U posljednjih pet godina Me\u0111unarodni forum Bosna organizirao je ili sudjelovao u organiziranju niza me\u0111unarodnih skupova na kojima je raspravljano o klju\u010dnim pitanjima savremenog svijeta i njihovim razli\u010ditim prisutnostima i odrazima u Bosni. U sve te pothvate uklju\u010divana je postavka da razumijevanje svijeta nije mogu\u0107e uz zanemarivanje ili isklju\u010divanje bilo kojeg njegovog dijela, neovisno o tome koliko on bio mali i slab. To je tako zato \u0161to svaki dio svijeta jeste na jednak na\u010din njegovo sredi\u0161te. Ako ne bi bilo tako, onda ni dostojanstvo svakog \u010dovjeka ne bi bilo nepovredivo.<\/p>\n
Bosansko iskustvo na obratnici drugog i tre\u0107eg kr\u0161\u0107anskog milenija obilje\u017eilo je na gorak na\u010din sve te\u017enje \u010dovje\u010danstva. Pred o\u010dima svijeta zbivala se nemogu\u0107nost obuzdavanja pojedina\u010dnih i skupnih razlika u njihovoj razornoj suprotstavljenosti. A uklju\u010divanje svijeta bila je odgovornost za spre\u010davanje najgorih oblika ljudskog stradanja i poni\u017eavanja. Rat protiv Bosne zaustavljen je kada su smrti i razaranja postali dio ukupnosti te zemlje. Postoje\u0107i politi\u010dki poredak u Bosni nastao je iz tog rata protiv nje. Njegovi bitni sadr\u017eaji su preina\u010deni u druk\u010dije oblike.<\/p>\n
U takvim okolnostima i procesima protiv Bosne i za nju Evropa traga za svojim ujedinjenjem. Dio tog traganja postala je i sudbina Bosne. Obe\u0107anje da ujedinjenje mo\u017ee biti odgovor na tu posljednju evropsku muku uklju\u010deno je u gotovo sva raspravljanja o budu\u0107nosti. Ujedinjenje pretpostavlja odnos prema razli\u010ditostima i unutar njih. Da bi evropske razli\u010ditosti postale ujedinjene, potrebno je sve njih promatrati u odnosu na neki pretpostavljeni i daleki vidik. Usvajaju\u0107i sliku tog dalekog vidika kao neprijepornu \u017eelja za njom biva spu\u0161tena u sada\u0161njost. Na taj na\u010din ostaje nejasnim razgrani\u010denje izme\u0111u tog \u0161to jeste sada i onog \u0161to je njegova budu\u0107nost.<\/p>\n
To okretanje ljudi prema dalekoj mogu\u0107nosti u kojoj \u0107e se zbiti ujedinjenje razlika u pretpostavljenu cjelinu nosi brojne opasnosti. Ako se osje\u0107anja i shva\u0107anja ljudi ve\u017eu za mogu\u0107e jedinstvo u budu\u0107nosti, stalno je prisutna opasnost zanemarivanja i neshva\u0107anja i prostorne i vremenske bliskosti. \u010covjek \u017eivi u svome sada, a to zna\u010di u odre\u0111enom vremenu, prostoru, dru\u0161tvu i kulturi. Zbilja tog njegovog \u017eivljenja ne mo\u017ee biti otklonjena nikakvim slikama budu\u0107nosti. Te slike mogu biti anestezija za trpljenje bolne zbilje u koju su pojedinci i dru\u0161tva uronjeni.<\/p>\n
Ali, nijedna anestezija ne mo\u017ee biti trajna. \u017divot se, ipak, zbiva u javi svijeta. On joj se neprestano vra\u0107a, pa su ti povraci bolniji \u0161to je anestezija na koju su ljudi prisiljavani bila dulja i dublja. Ujedinjenje bez razlu\u010denja, i obrnuto, razlu\u010denje bez ujedinjenja, pokazivat \u0107e se neprestano kao anestezije kojima ljudi bivaju odvajani od politike, kulture i ekonomije kao zbilje prema kojoj imaju konkretne odgovornosti.<\/p>\n
