Po konciznosti i nekim formalnim osobinama zapisima su sli\u010dni natpisi, koji se pojavljuju najvi\u0161e na ste\u0107cima, a zatim na crkvenim gra\u0111evinama, suda\u010dkim stolicama, mauzolejima, kaznenim plo\u010dama, itd. I kao \u0161to pisac zapisa na marginama svojih ili tu\u0111ih knjiga mora u nekoj mjeri da se dr\u017ei izvjesnih pravila u formiranju re\u010denice, proporcija i sadr\u017eaja zapisa, tako i pisci epigrafa imaju prili\u010dno strogo odre\u0111ene formulare, o kojima su morali voditi ra\u010duna. Naro\u010dito je takav slu\u010daj sa nadgrobnim tekstovima \u2013 epitafima, \u0161to je i razumljivo s obzirom da grobno slovo mora da sadr\u017ei dostojanstvo i mjeru u stilu i jeziku zbog bola \u0161to valja da ga izrazi. U sadr\u017eaju nekih bosanskih i humskih epigrafa ima izvjesnih reminiscencija na stare gr\u010dke i latinske natpise, kao i na suvremene im talijanske epitafe, ali se ovdje ne radi o direktnom uticaju tih tekstova, nego o rezultatima koji su proiza\u0161li iz istog napora i raspolo\u017eenja da se na\u0111e adekvatan tekst motivu iz kojeg bi trebalo da proiza\u0111e. Po toj istoj logici stvarala\u010dkog umjetni\u010dkog akta na\u0161le su se istovjetne ornamentalne realizacije izvjesnih motiva na ste\u0107cima i meksi\u010dkim lapidarnim spomenicima, te valja odlu\u010dno odbiti one pedante koji po svaku cijenu i u svakoj prilici tra\u017ee uzore na kojima je izraslo doma\u0107e stvarala\u0161tvo, nalaze\u0107i se uvijek u jednom inferiornom polo\u017eaju i stanju u odnosu prema svemu \u0161to je strano, pa bilo i manje interesantno, \u010dak i mnogo manje orginalno. Lapidarni natpisi po\u010dinju obi\u010dno frazom: A se neka se zna\u2026 ili A se le\u017ei\u2026, ve\u0107 prema prirodi natpisa. Epitaf u najvi\u0161e slu\u010dajeva obavje\u0161tava prolaznika, \u010ditaoca, da je pokojnik pokopan na plemenitoj zemlji, ili plemenitoj ba\u0161tini, ponekad se navede i ime lokacije, a \u010desto i ime osobe, obi\u010dno iz u\u017ee porodice pokojnika, koja podi\u017ee spomenik. Ve\u0107ina natpisa ne spominje pisca epitafa, ali su neki dijaci smatrali da njihovo djelo ne treba da ostane u tami anonimnosti, te su se potpisivali, obi\u010dno svojim imenom.<\/p>\n
Najve\u0107i broj epigrafa ne probija koru i oklop sheme \u0161to se nametnula kao obrazac za sve slu\u010dajeve. Ali ima prili\u010dan broj natpisa koji su rezultat dubokih li\u010dnih emocija i senzacija autora, izazvanih ja\u010dinom tragi\u010dnosti doga\u0111aja o kome je trebalo ostaviti svjedo\u010danstvo potomstvu. Ima epigrafa koji svojom koncizno\u0161\u0107u i misaono\u0161\u0107u mogu da zaplijene i kriti\u010dki raspolo\u017eenog \u010ditaoca na\u0161eg vremena, a ima i tekstova \u010diji poetski patos mo\u017ee da zagrije i pravog literarnog sladokusca, \u010dak i onoga koji priznaje samo najmoderniji izraz u umjetnosti. U epitafu BOG\u010cINA, sina STIPKA UGRINOVI\u0106A, urezanom u ste\u0107ak u Kotorcu kod Sarajeva, sa savr\u0161enom jednostavno\u0161\u0107u opisana je zla sudbina mladog pokojnika:<\/p>\n
Mlad sa ovog svijeta odoh \u2013
\na jedan bijah u majke\u2026<\/p><\/blockquote>\nNeizmjerna je tuga utamni\u010denika koji je truhnuo u vlazi i tami blagajske tamnice, podigute ispod zidina dvorske tvr\u0111ave humskih knezova, na brdu Humu, ispod koga izvire bujna i modra Buna. U jednom kamenu od miljevine uznik je, mo\u017eda i samim golim noktima, uspio da ure\u017ee svoj bolni i zatomljeni krik:<\/p>\n
