161ku, umjesto da obilazi sijela i va\u0161are?<\/p>\n

Potom svi poc\u030ce\u0161e pisati izjave.<\/p>\n

3. GLAVA<\/span><\/p>\n

IZJAVE<\/p>\n

Ja Diki Dedic\u0301, ro\u0111an 27. novembra 1952. godine u Sarajevu, pod moralnom i krivic\u030cnom odgovorno\u0161c\u0301u izjavljujem:\u00a0<\/strong><\/p>\n

<\/strong>Rano ujutro drugog maja 1992. godine vojnici na Grbavici, a i u gradu, su pucali znatno vi\u0161e nego prethodnih dana.\u00a0Svi stanari iz na\u0161e zgrade su se sklonili u podrum. Za boravak smo zajednic\u030cki osposobili prostoriju koju smo zvali ve\u0161kuhinja. Daskama smo zatvorili prozore kako bise za\u0161titili od metaka. Struje je nestalo pa smo sjedili uz svijec\u0301e. Na tranzistoru smo c\u030culi da se vode borbe u cijelom gradu. Grbavicu su vec\u0301 desetak dana kontrolisale srpske vojne snage. Povremeno bi neko od nas izlazio iz podruma i provirivao da vidi \u0161ta se doga\u0111a. Neko od kom\u0161ija je rekao da je vidio kako vojnici ulaze u pojedine zgrade u na\u0161oj ulici. Na\u0161e stubi\u0161te je bilo zakljuc\u030cano, a interfon i elektric\u030cna brava nisu radili. Prema dogovoru Du\u0161ko, Josip i Adi su otkljuc\u030cali stan Milentija Jovanovic\u0301a i u\u0161li u njega. Jovanovic\u0301 je s porodicom napustio Sarajevo prije desetak dana. Ovaj stan se nalazi na prvom spratu, a iz njega se dobro vidi ulica i ulaz u na\u0161u zgradu. Dogovor je bio da, kada vojnici do\u0111u do na\u0161ih vrata, neko od de\u017eurnih strc\u030ci niz stepenice i pusti ih u zgradu da nam ne bi razvalili ulazna vrata kako su to uc\u030cinili u susjednoj zgradi.<\/p>\n

Oko deset sati Du\u0161ko, Josip i Adi su doveli u ve\u0161kuhinju pet vojnika. Nisu imali c\u030cinove, ali je jedan, sa petokratkom na \u0161apki, znatno stariji od ostalih, oc\u030cigledno bio starije\u0161ina. Ostali nisu imali nikakve znakove na kapama. Sa vojnicima je bio i poginuli Jovan. Jedino je on nosio brkove i bradu. Prvo \u0161to su nas pitali bilo je da li imamo oru\u017eja\u00a0i jesu li svi sada\u0161nji stanovnici zgrade prisutni. Rekli su da nec\u0301e nikome ni\u0161ta na\u017eao uc\u030ciniti. Ponudili smo ih pic\u0301em, pa su dvojica od njih popili po jedan konjak, a poginuli dva. Rekao je da se borio u Vukovaru i kako su borbe u Sarajevu djec\u030cija igra u odnosu na vukovarske. Dvojica vojnika su bila stalno sa nama u podrumu, a dvojica sa onim starje\u0161inom su obilazili na\u0161e stanove. Pitali su ko stanuje u prizemlju lijevo, ko desno, ko je na prvom spratu pa bi stanare tih stanova vodili sa sobom da otkljuc\u030caju vrata, poka\u017eu im stan i dokumente.<\/p>\n

Sa mnom su u stan i\u0161li onaj sa petokrakom, jedan stariji vojnik koji je rekao da c\u0301e rat biti zavr\u0161en za desetak dana i jedan mladi koji me je odmah prepoznao kao glumca sa televizije. Povr\u0161no su pregledali stan, otvarali i zatvarali ormare i nekoliko ladica. Pitali su me za \u017eenu i kc\u0301er, pa sam rekao da su oti\u0161li kod rodbine u Vojvodinu, iako su bili u Hrvatskoj. Sve u svemu, bili su korektni.<\/p>\n

