Bosanskohercegova\u010dka dijaspora u SAD kao da je druga\u010dija. Oni ne dozvoljavaju da se zovu izbjeglicama. Oni su prognanici, oni su istjerani iz svojih domova etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjem, i vole to istaknuti. Gotovo u svakom nazivu na\u0161e organizacije stoji ne\u0161to bosanskohercegovacko: BOSANA, BHeart, Bosnian American Professional Association (BAPA), New England Friends of Bosnia and Herzegovina, BHAYA, BHAAAS, Advisory Council for Bosnia and Herzegovina, i druge. Da li tako propisi nala\u017eu ili je to stvar identiteta koji se \u017eeli sa\u010duvati, moglo bi se istra\u017eivati.<\/p>\n
Kao Fulbright-ov stipendista dosla sam u SAD u augustu 2019. godine. Sa svojim skromnim iskustvom necu dosta toga reci, ali pokusat \u0107u da dam svoju impresiju o Bosancima i Hercegovcima koji \u017eive i rade ovdje.<\/p>\n
Dakle, nisam do\u0161la kao izbjeglica, do\u0161la sam u okviru Fulbrigh In-Residence Programa koji mi je omogucio da predajem na dva univerziteta ovdje i da nastavnim sa svojim istrazivackim projektom koji se tice ustavne demokratije u BiH i mogucnosti njene transformacije. U susretima sa americkim kolegama i studentima svakodnevno razmijenjujem iskustva i poglede na budusnost nase zemlje, ali pokusavam i da uhvatim bilo bh dijaspore koja zivi ovdje. Medjutim, u komunikaciji i sjednima i s drugima, primjetila sam zanimljiva razumijevanja i percepcije koje se ticu Bosne i Hercegovine.<\/p>\n
Bosanci i Hercegovicisu objasnjavali svoje izbore, pricom da bi se vratili u Bosnu i Hercegovinu, ali djeca imaju svoje zivote i ne zele natrag, drugi pak su svjesni situacije i ne zele da preuzmu rizik da u Bosni ne dobiju priliku za posao, sto je iskreno govoreci i tacno. Prednost ovih akademskih razmjena nije samo u upoznavanju druge kulture, u stvaranju dobrih akademskih i drustvenih mre\u017ea, nego i u tome da spoznate vi\u0161e sebe. Gotovo svaki susret ovdje sa Bosancima, bio je triger za mene, pa su sastanci i rastanci bili pla\u010dni, sjetni, nadrealni, ali i istovremeno su \u010distili ljutnju zbog nerazumijevanja onih izvana, za one iznutra, one koji su jednostavno izabrali Bosnu i Hercegovinu, ne zato sto nisu mogli oti\u0107i vani, nego zato sto je njihov izbor bio da ostanu. Na kraju neko mora i ostati.<\/p>\n
Bosanci i Hercegovci ovdje svaku pri\u010du otvaraju i zavr\u0161avaju sa bosanskom tragedijom. Istina, neki me\u0111u njima imaju potrebu da naprave distancu od onih koji su do\u0161li tokom rata, pa nagla\u0161avaju da su rat proveli u Bosni, da su svoje ‘odradili’, da su zbog nedostatka posla odlu\u010dili da sre\u0107u potra\u017ee ovdje. Samo nekolicina se mogla pohvaliti da su u SAD do\u0161li radi ekonomskih i profesionalnih razloga jo\u0161 za vrijeme biv\u0161e Jugoslavije. No, \u010dini se da i oni, koliko god se trudili da ostanu distancirani od rata, ne uspjevaju da izbri\u0161u sje\u0107anja na ne\u0161to \u0161to ih ve\u017ee sa kolektivnom traumom koju nosimo iz posljednje agresije na BiH.<\/p>\n
Upoznala sam i nekoliko Amerikanaca, profesora i istra\u017eiva\u010da koji su imali profesionalno iskustvo sa Bosnom i Hercegovinom. Neki su pisali o nama, neki studirali u Bosni, neki se \u017eenili i udavali \u201cna\u0161ima\u201d i tako sticali razli\u010dita znanja i iskustva. Ali ko god se \u201eo\u010de\u0161ao\u201c o ovu na\u0161u malu meraju, nije prestao sanjati i misliti o Bosni. Na vratima moga doma\u0107ina ovdje, prof. Keitha Doubta stoji \u010dlanak iz Oslobodjenja sa naslovom: Evropa treba do\u0107i u Bosnu da osjeti Evropu. Ovaj ameri\u010dki sociolog i prijatelj Bosne i Hercegovine \u010desto je u nasoj zemlji, u kolonama u\u010desnika Mar\u0161a Mira, i gotovo svakim danom poka\u017ee neku gestu solidarnosti sa ljudima koji su izgubili i gube \u017eivote u BiH. Na policama njegove biblioteke dominiraju naslovi autora kojim je Bosna na neki na\u010din bolna inspiracija da iznesu svoje istine. Tako su moje o\u010di ostale na naslovu The River, Runs Salt, Runs Sweet: a Memoir of Vi\u0161egrad, velike heroine i sjajne spisateljice Jasmine Dervi\u0161evi\u0107-\u0106esi\u0107 koja u Bostonu vodi nekoliko sjajnih projekata koji promoviraju Bosanski duh.<\/p>\n
