Kad postane\u0161 imigrant, izgubio si ili si na putu da izgubi\u0161 mnogo: svoju zemlju, svoj jezik, svoju kulturu, svoje prijatelje. Ali ti isto tako dobija\u0161 mnogo: novu zemlju, nove spoznaje, novo iskustvo, a mo\u017eda i nove prijatelje. Napetost izme\u0111u gubitka i dobitka\u2014rubrike rashoda i rubrike prihoda na ra\u010dunu tvog \u017eivota\u2014stvara ti dojam da \u017eivi\u0161 dva \u017eivota, jedan koji si ostavio za sobom, i drugi koji trenutno \u017eivi\u0161. Svoj stari \u017eivot jo\u0161 nisi sasvim napustio, a u novi jo\u0161 nisi potpuno uvu\u010den. <\/p>\n
Kad smo moja porodica i ja stigli u Ameriku, nismo promijenili samo kontinente nego i cijele svjetove, a to nikad nije lako. To nije bilo lako za mene uprkos tome \u0161to sam u svom profesionalnom \u017eivotu bio duboko vezan za zemlju svoje imigracije: bio sam nastavnik engleskog na Univerzitetu u Sarajevu a akademsko podru\u010dje su mi bile ameri\u010dke studije, prou\u010davanje Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava. Na svojim \u010dasovima u Sarajevu poku\u0161avao sam objasniti pone\u0161to iz ameri\u010dke kulture i sebi i svojim studentima\u2014te\u017eak zadatak u oba slu\u010daja\u2014ali sam volio stalni izazov upore\u0111ivanja ameri\u010dke kulture s svojom vlastitom. Moj pristup je uklju\u010divao materijal iz istorije, knji\u017eevnosti, umjetnosti, jezika, izu\u010davanja krajolika, antropologije i svega drugog \u0161to hvata bit i izra\u017eava neku va\u017enu zna\u010dajku ameri\u010dkog \u017eivota. <\/p>\n
Amerika me se oduvijek doimala toliko razli\u010ditom od mog dijela svijeta da sam dugo mislio o njoj kao o \u010dudnoj i egzoti\u010dnoj zemlji, s njenim artefaktima, sportovima, obrascima pona\u0161anja, malim stvarima i velikim. Ta \u010dudnost Amerike je bila ono \u0161to me je, uvjeren sam, privuklo ameri\u010dkim studijama. Jednom sam napravio listu upadljivo druk\u010dijih stvari koje \u010dovjek iz jugoisto\u010dne Evrope ubrzo uo\u010di u Sjedinjenim Dr\u017eavama: prozori \u0161to idu gore-dolje, kao giljotina, i ne otvaraju se unutra; kugle na vratima umjesto kvaka; mre\u017ee na vratima i prozorima; voda u klozetskim \u0161oljama; gorionici s namotajima na elektri\u010dnim \u0161tednjacima; druk\u010dije mjere i veli\u010dine; drugi napon struje; vi\u0161e stati\u010dkog elektriciteta; \u201cfontane\u201d za pi\u0107e u zgradama; relativno odsustvo duhanskog dima; sportovi poput \u201cfudbala\u201d i bejzbola; prazne ulice; travnjaci ispred ku\u0107a (i motorne kosilice, s njihovim karakteristi\u010dnim i neizbje\u017eno ameri\u010dkim zvukom, za razliku od, recimo, isto tako neizbje\u017enog evropskog zvuka koji ozna\u010dava puni sat na radiju); zidni kalendari umotani u celofan koji izgledaju kao stari LP albumi; kratice kao imena radio-stanica; kra\u0107i a \u0161iri papir za printer.<\/p>\n
