Danas je 9. juli. Na dana\u0161nji dan prije ta\u010dno 20 godina, imala sam nepunih devet godina koje simbolizira i ovih devet cjetova Srebrenice na mojoj odje\u0107i danas. Pre\u017eivjela sam GENOCID. JEDNOM se biva DIJETE, a ja NIKADA nisam i ne\u0107u SAZNATI \u0161ta je bezbri\u017eno DJETINJSTVO. Jer uni\u0161teno je prije nego \u0161to je i po\u010delo, i to ne bilo \u010dim, ve\u0107 GENOCIDOM!!! U ratu sam zavr\u0161ila tri razreda osnovne \u0161kole kojih se ni ne sje\u0107am. Da, ne sje\u0107am se kako sam nau\u010dila \u010ditati, pisati, brojati…jedino \u010dega se sje\u0107am jest da sam imala samo jednu svesku. Po\u0161to mi je ona bila za sve predmete, u \u0161koli bi pisala u nju, kad do\u0111em ku\u0107i nau\u010dila zapisano, a zatim sve brisala da bih imala gdje pisati drugi dan.\u00a0Oteto mi je djetinstvo, sloboda, toplo maj\u010dino krilo,o\u010deva prisutnost i dom! Sve je nestalo i nastala je borba za \u017eivot.<\/p>\n
11. juli 1995. godine. Utorak. Tog dana grad se gu\u0161io u strahu, jer zlo je bilo na pragu Srebrenice. Krvavo i Sumanuto. Zlo je pobijedilo dobrotu – Mr\u017enja je pobijedila ljubav, a Smrt je pobijedila \u017eivot. Zulum je osjetilo i malo i veliko, ro\u0111eno i nero\u0111eno! Moj grad je postao LOGOR! S hiljadama sugra\u0111ana gledala sam smrti u o\u010di! Nismo znali ho\u0107emo li pre\u017eivjeti, jer nismo imali pravo na \u017eivot! Srebrenica u JULU nije imala pravo na \u017eivot! Bila je osu\u0111ena na GENOCID.<\/p>\n
Malo pamtim TAJ dan kada smo iz stana krenuli prema Poto\u010darima. Od samog jutra su granate padale! Babo je do\u0161ao iz borbe i ponovo se pakovao. Svi su se \u010dudno pona\u0161ali, krlili suze i poglede. Bli\u017eio se rastanak. Neki se od tad vi\u0161e nikada nisu vidjeli. I nikada ne\u0107e!!<\/p>\n
Neko je glasno rekao – U\u0161li su u Srebrenicu, svi moramo prema Poto\u010darima!!! U haustoru je nastala vriska! Mama je spremila bracu i mene, a babo je ve\u0107 bio na izlaznim vratima. \u010cudno nas je grlio i ljubio, \u010dini mi se kao nikada do tad. ZNAM da se bojao da nas vi\u0161e ne\u0107e vidjeti! Brzo se okrenuo i oti\u0161ao.<\/p>\n
Mama je upla\u0161ena- ali hrabra, gonjena strahom, sa 34 godine \u017eivota i dvoje male djece stavila \u201eglavu u torbu\u201c i krenula putem spasa! Stigli smo ve\u0107 u opkoljene Poto\u010dare, a onda iz mase se pojavila ona i kroz suze rekla:\u00a0\u201cSad sam vam srela babu rekao mi je : \u201cPosellami moje ako ih negdje vidi\u0161. Izljubi mi djecu. Reci im da se ne brinu. \u201d I oti\u0161ao.\u201d\u201d Zauvijek \u0107e u u\u0161ima odzvanjati rije\u010di koje nam je tad babo uputio preko jedne od herona majki Srebrenice, Munire Suba\u0161i\u0107.<\/p>\n
Masa izbezumljenih \u017eena, djece, staraca\u2026je neprestalno punila LOGOR Poto\u010dare. Tu smo preno\u0107ili dvije no\u0107i. Prvu no\u0107 je mama vidjela kako odvode mu\u0161karce, \u017eene, dje\u010dake\u2026 No\u0107 su ispunili bolni jauci majki, pla\u010d djece, a zrak se osjetio na svje\u017eu krv koja je natapala Poto\u010dare. Mi smo sre\u0107om spavali.<\/p>\n
