Dokumentarni film \u201c\u0160trik za ve\u0161: Bosna i Hercegovina\u201d donosi razgovore sa \u017eenama iz Mostara koje su uzele u\u010de\u0161\u0107e u me\u0111unarodnom projektu \u201c\u0160trik za ve\u0161\u201d. Doti\u010dni projekat pokrenut je po\u010detkom 1990. na Cape Cod-u, dr\u017eava Massachusetts, u okviru gra\u0111anske inicijative koja je tada pozivala \u017eene \u2013 \u017ertve nasilja da kreiraju\u0107i motive na majicama javno uka\u017eu na zlostavljanja kojima su bile izlo\u017eene te da tako izraze svoja postraumatska iskustva. U duhu izvorne misije projekta, \u201c\u0160trik za ve\u0161: Bosna i Hercegovina\u201d donosi razgovore sa \u017eenama iz BiH, \u017ertvama organiziranog nasilja u nedavnim ratnim doga\u0111anjima. Deset intervjuisanih u\u010desnica projekta koje su u svojstvu za\u0161ti\u0107enih svjedokinja svjedo\u010dile protiv ratnog zlo\u010dinca Mla\u0111e Radi\u0107a, koji je u me\u0111uvremenu osu\u0111en na kaznu zatvora, progovorilo je otvoreno, nakon petnaest godina, o nasilju i stradanjima kojima su bile izlo\u017eene u koncentracionom logoru Vojno.<\/p>\n
Slu\u0161anje i svjedo\u010denje Postraumatski oporavak, u krajnjoj liniji, nije tek individualni \u010din, ve\u0107 tako\u0111e predstavlja kolektivni proces koji zahtjeva dijalog. Iziskuje kako odva\u017enost da se saslu\u0161a trauma drugog, tako i hrabrost da se drugome povjeri vlastita trauma. Iako je svjedo\u010denje o traumama proces koji zahtjeva slu\u0161aoca, mnogi nisu sposobni ili voljni da se suo\u010de s takvom vrstom svjedo\u010danstava. Zbog toga javne ispovjesti \u017ertava \u010desto nailaze na neku vrstu pre\u0161utnog otpora u dru\u0161tvu. Otpor prema suo\u010davanju sa nemilom istinom nastaje zbog razotkrivanja zlo\u010dina i nasilja u vlastitoj sredini, \u0161to predstavlja izvor neugodnosti ne samo za one koji iza tih zlo\u010dina stoje, ve\u0107 i za tzv. nijemu ve\u0107inu, tj. sve one koji doti\u010dna zlodjela pre\u0161utno toleri\u0161u. Takvima je \u201elak\u0161e\u201c pre\u0161utno tolerisati po\u010dinioca zlo\u010dina nego se postaviti kao svjedok na stranu \u017ertve, kako je to u svojoj znamenitoj knjizi \u201dTrauma i oporavak\u201d napisala Judith Herman, psihijatrica sa Harvarda:<\/p>\n Sve \u0161to zlo\u010dinac tra\u017ei je da posmatra\u010d ostane pasivan. On naime ra\u010duna sa univerzalnom ljudskom te\u017enjom da se o\u010di, u\u0161i i usta pred zlom dr\u017ee zatvoreni. \u017drtva, nasuprot tome, zahtjeva od svjedoka da s njom podijeli teret bola. \u017drtva tra\u017ei akciju, anga\u017eman i pam\u0107enje. <\/p><\/blockquote>\n Hermanova dalje nastavlja:<\/p>\n Nasilje se mo\u017ee nanositi, ponavljati, mo\u017ee mu se odupirati \u2013 mo\u017ee biti potisnuto, ali nikada ne mo\u017ee biti zaboravljeno. Uobi\u010dajna ljudska reakcija na zvjerstvo je njegovo potiskivanje iz svjesti. Neka zlodjela predstavljaju do te mjere stravi\u010dna prekora\u010denja dru\u0161tvenih normi da bi uop\u0161te mogla biti izgovorena: postaju neizreciva u pravom smislu rije\u010di. Zvjerstva se, me\u0111utim, ne mogu zakopati. Nagon da zvjerstva pred samima sobom osporavamo jednako je mo\u0107an kao i svijest da njihovo potiskivanje nije djelotvorno. Pam\u0107enje i kazivanje istine o svirepim doga\u0111ajima je preduslov za obnavljanje dru\u0161tvenog poretka kao i za oporavak pojedina\u010dnih \u017ertava.