I vi\u0161e od tog. Sve dok se \u010dovjeku nude politika, kultura i ekonomija kao vanjski i strani za onaj prostor u kojem se de\u0161ava drama njegovog ozbiljenja, \u010dovjek kao neupitna vrijednost bit \u0107e izvo\u0111en iz sebe i smje\u0161tan u vanjski svijet koji \u0107e mijenjati da bi u njemu bilo postignuto ne\u0161to neovisno o \u010dovjeku kao takvom. A to je narav svake ideologije. Ona politi\u010dki poredak postavlja u objektivni svijet naspram kojeg \u010dovjek mora \u017ertvovati neke od presudnih odreditelja svoje subjektivnosti. Me\u0111u sadr\u017eajima jastva koje ono \u017ertvuje ideologiji su njegova otvorenost, zavi\u010daj i nepovredivost razlike. \u017drtve koje se tako daju su, uglavnom, neprimjetne. One su nevidljive u magli velikih obe\u0107anja.<\/p>\n
Ta novovjeka razlu\u010denost \u010dovjeka i svijeta na neovisni subjekt i objekt postaje nerazrje\u0161ivi rat u kojem \u010dovjek mora izgubiti, jer je u takvome gledanju on samo neizmjerno mali dio svijeta, ali neizmirljivo postavljen nasuprot cijelom svijetu. U drugome vidiku \u010dovjek jeste i njegovo jastvo i cijeli svijet. To dvoje, \u010dovjek i svijet, jesu samo dvije strane jednog i istog pri \u010demu ljudsko ozbiljenje ni na koji na\u010din ne mo\u017ee ovisiti o porazu ili pobjedi jedne strane. Zamisao o porazu i pobjedi je \u0161izofreni\u010dna i \u010dovjeka prisiljava na \u017eivot u zamagljenosti koja postaje sve gu\u0161\u0107a. A razbistravanje u \u010dovjeku i svijetu nije mogu\u0107e ako se ono ne zbiva u jedinstvu jednog i drugog. Ne \u017eivi se samo od kruha, ka\u017ee stara mudrost, iako \u017eivot nije mogu\u0107 bez njeg.<\/p>\n
Bosanska agonija, i kao anestezija i kao java, zahtijeva razgovor. A to zna\u010di i slu\u0161anje i govorenje. Sve dok iz preovla\u0111uju\u0107e traume uzrokovane svim povijesnim iskustvima \u017eeli govoriti vlastita patnja kao najve\u0107a od svih, stradalnik nije sposoban slu\u0161ati. A svakome se njegova patnja \u010dini najve\u0107om, pa je i svaki \u010dovjek sudionik u op\u0107em stradanju. Zato je svaki govornik mogu\u0107i prijatelj u traganju za znanjem koje bi pojedincima i dru\u0161tvima omogu\u0107ilo da shvate na\u010din izlaska iz svoje patnje. Sva ta pitanja kao i njihovi mogu\u0107i odgovori prisutni su u perenijalnoj mudrosti koja se \u010dovjeku nudi oduvijek. A riznice takve mudrosti su u svim jezicima, naslije\u0111ima i krajevima. Ali, \u010dovjek ho\u0107e uvjerljive odgovore u zbilji svog vremena i te\u017eini svoje patnje. A da bi ih dobio, nu\u017eno je da se ustegne od svog govorenja da bi slu\u0161ao drugog i druk\u010dijeg. S tom ustegnuto\u0161\u0107u slu\u0161at \u0107e o patnji i radosti tog drugog. Mogu\u0107i odnos govornika i slu\u0161atelja zahtijeva priznanje tre\u0107eg sudionika \u010dija se svojstva nude kao vi\u0161a mogu\u0107nost i jednog i drugog u tom razgovoru.<\/p>\n
Okupljanja mislilaca i znanstvenika iz cijelog svijeta pred pitanjima o razlikama i jedinstvu pretpostavljena su kao mogu\u0107i doprinos stalno prisutnoj potrebi da pojave i iskustva budu vi\u0111eni na druk\u010diji na\u010din. Nema nijednog ljudskog znanja koje mo\u017ee biti ponu\u0111eno kao kona\u010dno i neupitno. Mogu\u0107e je obilaziti oko svake pojave, a to zna\u010di i vidjeti nju na gotovo neizbrojivo mno\u0161tvo na\u010dina. Za znanje o pojavi potrebno je svako njeno vi\u0111enje, potreban je razgovor u kojem nijedan \u010dovjek ne mo\u017ee biti suvi\u0161an, budu\u0107i da se pojave pokazuju u znanjima svih ljudi.<\/p>\n