A ovo pisa Vrsan Kosari\u0107,
\nsu\u017eanj, koji se ne raduje\u2026<\/p><\/blockquote>\n\u017divot je \u010dudo, a smrt je zagonetka o kojoj valja voditi ra\u010duna kao misteriju \u0161to nas neminovno grabi. Zato je motiv smrti, kao neminovnosti, naj\u010de\u0161\u0107e prisutan u mislima ovjekovje\u010denim u kamenu. Ovozemaljski \u017eivot je tma\u010da, mrak, apsurd, iz kojeg treba \u0161to prije iza\u0107i, jer je produkt na\u010dela zla. Anonim iz Gorice obilje\u017eio je svoj grob, nadaju\u0107i se nekom novom, svjetlijem \u017ei\u0107u:<\/p>\n
Odar zapisah ja u tma\u010di
\ni ostavih mudro
\nZa novi \u010das\u2026<\/p><\/blockquote>\nIvan Mar\u0161i\u0107 iz zapadnog Huma, jednostavno i bez ironije, bilje\u017ei jednu gorku istinu o ljudskoj sudbini, \u0161to ju je na kraju svog \u017eivota kao najdragocjenije iskustvo stekao, predaju\u0107i ga u vidu poruke onima \u0161to dolaze poslije njega:<\/p>\n
Dugo na zemlji \u017eivjeh ja \u2013
\nosamdeset i osam ljeta.
\nA ni\u0161ta ne ponesoh!\u2026<\/p><\/blockquote>\nJedan \u017eitelj sa La\u0161ve, iz okolice Travnika, re\u0107i \u0107e to jo\u0161 ti\u0161e i dublje:<\/p>\n
A ovdje le\u017ei Dragaj
\nna kraju \u2013
\nni\u0161t\u2026<\/p><\/blockquote>\nRadojica Bili\u0107 iz Starog sela kod Jajca nije bez ta\u0161tine podigao sebi biljeg za svoga \u017eivota, ali njegovo slovo o smrti nosi u sebi iskrenu bol zbog prolaznosti ovog svijeta, i tugu s kojom valja upoznati i druge. Svojoj rodbini, susjedima, namjernicima i putnicima obra\u0107a se on, uz pomo\u0107 dijaka Veselka Kukulamovi\u0107a, ovako:<\/p>\n
Molju
\nbratiju
\ni strine
\ni neviste,
\npristupite
\ni \u017ealite me\u2026
\nJere \u0107ete biti vi
\nkako jesam ja,
\na ja ne\u0107u biti
\nkakovi jeste vi!\u2026<\/p><\/blockquote>\nNepoznati patnik iz Gora\u017eda na Drini za\u017ealio je za \u010dudima ovog svijeta u kome je \u010dovjek samo privremeno nastanjen, stranac i putnik \u0161to je saznao da je samo pro\u0161ao putevima ispod tajnovitog neba, da bi mogao na kraju tog kratkog i snovitog puta iskreno rezignirati:<\/p>\n
\u010cu\u017edome \u2013
\n\u017eeljeti ovoga svijeta\u2026<\/p><\/blockquote>\nDaleki i duboki, skoro vanvremenski i vanprostorni uzdah Stipka Radosali\u0107a, koji je \u017eivio negdje krajem \u010detrnaestog stolje\u0107a u Premilovom polju, dopire iz tame vijekova sve do nas i preko nas, u budu\u0107nost iskopanu i za na\u0161u neizvjesnost, potresaju\u0107i sva na\u0161a \u010dula i dube\u0107i po svim na\u0161im misaonim spekulacijama:<\/p>\n
Bo\u017ee, davno ti sam legao
\ni vele ti mi je le\u017eati\u2026<\/p><\/blockquote>\nNiko nije po\u0161te\u0111en isku\u0161enja i gor\u010dine smrtnog \u010dasa, ni ubogi ni uzmo\u017eni. Na kamenu kneza TVRDISAVA BRSNI\u0106A iz Bujakovine stoji uklesano slovo proste istine i neumitne pravde:<\/p>\n
Po\u0161ten vitez \u2013
\novdje jadan dojde\u2026<\/p><\/blockquote>\nBlaga tuga provijava kroz natpis iz Svitave:<\/p>\n
Rodih se
\nu veliku radost,
\na umrijeh
\nu veliku \u017ealost.<\/p><\/blockquote>\nNe samo ironije, nego i pravog crnog humora ima na ste\u0107ku JURAJA IVANOVI\u0106A iz srednje Neretve:<\/p>\n
A se pi\u0161e na krstu Jurja:
\nDa je znati svakomu \u010doviku.