Elvedin Pa\u0161i\u0107 (svjedok Ratku Mladi\u0107u na sudjenju u Hagu) koji i poslije Haga, svjedo\u010di, vrlo hrabro i argumentirano o onome \u0161to se dogadjalo u Srebrenici \u017eivi i radi u St.Louisu. Oko istine u Srebrenici anga\u017eirani su ameri\u010dki profesori i istra\u017eiva\u010di. Patrick McCarthy i njegovo konstantno anga\u017eovanje posebno u usmjeravanju mladih da iskoriste resurse ameri\u010dkih univerziteta za dalje i bolje obrazovanje je impresivno. Osnivac je St.Louis Bosnian Student Project koji daje stipendije za bosanske studente, prognanike. McCarthy je autor knjige After the Fall: Srebrenica Survivors in St.Luis. Dr.Benjamin Moore, profesor na Fontbonne Univerzitetu u St.Louisu, ujedno je i direktor Bosnia Memory Project istrajava na razumijevanju bosanskih prognanika u St.Louisu i \u010duvanju sje\u0107anja onih koji su pre\u017eivjeli genocid. Iako je ITCY prestao da radi, Dr.Moor i dalje prikuplja dokaze, razli\u010dite dokumente koji Bosnu dovode bli\u017ee pravdi.<\/p>\n
Keith Malik koji je zavr\u0161io medicinu u Sarajevu, u najljep\u0161im godinama Sarajeva, za vrijeme XIV Olimpijskih igara, kao da je pro\u017eivio bosanskohercegova\u010dki rat. Ovaj veliki \u010dovjek, i veliki stru\u010dnjak u svom poslu, ne skriva suze kad pri\u010da o opkoljenom Sarajevu. Zaprepastila me je njegova fokusiranost na detalje koje su dobio iz pri\u010da svojih prijatelja. Ja se nisam trudila, jednostavno su mi se neka sje\u0107anja o tome izbrisana, ali kako godine prolaze bivam sretna kada upoznam nekog ko mo\u017ee da nastavi tamo gdje je moje sje\u0107anje stalo. I ide to nekako.<\/p>\n
Sa ove distance, koja je istovremeno, i bolna, mogu kazati da se ove nevolje udomacile u na\u0161a tijela. Bosanskohercegova\u010dka dijaspora, sokratovski kazano, potpuno je osvije\u0161\u0107ena da je bilo bolje trpiti zlo nego \u010diniti zlo. Ljudi su se spa\u0161avali nekoliko puta, jednom u gradovima koje su morali napustiti, drugi put u evropskim metropolama koje su za izbjeglice otvorile vrata, i onda opet, ovdje po tre\u0107i put.<\/p>\n
No neki su \u010duda napravili. Medju njima, Banjalu\u010danin Adnan Karaba\u0161, \u010dija firma E.J.A. Trucking zvani\u010dno ima svoj dan u St.Louisu. Gradska vlada je 10.mart poklonila njegovoj najve\u0107oj prevozni\u010dkoj kompaniji u St.Louisu. Da je sre\u0107e, i bosanske vlasti bi trebale prepoznati njegove napore u zapo\u0161ljavanju uglavnom gra\u0111ana porijeklom iz Bosne i Hercegovine.<\/p>\n
Ve\u0107ini \u201enovi jezik\u201c nije predstavljao problem; neki su uvjereni da se bolje mogu izraziti na Engleskom nego na maternjem, drugi pak mje\u0161aju oba jezika, pa zvu\u0107i tragi-komi\u010dno. Bosanac \u0107e \u010desto u Americi re\u0107i vlastitoj \u017eeni: De\u2019der make \u010dimbur for all of us\u201c?, ili \u201eGive me deset dolara\u201c. Esad Boskailo, uva\u017eeni psihijatar, porijeklom iz Pocitelja, novi jezik naziva Bosglenskim.<\/p>\n
No, bez obzira na ove kritike, ovi ljudi ovdje, ovi Bosanci Amerikanci, i obratno Amerikanci Bosanci ovladali su neizvjesno\u0161\u0107u kapitalisti\u010dkog svijeta.<\/p>\n
BHAAAS, nevladina, multietni\u010dka i multikulturalna organizacija je pro\u0161le godine organizovala destodnevne dane u BiH, u Sarajevu, naredne godine \u0107e u Mostaru. Ina\u010de, ciljevi ove veoma ugledne organizacije je uspostavljanje veza izme\u0111u BH nau\u010dnika, umjetnika i stru\u010dnjaka u Sjevernoj Americi i gradnja mostova saradnje sa domovinom. Grupa Bosanaca, ali i Balkanaca okupljena oko ove organizacije vjeruje da \u0107e nauka, ali i ulaganje u nauku u mnogo cemu popraviti budu\u0107nost Bosne i Hercegovine. Ova perspektiva budu\u0107nosti, koja odavno ne stanuje u Bosni i Hercegovini, podstakla je moj zaboravljeni osje\u0107aj patriotizma koji je bio triger da novinarstvo zamjenim katedrom i studenskom ucionicom i se uglavnom svodio na re\u010denicu: Klju\u010d uspjeha svake nacije, svakog dru\u0161tva je u obrazovaju. Ovi ljudi razli\u010ditih profila (iz prirodnih, tehni\u010dkih i dru\u0161tvenih nauka), koriste zaista razli\u010dite trikove da pove\u017eu dva kontinenta, da zadr\u017ee i odnjeguju sve identitete koje su u me\u0111uvremenu stekli. I to rade majstorski, profesionalno jer iskreno vjeruju da znanje kreira dobru budu\u0107nost.<\/p>\n