Postati imigrant u odrasloj ili zrelijoj dobi je posebno te\u0161ko jer se tvoj prethodni \u017eivot isprepli\u0107e s tvojim imigrantskim \u017eivotom na mnogo neo\u010dekivanih na\u010dina. Tako moja dva \u017eivota, jedan u Bosni (ili biv\u0161oj Jugoslaviji), a drugi ovdje, u Americi, stalno dolaze u sukob i ja neprekidno poredim i suprotstavljam dvije zemlje jednu drugoj, stalno \u201cprevode\u0107i\u201d s jedne na drugu. Ovo se, naravno, tako\u0111er odnosi na moju jezi\u010dku situaciju, moj lingisti\u010dki identitet, gdje se neka vrsta prevo\u0111enja stalno de\u0161ava izme\u0111u mog maternjeg jezika i engleskog. Ja \u201cprevodim\u201d izme\u0111u svoja dva \u017eivota i u drugim, \u010desto mo\u017eda manje va\u017enim stvarima. Na primjer, uvijek moram razmi\u0161ljati da li je datum poput 08\/06\/06 zaista 6. avgust ili 8. juni (kao \u0161to je u Evropi), ili da li se Dan sje\u0107anja (Memorial Day) ili Dan rada (Labor Day) slavi u maju (jer je u ostalom dijelu svijeta praznik rada u maju), ili koliko je \u010dovjek visok u stopama i in\u010dima, ili kolika je u celzijima toplota od 98 farenhajta, \u010desto oboga\u0107ena vlagom, i da li se to mo\u017ee porediti s bilo \u010dim iz mog ranijeg iskustva (ne mo\u017ee).<\/p>\n
\u010cim postane\u0161 imigrant, sve se neopozivo mijenja u tvom \u017eivotu: prostor, krajolik, klima, ljudska geografija\u2014pa \u010dak i osje\u0107aj vremena. Ovo posljednje, vrijeme, okre\u0107e se protiv tebe: u novoj zemlji i u novom \u017eivotu, ti stalno zaostaje\u0161; \u017eeli\u0161 da ide\u0161 ukorak sa stvarima i doga\u0111ajima, da do\u0111e\u0161 tamo gdje su i drugi jer se toliko toga desilo kad nisi bio tu. Treba ti toliko prakti\u010dnih informacija, na primjer, da stalno postavlja\u0161 pitanja i stoga osje\u0107a\u0161 da kaska\u0161 za drugima, da si trapav i zastario. Ameri\u010dko dru\u0161tvo je ina\u010de \u201cneprozirnije\u201d u ovom temeljnom informacijskom pogledu: kao do\u0161ljak, tu te\u017ee nego drugdje saznaje\u0161 o ljudima kao pojedincima, o njihovom privatnom \u017eivotu ili o hijerarhijskom odnosu me\u0111u njima (kad je rije\u010d o mo\u0107i, recimo). U Americi u ovom pogledu ima\u0161 utisak da ljudi op\u0107enito govore\u0107i ne znaju mnogo o drugima, da desna ruka ne zna \u0161ta radi lijeva. Ali \u010dudno je da te ovo stanje neznanja nekako \u010dini mla\u0111im, jer poput mlade osobe postavlja\u0161 osnovna pitanja i ima\u0161 osje\u0107aj novog po\u010detka, saznavanja i istra\u017eivanja, osje\u0107aj inicijacije. A po\u010dinjanje iznova te dr\u017ei budnim.<\/p>\n
S druge strane, kad posjeti\u0161 svoju staru zemlju, uprkos promjenama koje vidi\u0161, tvoje li\u010dno vrijeme izgleda kao da je stalo u onom trenutku kad si oti\u0161ao jer se sje\u0107a\u0161 tamo\u0161njeg \u017eivota koji je ostao zastalno fiksiran u tvojim uspomenama. Tamo si ti stari ti (ili bar tako zami\u0161lja\u0161) jer nisi \u017eivio kroz sve one promjene \u0161to su se desile. A tako te vide i prijatelji, poznanici i rodbina iz stare zemlje\u2014kao starog tebe; ono \u0161to sada radi\u0161 i kako \u017eivi\u0161 u novoj zemlji ih zapravo ne zanima; o \u201cnovom\u201d tebi nisu znati\u017eeljni. Ti si za njih prakti\u010dno nestao\u2014\u201coti\u0161ao na zapad\u201d (\u201cgone west\u201d je stara ameri\u010dka metafora za nestanak ili smrt). Pita\u0161 se jesu li ljudi uvijek bili tako usredsre\u0111eni na sebe ili su to postali samo zbog tebe. <\/p>\n