Me\u0111u vojnicima koji su i\u0161li sa Vesnom u njen stan bio je i poginuli. Vesna nam je nakon povratka u podrum rekla da ju je dirao za stra\u017enjicu, a da mu je ona rekla da ne bude prost.<\/p>\n

Dosadilo mi je sjediti u mrac\u030cnom podrumu, pa sam oko \u0161est sati oti\u0161ao na prvi sprat. Tu su Du\u0161ko i Mujo de\u017eurali. U stanu je bio polumrak, roletne su bile spu\u0161tene,a na prozore smo stavili daske i jogi du\u0161eke da nas za\u0161tite od metaka. Samo je prozor u trpezariji kroz koji smo gledali na ulaz u zgradu bio djelimic\u030cno slobodan. Vidio sam kako ulicom povremeno protrc\u030cavaju vojnici. Oko pola sedam ne\u0161to je ek- splodiralo na ulici, c\u030culi smo prasak stakla i vidjeli crni dim. Provirivali smo ali nismo vidjeli odakle dolazi. Tada je nai\u0161ao poginuli Jovan. Hodao je polako, kao da ga eksplozija uop\u0161te nije uzbudila. Zagledao je zgrade u na\u0161oj ulici. Kada je do\u0161ao do na\u0161eg ulaza poku\u0161ao je otvoriti vrata, a kada nije uspio poc\u030ceo je lupati nogom po njima. Du\u0161ko je brzo si\u0161ao i uveo ga je u zgradu.<\/p>\n

Kada je Du\u0161ko uveo Jovana u trpezariju vidio sam da je pijan. Ne toliko da bi se saplitao pri hodu ili petljao jezikom, ali mu je pogled bio zamuc\u0301en. Rekao je kako je na trec\u0301em spratu vidio u prozoru neki \u017euti predmet i da bi to mogao biti signal neprijateljima. Potom je pitao da li ona \u201epravnica Vesna\u201c stanuje na trec\u0301em spratu, a kada smo rekli da stanuje naredio je da je dovedemo iz podruma. Mujo je oti\u0161ao po\u00a0Vesnu. Dok smo je c\u030cekali Jovan nam je pric\u030cao kako je u Vukovaru otkrio nekog starca kako daje signale usta\u0161ama. Odmah su ga streljali.<\/p>\n

Kad je stigao Mujo sa upla\u0161enom Vesnom Jovan je je upita kakav je to \u017euti predmet na njenom prozoru, da li je to mo\u017eda neki signal balijama, te joj naredi da po\u0111e s njim u stan. Za\u0161to bi ona davala signale balijama kada je ona Srpkinja, usprotivi se Vesna. Da si prava Srpkinja ne bi smrdila sa balijama u podrumu, izdera se na nju Jovan i rec\u030ce da mora s njim na trec\u0301i sprat. Tada je Du\u0161ko rekao da c\u0301e i on poc\u0301i sa njima. Jovana je ovo naljutilo, pa je poc\u030ceo urlati na sve nas i naredio nam da sjednemo, ali je samo on sjeo. Rec\u030ce da nas sve mo\u017ee pobiti. Dovoljno je da u komandi ka\u017ee kako smo ne\u0161to \u0161pijunirali i slali signale balijama. Onda naglo povuc\u030ce Vesnu, koja je stajala sa njegove desne strane, i prisili je da mu sjedne u krilo. Vesna se otimala i poku\u0161avala ustati. Jovan ju je c\u030cvrsto dr\u017eao desnom rukom, a lijevom je podigao kala\u0161nikov iznad glave i viknuo:<\/p>\n

– Sve c\u0301u vas pobiti!\u2028- Koga c\u0301e\u0161 ti pobiti!? – proderao se Du\u0161ko.<\/p>\n

