Poznato je da hrana i jela neke etni\u010dke grupe nisu ista kao u njihovoj domovini, nego da je to rezultat kreolizacije, koja je dug proces u kojem se hrana i na\u010dini ishrane transformi\u0161u u novoj domovini. Ovo je naravno i jedan aspekt generalnog procesa kulturne transformacije imigrantske kulture prema etni\u010dkoj kulturi. Dosada\u0161nja istra\u017eivanja su ra\u0111ena od strane etni\u010dkih grupa i ve\u0107inom su to studije etni\u010dke hrane u Americi, koje su se nastanile za vrijeme masovne imigracije u kasnom 19 i ranom 20 stolje\u0107u i one su stoga rezultat vi\u0161estrukih generacija razvoja.<\/p>\n
Sa jednim izuzetkom, prije rata u Jugoslaviji, 1990. g. nije postojala nijedna bosanskoameri\u010dka zajednica u SAD-u, te navala bosanskih izbjeglica, koji su stigli za vrijeme i poslije rata, nudi priliku za posmatranje najranijih stadija etni\u010dke kuhinje u nastajanju. Ova studija, nedavnopristiglih ameri\u010dkih etni\u010dkih grupa \u0107e nadamo se obezbijediti nove uvide na bitnost, istrajnost, adaptilnost tradicionalnih jela. Mi \u0107emo opisati i analizirati razne procese u stvaranju bosansko-ameri\u010dke kuhinje.<\/p>\n
Postoje dvije vrste bosanskih restorana, onih koji dostavljaju i slu\u017ee hranu samo Bosancima i onih, koji uglavnom slu\u017ee bosansku hranu \u0161iroj javnosti. Vlasnici, bilo koje vrste restorana, skoro da nikada nisu imali restorane u Bosni i Hercegovini. Klijentela gorenavedene prve grupe su skoro svi mu\u0161karci. Oni obi\u010dno nude malo vi\u0161e od \u0107evap\u010di\u0107a i drugog pe\u010denog mesa, kahve i mo\u017eda piva. Pe\u010dena janjetina ili pe\u010denje se mo\u017ee dobiti vikendima. Socijalna funkcija takvih restorana je bitnija od same hrane. Oni su karakteristika ranijih dana bosanske zajednice i opali su u broju tokom vremena.<\/p>\n
Najve\u0107e promjene u bosanskoj hrani se mogu na\u0107i u onim bosankim restoranima, koji vr\u0161e dostavu nebosanskoj klijenteli. Ova hrana \u010desto samo podsje\u0107a i\/ili izgleda kao tradicionalana bosanska hrana, koliko god vlasnik nastojao da se svidi ona Amerikancima. Stoga, ta slika bosanske hrane, koja se predstavlja ameri\u010dkoj javnosti najmanje je bosanska. U posljednih nekoliko godina, u Nju Jorku je bila velika potra\u017enja za bosankim harburgerima, pod kojim se misli na velike pljeskavice, koje su obi\u010dno napunjene mocarela sirom, a slu\u017ee se s lepinama i jedu kao sendvi\u010d. U Nju Jorku \u010dak postoji i bosanski kamion sa hranom i to je trenutni trend u prodaji uli\u010dne hrane u amri\u010dkim gradovima.<\/p>\n
Mnogo vi\u0161e piletine se nudi u bosansko-ameri\u010dkim restoranima nego \u0161to je to slu\u010daj u Bosni. Najmanje jedan restoran je dodao u gr\u010dkom stilu giros. Jedan je, opet, dodao i arapski hummus. Drugi je, u kom\u0161iluku koji dijeli sa Albancima, dodao kosovski sud\u017euk. Dok se u Bosni, \u0107evap\u010di\u0107i slu\u017ee samo s lepinama i sjeckanim lukom, dok neki vlasnici restorana u Americi slu\u017ee i kajmak i ajvar sa zelenom salatom sa strane.<\/p>\n
Turski stil bosanske kahve je jo\u0161 uvijek norma, iako se sada slu\u017ei u ameri\u010dkim \u010da\u0161ama za kahvu umjesto u malim \u0161oljicama za kahvu (find\u017eanima). Ponekad se pravi tradicionalno u d\u017eezvi, ali sada dosta \u010de\u0161\u0107e u ve\u0107im metalnim posudama. Kahva se stalno pravi tokom dana. Jedan Bosanac iz zajednice u Sent Luisu je izjavio: \u201cMi pijemo tursku kahvu mo\u017eda tri do \u010detiri puta na dan, ali to nije kao u Americi, gdje koristi\u0161 kahvu da bi se razbudio. Mi koristimo kahvu da bismo se dru\u017eili.\u201d Posljednja re\u010denica je najva\u017enija. Kada do\u0111u gosti, kahva se odmah pravi. Slu\u017ei se s kockama \u0161e\u0107era u \u0161e\u0107erluku, te se uma\u010de ili pije zajedno sa dva ili tri komada kola\u010da ili peciva. \u010cak i onda kada kahva prethodi velikom ru\u010dku.<\/p>\n