\nkako stekoh blago
\ni \u0161 njega \u2013
\npogiboh\u2026<\/p><\/blockquote>\nNa ste\u0107ku RADOSAVA MRK\u0160I\u0106A iz Miru\u0161a u Travuniji izre\u010dena je jedna o\u0161tra misao koju te\u0161ko mo\u017ee bez svetogr\u0111a podnijeti bilo kakav nadgrobnjak. To je osuda smrti poslane od nekoga u kome je otjelovljena nepravda, od sile koja mo\u017ee biti samo opaki, crni i nemilosrdni Bog, zbog koga mogu biti izre\u010dene ovako sarkasti\u010dno poentirane rije\u010di:<\/p>\n
Stah,
\nBoga mole\u0107i,
\ni zla ne misle\u0107i \u2013
\ni ubi me grom!\u2026<\/p><\/blockquote>\nAli, smrt dolazi ponekad u pravi \u010das, kao posljedica i zasluga, kao otkupljenje za nepravedno djelo \u0161to ga je neko u\u010dinio. Ubistvo ne dolikuje pravednom \u010dovjeku, boriti se smije samo u pravednom ratu, u onome koji se vodi protiv rata, protiv zla. U samoodbrani. DABI\u017dIV DRA\u0160KOVI\u0106 ka\u017enjen je u \u010dasu u kome je odlu\u010dio da sudjeluje u nekom krvoproli\u0107u, u kome nije trebalo da se na\u0111e:<\/p>\n
Kada htjedoh pobiti \u2013
\ntada i umrijeh\u2026<\/p><\/blockquote>\n\u017divot je isprepleten sa tisu\u0107ama zamki i tajni i u njemu nije lahko prosuditi \u0161ta je dobro a \u0161ta zlo. Odgovornost sudija je zato tim te\u017ea i ve\u0107a. Ako vrhovni sudija mo\u017ee da pogrije\u0161i u procjenama grijeha koje \u010dine ljudske du\u0161e, zemaljski suci su tim prije i vi\u0161e skloni zabludama u ocjeni te\u017eine prijestupa, o zlo\u010dinu i kazni, te je time i njihova uloga delikatnija. Vlast na zemlji je kratka i privremena i pred velikim sudi\u0161tem poslije smrti svi \u0107emo polagati ra\u010dune. O toj temi, o sudi\u0161tima i sucima, izre\u010dena je drevna mudrost na kamenoj suda\u010dkoj stolici u Hodovu:<\/p>\n
Pogledaj
\novaj kamen \u2013
\n\u010ciji je bio?
\n\u010ciji li je sade?
\n\u010ciji li ne\u0107e biti?<\/p><\/blockquote>\nNajstarija \u017eari\u0161ta lapidarne pismenosti nalazila su se u starom Humu i u sredi\u0161njoj, banskoj Bosni. Jedan natpis u Humcu na Trebi\u017eatu uklesan je u ktitorsku plo\u010du ve\u0107 krajem X ili po\u010detkom XI vijeka, a uklesao ga je \u017eupan KRSMIR BRETOVI\u0106. Nekoliko natpisa iz okolice Trebinja potje\u010du iz sredine i kraja XII vijeka. S kraja istog vijeka sa\u010duvani su natpisi KULINA BANA, sudije GRADI\u0160E i kaznaca NESPINE u okolici Visokog i Zenice, u centru onda\u0161nje bosanske dr\u017eave. Kao tre\u0107i centar pismenosti ove vrste mo\u017ee se ozna\u010diti okolina Vido\u0161ke (dana\u0161njeg Stoca), u kojoj je prvi epitaf prona\u0111en tek s po\u010detkom trinaestog stolje\u0107a, ali se tu razvijala lapidarna epigrafika tokom \u010ditavog srednjeg vijeka da bi svoju kulminaciju dostigla u XV stolje\u0107u. Najve\u0107i broj natpisa u ovom podru\u010dju prona\u0111en je u Boljunima, jugozapadno od Radimlje i Stoca, \u010dija nekropola sa svojih dvadesetak natpisa izbija na prvo mjesto na \u010ditavom bosansko-humskom podru\u010dju. Zanimljive oaze tekstova u kamenu postoje tako\u0111er u okolici Blagaja, sredi\u0161ta humske vlastele, gdje je prvi natpis, ktitorski, zabilje\u017een ve\u0107 krajem XII vijeka, zatim u dolini La\u0161ve, kojom je nekada vladao tep\u010dija BATALO, te u bosanskom Podrinju, od Fo\u010de do Vlasenice i Srebrenice, glavnog rudarskog centra zemlje. U najnovije vrijeme registriran je ve\u0107i broj