Uz svoje posljednje stradanje Bosna je postala, govore\u0107i u geo-politi\u010dkim pojmovima, sredi\u0161te evropskog ujedinjenja. To se nije dogodilo samo \u010dinjenicom da su u ovo vrijeme \u010dlanice Evropske Unije i sjeverno i ju\u017eno, i isto\u010dno i zapadno. Bosnu od neposrednog dodira sa zemljama Evropske Unije odvajaju njeni susjedi. Ostaju\u0107i i dalje nerazrije\u0161en prostor nacionalisti\u010dke Srbije i nacionalisti\u010dke Hrvatske, Bosna u ukupnosti svoje drame jeste klju\u010dno pitanje cijele Evrope. Ako njena drama ne mo\u017ee biti razrije\u0161ena, onda se daleko ujedinjenje Evrope \u010dini samo jo\u0161 jednom od utopijskih slika svijeta. Nema nijednog bosanskog pitanja koje nije i evropsko, i obrnuto. Ujedinjenje Evrope nije mogu\u0107e bez suo\u010davanja sa svim njenim razli\u010ditostima. To ujedinjenje ne mo\u017ee biti postignuto bje\u017eanjem od razli\u010ditosti. Naprotiv, razli\u010ditosti se te\u0161ko shvatljivom brzinom primi\u010du evropskoj ukupnosti. \u0160to je vi\u0161e osje\u0107anja odgovornosti za budu\u0107nost, to je vi\u0161e i zbiljnih razli\u010ditosti koje tra\u017ee svoje mjesto u obe\u0107anom jedinstvu.<\/p>\n
A da bi promatra\u010di bez hrabrosti suo\u010davanja s te\u0161kim pitanjima izbjegli tu \u010dinjenicu, oni razlu\u010duju po\u010delno i krajnje. Da bi uobli\u010dili varku svog izlaska iz ideologijskog labirinta, oni korjenito pori\u010du postojanje i\u010deg \u0161to bi moglo biti ur-Bosna. Kazati da nema nikakve ur-Bosne jeste isto \u0161to i kazati da je konkretni \u010dovjek ex nihilo. A to je isto \u0161to i poricanje stalne otvorenosti konkretnog \u010dovjeka za njegovu vi\u0161u mogu\u0107nost, i to upravo radi te vi\u0161e mogu\u0107nosti.<\/p>\n
A \u0161ta je ur-Bosna? Odgovor na to pitanje uklju\u010duje njegovo pro\u0161irenje: \u0160ta je ur-homo? Nije mogu\u0107e govoriti o bilo kojem sadr\u017eaju svijeta a da ta dva pitanju budu isklju\u010dena. Gdje god ona bila pokrenuta u razlu\u010denju kozmos-antropos, pitanje o po\u010delnom i krajnjem pokazat \u0107e se kao zagonetka o \u010dovjekovom dostojanstvu. Nema bosanskog razdoblja u kojem se to presudno pitanje nije pokazivalo kao te\u017enja koja nadlazi svaku historijsku izvedbu. A kad god je ta te\u017enja bila svedena na sliku nekog njenog historijskog ostvarenja, ili neke ideologijski odre\u0111ene slike budu\u0107nosti, nije bilo mogu\u0107e na\u0107i ni\u0161ta \u010dime bi to svo\u0111enje bilo uravnote\u017eeno. Kada god se bivanje Kr\u0161\u0107aninom ho\u0107e radikalno razdvojiti od bivanja Muslimanom ili bivanja Jevrejom, i kozmos i antropos su pore\u010deni u njihovoj su\u0161tini koja mo\u017ee primati neizbrojivo mno\u0161tvo oblika. Evropa jeste te\u0161ko izbrojivo mno\u0161tvo ideologijskih obe\u0107anja i iznevjerenja. Svako ljudsko pripadanje je uvjetovano njegovim ur homo. A kada se to porekne razdvajanje i diskontinuiteti se jednostavno uvode u svaku ideologiju.<\/p>\n
