Nikada nisam bio takav tip osobe koja bi se pona\u0161ala upravo onako kako mi je re\u010deno. Lo\u0161 sam u pra\u0107enju gomile ljudi, svadljiv sam kad vjerujem da je ne\u0161to istina i znam da je tako, i uglavnom do zaklju\u010daka dolazim tek nakon duge rasprave i razmatranja. Dakle, Tuzlo: ti i ja imamo to zajedni\u010dko. Kao sredi\u0161te laganog i vatrenog otpora protiv o\u0161trog i neumoljivo neukog svijeta, ti Tuzlo si se zalagala za jednakost, po\u0161tenje i razumijevanje du\u017ee nego \u0161to ja postojim. Kao nekada dio propalog socijalisti\u010dkog poretka i njegovih konstitutivnih dr\u017eava, ti i susjedni pograni\u010dni gradovi i narodi koji okru\u017euju dr\u017eavu Bosnu vidjeli ste vrijeme prosperiteta, a zatim velike i nemjerljive te\u0161ko\u0107e. Ipak, nau\u010dio sam da ovo nije ni\u0161ta novo za tebe, Tuzlo. Oduprla si se Osmanlijama da stekne\u0161 neovisnost, za\u0161titila si manjine od nacisti\u010dkih osvaja\u010da i nedavno si izdr\u017eala test jedinstva koji je toliko velik da su svi tvoji susjedi padali kao dvorci od pra\u0161ine, dok su se tvoji temelji \u010dvrsto dr\u017eali, poput stijene, poput kamena. Iako su ti ku\u0107e i ulice bile uni\u0161tene, a tvoji ljudi jo\u0161 vi\u0161e, ti, Tuzlo, si se usprotivila talasu nacionalizma; usprotivila si se talasu ludila.<\/p>\n
Pitali su me da napi\u0161em esej o tebi, Tuzlo. O tvojim ljudima. Pitali su me da podijelim svoja razmi\u0161ljanja o tvom razdoru i bijedi, tvojoj snazi i tvom mjestu u post-socijalisti\u010dkoj, post Milo\u0161evi\u0107evoj eri Bosne, ali ne postoji ni\u0161ta u Sjedinjenim Dr\u017eavama sa \u010dim bih mogao usporediti tvoje borbe. Nas ve\u017ee pravna unija i jaka vojska, i iako su na\u0161i ljudi \u010desto podijeljeni, imamo jedno zajedni\u010dko kao Amerikanci, a to je da \u017eivimo ovdje i ne \u017eelimo da promijenimo svoju sudbinu. Stvari nisu savr\u0161ene. Postoje rasisti, bigoti, la\u017eljivci, varalice, lopovi, ubice i budale \u010dak i vi\u0161e nego \u0161to mo\u017ee\u0161 izbrojati, ali u prosjeku ipak \u017eivimo dobrim \u017eivotom. Ne vidimo tu vrstu razdora koji se nagomilavao stolje\u0107ima, Tuzlo. Nemamo genocide koje si ti do\u017eivjela na vlastitom tlu. Mi nemamo nacionalizam u tolikoj mjeri da nas je masovno smaknu\u0107e ljudi podijelilo. Najbli\u017ee takvim lo\u0161im vijestima kao \u0161to ste ih vi do\u017eivjeli je ropstvo \u010diji o\u017eiljak jo\u0161 uvijek nosi na\u0161a zemlja i mnoge od grupa koje ovdje \u017eive. Mo\u017eda nikada ne\u0107emo u potpunosti prevazi\u0107i to, ali uprkos tome\u2026 Tuzlo, niti jedna osoba koja je \u010ditav \u017eivot \u017eivjela u Americi ne mo\u017ee razumjeti \u0161ta se desilo tvojim ljudima devedesetih. U to sam siguran, jer tvoja sudbina je sudbina koja je trajala mnogo du\u017ee od bilo kojeg od na\u0161ih najgorih doga\u0111aja u posljednjih stotinu ili vi\u0161e godina.<\/p>\n
