{"id":259,"date":"2006-10-08T22:11:49","date_gmt":"2006-10-08T22:11:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=259"},"modified":"2011-04-17T14:43:13","modified_gmt":"2011-04-17T14:43:13","slug":"bosnia-and-herzegovina-statehood-at-the-crossroads","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-1-no-4-2006-october\/bosnia-and-herzegovina-statehood-at-the-crossroads\/","title":{"rendered":"Bosna i Hercegovina: Raskrsnice dr\u017eavnosti"},"content":{"rendered":"

Jo\u0161 1991. godine, bilo je prili\u010dno o\u010dito da Bosna i Hercegovina, tada jedna od \u0161est jugoslovenskih republika, ne\u0107e pre\u017eivjeti raspad Jugoslavije bez eskalacije nasilja. Pitanje o kome se raspravljalo na nekoliko javnih skupova u Sarajevu te godine jo\u0161 uvijek zvu\u010di primjereno: da li se rat od 1992-5 mogao izbje\u0107i i da li se mogla posti\u0107i relativno mirna tranzicija ka nezavisnosti putem sprovo\u0111enje me\u0111unarodnog protektorata u BiH? 32<\/sup><\/a> Ideja protektorata je zasnovana na iskustvu UN-ovog \u201cstarateljskog\u201d sistema, koji je uspostavljen na odre\u0111enim teritorijama s ciljem pomaganja razrje\u0161enju konflikata i smanjenja tenzija koje ugro\u017eavaju unutra\u0161nju stabilnost i tranziciju ka nezavisnosti. 33<\/sup><\/a> Ovo \u201cpitanje X\u201d na\u0161eg vremena je pre\u017eivjelo rat i jo\u0161 uvijek je elaborirano u raspravama prvih godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. 34<\/sup><\/a> Skoro da nije pro\u0161ao sastanak u Bosni ili intervju u medijima bez spomena te dileme. 35<\/sup><\/a> Grupa NVOa iz regiona je to pitanje imala na dnevnom redu i \u010dak im je bilo odobrena prezentacijapred Odborom Evropskog parlamenta 1994. 36<\/sup><\/a> <\/p>\n

Zaostav\u0161tina Dejtona<\/h2>\n

Na kraju, ni protektorat, a ni starteljstvo nikada nisu primjenjivani u Bosni. Umjesto toga, prema Dejtonskom sporazumu iz 1995. godine, zemlji je dodjeljeno nadmo\u0107no prisustvo vanjskih sila i institucija me\u0111unarodne zajednice koje su zadu\u017eene za nadgledanje mirovne implementacije i pomaganje u poslijeratoj obnovi. U isto vrijeme, potrebno je ista\u0107i da je Dejtonski sporazum implicintno stavio Bosnu i Hercegovinu pod \u201cprotektorat\u201d me\u0111unarodne zajednice. Ovo obilje\u017eje mo\u017ee zvu\u010dati prili\u010dno kontoverzno, ali jo\u0161 uvijek je prihvatljivije od \u201cstarateljstva\u201d. Ostavljaju\u0107i po strani politi\u010dku osjetljivost u pogledu definisanja institucionalne strukture Dejtonskog sporazuma u Bosni i Hercegovini, dokaz o protektoratu se, dakako, mo\u017ee objasniti. Prije svega, Ured Visokog predstavnika djeluje kao upravno tijelo u ime me\u0111unarodne zajednice sa sjedi\u0161tem u Sarajevu. Osnovni zadatak Visokog predstvanika jeste da \u201codr\u017eava bliske kontakte sa stranama, kao i da pokrene i prema potrebi koordinira aktivnosti civilnih organizacija i agencija u BiH, da bi se obezbijedila efikasna implementacija civilnih aspekata mirovnog re\u0161enja\u201d. 37<\/sup><\/a> Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima 9 \u010dlanova, od kojih su tri strani dr\u017eavljani imenovai od strane predsjednika Evropskog suda za ljudska prava. 38<\/sup><\/a> Tako\u0111er, strani dr\u017eavljanin je i guverner Centralne banke u prvih pet godina i on je imenovan od strane Me\u0111unarodnog monetarnog fonda. 39<\/sup><\/a> Ombudsman za ljudska prava je bio imenovan od strane Organizacije za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE), a na ovu poziciju su imenovani me\u0111unarodni zvani\u010dnici prvih osam godina nakon Dejtonskog sporazuma. Dom za ljudska prava u kome su ve\u0107ina \u010dlanova bili strani dr\u017eavljani. (8 od 14 su imenovani od strane Vije\u0107a Evrope) djelovao je do 2003. 40<\/sup><\/a> Napokon, me\u0111unarodne oru\u017eane snage dislocirane u Bosni i Hercegovini su bez presedana u pogledu ljudstva, te\u0161kog oru\u017eja i mandata koji imaju. Prema tome, mo\u017ee se sa sigurno\u0161\u0107u konstatovati da je misija me\u0111unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini de facto protektorat ili u politi\u010dki ispravnoj terminologiji \u2013 BiH je zemlja koja je pod me\u0111unarodnom upravom. Slu\u010daj bosankog \u201cprotektorata\u201d spada u kategoriju \u0161ireg mandata poduzetog od strane me\u0111unarodne zajednice sredinom 1990-ih s ciljem upravljanja ratom razjedinjenih teritorija. Prvenstveno Ujedinjene nacije i Evropska Unija, uz izrazitu nadmo\u0107 i odgovornost, su bili zadu\u017eeni za upravljanje Bosnom i Hercegovinom, Isto\u010dnom Slavonijom, Kosovom i Isto\u010dnim Timorom. Ove inicijative predstavljaju neke od najve\u0107ih eksperimenata u upravljanju i razrje\u0161avanju unutardr\u017eavnih sukoba koje su ikad poku\u0161ale u\u010diniti tre\u0107e strane. 41<\/sup><\/a> <\/p>\n