Nijedno novo obe\u0107anje ne izmi\u010de opasnosti novog iznevjerenja sve dok njegovi zagovornici nisu voljni da se suo\u010de s tragi\u010dnim iskustvima. Evropska Unija jeste veliko obe\u0107anje koje okuplja i pojedince i skupine, i dr\u017eave i podru\u010dja. Emocionalna povezanost za to obe\u0107anje vi\u0161e mu je prijetnja nego podr\u0161ka. Odlu\u010dno, otvoreno i razborito suo\u010davanje sa svim izazovima tog obe\u0107anja jeste graditeljsko uklju\u010divanje u njeg. Odre\u0111ivanje odnosa te emocionalne veze i poduzetni\u010dke uklju\u010denosti mo\u017ee biti mjera i uspje\u0161nosti i iznevjerenja. Jevreji, Kr\u0161\u0107ani, Muslimani, kao i svi drugi sa svim njihovim razli\u010ditostima usmjeravaju svoje volje tome i kao gra\u0111ani i kao \u010dlanovi nacija, i kao ravnodu\u0161ni i kao gorljivi sudionici u kolektivnim pripadanjima. Volja ostaje to \u0161to jeste jedino ako joj nisu zatvoreni svi smjerovi. Volja bez mogu\u0107nosti biranja nije volja. A razlika me\u0111u ljudima nije, valja naglasiti, svladiva nikome osim Bogu. On je ho\u0107e u obznanjivanju Sebe. Trpjeti tu nesavladivu razliku je uvjet za ozbiljenje prava na neporecivost izvornog dostojanstva svakog \u010dovjeka. Svako ustajanje protiv razlike zna\u010di poricanje vlastitog prava na puninu ljudskog dostojanstva. Netrpljenje razlike se pokazuje kao nasilje.<\/p>\n
Civilno dru\u0161tvo je zamisao koja jo\u0161 uvijek stoji daleko od bosanske zbilje, ali i od zbilje svakog dru\u0161tva u svijetu. Gdje god je civilno dru\u0161tvo dragocjeno postignu\u0107e, njegova krhkost, tako\u0111er, pred mno\u0161tvom prijetnji, \u010dini \u017eivot nesigurnijim i odr\u017eava ga na rubu prijete\u0107e provalije. Ali, ta udaljenost od civilnog dru\u0161tva ili sigurnosti u njegova postignu\u0107a mo\u017ee biti savladana jedino promjenom znanja, stavova i pona\u0161anja onih ljudi kojih se ta opasnost ti\u010de. Kako ta pitanja izgledaju u shva\u0107anjima ljudi koji bosansku dramu promatraju s razli\u010ditih stanovi\u0161ta? A kako uspje\u0161na ozbiljenja civilnog dru\u0161tva danas izgledaju u o\u010dima bosanskih ljudi?<\/p>\n
Uronjenost u dru\u0161tvenu agoniju, uglavnom, prije\u010di njene pojedince da objektiviziraju svoj polo\u017eaj. Onaj koji tu dramu promatra izvana doprinosi shva\u0107anju njenih sadr\u017eaja, \u0161to je uvjet mijenjanja preovla\u0111uju\u0107ih znanja. Sudionici te rasprave o civilnom dru\u0161tvu doprinose razvijanju savremenog svijeta govorenjem i slu\u0161anjem u Bosni i izvan nje. Tu se, izgleda, na jasniji na\u010din mogu shvatiti prisutnosti jevrejskog pitanja koje odre\u0111uje ukupnost jevrejske drame. To pitanje je kroz povijest mijenjalo svoje oblike, ali je pre\u017eivljavalo obznanjuju\u0107i se s vremena na vrijeme razornim erupcijama. Nije mogu\u0107e artikulirati evropski identitet ni kao cjelinu, niti kao bilo koju njegovu pojedina\u010dnost, bez priznanja jevrejske patnje i njene kulminacije u holokaustu. To je sadr\u017eaj svakog identiteta koji prihva\u0107a neodvojivost svog jastva od drugog i druk\u010dijeg. Na koji na\u010din su sva ta iskustva povezana s dana\u0161njim muslimanskim pitanjima? \u010cini se da je razvi\u0111anje tog odnosa dviju strana zami\u0161ljenih i zbiljnih granica me\u0111u ljudima, me\u0111u gostima i doma\u0107inima, presudno za \u010dovje\u010danstvo kao cjelinu. Evropske razli\u010ditosti ne mogu biti ujedinjene ako tome razlog ne bude jedan i isti koji svakom pojedincu i svakoj zajednici osigurava i dug i pravo u dostojanstvu stvorenosti.<\/p>\n