Drugu no\u0107 smo no\u0107ili kod mosta za skretanje za sada\u0161nju Spomen sobu. Nesvjesni \u0161ta se de\u0161ava i gdje se nalazimo, ja i braco smo opet spavali. Hvala Bogu, jer ko zna \u0161ta bi nam se dogodilo da nismo? Mama je ostala budna do zore. Svjedok je najbolnije no\u0107i. Svjedok je GENOCIDA! Poto\u010darsku poljanu te stravi\u010dne julske no\u0107i ispunjavali su jezivi krikovi silovanih \u017eena, majki kojima uzimaju ro\u0111enu i nero\u0111enu djecu, izgubljeni i tu\u017eni pogledi prestravljenih ljudi…<\/p>\n
Pri\u010da nam je da je toliko drhtala da je imala osje\u0107aj da se zamlja pod njom trese. Od straha je nekoliko puta poku\u0161avala da pobejgne, a onda bi se okrenula, pogledala nas i vratila se. Molila je Boga da ogluhne, jer vi\u0161e nije mogla da izdr\u017ei slu\u0161aju\u0107i jauke nevinih ljudi od kojih se krv ledila. Bog je olak\u0161ao, svanulo je nakon no\u0107i duge kao godina. Odmah nas je probudila da krenemo prema autobusima. Govorila je: \u201cUbit \u0107u i sebe i djecu ali OVDJE vi\u0161e ne\u0107u ni minute ostati\u201d!<\/p>\n
Mama je kao nikada do tad nezaustavljiva i sna\u017ena krenula kroz masu prema autobusima. Pri ulazu u autobus zaustavio je vojnik! Pitao je gdje vodi bracu? Sledila se!!! Dok je ona svojim zabrinutim pogledom neprestalno gledala u bracu i \u010dvrsto ga stezala uz sebe, vojnik se okrenuo na drugu stranu, a mi smo kradom u\u0161li u autobus. Zatim za nama drugi prestravljeni ljudi. Autobus je odmah krenuo prema Kladnju. Mu\u0161karce i dje\u010dake su odvajali na drugu stranu govore\u0107i da \u0107e po njih navodno do\u0107i drugi autobus. Na\u017ealost, po njih je do\u0161la NASILNA SMRT. Put do slobode bio je beskrajno dug. Mama je svo vrijeme bracu trpala bukvalno pod noge, da ga ne vide, jer mnogo mla\u0111e od njega su ostavljali, a njemu je bila 12-ta godina.<\/p>\n
Stigli smo u Ti\u0161\u0107u i pje\u0161ke krenuli prema Kladnju. Masa ljudi gonjena strahom je hrlila prema slobodi. U jednom trenutku braco je rekao – Mama sada su na\u0161i. A ona mu je opet gurnula glavu prema asfaltu, da ga u\u0161utka. Nedugo zatim on je opet rekao \u201covo su na\u0161i\u201d, prepoznao sam ih po uniformama. Stigli smo pred tunel, a mama je prepoznala babine saborce. Izgubila je svijest. Tek tad je shvatila da nas je SPASILA iz sigurne SMRTI. Po\u010deli smo vri\u0161tati vuku\u0107i bespomo\u0107no mamino tijelo i dozivati u pomo\u0107! Neko nam je pri\u0161ao, pomogao da je rashladimo, i ona se osvjestila. Nastavili smo put \u010dvrsto je dr\u017ee\u0107i za ruke kao da \u0107e oti\u0107i! Ubrzo smo stigli u Kladanj, zatim su nas odvezli na aerodrom Dubrave.<\/p>\n