Postoji jedna stvar koju li\u010dno znam. Jedna stvar koju sam nau\u010dio na svojim dugim putovanjima u inostranstvu. Vidio sam kakvu bijedu rat mo\u017ee donijeti. Bio sam svjedokom posljedica ratnih patnji i gledao sam \u010dovje\u010danstvo kroz objektiv koji mnogi moji suvremenici mogu intelektualno doku\u010diti, ali nikad u potpunosti razumjeti na isti na\u010din na koji to ja \u010dinim, ostavljaju\u0107i mi sje\u0107anja i empatiju za pale, izgubljene, i gladne. Okusio sam mali dio te nesre\u0107e i do\u017eivio na kratko vrijeme \u0161ta zna\u010di osje\u0107ati mu\u010dnu glad i kako je biti bez vode za pi\u0107e. To malo iskustvo, iako samo djeli\u0107 dugoro\u010dnog stanja u kojemu se mnogi svakodnevno nalaze u ratom uni\u0161tenim dijelovima svijeta, bilo je dovoljno da me uvjeri u neizbrisivu, u\u017easnu prirodu ratovanja, \u010dak i nakon \u0161to je rat zavr\u0161en.<\/p>\n
Ne mogu govoriti u ime U.N.-a ili NATO-a. Ne mogu govoriti u ime svojih prethodnika ili vojnika koji su napustili sigurne zone u Srebrenici. Ne mogu se ispri\u010dati za ono u \u010demu nisam u\u010destvovao i \u0161to nisam mogao u\u010diniti ni\u0161ta da to zaustavim ili pomognem, ali Tuzlo! Tuzlo, vjerujem u tebe jer, dok u\u010dim o tvojoj dr\u017eavi na Wittenber\u0161kom univerzitetu kod profesorice Nermine Mujagi\u0107, i nakon \u0161to sam pro\u010ditao \u010dlanak Stefa Jansena “Sje\u0107anje s razlikom”, mogu re\u0107i da sam ujedno zadivljen tvojom pro\u0161lo\u0161\u0107u i zabrinut za budu\u0107nost \u010dudesnog grada Tuzle i to \u0161ta bi za Bosnu mogao biti i zna\u010diti odlazak u budu\u0107nost.<\/p>\n
U \u010dlanku \u201eSje\u0107anje sa razlikom\u201c, Stef Jansen je pisao o li\u010dnom iskustvu, iskustvu koje nema veze sa visokom politikom i vojnim manevrima, daleko od svake akademske statistike i gotovo matemati\u010dkog pristupa historiji koji mnogi politi\u010dari i stru\u010dnjaci uzimaju zdravo za gotovo ba\u0161 kao \u0161to to neki ljudi rade po pitanju vlastite religije. Umjesto toga, Stef Jansen vodi nas u kratak obilazak Tuzle, otvaraju\u0107i nam o\u010di i ukazuju\u0107i samo malim dijelom na to kako je bilo biti tamo nakon \u0161to je sukob okon\u010dan. To je tu\u017eno mesto, ili je bilo tako kada je Jansen pisao o tome, a razgovor koji je vodio bio je izme\u0111u njega i trojice kolega u jednom od njihovih stanova. Zavr\u0161ilo se tako \u0161to je jedan od njih izjurio iz stana, onaj jedini koji je bio tamo tokom opsade Tuzle. Dok su dvojica njegovih kolega tokom rata bili izvan Bosne, taj jedan je ostao, iako nije jasno jesu li tamo ostali zato \u0161to nisu mogli pobje\u0107i ili su svjesno odlu\u010dili ostati. Osim toga, Hassan, “antagonist” pri\u010de, da ga tako nazovem, bio je sumnji\u010dav prema Robiju, bosanskom Srbinu, koji je napustio Tuzlu samo nekoliko sati prije po\u010detnog granatiranja Tuzle:<\/p>\n
Hasan je odmah pogledao Robija o\u0161trim pogledom preko stola i povikao: ,,15. maj, ha! Za\u0161to je uvijek 15. maj? Kako ste svi znali?\u2019\u2019Pozvao se na zajedni\u010dkog poznanika, \u0110or\u0111a, koji je istog dana oti\u0161ao u podne, a zatim ispucao sljede\u0107e, retori\u010dko pitanje:\u201e A kad se pakao desio u Tuzli? Kad su pale prve granate? U jedan! Sat vremena nakon \u0161to je oti\u0161ao! \u201c(Jansen 200)<\/p><\/blockquote>\n
