{"id":287,"date":"2006-10-02T23:38:39","date_gmt":"2006-10-02T23:38:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=287"},"modified":"2011-04-17T14:41:37","modified_gmt":"2011-04-17T14:41:37","slug":"on-stecci","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-1-no-4-2006-october\/on-stecci\/","title":{"rendered":"O ste\u0107cima"},"content":{"rendered":"<p>Danas Bosnom ja\u0161u savremeni jaha\u010di Apokalipse: smrt, razaranje, etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje i la\u017e. Razara se sve \u0161to su hiljadama godina ljudski duh i mi\u0161i\u0107i na\u0161ih pradjedova stvarali i stvorili. Dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom iza njih ostaju razoreni gradovi, spaljena sela, mrtvi koji se pretvaraju u statisti\u010dke izvje\u0161taje. Sa svakim novim brojem te besramne svjetske statistike be\u0161\u010da\u0161\u0107a, svakodnevno bestidno publikovane preko redija i televizije, gradi se trajni spomenik neljuduskosti onih koji su se ljudima, pravovjernim i nacijom izgra\u0111enom na smrti i sili htjeli zvati.<\/p>\n<p>A istina je: Tu na tom uistinu geografski malom prostoru Bosne, gdje su se vijekovima sudarale egoisti\u010dne namjere razli\u010ditih kultura i civilizacija, gr\u010dko-helenisti\u010dke i rimskoetrurske, gdje je bila granica Isto\u010dnog i Zapadnog rimskog carstva, gdje su u zagrljaju zauvijek ostali izmije\u0161ani islam i hri\u0161\u0107anstvo, tu je ostalo rasuto na desetine hiljada ste\u0107aka. To su nadgrobni spomenici onih koji se izme\u0111u jedanaestog i petnaestog vijeka nijednom carstvu ni uticaju nisu priklonili, ve\u0107 su ostali vjerni sebi i onome \u0161to su samo u sebi u Bosni mogli na\u0107i. Na toj prostornoj vododjelnici civilizacija, kultova i religija oni su na\u0161li svoj put u mirenju nepomirljivog, u preplitanju i pro\u017eimanju onoga \u0161to je te\u017eilo potiranju svega \u0161to nije istovjetno. Vrijeme je pokazalo da je na ovim prostorima ljudska misao uvijek bila slabija, ali pametnija od ma\u010da. Od ma\u010da se ginulo, ali se od misli i sa misli \u017eivjelo, jer ma\u010d nije mogao da razrije\u0161i suprotnosti. Tu na tim prostorima Bosne i Hercegovine, gdje je svaki vid egzistencije bio uslovljen koegzistencijom, ljudski duh, a ne ma\u010d, je ostavio trajne vizije i filozofiju \u017eivota. Historija, istina, bilje\u017ei one koji su razarali, ali pamti i vrednuje samo one koji su gradili.<\/p>\n<p>Danas imam 46 godina, jer sam ro\u0111en nepune tri godine nakon \u0161to je zavr\u0161en Drugi svjetski rat, iste godine kada je objavljeno da je prona\u0111en tranzistor i ponovo nakon dvije hiljade godina stvorena dr\u017eava Izrael, a svega trinaest godina prije nego je prvi \u010dovjek oti\u0161ao u svemir. Bio sam savremenik onih koji su prije dvadesetpet godina zakora\u010dili na Mjesec i \u010dije sam prve korake po njemu pomno pratio na televizijskom ekranu. Mnogo sam u\u010dio i mnogo nau\u010dio. Radio sam u laboratorijama po svijetu u kojima se pokazalo i dokazalo da postoji antimaterija i da ono \u0161to je izgledalo nedjeljivo kao \u0161to su proton i neutron postaje djeljivo i to na beskrajno slo\u017een i komplikovan na\u010din. Dotakao sam kamen done\u0161en sa Mjeseca, neki drugi svijet koji mi se \u010dinio tako stran i dalek. Vidio sam kako se Oktobarska revolucija koja je na po\u010detku vijeka bila velika nada pokazala krajem tog istog vijeka kao najve\u0107a zabluda.