\u2013 Daj mi tu pu\u0161ketinu! Du\u0161ko je krenuo da mu otme kalja\u0161nikov, Jovan je pu\u0161ku povukao\u00a0prema sebi, Vesna se otela, a kalja\u0161njikov je okinuo. Eksplozija me je zaglu\u0161ila i zaslijepila. Prvo \u0161to sam ugledao, kad sam otvorio oc\u030ci bilo je tijelo bez gornjeg dijela glave. Njeni dijelovi i mozak bili su rasuti po meni i po stropu sobe, pa mi je, kada sam to vidio, pozlilo.<\/p>\n

Napisao i potpisao Diki Dedic\u0301<\/p>\n

Du\u0161ko Srdojevic\u0301, dipl. ing. \u0161umarstva, 23. 12. 1947. u Donjim \u0160ava- rama, Trebinje, opomenut da iznesem istinu navodim:<\/strong><\/p>\n

Jutros su u na\u0161u zgradu do\u0161li vojnici. Me\u0111u njima je bio i vojnik Jovan Murirovic\u0301 koji je vec\u0301 bio pijan. U na\u0161em podrumu je popio jo\u0161 dva \u017eestoka pic\u0301a. Pri kontroli stanova dirao je za stra\u017enjicu na\u0161u kom- \u0161inicu Vesnu Zgodnic\u0301.<\/p>\n

Pred mrak je vojnik Murirovic\u0301 ponovo do\u0161ao sam u na\u0161u zgradu. Tvrdio je da neko daje neke signale sa trec\u0301eg sprata na\u0161e zgrade. Bio je potpuno pijan. Vesnu je natjerao da mu sjedne na krilo. U sobi su bili jo\u0161 glumac Diki i kom\u0161ija Mujo. Vojnik Murirovic\u0301 je uperio kala\u0161nikov prema nama rekav\u0161i da c\u0301e nas sve pobiti. To bi vjerovatno i uradio da nisam uhvatio njegov kala\u0161njikov za cijev u namjeri da ga skrenem u stranu. On ga je povukao prema sebi i kala\u0161njokov je tada opalio. Metak mu je raznio glavu.
\nPo smirivanju situacije predac\u0301u organima oru\u017eije i dokumente po- ginulog koje sam, za sada, zadr\u017eao.<\/p>\n

Ing. Du\u0161ko Srdojevic\u0301 U Sarajevu, 02.05.1992.<\/p>\n

Ja Muhamed Husic\u0301 – Mujo ro\u0111en u Sarajevu 20. 05. 1962. odgovorno potvr\u0111ujem:<\/strong><\/p>\n

Kada je vojnik Jovan Murirovic\u0301 do\u0161ao u na\u0161u zgradu zatekao sam se sa Dikijem Dedic\u0301em u stanu Milentija Jovanovic\u0301a. Vojnika Murirovic\u0301a je doveo kom\u0161ija Du\u0161ko. Potom mi je Murirovic\u0301 nalo\u017eio da dovedem pravnicu Vesnu iz podruma, pa sam to i uc\u030cinio. Mislim da je vojnik bio pod uticajem alkohola. U prepirci koja je uslijedila izme\u0111u Du\u0161ka i vojnika Murirovic\u0301a ja nisam uc\u030cestvovao. U momentu kada je kala\u0161njikov opalio ja sam gledao kroz prozor tako da nisam vidio tac\u030cno \u0161ta se dogodilo. \u017dao mi je \u0161to je vojnik stradao.<\/p>\n

Mujo Husic\u0301<\/p>\n

Ja, Marija Drivinic\u0301 ro\u0111ena 22. 02. 1930. u Olovu, opomenuta da ne la\u017eem jer me zbog toga mogu osuditi, izjavljujem:<\/strong><\/p>\n

O tome kako je poginuo vojnik u na\u0161oj zgradi ja ne znam ni\u0161ta. Tog vojnika sam vidjela jutros u podrumu kada je dolazio sa jo\u0161 c\u030cetvoricom vojnika. Popio je dva konjaka, a mislim da je pio i prije dolaska u na\u0161u kuc\u0301u. Gospo\u0111a Vesna mi je jutros rekla da joj je ne\u0161to dobaci- vao i da ju je poku\u0161ao pipkati.<\/p>\n