Psiholo\u0161ki, imigranta ka zavi\u010daju vu\u010de sila sje\u0107anja i to je zna\u010dajna interferencija, ne\u0161to \u0161to stalno obitava u njegovom novom svijetu. (Interferencija je i lingvisti\u010dki pojam koji obja\u0161njava smetnje koje uzrokuje na\u0161 maternji jezik kad nastojimo nau\u010diti strani jezik\u2014maternji jezik nam je stalno na putu i vu\u010de nas nazad, ote\u017eavaju\u0107i nam savladavanje \u010dudnih glasova i reda rije\u010di u novom jeziku, na primjer). Ovo sje\u0107anje na stare stvari kod mene \u010desto po\u010dinje kao vizeulna predod\u017eba; tako, na primjer, kad sam kraj jezera Michigan, blizu kojeg trenutno \u017eivim, moja podsvijest me prenosi do Jadranskog mora, velike i meni bliske vodene povr\u0161ine u mom ranijem \u017eivotu i zemlji. Tamnoplavi oblaci \u0161to se pred oluju gomilaju na horizontu ovdje na ravnom Srednjem zapadu mi se \u010desto \u010dine kao daleke planine, poput onih \u0161to okru\u017euju moj rodni grad. Stambene vi\u0161espratnice u Americi s malim identi\u010dnim balkonima koje su odraz prenapu\u010denosti u stanovanju, zgrade koje nikad nisam volio kao arhitekturu, asociraju na staru zemlju, na osje\u0107aj zajednice i ljudske bliskosti. I\u2014mo\u017eda naj\u010dudnije\u2014kad osjetim miris duhana u zraku, \u0161to je mnogo rje\u0111e nego u staroj zemlji, a pu\u0161enje ina\u010de ne podnosim, to me smjesta prenese u jednu drugu geografiju i u moj raniji \u017eivot.<\/p>\n
Sve je ovo, naravno, nostalgija, onaj stalni pratilac imigrantskog \u017eivota. Iako je to univerzalni ljudski sentiment, nostalgiju je te\u0161ko precizno definirati, a to potvr\u0111uje i bogata nijansiranost ovog pojma u raznim jezicima. Rije\u010d nostalgija, kako nas podsje\u0107a Milan Kundera, poti\u010de od gr\u010dkih rije\u010di \u201cnostos\u201d (povratak) i \u201calgos\u201d (patnja, bol)\u2014dakle, patnja zbog nemogu\u0107nosti povratka. Ali razli\u010diti oblici ove rije\u010di i njene zna\u010denjske nijanse u evropskim jezicima (od kojih neki ne upotrebljavaju gr\u010dku rije\u010d), opisuju raznolika stanja i osje\u0107anja, kao \u0161to su \u010de\u017enja za zavi\u010dajem, bol zbog odsutnosti, usamljenost ili neznanje o onome \u0161to se de\u0161ava u rodnoj zemlji (ovo posljednje, na primjer, izra\u017eava \u0161panska rije\u010d a\u00f1oranza, izvedena od latinskog ignorare).<\/p>\n