Ovo je krunisano besprimjernim izvr\u0161nim i zakonodavnim ovlastima koje su date Visokom predstavniku me\u0111unarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. 42<\/sup><\/a> Takav mandat strane politi\u010dke sile je nespojiv sa suverenim statusom dr\u017eave koja je me\u0111unarodno priznata i Dejtonskim sporazumom potvr\u0111ena kao nezavisna dr\u017eava koja je stekla puno \u010dlanstvo u skoro svim ve\u0107im me\u0111unarodnim organizacijama, od UN-a do Vije\u0107a Evrope. U kontekstu me\u0111unarodnog prava BiH se ne uklapa u bilo koje formalne kategorizacije. Pravno, BiH ima potpuni suverenitet, priznat od strane me\u0111unarodnih organizacija kroz proces prijema u puno \u010dlanstvo. Uz to, njena dr\u017eavnost je garantovana me\u0111unarodnim instumentom, tj. Dejtonskim sporazumom i eksplicitno je definisana njegovim Aneksom 4 koji predstavlja Ustav Bosne i Hercegovine. 43<\/sup><\/a> S druge strane, taj isti sporazum sadr\u017ei brojna klju\u010dna i fakti\u010dka ograni\u010denja nametnuta vlasti BiH od strane me\u0111unarodne zajednice \u0161to stavlja znak pitanja u pogledu njene dr\u017eavnosti. 44<\/sup><\/a> Iako su ova ograni\u010denja nedvojbeno zasnovana na programu ponovnog uspostavljanja po\u0161tivanja ljudskih prava, vladavine prava i demokratije, bosanski eksperiment je ipak postao presudan za privremenu predaju svoje samostalnosti na upravljanje me\u0111unarodnim agencijama. Bosna i Hercegovina se sa sigurno\u0161\u0107u mo\u017ee okarakterisati kao dr\u017eava sui generis, ali to ne daje odgovor na pitanje o odgovornosti vo\u0111enja dr\u017eave i pru\u017eanja sigurnosti i za\u0161tite njenim gra\u0111anima.<\/p>\n

U trenutku kada je postignut, Dejtonski sporazum je djelovao kao savr\u0161en me\u0111unarodni instrument pomo\u0107u kojeg \u0107e se zaustaviti rat i promijeniti tok de\u0161avanja u Bosni. Napisan diplomatskim jezikom \u0161iroko otvorenim za razne interpretacije, ovaj sporazum je dovoljno neprecizan pa je uspio zadovoljiti sve strane u\u010desnice, kao i me\u0111unarodnu zajednicu. U isto vrijeme, tekst sporazuma je bio dovoljno jasan i precizan u svojoj osnovnoj funkciji o\u010duvanja mira i sprije\u010davanja izbijanja novih sukoba, pod budnim okom me\u0111unarodne zajednice.<\/p>\n

Dejtonski Ustav Protiv Izgradnje Dr\u017eave<\/h2>\n

S vremenom je postajalo o\u010digledno da Dejtonski sporazum ne mo\u017ee otvoriti put dosljednom procesu izgradnje dr\u017eave i ja\u010danju institucionalnih prerogativa na dr\u017eavnom nivou. Ve\u0107ina komentatora i analiti\u010dara Dejtonski sporazum (Aneks 4 Dejtonskog sporazuma) krive za dovo\u0111enje dr\u017eave u bezizlaznu situaciju i dozoljavanje podjele Bosne prema etni\u010dkim granicama. Krivicu ne bi trebalo usmjeriti samo na Ustav, nego na \u010dinjenicu da Dejtonski sporazum nije stavio van snage ustave dva bosanska entiteta \u2013 Federacije, sa bo\u0161nja\u010dkom (bosanski muslimani) i hrvatskom ve\u0107inom i Republike Srpske sa ve\u0107inskim srpskim stanovni\u0161tvom. Hrvatska zajednica (kasnije republika) Herceg-Bosna, iako nikad nije imala zna\u010daj poput gore navedena dva entiteta, ipak je ostavila traga na dosljednost Dejtonskog sporazuma.<\/p>\n