Mama je bila vidno lo\u0161e, psihi\u010dki i fizi\u010dki. Smr\u0161ala je 8 kilograma za dva dana. Noge su joj bile krvave. Po glavi, stopalima, nogama, rukama, svugdje je imala rane, uboje. Te stra\u0161ne julske no\u0107i je do\u017eivjela \u0161ok. Od straha je nesvjesno samu sebe udarala, \u010dupala kosu! Jedva se oporavila. Stalno ju je odvozila hitna. Tek nakon sedam dana je bila malo bolje. Dobili smo i sobu za smje\u0161taj.<\/p>\n
Bio je jedanaesti dan od pada Srebrenice, o ocu nismo ni\u0161ta znali. Krenula sam s mamom po ru\u010dak, braco je ostao u sobi. Na kraju puta koji se spu\u0161tao u dolinu ugledala sam tri mu\u0161karca.Bosi, zavrnutih nogavica maskirnih hla\u010da, pocjepanih majca… Babo? Da, bio je ON. Ukopale smo se. S njim su bili ro\u0111ak i saborac. Nakon nekoliko sekundi na\u0161la sam se u njegovom zagrljaju.\u00a0Krik oca i djeteta odjeknuo je dolinom! Moj heroj, moj babo, naizgled sna\u017ean, gromada, je kleknuo i plakao poput djeteta. \u010cini mi se da sam tek tad bila svjesna \u0161ta je moglo biti! Ne pu\u0161taju\u0107i mi ruku zagrlio je mamu. Oti\u0161li smo po brata. Ostali su svjedo\u010dili slobodi, sre\u0107i i okupljanju GENOCIDOM razorene porodice koja se spasila iz mjesta smrti!<\/p>\n
Uslijedile su godine borbe u miru. \u0160kolovanje, borba za egzistenciju. Bezbroj prepreka, poni\u017eenja, i ucjena samo zato \u0161to smo iz Srebrenice. Izbjeglice. Ali uspjeli smo pobijediti tragediju koja nas je zadesila. Majka doma\u0107ica i otac trgovac od spaljenog ognji\u0161ta SU NAM stvorili put uspjeha. Sa minimalnim o\u010devim primanjem smo se \u0161kolovali, 14 godina \u017eivjeli kao podstanari u bezuslovnoj ku\u0107i, bez kupatila, vode, prozora… Uspjeli su da budemo naporedo s djecom koja su imala SVE, uspjeli su da opet imamo DOM. ONI SU MOJA NAJVE\u0106A LEKCIJA \u017dIVOTA.<\/p>\n
\u0160ta da nije bilo RATA? Imala bih temelj za \u017eivot \u2013 DJETINJSTVO. Pamtila bih bezbri\u017ene dje\u010dije dane, a ne granate i zlo! Poto\u010dari bi bili p\u0161enicom zasijani, a ne bjelim ni\u0161anima \u010dija ti\u0161ina je KRIK \u0161to du\u0161u razara. Ali dogodio se! Bio je GENOCID!!!Mi smo ga pre\u017eivjeli, ali nam je dio du\u0161e ostao zarobljen u Poto\u010darima, u podrinjskim brdima i \u0161umama, ostale su bezvremene misli i \u010de\u017enja za najmilijima.<\/p>\n
Na\u0161a BOL nema rok trajanja, a Srebrenica i njeni \u0161ehidi \u017dIVE kroz na\u0161e sje\u0107anje. Ostavili su nam u amanet glas ti\u0161ine iz poto\u010darskog polja prekrivenog bjelinom ni\u0161ana da zauvijek neumorno govorimo o njihovoj \u017ertvi i postojanju! DA GOVORIMO JER ONI NE MOGU!<\/p>\n
Njihove majke \u2013 HEROINE – Majke Srebrenice su svima nama NAJVE\u0106A LEKCIJA \u017dIVOTA. S njihovim maj\u010dinstvom je oti\u0161lo sve, ali ne i neizmjerna dvodecenijska \u017eelja za pravdu. One nemaju velikih o\u010dekivanja, \u017eive tiho, nemjerljivo sna\u017ene, hrabre i strpljive. Na\u0161le su smisao u BOLU.<\/p>\n