Bosanski Amerikanci preferiraju kahvu, koja je uvezena iz Bosne iako ve\u0107 ima dostupna sli\u010dna kahva iz Turske, Bliskog Istoka i Amerike. \u010caj se nikad ne pije, osim biljnih \u010dajeva koji se piju u medicinske svrhe. Kafane su bitan segment u komunikaciji mu\u0161karaca. Bile su posebno bitne nakon dolaska u Ameriku, ali nisu bile tako \u010deste, kao u Bosni i Hercegovini, zato \u0161to ameri\u010dko radno vrijeme ne dopu\u0161ta takvu le\u017eernost.<\/p>\n
Bosanska hrana u Americi se promijenila i nema sumnje da \u0107e se nastaviti mijenjati. U isto vrijeme ostala je fasciniraju\u0107e prisutna, bar u privatnom sektoru. To je zbog napretka u me\u0111unarodnoj razmjeni i poslovnom duhu samih bosanskih Amerikanaca, koje je rezultiralo u dostupnosti poznatih namirnica, koje nisu bile dostupne kod ranijih navala imigranata. Jo\u0161 je potpomognuta \u010destim posjetama Bosne i Hercegovine, ali svoju postojanost duguje velikom dijelu preferiranja svoje nacionalne narodne kuhinje i simboli\u010dke bitnosti kao emblem \u017eivota od kojeg su odvojeni. \u010cak i nakon dvadeset godina u Americi, ve\u0107ina Bosanaca jede bosanku ili bosankoameri\u010dku hranu za svaki obrok. Tako\u0111er, jo\u0161 uvijek postoje neke zamjene sastojaka posebno za one bez pristupa bosanskom tr\u017ei\u0161tu, ali ovo se ne de\u0161ava tako \u010desto kao \u0161to je to bio slu\u010daj u ranijim navalama imigranata.<\/p>\n
William G. Lockwood and Ivonne R. Lockwood<\/p>\n
Prijevod: \u00a0 Minela Kerla<\/p>\n
Found in\u00a0The Return of Traditional Food<\/em>, Proceedings of the 19th International Ethnological Food Research Conference, Department of Arts and Cultural Studies. Lund University, Sweden. \u00a0Editor Patricia Lysaght, Lund Studies in Arts and Cultural Studies, Lund University, Lund 2013<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Poznato je da hrana i jela neke etni\u010dke grupe nisu ista kao u njihovoj domovini, nego da je to rezultat kreolizacije, koja je dug proces u kojem se hrana i na\u010dini ishrane transformi\u0161u u novoj domovini. Ovo je naravno i jedan aspekt generalnog procesa kulturne transformacije imigrantske kulture prema etni\u010dkoj kulturi. Dosada\u0161nja istra\u017eivanja su ra\u0111ena od strane etni\u010dkih grupa i […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[270],"tags":[],"class_list":["post-3012","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-10-no-1-2015-january","contributor-william-g-lockwood-and-ivonne-r-lockwood","volume-10-no-1-2015-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3012","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=3012"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3012\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":3935,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/3012\/revisions\/3935"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=3012"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=3012"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=3012"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}