Rasprava o Dejtonskom ustavu je po\u010dela uskra\u0107ivanjem obilje\u017eja \u201crepublike\u201d u imenu dr\u017eave (\u2026Bosna i Hercegovina). Uprkos \u010dlanu Ustava pod naslovom \u201cKontinuitet\u201d, tvorci Dejtonskog sporazuma su bili eksplicitni u utvr\u0111ivanju novog slu\u017ebenog imena dr\u017eave \u2013 samo \u201cBosna i Hercegovina\u201d umjesto starog \u201cRepublika BiH\u201d. 45<\/sup><\/a> Ova formulacija implicitno stavlja entitete iznad BiH, koja je kao dr\u017eava trebala na svom teritoriju \u201cudomiti\u201d jednu \u201crepubliku\u201d i jednu \u201cfederaciju\u201d. Prema tome, na\u010din na koji je ova dr\u017eava ure\u0111ena izlazi iz okvira prakti\u010dne logike i principa ustavne teorije. Uz to, u procesu raspada biv\u0161e Jugoslavije, sve biv\u0161e socijalisti\u010dke republike, tj. dr\u017eave \u010dlanice federacije (SFRJ), su zadr\u017eale atribut \u201crepublika\u201d u svojim pojedina\u010dnim nazivima \u2013 svi osim Bosne i Hercegovine. 46<\/sup><\/a> Mo\u017ee se diskutirati o tome da je ova, \u010desto zanemarena, \u010dinjenica ostavila Bosnu u podre\u0111enom politi\u010dkom polo\u017eaju u odnosu na druge dr\u017eave nasljednice koje su nastale raspadom biv\u0161e Jugoslavije i dozvolila upitnost njene dr\u017eavnosti od strane srbijanskog i hrvatskog politi\u010dkog establi\u0161menta prvih godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma.<\/p>\n

Ono \u0161to je jo\u0161 va\u017enije jeste da Aneks 4 Dejtonskog sporazuma nije stavio van snage entitetske ustave i oni su ostali netaknuti, bez obzira na \u010dinjenicu da su u po\u010detku pregovora u Dejtonu oba entitetska ustava pripadala pro\u0161losti jer su ista nastala pod okolnostima koje je me\u0111unarodna zajednica \u017eeljela da prevazidje u poslijeratnoj Bosni i Hercegovini. Dejtonski ustav \u010dak ne sadrzi jednu eksplicitnu odredbu o njegovom primatu u odnosu na entitetske ustave. Umjesto toga, ograni\u010dio je takvu mogu\u0107nost pristupa u zavisnosti od pojedina\u010dnog slu\u010daja, da su se isti na kraju, morali rje\u0161avati preko Ustavnog suda BiH. 47<\/sup><\/a> <\/p>\n

Republika Srpska je progla\u0161ena po\u010detkom 1992.godine (9.januar) i njen ustav je progla\u0161en 28. februara te iste godine. Ustav nesumnjivo ukazuje na to da je RS namjeravala biti nezavisna dr\u017eava srpskog naroda bez obzira na Bosnu i Hercegovinu ili na muslimanski i hrvatski narod. 48<\/sup><\/a> Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) nastala je na osnovu Va\u0161ingtonskog sporazuma donesenog u martu 1994. godine, kao \u201cFederacija u dijelu Bosne i Hercegovine sa ve\u0107inskom bo\u0161nja\u010dkom i hrvatskom populacijom\u201d\u2026 Ustav FBiH je progla\u0161en 30. marta 1995. godine bez obzira na srpski narod, osim na uslovan na\u010din. 49<\/sup><\/a> Ustav nije sadr\u017eavao izri\u010dite odredbe koje bi ozna\u010davale Federaciju kao nezavisnu dr\u017eavu, ali je njeno institucionalno ure\u0111enje odra\u017eavalo te\u017enje ka suverenosti. Posredovanje Va\u0161ingtona bilo je zsnovano na ideji Clintonove administracije za svodjenjem bosanskog sukoba sa rata 3 strane (svi protiv svih) u dvostrani rat, tj. \u201cujediniti muslimane i Hrvate u ratu protiv Srba\u201d. Neposredan rezultat je bilo formiranje Federacije muslimansko-hrvatskog naroda, pa su tako dvije posebne \u201cdr\u017eave\u201d stvorene na teritoriji Bosne i Hercegovine: ve\u0107 postoje\u0107a samoprogla\u0161ena RS i FBiH. 50<\/sup><\/a> <\/p>\n

O\u010digledno je da u prolje\u0107e 1994. godine me\u0111unarodna zajednica nije Republiku Srpsku smatrala neophodnim elementom procesa obnove Bosne i Hercegovine. Osim toga, Va\u0161ingtonski sporazum predvidio je stvaranje konfederacije izme\u0111u Republike Hrvatske i predlo\u017eene Federacije Bosne i Hercegovine. 51<\/sup><\/a> Iako ova ideja nikad nije bila realizovana, nedvojbeno je pokazala namjere dr\u017eavotvornog karaktera \u201co\u010deva\u201d Federacije kao posljedice Va\u0161intonskog sporazuma.<\/p>\n