epitafa na podru\u010dju srednjovjekovnih \u017eupa Usora i Soli, te u Posavini oko Koraja i Bijeljine, \u0161to je jo\u0161 jedan novi dokaz o velikom kulturnom uticaju zra\u010denom iz centra i u najudaljenija podru\u010dja zemlje, pa i u ona u kojima je prisustvo neprijateljski raspolo\u017eenih i agresivnih Ugra bilo vrlo \u010desto. Najpoznatiji dijaci i kova\u010di koji su pisali i klesali natpise u kamenu jesu: PRODAN i MIOGOST u sredi\u0161njoj Bosni, VESELKO KUKULAMOVI\u0106 i VUKA\u0160IN u podru\u010dju La\u0161ve i Jajca, BRATJEN u Travuniji, SEMORAD, MIOGOST, GRUBA\u010c i KRILI\u0106 u okolici Stoca, NIKOLA DRAGOLJEVI\u0106 i DRAGOJE dijak u Podrinju, UGARAK u Vrhbosni, i drugi, manje ili vi\u0161e danas poznati.<\/p>\n
Postavljanje ste\u0107aka nastavljeno je jedno vrijeme i u doba turske okupacije, ali sa raspadom i nestankom Crkve bosanske sve vi\u0161e je i\u0161ezavao i onaj zanimljiv obi\u010daj i kult u sepulkralnoj kulturi Bosne. Izvjesni ikonografski motivi i simboli sa ste\u0107aka jedno vrijeme su se zadr\u017eali na nadgrobnjacima katolika i pravoslavnih koji su nekada pripadali patarenskoj sljedbi, da ubrzo prepuste mjesto pravovjernim oblicima obilje\u017eavanja mrtvih. Sna\u017ean uticaj ste\u0107kovske tradicije naro\u010dito dugo se zapa\u017eao na muslimanskim ni\u0161anima, kako u arhitektonskom oblikovanju tako i u izvjesnim simbolima reljefa, a na nekim su epitafi muslimanskim pokojnicima napisani u potpunoj tradiciji kako u stilu i jeziku tako i u pismu (bosan\u010dicom). Takvi spomenici sa starim simbolima mogu se i danas vidjeti na sarajevskim grobljima, kao i u sarajevskoj okolici (Bulozi i drugi). Zato nije nikakav paradoks da se poneki primjerak ste\u0107ka na\u0111e i danas ne samo u grobljima pravovjernih Hristovih sljedbenika nego i u starim grobi\u0161tima pristalica Muhammeda, koji je u vrijeme propagande za prela\u017eenje na islam progla\u0161en za onoga \u0161to je najavljen u Evan\u0111elju (Ind\u017eilu kod muslimana), za patarenskog Paraklita (Utje\u0161itelja).<\/p>\n
\nExcerpted from Antologija starih bosanskih tekstova (Sarajevo: Alef, 1997)<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"Po konciznosti i nekim formalnim osobinama zapisima su sli\u010dni natpisi, koji se pojavljuju najvi\u0161e na ste\u0107cima, a zatim na crkvenim gra\u0111evinama, suda\u010dkim stolicama, mauzolejima, kaznenim plo\u010dama, itd. I kao \u0161to pisac zapisa na marginama svojih ili tu\u0111ih knjiga mora u nekoj mjeri da se dr\u017ei izvjesnih pravila u formiranju re\u010denice, proporcija i sadr\u017eaja zapisa, tako i pisci epigrafa imaju prili\u010dno […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[46],"tags":[],"class_list":["post-306","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-2-no-1-2007-january","contributor-mak-dizdar","volume-2-no-1-2007-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/306","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=306"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/306\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4159,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/306\/revisions\/4159"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=306"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=306"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=306"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}