Srebrenica \u0107e zauvijek biti grijeh \u010dovje\u010danstva i dokaz koliko ZLO mo\u017ee biti VELIKO. Mo\u017ee i ve\u0107e ako ga zaboravimo, jer bez znanja o pro\u0161losti MI nemamo mjesta u budu\u0107nosti! Zadivljuju\u0107a i neprevazi\u0111ena SNAGA srebrenih ljudi je NADJA\u010cALA zlo dobrotom, mr\u017enju ljubavlju i zaborav sje\u0107anjem!<\/p>\n
OVO SVJEDO\u010cENJE JE MOJ DUG ZA ONE KOJI su ostali na vje\u010dnoj stra\u017ei u poto\u010darskom hramu kao putokaz, kao opomena, kao bolno podsje\u0107anje na GENOCID koji se DO KRAJA SVIJETA ne smije zaboraviti. JER Imamo najmanje 8372 razloga za SJE\u0106ANJE…<\/p>\n
Ja sam svjedok GENOCIDA, PRE\u017dIVJELA SAM SAMO DA BIH GOVORILA…<\/p>\n
Hvala Vam na prilici da budem dio historijskog sje\u0107anja na GENOCID u Srebrenici.<\/p>\n
Moram re\u0107i, jer izgorjet \u0107u ako ne ka\u017eem! Moram re\u0107i jer \u0107u se ugu\u0161iti od boli. Moram re\u0107i, moram zbog svih srca koja prestado\u0161e kucati da bih \u017eivjela. Moram re\u0107i zbog svih majki. I zato pi\u0161em. Jer sve nezapisano kao da se nije ni dogodilo! A dogodilo se. Dogodio se GENOCID!!! Pre\u017eivjela sam samo da bih govorila!<\/p>\n
Srebrenica i njeni \u0161ehidi \u017eive kroz na\u0161e sje\u0107anje. Ostavili su nam u amanet glas ti\u0161ine iz poto\u010darskog polja prekrivenog bjelinom ni\u0161ana da zauvijek neumorno govorimo o njihovoj \u017ertvi i postojanju!<\/p>\n
Moja knjiga je moje djetinjstvo, moje djetinjstvo je moja rana. Moja knjiga je kazna za zlo! Moja knjiga je nastala iz u\u017easa vi\u0111enog o\u010dima djeteta. Moja bol je s bijelim papirom stvarala historijsko sjedo\u010danstvo o krvavom zlu! Pisanjem sam prona\u0161la mir za du\u0161u, lijek za srce, kaznu za zlo! Hartija i pero su odraz snage moje du\u0161e i uma da se suprotstavim zaboravu.<\/p>\n
D\u017eeva Avdi\u0107<\/p>\n
\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Danas je 9. juli. Na dana\u0161nji dan prije ta\u010dno 20 godina, imala sam nepunih devet godina koje simbolizira i ovih devet cjetova Srebrenice na mojoj odje\u0107i danas. Pre\u017eivjela sam GENOCID. JEDNOM se biva DIJETE, a ja NIKADA nisam i ne\u0107u SAZNATI \u0161ta je bezbri\u017eno DJETINJSTVO. Jer uni\u0161teno je prije nego \u0161to je i po\u010delo, i to ne bilo \u010dim, ve\u0107 […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[220],"tags":[],"class_list":["post-3198","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-10-no-3-2015july","contributor-dzeva-avdic","volume-10-no-3-2015july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3198","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3198"}],"version-history":[{"count":17,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3198\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3214,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3198\/revisions\/3214"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3198"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3198"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3198"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}