Dejtonski sporazum je, naprotiv, prihvatio stav prema kojem sva tri \u201ckonstitutivna naroda\u201d, uklju\u010duju\u0107i Srbe, treba smjestiti pod isti krov dr\u017eave Bosne i Hercegovine, koja je kao takva eksplicitno potvr\u0111ena Aneksom 4. Ovo je bio najmanje sporan ishod u novim okolnostima: o\u017eivjeti i obnoviti Bosnu i Hercegovinu u njenim prijeratnim granicama i nastaviti dalje! Historijski gledano to mo\u017ee biti opravdano, a politi\u010dki gledano, nastavljalo se razdvajanje po modelu raspada biv\u0161e Jugoslavije kada su sve konstitutivne republike zadr\u017eale svoje postoje\u0107e granice. Me\u0111utim, ova logika \u0107e biti zanemarena sve do danas zbog postojanja autenticnih institucija i ustava oba entiteta i njihovih pojedina\u010dnih vladaju\u0107ih struktura koje ometaju provo\u0111enje Dejtonskog sporazuma sa promjenjivom, ali kontinuiranom dinamikom. Entitetska struktura BiH je nespojiva sa idejama izra\u017eenim u Preambuli Aneksa 4. Koliko god se preambula shvatala kao program za budu\u0107u i reintegrisanu BiH, ona je, tako\u0111er, stvorila zabludu koja je pomogla entitetima da pola\u017eu pravo na to da je njihovo ure\u0111enje sasvim u skladu sa novim mi\u0161ljenjem me\u0111unarodne zajednice o Bosni i Hercegovini. 52<\/sup><\/a> <\/p>\n

Ukidanje entitetskih struktura i ustava u Dejtonu bi bio jedini na\u010din da se Aneksu 4 da malo prostora za vlastitu djelotvornost. Ali ovo nije bio ni\u010diji prioritet u to vrijeme. Umjesto toga, Aneks 4 je postao talac entitetskih kompetencija u upravljanju drzavom, iako postoji stav u Ustavu, kojom se odre\u0111uje da \u0107e se \u201centiteti i bilo koje njihove administrativne jedinice u potpunosti pridr\u017eavati Ustava, koji je nadre\u0111en svim nekonzistentnim odredbama zakona Bosne i Hercegovine i ustavima i zakonu entiteta\u201d\u2026 53<\/sup><\/a> Me\u0111utim, procedure dono\u0161enja odluka na dr\u017eavnom nivou su ometane ili potpuno sprije\u010davane cjelokupnim ustavnim ure\u0111enjem koje je ovu uredbu ostavilo u svemu nedjelotvornom.<\/p>\n

Ostavljanje entitetskih ustava na snazi, u velikoj mjeri je odnemoglo tvorcima Aneksa 4 da isti usklade sa uslovima koji bi omogu\u0107ili odr\u017eivu dr\u017eavu ponovom ustavu. Shodno tome, op\u0161te odredbe Dejtonskog ustava su prili\u010dno neodlu\u010dne po pitanju odre\u0111ivanja dr\u017eave i prihvatanja nespretnog kompromisa izme\u0111u potreba za garancijom \u201cpluralisti\u010dkog dru\u0161tva\u201d i za\u0161tite postoje\u0107eg koncepta fakti\u010dkih dr\u017eavnih prepreka unutar Bosne i Hercegovine. Me\u0111utim, ustavni operativni paragrafi jasno prate osnove entitetskih ustava i stoga ne posti\u017eu cilj izgradnje dr\u017eave koji bi bio podr\u017ean odgovaraju\u0107om i djelotvornom vladaju\u0107om strukturom na dr\u017eavnom nivou. Ova nepravilnost postepeno je dovela Bosnu do ustavne krize i paralize dr\u017eavnosti. Za budu\u0107nost dr\u017eave, ovo je bio najbolji mogu\u0107i ishod. Opet je dokazana stara mudrost da stvari treba da se pogor\u0161aju i da do\u0111u do odre\u0111ene ta\u010dke, da bi ponovo krenule na bolje, \u0161to bi u Bosni moglo zna\u010diti novi po\u010detak procesa izgradnje dr\u017eave.<\/p>\n

Dosta vremena je bilo potrebno da BiH do\u0111e u sada\u0161nju situaciju, ali se ipak ovo moglo predvidjeti. Dok je osnovni ustavni okvir ostao netaknut skoro jednu deceniju, \u017eivot se nastavljao. Ekonomski rast, iako nedovoljan ali i prili\u010dno postojan je nastavio otvarati nove mogu\u0107nosti; strani ulaga\u010di su po\u010deli ispitivati teren, uspjesno su izvedeni brojni projekti u raznim dijelovima zemlje; posebno vanjska trgovina i izvoz su u stalnom porastu itd. 54<\/sup><\/a> Sve etni\u010dke skupine su pro\u0161le kroz dramati\u010dne socijalne promjene: masovan povratak izbjeglica; povrat uzurpirane ili konfiskovane imovine; prisustvo nove generacije koja je ro\u0111ena prije 15- 25 godina, itd. Politi\u010dki process sa sobom je donio nova pitanja, unutra\u0161nja ali i vanjska: ratni lideri su zamjenjeni poslijeratnom generacijom politi\u010dara; suo\u010davanje sa pro\u0161lo\u0161\u0107u, uklju\u010duju\u0107i ratna zvjerstva, je postalo normalno iskustvo za mnoge; pridru\u017eivanje Evropskoj Uniji i NATO je obavezno u programima svih ve\u0107ih partija, kao i u glavama ljudi uop\u0161te itd. Lista novih i pozitivnih stvari u bosanskoj stvarnosti je duga i jo\u0161 uvijek otvorena, ali se stalno sudara sa potrebom za druga\u010dijim i fleksibilnijim zakonskim i administrativnim okvirom.<\/p>\n