Zbog udaljenosti koju je prevalio i promjena koje je do\u017eivio, imigrantu zavi\u010daj izgleda bolji i ljep\u0161i no \u0161to je u stvarnosti bio, poprimaju\u0107i novu i ve\u0107u vrijednost. To i ja osje\u0107am kad se vratim u staru zemlju. Kad sam nakratko u Sarajevu, miris zraka u ljetnoj no\u0107i je prosto opijaju\u0107i i ne mo\u017ee se uporediti ni sa \u010dim u Americi, a ona brda obrasla borovinom \u010dine mi se ljep\u0161im, sad kad \u017eivim drugdje, nego ikad prije. Ali nostalgija je ponajvi\u0161e osje\u0107aj da ti nedostaju ljudi, oni s kojima sam \u017eivio i radio, i onaj referentni okvir koji sam s njima dijelio. Nedostaje mi fini gradski \u017eivot Sarajeva, njegov posebni humor, ironija, kako blaga tako i jetka, te njegova otvorenost kao svijetu. Ali, dosta toga je nestalo u posljednjem ratu pa je i moja nostalgija u ovom pogledu ne samo geografska ve\u0107 i \u201cistorijska\u201d\u2014 \u010de\u017enja za pro\u0161lim, \u0161to je mo\u017eda prete\u017ena vrsta nostalgije. Bosna za mene postaje zemlja sje\u0107anja, da upotrijebim izraz koji Denis de Rougemont-a koristi za Evropu\u2014\u201cla patrie de la m\u00e9moire\u201d.<\/p>\n
Nostalgija, iako istinsko osje\u0107anje, jeste i ugodna la\u017e. \u201cKako je na\u0161a zemlja lijepa kad na nju gledamo i o njoj mislimo izvana!\u201d ka\u017ee Miguel de Unamuno. Jedan drugi pisac, V.S. Naipaul, nudi u romanu Okuka na rijeci (A Bend in the River, 1979) prakti\u010dan lijek za nostalgiju, a to je \u010desto putovanje avionom: <\/p>\n
Avion je divna stvar. Jo\u0161 si ne jednom mjestu kad stigne\u0161 na drugo. Avion je br\u017ei od srca. Do\u0111e\u0161 brzo i ode\u0161 brzo. Ne tuguje\u0161 mnogo. . . . Mo\u017ee\u0161 se vratiti mnogo puta na isto mjesto. Prestaje\u0161 da tuguje\u0161 za pro\u0161lo\u0161\u0107u. Uvi\u0111a\u0161 da je pro\u0161lost ne\u0161to \u0161to ti je samo u mislima, ne\u0161to \u0161to ne postoji u stvarnom \u017eivotu. Gazi\u0161 po pro\u0161losti, razbija\u0161 ju. U po\u010detku, to je kao da gazi\u0161 po vrtu. Na kraju, ti hoda\u0161 po pukom tlu. <\/p>\n
Apsolutno putovanje, izgleda, uni\u0161tava nostalgiju apsolutno. U tom slu\u010daju, dvojstvo imigrantovog \u017eivota postaje stvarnost, i to ne bolna: dva \u017eivota mogu se \u017eivjeti simultano a ne konsekutivno. No taj lijek za nostalgiju\u2014 \u010desto putovanje avionom\u2014suvi\u0161e je skup i samo imu\u0107ni ga mogu sebi priu\u0161titi. Znam za Sarajku koja \u017eivi u Americi i koja \u010desto vikendom leti u Bosnu da posjeti majku i proba bosansku hranu. To je zacijelo druk\u010dije iskustvo egzila od, recimo, onog sefardskih Jevreja izgnanih iz \u0160panije 1492, koji su tokom mnogih generacija \u017eive\u0107i u Bosni i drugdje \u010duvali ku\u0107ne klju\u010deve u nadi da \u0107e se vratiti, kao \u0161to su odr\u017eavali i svoju vjeru, \u0161panski jezik i pjesme. <\/p>\n
Ima i drugih lijekova za nostalgiju i te\u0161ko\u0107e imigrantskog \u017eivota nego \u0161to su \u010desti letovi ku\u0107i\u2014ili bacanje starih ku\u0107nih klju\u010deva. Jedan je vrijeme, koje, kao \u0161to znamo, lije\u010di sve, a drugi je imigrantovo svjesno nastojanje da prihvati novi \u017eivot kako dolazi, racionalno i, kako Amerikanci vole da ka\u017eu, pozitivno (pozitivnost je krupan pojam koji odra\u017eava javni i privatni optimizam ameri\u010dke kulture, bar do posljednjih kriza). Isto