Mi smo u podrumu spremali zajednic\u030cku vec\u030ceru. Oko pola sedam pozvala sam onim djec\u030cijim telefonom na\u0161e mu\u0161karce sa prvog sprata. Htjela sam im rec\u0301i da neko od njih do\u0111e po vec\u030ceru dok se jo\u0161 nije smr- klo. Na telefon se javio Du\u0161ko. Rekao mi je da do\u0111em odmah u stan Jovanovic\u0301a. U stanu sam zatekla Vesnu, Du\u0161ka i Muju. Ispric\u030cali su mi \u0161ta se dogodilo i pokazali poginulog vojnika. Ja sam penziju doc\u030cekala radec\u0301i kao medicinska sestra u intezivnoj njezi na traumatologiji. Vidjela sam dosta povrije\u0111enih iz vatrenog oru\u017eija. Kada metak u\u0111e u c\u030covjeka napravi obic\u030cno malu rupu, a ako pro\u0111e kroz tijelo pri izlasku napravi veliku ranu. Ali, ovako ne\u0161to nisam do danas vidjela. Vesna, Du\u0161ko i Mujo su mi iznijeli svoj plan da, za sada, ovu smrt ne prijavlju- ju. Smatram da je to pametno. Zamolili su me da im pomognem oko mrtvaca. Ispraznili smo mu d\u017eepove, skinuli uniformu, polo\u017eili ga na neke plahte i pe\u0161kire da bismo ga, kada nastupi mrtvac\u030cka ukoc\u030cenost i djeca zaspu, umotali u \u0161atorsko krilo, odnijeli u podrum i zatrpali c\u0301umurom.<\/p>\n

Sve sam ovo svojeruc\u030cno napisala i potpisala Marija Drivinic\u0301<\/p>\n

 <\/p>\n

Rizah Pa\u0161ali\u0107<\/p>\n

Notes<\/p>

  1. Chetniks were a Serb fascist movement in the Balkans apsiring to create a Greater Serbia free of the non-Serb population whose members killed and slaughtered hundreds of thousands of Muslims-Bosniaks and Croats in Yugoslavia during World War II and in Bosnia and Herzegovina during the 1991-1995 war. ↩<\/a><\/li>
  2. Grbavica is an area of Sarajevo that was under Serb control until the end of the war in Bosnia. ↩<\/a><\/li>
  3. Chetniks normally grew long beards as a sign of recognition. ↩<\/a><\/li>
  4. Vukovar is a town in Eastern Croatia that was heavily damaged during the war in Croatia. ↩<\/a><\/li>
  5. Vojvodina is an autonomous province of Serbia. ↩<\/a><\/li>
  6. Ustashas were Croatian pro-fascist organization, officially active between 1929-1945, that killed hundreds of thousands of Serbs, Jews, and Roma in Yugoslavia during World War II. ↩<\/a><\/li>
  7. Balija–a pejorative for Bosniaks-Muslims. ↩<\/a><\/li><\/ol><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    I GLAVA SMOKING GUN U nekom djelic\u0301u sekunde bila je prekinuta veza izma\u0111u Dikijevih c\u030cula i njegovog razuma. Ni\u0161ta od onoga \u0161to se doga\u0111alo oko njega nije mogao zamijetiti niti sebi objasniti. Refleksno je u momentu pucnja zatvorio oc\u030ci. Od \u017eestokog praska je potpuno zaglu\u0161io. Udahnuo je opori barutni dim koji je poni\u0161tio sve svakodnevne mirise. Strah ga je potpuno  […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[269],"tags":[],"class_list":["post-3225","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-10-no-4-2015-october","contributor-rizah-pasalic","volume-10-no-4-2015-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3225","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3225"}],"version-history":[{"count":12,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3225\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3932,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3225\/revisions\/3932"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3225"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3225"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3225"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}