Fakti\u010dka Revizija Ustava<\/p>\n

Mnogi ve\u0107 odavno zagovaraju amandmane na Ustav kroz formalnu proceduru, ali taj tok zbivanja nije bio realan do prije par godina. U jednu ruku, me\u0111unarodna zajednica je bila previ\u0161e pritisnuta sna\u017enim opiranjem koje je dolazilo uglavnom iz RS, za bilo kakvu promjenu Dejtonskog sporazuma, ali i upla\u0161ena mogu\u0107no\u0161\u0107u destabilizacije Dejtonskog mira ako se pokrene pitanje amandmana. 55<\/sup><\/a> S druge strane, procedura izmjene Ustava je zahtijevala ve\u0107inu u Parlamentarnoj skup\u0161tini, za \u0161to je postojala mala vjerovatno\u0107a. 56<\/sup><\/a> <\/p>\n

U me\u0111uvremenu, me\u0111unarodna zajednica, predvo\u0111ena Uredom Viskog predstavnika (OHR), je poku\u0161ala alternativni na\u010din pobolj\u0161anja i osiguravanja djelotvornosti dr\u017eavnog ure\u0111enja da bi omogu\u0107ila Bosni i Hercegovini da postane pouzdana \u010dlanica me\u0111unarodne zajednice kao i da u potpunosti u\u010destvuje u procesu evropskih integracija. Umjesto izmjene ustava kroz formalnu proceduru, OHR se odlu\u010dio za de facto izmjenu Aneksa 4. Ova opcija je nastala na osnovu spoznaje da se Aneks 4 ne\u0107e jo\u0161 u skorije vrijeme izmjeniti, sto bi moglo sprije\u010diti uspje\u0161an ishod bosnaskih aspiracija za prijem u Evropsku Uniju.<\/p>\n

Na tom putu su postojale dvije alternative: jedna zasnovana na restriktivnom, a druga na ekstenzivnom, tj. funkcionalnom tumacenju Dejtonskog sporazuma. Prva opcija bi u stvari dala vi\u0161e ovlasti entitetima i u\u010dvrstila mo\u0107 nacionalisti\u010dkih elita, zadr\u017eavaju\u0107i status quo. Ovaj pristup je ograni\u010den na primjenu ustava \u201cod rije\u010di do rije\u010di\u201d, doslovno primjenjuju\u0107i formulaciju svake odredbe. Druga bi bila inspirisana preambulom ustava, prema kojoj je dozvoljeno razli\u010dito vi\u0111enje zemlje sa nezavisnim kompetencijama za zakonodavnu i izvr\u0161nu vlast na dr\u017eavnom nivou, \u0161to bi zauzvrat institucije Bosne i Hercegovine u\u010dinilo kompatibilnim sli\u010dnim institucijama u razvijenim demokratskim dru\u0161tvima, uklju\u010duju\u0107i i evropske institucije. Ko god da bude zagovarao bilo koju od ove dvije opcije, u me\u0111unarodnoj zajednici ili u samoj zemlji, treba imati na umu bitnu stvar: ovla\u0161tenje Visokog predstavnika i Vije\u0107a za provedbu mira u toku njihovog mandata je da provodi Dejtonski sporazum, a ne da ga mijenja. 57<\/sup><\/a> To zna\u010di da se sve odluke OHR trebaju pa\u017eljivo \u201cnanizati\u201d na tanku nit izme\u0111u odr\u017eanja mira i stabilnosti, poma\u017eu\u0107i zemlji da oja\u010da institucije i svoju me\u0111unarodnu poziciju, ali u isto vrijeme i raditi na strogom popu\u0161tanju u pogledu Dejtonskog sporazuma bez \u201cranjavanja samog sebe\u201d.<\/p>\n

Do sada je me\u0111unarodna zajednica slijedila funkcionalan pristup u provo\u0111enju ustava i davala prednost procesu izgradnje institucija na dr\u017eavnom nivou. Ovaj pristup je bio mogu\u0107 zbog pogodnog me\u0111unarodnog i evropskog okru\u017eenja na prvom mjestu. Proces evropskih integracija, uklju\u010duju\u0107i i pro\u0161irenje Evropske Unije, dao je potreban dodatni podstrek bosanskim politi\u010darima i potaknuo raspravu o \u201cevropskoj budu\u0107nosti\u201d zemlje. Neophodna je djelotvornija vladaju\u0107a struktura kao i institucije sa ve\u0107im ovlascenjima na dr\u017eavnom nivou. Na unutra\u0161njem planu, u neizbje\u017enoj me\u0111uentitetskoj saradnji postepeno su slabili rezervisani stavovi u vezi dr\u017eavnih institucija \u010dak i u onim podru\u010djima, za koje se smatralo da su posljednje pribje\u017ei\u0161te entitetskih povlastica \u2013 poput odbrane i policijskih snaga. U posljednje \u010detiri godine, siroko tuma\u010denje Aneksa 4 je rezultiralo bitnom izmjenom Ustava, ali u faktickom smislu. Iako nije ni rije\u010d Aneksa 4 izmjenjena, ovaj proces je uspostavio trend prenosa prerogativa sa entitetskog na dr\u017eavni nivo u skoro svim oblastima.<\/p>\n