Ovo je, kako se \u010dini, uobi\u010dajena optu\u017eba i neutemeljena je i pomalo neta\u010dna. Iako je bilo nekoliko Srba koji su oti\u0161li, saznao sam da nisu svi koji su oti\u0161li bili Srbi. Neki muslimani su tako\u0111e oti\u0161li, a mnogi Srbi su ostali u Tuzli, ili nisu \u017eeljeli ili nisu mogli oti\u0107i uprkos nadolaze\u0107oj katastrofi vojske bosanskih Srba. Me\u0111utim, Hassanov prezir prema onima koji su oti\u0161li je razumljiv iz ljudske perspektive, \u010dak i ako je i neistinit i uvredljiv za neke koji su uklju\u010deni. U isto vrijeme, kad je Hassan izjurio iz stana pred kraj doga\u0111aja, \u010dinilo se da je tamo\u0161nja gomila ljudi mislila da je Hassan u krivu, ali nije bilo introspekcije niti poku\u0161aja da istinski razumiju razloge koji stoje iza njegovih ispada. tokom cijelog doga\u0111aja.<\/p>\n
Nakon kra\u0107e pauze, Samir i Lejla su se okrenuli prema meni. Objasnili su meni, strancu, a indirektno i Robiju, \u0161ta se dogodilo. Lejla je rekla da je cijelo vrijeme znala da \u0107e se sve to dogoditi. Gledala je Samira i vidjela je kako iznutra klju\u010da. Nije ovo bilo prvi put, rekla je. Hasan i drugi poput njega stvarno su zamjerili ljudima koji su oti\u0161li. Samiru je bilo te\u0161ko, tvrdila je Lejla, jer su sve ove godine proveli u Njema\u010dkoj, a neki ljudi u Tuzli jednostavno nisu razumjeli kakva je njihova situacija bila tamo. Naro\u010dito je bilo te\u0161ko za mu\u0161karca, dodala je. Tada se Robi umije\u0161ao. Mo\u017eda je trebao druga\u010dije reagirati, rekao je, ali s \u010dovjekom poput Hasana bilo je nemogu\u0107e raspravljati se. Lejla je o\u0161tro odmahnula glavom i rekla mu da to nije njegov problem. Hasan je taj koji je trebao znati bolje. Samir se slo\u017eio i dodao da je Hasanov pravi problem bilo prisustvo srpskog gosta u ku\u0107i. To je ono \u0161to nije mogao tolerisati (Jansen 205)<\/p><\/blockquote>\n
Iako se Jansen i ja donekle sla\u017eemo u tome da su obja\u0161njenja koja su mo\u017eda najlak\u0161a za svariti ustvari neadekvatna (Jansen 206-08), ne brine me to \u0161ta misli jedan stranac, promatraju\u0107i izvana, \u010dak ni uz njegovo intenzivno prou\u010davanje Bosne. Umjesto toga, moja briga je unutra\u0161nja borba koja mo\u017eda i dan danas mu\u010di ljude u Tuzli, ometaju\u0107i napredak i oporavak. Nacionalisti\u010dki entitet koji je bila vojska bosanskih Srba ne mo\u017ee predstavljati sve Srbe koji su \u017eivjeli u Bosni, \u010dak i ako je ve\u0107ina Srba mo\u017eda mogla biti (a ka\u017eem \u2018mo\u017eda mogla biti\u2019 zato \u0161to ne znam statistiku niti demografiju onih bosanskih Srba koji se nisu pridru\u017eili Milo\u0161ovi\u0107evom ludilu) dijelom organizacije koja je terorisala Bosnu, ona ne mo\u017ee biti ta\u010dan prikaz svih. Ono \u0161to mi je ova situacija zapravo otkrila dok sam \u010ditao Jansenov