tako, imigrantova glavna dilema\u2014kako posti\u0107i sno\u0161ljivu ravnote\u017eu izme\u0111u dvaju \u017eivota, kako se ne izgubiti u novoj kulturi ali i ne ostati potpuno po strani od nje\u2014razrje\u0161ava se \u010desto na prirodan na\u010din: i o\u010duvanjem i prihvatanjem, o\u010duvanjem onog starog \u0161to \u017eeli\u0161 zadr\u017eati i prihvatanjem novih stvari koje ho\u0107e\u0161 ili mo\u017ee\u0161 prihvatiti. Amerika je, sa svojim slobodama, uvijek bila pogodna za to jer ti dopu\u0161ta mnogo u privatnom \u017eivotu, i ovdje mo\u017eemo pomenuti religiju, jezik i druge li\u010dne stvari koje mo\u017ee\u0161 slobodno njegovati, \u010dak i jednu tako \u201cneameri\u010dku\u201d stvar kao \u0161to je spavanje popodne. <\/p>\n
Mi u porodici smo zadr\u017eali svoj jezik, ali naravno upotrebljavamo engleski van ku\u0107e i u tome ne vidimo nikakav problem. Ne smatramo problemom ni ako po\u010dnemo re\u010denicu na bosanskom a zavr\u0161imo ju na engleskom, ili obratno. Upotreba dvaju jezika svakako je korisna stvar, izme\u0111u ostalog i stoga jer se tako dodatno zapo\u0161ljava mozak. (Na\u0161 jezik omogu\u0107uje i ogovaranje drugih u njihovom prisustvu). Ja tako\u0111er koristim maternji jezik kad se predstavljam u Americi jer pri izgovoru imena i prezimena moram upotrijebiti dva glasnovna sistema\u2014 engleski i bosanski\/hrvatski\/srpski. \u010covjek mo\u017ee zamisliti kakav je izazov moje prezime za ljude s kratkim rasponom pa\u017enje. No, paradoksalno je da je to prezime, koje djeluje zastra\u0161uju\u0107e na papiru, samo tigar od papira: ono se mo\u017ee lak\u0161e izgovoriti na engleskom nego moje ime, koje ima slo\u017eeniju fonetiku za izvorne govornike engleskog. <\/p>\n
Bez obzira na ove vedrije, fonetske trenutke imigrantskog \u017eivota, egzil je stanje koje \u010dovjeku donosi razne te\u0161ko\u0107e (\u017eivot te stavlja na tvoje mjesto\u2014ili bar to Amerika \u010dini) koje se ne mogu lako i brzo prebroditi. Egzil, me\u0111utim, daje i \u201codre\u0111ene nagrade\u201d, \u201cdvostruku perspektivu\u201d i svje\u017e uvid, kako ka\u017ee Edward Said, jer stavlja imigranta na marginu nove kulture odakle ima priliku da vidi vi\u0161e no oni u njenom centru, to jest izvorni \u017eitelji i \u201ckorisnici\u201d te kulture. To mjesto na margini mu daje i izvjesnu slobodu i mogu\u0107nost samospoznaje. Eva Hoffman, ameri\u010dka spisateljka poljskog porijekla, i sama imigrant, ide dalje od Saida kad ka\u017ee da egzil u modernim vremenima, i u postmodernoj teoriji, \u201cpostaje seksi . . . privla\u010dan, zanimljiv\u201d, te da su \u201cnomadizam i dijasporizam postali pomodni u intelektualnom diskursu\u201d jer podrazumijevaju \u201cprednosti nestabilnosti, marginalnosti, odsustva i izvanjskosti\u201d. No Hoffmanova nas upozorava na to da se seksi i privla\u010dan, zanimljiv \u017eivot imigranta pla\u0107a cijenom muke i gubitka. <\/p>\n