Koraci koje je zapo\u010deo Visoki predstavnik, a koji su kasnije prihva\u0107eni od strane doma\u0107ih vlasti, uklju\u010duju i neke iznena\u0111uju\u0107e primjere. Vije\u0107e ministara Bosne i Hercegovine u po\u010detku je bilo prili\u010dno nevidljivo izvr\u0161no tijelo na dr\u017eavnom nivou sa nefunkcionalnim rotiraju\u0107im predsjedanjem i samo tri ministarstva. 58<\/sup><\/a> Ovo je bilo najvi\u0161e \u0161to se moglo izvu\u0107i iz Ustava prvih godina nakon Dejtona. Vije\u0107e ministara trenutno ima stalno predsjedanje (od 2000. god.) i broj dr\u017eavnih ministarstava je postepeno dostigao osam. 59<\/sup><\/a> Sud Bosne i Hercegovine uspostavljen je 2003. godine kao prvostepeni dr\u017eavni sud u zemlji. Istodobno je done\u0161en novi krivi\u010dni zakon na dr\u017eavnom nivou, dok su se postoje\u0107i entitetski zakoni postepeno uskla\u0111ivali sa dr\u017eavnim propisima. Kona\u010dno, krajem 2005. godine, vode\u0107e politi\u010dke partije su se na\u010delno dogovorile oko provo\u0111enja policijskih reformi i popu\u0161tanja entitetskog pritiska vezanog za institucionalno ure\u0111enje. Ovo je navedeno s ciljem da se istakne samo par primjera koji su postignuti i zasnovani isklju\u010divo na \u201cfunkcionalnom\u201d tuma\u010denju ustava, bez poku\u0161aja da se otvori osjetljivo pitanje formalne izmjene njegovog sadr\u017eaja.<\/p>\n

Tako\u0111er je potrebno re\u0107i da neke od ovih promjena jo\u0161 uvijek nisu rezultirale punom i stvarnom funkcionalno\u0161\u0107u novih ili preoblikovanih institucija. Njihova inauguracija nije uvijek bila pra\u0107ena adekvatnim zakonima i pravilnicima, rad nekih od njih jo\u0161 uvijek opstruiraju entiteti, adekvatan i dovoljan radni prostor, koji nedostaje, je ponekad presudan za odgovaraju\u0107u doma\u0107u organizaciju itd. Ve\u0107ina ministarstava se mo\u017ee opisati kao \u201cfasada\u201d bez pravih ovlastenjai i du\u017enosti. Jo\u0161 uvijek nedostaju adekvatne administrativne procedure, kao i mno\u0161tvo stru\u010dnih dr\u017eavnih slu\u017ebenika da bi se osigurao kontinuitet efikasno obavljanje svakodnevnog posla. Ovo je dobar primjer prelomne ta\u010dke kada lopta ulazi u posjed doma\u0107eg tima koji treba da napravi preokret. Upravo ovdje se pokazuje da da postoje granice do koje mjere me\u0111unarodna zajednica mo\u017ee djelovati u procesu izgradnje dr\u017eave, uprkos tako \u0161irokom i snaznom mandatu.<\/p>\n

Prevazilazenje Ograni\u010denja<\/h2>\n

Bosna i Hercegovina se nalazi na na raskrsnici konsolodacije svoje drzavnosti . Dr\u017eava je pro\u0161la kroz postdejtonski period i upravo sebi otvorila put za predevropsku fazu. Prvi je op\u0161tepoznat kao postratna obnova i svojstven je zemljama koje su iza\u0161le iz oruzanih sukoba, a u kojima je dr\u017eavna vlast u potpunosti zakazala, a institucije vlasti devastirane. Slu\u010dajevi poput Afganisatana, Bosne, Isto\u010dnog Timora, Iraka, Kosova i Somalije, iako u su\u0161tini veoma razli\u010diti, ipak imaju dosta sli\u010dnosti. Osnovni cilj u ovoj fazi jeste izgradnja razorenih institucija i ponovna uspostava stabilnosti i sigurnosti kroz razmje\u0161taj mirovnih vojnih snaga i policije (u Bosni je to pocelo sa SFOR i IPTF jedinicama). U pravilu, podrazumijeva se da odre\u0111ena dr\u017eava u ovoj fazi bude pod odgovorno\u0161\u0107u vanjskih snaga i me\u0111unarodnih agencija. U Bosni i Hercegovini to je uklju\u010divalo vi\u0161e savjetodavnu ali ne i manje va\u017enu zada\u0107u kao \u0161to je humanitarna pomo\u0107 i tehni\u010dka potpora u deminiranju, obnova javnog prevoza, snabdjevanje strujom i vodom, podr\u0161ka lokalnoj valuti, bankarski i sistem pla\u0107anja, obnova bolnica, \u0161kola itd.<\/p>\n