<\/p>\n<p>Ali initimno, nikada nisam prestao da vjerujem, da su natpisi koje sam pro\u010ditao sa ste\u0107aka i ono \u0161to su pokrenuli u meni, prava istina o \u017eivotu. Jedna\u010dine koje sam nau\u010dio, i kojima se svijet elektrona i mikro\u010dipova pokoravao, su me odu\u0161evljavale, ra\u010dunari beskrajno radovali, ali sam znao da ono \u0161to je danas tehni\u010dka i tehnolo\u0161ka istina sutra \u0107e biti samo muzejski eksponat. A kada bih pro\u010ditao natpis sa ste\u0107ka, koji je bez velikih i malih slova, bez podjele rije\u010di u re\u010denice i bez re\u010deni\u010dnih znakova, tada bi do mene, u trenu kroz vijekove prenesen, dopro istinski ljudski krik, istovremeno i potresan i dirljiv, jer se tu u nekoliko redaka stisla cijela \u017eivotna staza pokojnika, njegove sklonosti i njegova povijest i rodovsko stablo i gruntovnica i ljubav prema \u017eeni i ba\u0161tini i \u010du\u0111enje pred smr\u0107u. I ljudski strah pred zaboravom i prkos malobrojnih, ali uistinu hrabrih pred Bogom. Ta nepogre\u0161ivost u izricanju, ta ta\u010dnost u formulaciji, to odsustvo ukrasa i suvi\u0161nosti, ta zgusnutost su bili govor slika u kamenu namijenjen vje\u010dnosti, al i pe\u010dat na du\u0161i za pokoljenja koja su dolazila. Pred o\u010dima mi promi\u010du vitezi u oklopima, lovci u lovu, ratari u polju, boric na vite\u0161kim turnirima, propeti konji, igra\u010di u kolu, dame u haljinama, cvije\u0107e, vukovi, medvjedi, veprovi i psi. Me\u0111u omiljenim ukrasima su kri\u017e, polumjesec, zvjezde i svastika. Prizori slave \u017eivot, radost, fizi\u010dku snagu i veselje. Upitanost nad smr\u0107u i nestankom se sluti iz pojedinih zapisa, a ne izvire iz uklesanih slika.<\/p>\n<p>Te kamene gromade su ponekad te\u0161ke i po 30,000kg i nemaju isti oblik. Nekad je to sarkofag s krovom na dvije vode, nekad visoki stubac ili obi\u010dna ravna plo\u010da, ili tumba, (sanduk formi duguljaste kocke sa ravnim povr\u0161inama), ili jednostavan nepravilan grubo isklesan monolit. Prosje\u010dna du\u017eina im je oko 2 m, \u0161irina oko 1m. Plo\u010de su visoke od 30 do 50 cm, a sarkofazi i tombe oko 1,5 m. Visina stubaca je preko dva, ali ne i preko tri metra. Danas u Bosni i Hercegovini postoji 1.300 grobalja sa ste\u0107cima (od toga u Hercegovini ih je oko 400), dok ih je jo\u0161 oko 150 u Dalmaciji.<\/p>\n<p>Ukupan broj sa\u010duvanih ste\u0107aka je oko 40.000. Gotovo sva groblja su na uzvisinama odakle se pru\u017ea divan pogled na okolinu, kraj iz kojeg su potekli oni koji su tu zemlju i srecem i du\u0161om voljeli.<\/p>\n<p>I sada, nakon ovog krvavog ratnog iskustva Bosne, vi\u0161e i iskrenije nego ikada prije, vjerujem da oni koji su znali tako vjerovati, klesati, voljeti, pisati i umirati ne treba da se pla\u0161e nijedne budu\u0107nosti, ni oni ni one generacije koje su ih naslijedile.<\/p>\n<p>(1994)<\/p>\n<p><em>From Oblici bosanskih du\u0161a (Sarajevo: Grafi\u010dar Promet, 2006) Published with the permission of the author &#8211; \u00a9 2006 Nenad Azijus Tanovi\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Danas Bosnom ja\u0161u savremeni jaha\u010di Apokalipse: smrt, razaranje, etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje i la\u017e. Razara se sve \u0161to su hiljadama godina ljudski duh i mi\u0161i\u0107i na\u0161ih pradjedova stvarali i stvorili. Dan za danom, mjesec za mjesecom, godinu za godinom iza njih ostaju razoreni gradovi, spaljena sela, mrtvi koji se pretvaraju u statisti\u010dke izvje\u0161taje. Sa svakim novim brojem te besramne svjetske statistike be\u0161\u010da\u0161\u0107a,&nbsp; [<a href=\"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-1-no-4-2006-october\/on-stecci\/\">&hellip;<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[34],"tags":[],"class_list":["post-287","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-1-no-4-2006-october","contributor-nenad-azijus-tanovic","volume-1-no-4-2006-october"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/287","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=287"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/287\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":680,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/287\/revisions\/680"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=287"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=287"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=287"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}