I tako, kao i mnogi drugi skora\u0161nji imigranti koji su kao odrasli ljudi do\u0161li u Ameriku, ja \u017eivim svoja dva \u017eivota i konsekutivno (prvo sam \u017eivio tamo, a sada \u017eivim ovdje) i simultano (iako sad \u017eivim ovdje, mentalno \u017eivim i tamo). \u017divim svoja dva \u017eivota za cijenu jednog i to, u komercijalnom smislu i u datim prilikama, nije tako lo\u0161 aran\u017eman. Ali, i kad sam \u017eivio u Bosni \u017eivio sam dva \u017eivota, i onaj drugi je bio moj profesionalni \u017eivot, usmjeren prema Americi. Nekada sam iz Bosne prou\u010davao Ameriku dok se sada u svom \u010ditanju, istra\u017eivanju i pisanju usmjeravam od ameri\u010dkih studija ka balkanskim i ka Bosni. Nekad sam bio bosanski amerikanista; u Americi, postajem ameri\u010dki bosnista. Uvijek je uzbudljivije prou\u010davati ono \u0161to je udaljeno. Ali u jednom drugom smislu, moj prakti\u010dni, nastavni rad nije se bitno promijenio. Zapravo, tu sam napravio puni krug jer sada radim isto \u0161to i prije\u2014predajem engleski strancima.<\/p>\n
\u0160to du\u017ee \u017eivim u Americi to se vi\u0161e moje dvije zemlje pribli\u017eavaju jedna drugoj ili se \u010dak spajaju, tj. moja nova zemlja sve vi\u0161e po\u010dinje da li\u010di (ili tako bar osje\u0107am) na moju staru zemlju. Stvari i doga\u0111aji ovdje poprimaju d\u00e9j\u00e0 vu obrise, kao i moj stav prema njima. Pitam se je li to neka psiholo\u0161ka opsjena ili process istinskog prilago\u0111avanja. \u0160ta, ili ko, se promijenio? Moje pam\u0107enje stare zemlje? Nova zemlja? I jedno i drugo? Bilo kako bilo, ono \u0161to izgleda izvjesno jeste da ljudska priroda i priroda stvari izbijaju kroz povr\u0161inske razlike: kako vrijeme prolazi i novina i romansa Amerike blijedi, vidim i osje\u0107am ovdje vi\u0161e toga \u0161to me podsje\u0107a na raniji \u017eivot. Dvije zemlje po\u010dinju da nalikuju jedna drugoj u dubokom, op\u0161tijem smislu\u2014razlog kako za utjehu tako i za razo\u010darenje.<\/p>\n
Sudbina jednog imigranta: Dva \u017eivota za cijenu jednog<\/em> Kad postane\u0161 imigrant, izgubio si ili si na putu da izgubi\u0161 mnogo: svoju zemlju, svoj jezik, svoju kulturu, svoje prijatelje. Ali ti isto tako dobija\u0161 mnogo: novu zemlju, nove spoznaje, novo iskustvo, a mo\u017eda i nove prijatelje. Napetost izme\u0111u gubitka i dobitka\u2014rubrike rashoda i rubrike prihoda na ra\u010dunu tvog \u017eivota\u2014stvara ti dojam da \u017eivi\u0161 dva \u017eivota, jedan koji si ostavio […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[39],"tags":[],"class_list":["post-234","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-6-no-2-2011-april","contributor-omer-hadziselimovic","volume-6-no-2-2011-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=234"}],"version-history":[{"count":11,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":996,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/234\/revisions\/996"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=234"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=234"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=234"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"