Ako razru\u0161ena zemlja bude \u201cdovoljno sretna da postigne barem malo stabilnosti uz pomo\u0107 me\u0111unarodne pomo\u0107i (kao \u0161to je slu\u010daj sa Bosnom)\u201d, 60<\/sup><\/a> bit \u0107e spremna da pre\u0111e u slijede\u0107u fazu. Naredni korak u Bosni se poklapa sa njenim predevropskim procesom. U ovoj fazi osnovni cilj je da se stvore samoodr\u017eive dr\u017eavne institucije koje mogu ste\u0107i povjerenje gra\u0111ana i kredibilitet u me\u0111unarodnim odnosima i kona\u010dno povla\u010denje me\u0111unarodne zajednice.<\/p>\n

Bez obzira na kontinuitet i uspjeh me\u0111unarodne zajednice u de facto reviziji Ustava, mogu\u0107nosti izmjene Aneksa 4 ovim putem su konacno iscrpljene. Bilo koja dodatna promjena bi trebala biti u skladu sa amandmanskom procedurom koja je utvr\u0111ena samim ustavom. Te promjene mogu obuhvatiti koncept preure\u0111enja zemlje, kao i promjenu granica izme\u0111u entiteta ili kantona (unutar Federacije). Tako\u0111er, mogu stipulirati promjenu bosanskog trojnog predsjedni\u0161tva, kao i promjenu strukture Parlamenta i nadle\u017enosti njegovih domova, garantovati op\u0161tie i jednako izborno pravo za sve kao i urediti pitanje dvojnog dr\u017eavljanstva itd.<\/p>\n

Kad je u pitanju budu\u0107nost ustavnog ure\u0111enja i organizacije dr\u017eave, bosanske perspektive su veoma slo\u017eene. Naime, sada\u0161nje stanje vu\u010de svoje korjene u de\u0161avanjima i politi\u010dkim nagodbama koje datiraju jo\u0161 od prije Dejtonskog sporazuma. Ta \u201czaostav\u0161tina\u201d se ne mo\u017ee prevazi\u0107i jednostavnim potezom pera me\u0111unarodne zajednice ili paketom ustavnih amandmana sastavljenih u \u017eurbi.<\/p>\n

Op\u0107enito govore\u0107i, tri potpuno razli\u010dite opcije su se iskristalisale u zadnjih nekoliko godina nakon mnogih rasprava, medijskih komentara i intervjua na temu kako prevazi\u0107i trenutnu institucionalnu paralizu u kojoj se BiH nalazi. 61<\/sup><\/a> Prva zagovara napustanje dejtonskog koncepta ure\u0111enja, gdje bi entiteti i distrikt Br\u010dko bili ukinuti, a projekat teritorija kojima upravljaju etnini\u010dke ve\u0107ine bio u potpunosti odba\u010den. Teritorijalno, BiH bi bila reorganizovana u nekoliko \u201clogi\u010dnih\u201d ekonomskih oblasti i decentralizirana na druga\u010dijim na\u010delima od onih koja su na snazi danas. Prema drugom pristupu, dr\u017eava Bosna i Hercegovina bi bila centralizovana a shodno tome njene institucije bi se postepeno transformisale. I kona\u010dno, tre\u0107a vizija dr\u017eave zagovara zemlju sastavljenu od tri umjesto postoje\u0107a dva entiteta, tako da bi se dosljedno primijenio princip \u201csimetrije\u201d izme\u0111u etni\u010dnosti i teritorijalnosti.<\/p>\n

Na gra\u0111anima Bosne i Hercegovine je da se opredijele za sistem u kome \u017eele \u017eivjeti, kao i da podr\u017ee ili odbace promjene ustava koje \u0107e poslije parlamentarnih izbora u oktobru 2006. biti predlagane.. Uz to treba se nadati da \u0107e Evropska Unija i Vije\u0107e Evrope pa\u017eljivo pratiti ove procese u skladu sa potpunijim pribli\u017eavanjem Bosne i Hercegovine evropskim integracijama.<\/p>\n