Onako kako su ujedinjenje i razlika dvije nerazdvojive strane jedne i iste ljudske ukupnosti, tako su pojedina\u010dnost i ljudska ukupnost nerazlu\u010dive, ali i nesvodive jedna na drugu. Zamisao o razlu\u010denju pojedina\u010dnog i skupnog, te privatnog i javnog, pokazuje se kao model koji nije mogu\u0107e u\u010dvrstiti u neki trajan i prenosiv oblik. Odlu\u010dno pitanje za evropsku budu\u0107nost jeste to razlu\u010denje u vidicima koji pripadaju razli\u010ditim iskustvima, a prije svega onim koji se ovdje do\u017eivljavaju neevropski, nekr\u0161\u0107anski, nejevrejski i nemuslimanski. Uvidi u razumijevanja Evrope u vidicima budizma, taoizma i hinduizma jesu potreba onima kojima se \u010dini da o sebi znaju sve iako se njihova zbilja pokazuje kao manjkanje znanja. Saznavanjem tih vidika mogu\u0107e je doprinijeti sna\u017eenju svijesti o zna\u010daju jevrejskog gledanja na Kr\u0161\u0107ane i obrnuto, jevrejskog gledanja na Muslimane i obrnuto, kr\u0161\u0107anskog gledanja na Muslimane i obrnuto, i tako u svim odnosima razli\u010ditosti koje moraju biti transcendirane, ali ne i pore\u010dene u jednosti kao po\u010delu svakog jedinstva.<\/p>\n
A svako pripadanje ima konkretni jezik, zna\u010denja i simbole. Oni se razlikuju od jednog do drugog pripadanja. Postavlja se pitanje da li su ti razli\u010diti jezici me\u0111usobno prevedivi. Prevo\u0111enje iz jednog jezika u drugi nikada ne dokida dostojanstvo strane iz koje se prevodi, niti strane u koju se prevodi. Ni\u0161ta ne mo\u017ee zamijeniti izvornik ili razliku, ali prijevod objema stranama daje orijentaciju i smisao razgovora.<\/p>\n
\u00a9 2007 Rusmir Mahmut\u0107ehaji\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" U posljednjih pet godina Me\u0111unarodni forum Bosna organizirao je ili sudjelovao u organiziranju niza me\u0111unarodnih skupova na kojima je raspravljano o klju\u010dnim pitanjima savremenog svijeta i njihovim razli\u010ditim prisutnostima i odrazima u Bosni. U sve te pothvate uklju\u010divana je postavka da razumijevanje svijeta nije mogu\u0107e uz zanemarivanje ili isklju\u010divanje bilo kojeg njegovog dijela, neovisno o tome koliko on bio mali […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[46],"tags":[],"class_list":["post-304","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-2-no-1-2007-january","contributor-rusmir-mahmutcehajic","volume-2-no-1-2007-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/304","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=304"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/304\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":691,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/304\/revisions\/691"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=304"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=304"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=304"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}