rad nije to da su Hassan ili Muslimani uop\u0161te gomila koja nema razumijevanja i koji govore da su svi Srbi zli ili da su napustili Tuzlu prije granatiranja. Tako\u0111er mi ova situacija ne govori da su ostali iz Jansenovog dru\u0161tva pogrije\u0161ili \u0161to su bili tamo ili da su pogrije\u0161ili \u0161to su bili uznemireni Hasonovim ispadom. Ono \u0161to mi ustvari govori jeste da je rat i dalje u toku. Ali razlika je u tome \u0161to su mi\u0161ljenja ljudi zapravo u ratu. To je opasna perspektiva, i bojim se da bi mogla dovesti do daljnjih nesporazuma i stagniranog oporavka.<\/p>\n
Dakle, Tuzlo. Pla\u0161im se za tebe, jer tvoja je zemlja bogata historijom i ima jake ideale. Bojim se za tebe jer rat koji je po\u010deo u Bosni devedesetih nikada zapravo nije zavr\u0161io. Nedavno sam gledao i video dokaze da su se i dalje vodile borbe na periferiji, planinama i brdima \u010dak i 2015. godine. Brinem se jer te je liberalna demokratija iznevjerila. NATO te iznevjerio. UN su te iznevjerile, a niko koga poznajem ovdje na Zapadu \u010dak i ne pamti taj doga\u0111aj, niko koga sam sreo izvan akademskih krugova. Pi\u0161em ovo pismo da te podstaknem da ne dopusti\u0161 da vas razlike u pogledu rata ometaju u pomaganju jedni drugima. Preklinjem te da ostavite po strani ljudsku prirodu kako biste spasili ljudskost. Ne znam kakva je situacija sada u Tuzli. Molim se da ovo pismo, ovaj dokument, bude besmisleno i nepotrebno jer bih se osobno brinuo ako sam u pravu misle\u0107i da bi tvoje stanovni\u0161tvo i dalje moglo biti podijeljeno. Ali ti si svetionik, Tuzlo. Sa tvojom historijom jednakosti i razumijevanja, tvojim otporom i dobro\u010dinstvom mo\u017ee\u0161 lako postati primjer koji mo\u017eda cijela Bosna mo\u017ee slijediti na putu ka svjetlijoj budu\u0107nosti. Ne bi trebalo biti va\u017eno kakvo je bilo tvoje ratno iskustvo; Bilo da ste ostali u Tuzli, vodili bitke po brdima Bosne, pobjegli u Srbiju ili iz nje ili proveli godine u Evropi, molim vas da barem uzmete u obzir da to nije va\u017eno, jer svi ste tamo, i \u017eivi ste.<\/p>\n
Pomozite jedni drugima i zakopajte pro\u0161lost ako ona uzrokuje nepoverenje prema va\u0161im susjedima na osnovu etni\u010dke pripadnosti ili nacionalnosti ili nekog drugog razloga, jer oni su ono \u0161to imate sada, i bilo bi bolje da gradite zajedno, nego da ru\u0161ite. Ja navijam za tebe, Tuzlo, i molim se da se tvoje svjetlo jo\u0161 nije ugasilo.<\/p>\n
Navodi<\/p>\n
Stef, Jansen, Remembering with a Difference, Clashing Memories of Bosnia Conflict in Everyday Life, pp. 193-211, Xavier Bougarel, Elissa Helms, Ger Duijzings (ed) (2007), The New Bosnian Mosaic Identities, Memories and Moral Claims in a Post-War Society<\/em>, Ashgate.<\/p>\n
<\/p>\n
Translated by Bojana Vukovi\u0107<\/p>\n
Ovaj kratki esej bio je pismeni zadatak u okviru predmeta “Politicki konflikti na Balkanu” kojeg prof. Nermine Mujagic, kojeg je ona kao Fulbrajtov stipendista izvodila u jesenjem semestru 2019. godine, na Univerzitetu Wittenberg, u Springfildu, u Ohaju. <\/p>\n