Bosanci i Hercegovci svjesno ili nesvjesno, svejedno, promijenili su pojam integracije. Shvatili su ga ozbiljnije nego ga se opisuje u rje\u010dnicima. Njihov cilje je promovirati duh intelektualne raznolikosti i slobodnu razmjenu ideja, a idejom da je znanje bogatstvo koje treba dijeliti. I zaista su impresivni na svim poljima.<\/p>\n
Bosanci su se toliko prilagodili ameri\u010dkim uvjetima, da svakim danom pokazuju svoju lojalnost Americi. Skupove otvaraju bosanskom i ameri\u010dkom himnom, svadbene poklone boje bojama ameri\u010dke i bosanske zastave, redovno izlaze na izbore, uredno pla\u0107aju poreze i druge dad\u017ebine. Lojalnost prema Bosni tako\u0111er ne izostaje. Ona je jo\u0161 ve\u0107a ako se ima kome pokazati, ako se mo\u017ee dobiti potvrda od nekoga iz Bosne da rade dobro svoj posao. Me\u0111utim, dokazuju\u0107i svoje Bosanstvo, novim idejama, dobrom voljom da pomognu, da te usmjere na pravac kojim bi bilo dobro krenuti, nisu ni svjesni koliko su postali Amerikanci. Ljudi koji \u0107e te odvesti do ku\u0107e koju tra\u017ei\u0161, uputiti ti osmijeh na ulici za dobro jutro, i to gratis. Nije li to ne\u0161to \u0161to smo znali re\u0107i za Bosance i Hercegovce? Vaspitani u uvjerenju da se iskustvo, znanje i kultura nose sa sobom, prihvatili su i od drugih sve sto bosanski karakter odobrava.<\/p>\n
Tra\u017eila sam uporno u njihovim o\u010dima \u201ebeznadnu tugu asimilacije\u201c ali sam je na\u0161la samo kod jedne sugra\u0111anke. Naravno, upoznala sam i one koji \u017eele da promjene svoj identitet, koji su izgubili onu svoju \u201espontanost u izra\u017eavanju osje\u0107anja\u201c, koja je specifikum bosanskog \u010dovjeka, koji ponekad \u017eele biti ve\u0107i Amerikanci od Amera, ali i oni nekako \u017eive sa tom konfuzijom i odricanjem svojih korijana. Njima su se otvorile s druge, beskona\u010dne mogu\u0107nosti, o kojima mi ni\u0161ta ne znamo.<\/p>\n
Kako to uspijevaju, nisam ih pitala. Ne znam ni nacine njihove borbe ni bijega. Ali znam da mi u Bosni i Hercegovini, iz godine u godinu, moramo uzvra\u0107ati udarce kada nam se negira postojanje, sjecanje ili pravo na bijeg.<\/p>\n
Mi trebamo nase ljude, kojima je Amerika dala sirinu da se u prognanstvu ujedine, i oni trebaju nas.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Bosanskohercegova\u010dka dijaspora u SAD kao da je druga\u010dija. Oni ne dozvoljavaju da se zovu izbjeglicama. Oni su prognanici, oni su istjerani iz svojih domova etni\u010dkim \u010di\u0161\u0107enjem, i vole to istaknuti. Gotovo u svakom nazivu na\u0161e organizacije stoji ne\u0161to bosanskohercegovacko: BOSANA, BHeart, Bosnian American Professional Association (BAPA), New England Friends of Bosnia and Herzegovina, BHAYA, BHAAAS, Advisory Council for Bosnia and […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[295],"tags":[],"class_list":["post-25449","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-15-no-1-2020-january","contributor-nermina-mujagic","volume-15-no-1-2020-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/25449","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=25449"}],"version-history":[{"count":5,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/25449\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":28937,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/25449\/revisions\/28937"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=25449"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=25449"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=25449"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}