Kontroverze i Zabrinutosti<\/h2>\n

U skladu s tim ima mjesta ozbiljnom skepticizmu prema trenutnoj ameri\u010dkoj inicijativi za izmjenu bosanskog ustava koja se pojavila po\u010detkom 2006. godine. Iako Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave, uklju\u010duju\u0107i ameri\u010dke pravne stru\u010dnjake i nevladine organizacije, mogu ponuditi dosta korisnih savjeta, ipak bi se trebali uzdr\u017eati od preuzimanja vode\u0107e uloge u procesu priedlaganja ustavnih amandmana. Sada je trenutak da se taj posao prepustiti njihovim evropskim kolegama. Krajnje je vrijeme da Bosna zauzme ozbiljan i iskren zaokret ka Evropi na svim frontovima. Nastojanje da se BiH uklju\u010di u EU ne mo\u017ee biti samo zadatak i odgovornost nekoliko dr\u017eavnih ministara, dok mnoge druge oblasti javnih slu\u017ebi nastavljaju svoju privr\u017eenost evropskim standardima samo na papiru. Ova zemlja treba biti stvarno i odlu\u010dno okrenuta ka evropskim standardima i na\u010delima organizacije vlasti, demokratije, vladavine prava i garancija ljudskih prava i sloboda. 62<\/sup><\/a> Danas je u Bosni \u201cput ka Evropi\u201d najja\u010di poticaj za sve grupacije \u2013 etni\u010dke, politi\u010dke, dru\u0161tvene, stru\u010dne ili dobne.<\/p>\n

Podr\u017eavanje i prihvatanje gotovo svih rje\u0161enja \u201cmade in America\u201d u procesu izgradnje dr\u017eave sada bi moglo biti kontraproduktivno i \u010dak udaljiti Bosnu od njenih evropskih partnera. Tezeci ka clanstvu u Evropskoj uniji, Bosna i Hercegovina treba da tra\u017ei takva ustavna rje\u0161enja koja \u0107e je dovesti na put uskaldjen sa evropskim ustavnim standardima.<\/p>\n

Kona\u010dno, iluzorno je o\u010dekivati da se aktuelna kriza bosanske dr\u017eavnosti mo\u017ee rije\u0161iti samo i jedino mijenjanjem ustava. Bosansko-hercegova\u010dkom dru\u0161tvu o\u010digledno nedostaje osje\u0107aj pripadanja vlastitoj dr\u017eavi. Bosanski dr\u017eavljani su po\u010desto nesigurni u vlastiti identitet gradjanina svoje zemlje, dok sasvim jasno isticu svoje vjerske i etnicke identitete Proces stvaranja identiteta obi\u010dno ide ruku pod ruku sa uspjesima koje neka zemlja ostvaruje na unutra\u0161njem i medjunarodnom planu i time kod gradjana stvara osjecaj pripadnosti, ponosa i povjerenja u dr\u017eavne institucije. Drugim rije\u010dima, osje\u0107aj identiteta i pripadnosti je klju\u010dni temelj za stvaranje dr\u017eave i objednjavanje \u201cdomovinskog\u201d osje\u0107aja. Izgleda da je mnogo osjetljivije i te\u017ee do\u0107i do ove ta\u010dke nego posti\u0107i bilo kakav konsenzus o ustavnim amandmanima. Bez obzira na sve, bosanska tranzicija \u0107e ipak morati da se kre\u0107e istovremeno na oba ova kolosjeka.<\/p>\n

\u00a9 2006 Zoran Paji\u0107<\/em><\/p>\n

Notes<\/p>

  1. Elaborated in a series of articles published by this author in a Sarajevo weekly \u201cNedjelja\u201d, March-April 1992. ↩<\/a><\/li>
  2. Charter of the United Nations, Chapter XII. ↩<\/a><\/li>
  3. General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina, with Annexes. International Legal Materials, Volume XXXV, No. 1, January 1996, pp. 75-183 (hereinafter referred to as \u201cDayton Agreement\u201d). This agreement is usually referred to simply as \u201cDayton\u201d because it was entirely drafted in the course of negotiations held in the Wright Patterson Air Force Base in Dayton, Ohio, for 3 weeks in November 1995. ↩<\/a><\/li>
  4. Zoran Paji\u0107, \u201cProtectorates Lost,\u201d War Report, February-March 1998. ↩<\/a><\/li>
  5. The Experts\u2019 Committee on the Former Yugoslavia; Verona Forum; Helsinki Citizens Assembly, etc. (from the author\u2019s personal files). ↩<\/a><\/li>
  6. Annex 10 of the Dayton Agreement. In practice, though, the role of the High Representative grew to the point that some observers compared it to the British Raj. See Gerald Knaus and Felix Martin, \u201cTravails of the European Raj,\u201d Journal of Democracy, 14(3) 2003, pp. 60-74. ↩<\/a><\/li>
  7. Annex 4 of the Dayton Agreement: Constitution of Bosnia and Herzegovina, Article VI, Para. 1a. ↩<\/a><\/li>
  8. Ibid, Article VII, Para. 2. ↩<\/a><\/li>
  9. Annex 6 of the Dayton Agreement, Articles IV and VII. ↩<\/a><\/li>
  10. See Richard Caplan, International Governance of War-Torn Territories (Oxford: Oxford University Press, 2005). ↩<\/a><\/li>
  11. See Peace Implementation Council Bonn Conclusions, PIC Main Meeting, Bonn 9-10 December 1997. \u201cThe Council welcomes the High Representative\u2019s intention to use his final authority in theatre regarding interpretation of the Agreement on the Civilian Implementation of the Peace Settlement in order to facilitate the resolution of difficulties by making binding decisions, as he judges necessary, on the following issues:<\/p>\n