<\/p><\/blockquote>\n U prikazu koji je izi\u0161ao u New York Times<\/em>-u ova knjiga ozna\u010dena je kao \u201ejedno od najzna\u010dajnijih psihijatrijskih djela objavljenih nakon Freuda\u201d. Spoznaje profesorice Herman proizilaze iz njene klini\u010dke prakse sa ratnim veteranima i \u017ertvama seksualnog nasilja, tokom koje je otkrila da obje grupe imaju sli\u010dne simptome posttraumatskog stresa<\/em> koji nastaju kao posljedica potisnute traume. Me\u0111u njih spadaju uznemirenost, iznenadni \u201eupadi\u201c sje\u0107anja, ponovljeno pre\u017eivljavanje traumatskog doga\u0111aja, distanciranje i zatvaranje u sebe. Djelo Judith Herman mo\u017eemo uzeti kao klju\u010d za analizu i razumijevanje kazivanja u\u010desnica u projektu \u201c\u0160trik za ve\u0161: Bosna i Hercegovina\u201d.<\/p>\n Za javno izno\u0161enje istine treba hrabrosti, postoji u njemu uvijek odre\u0111eni rizik, ali i nada. U\u010desnice projekta \u201c\u0160trik za ve\u0161: Bosna i Hercegovina\u201d podsje\u0107aju nas da moramo razmisliti \u0161ta zna\u010di ne izlagati se<\/em> opasnosti. Rizik postoji u svakom javnom izno\u0161enju istine, ali taj je rizik vjerovatno i ve\u0107i u njenom pre\u0161utkivanju. \u0160utnja mo\u017ee biti bijeg i spas, ali mo\u017ee tako\u0111e voditi u ropstvo. \u0160utnja gu\u0161i ljudsku du\u0161u, uti\u010de na kvalitet odnosa sa drugima, uti\u010de na fizi\u010dko i psihi\u010dko zdravlje. \u0160utnja tako\u0111e podsti\u010de op\u0161tu nepravdu i pogoduje nasilni\u010dkim dru\u0161tvenim tendencijama tako \u0161to omogu\u0107ava po\u010diniocima zlodjela da ostanu neka\u017enjeni, \u010dim \u017ertve ostaju sasvim nemo\u0107ne, neza\u0161ti\u0107ene i obespravljene u dru\u0161tvu. Odlukom da javno progovore, pre\u017eivjele \u017ertve ne samo da sti\u010du svoj vlastiti glas, \u017ertve pri tom zajedni\u010dki stvaraju jedan novi dru\u0161tveni diskurs koji se suprostavlja pojedina\u010dnom i kolektivnom poricanju nasilja i reprodukciji agresije. Pre\u017eivjele \u017ertve \u010desto se susre\u0107u s otporom, javno izno\u0161enje svojih svjedo\u010danstava nije, naime, samo terapeutski nego prije svega politi\u010dki \u010din, te kao takav predstavlja svojevrsni zahtjev individue za mogu\u0107no\u0161\u0107u djelovanja. U djelu \u201cKnjiga smjeha i zaborava\u201d Milan Kundera ka\u017ee: \u201d\u010covjekova borba protiv nasilja je borba pam\u0107enja protiv zaborava\u201d.<\/p>\n Za svjedokinje nasilja u ovom dokumentarnom filmu najva\u017enije je da govore o stvarnim iskustvima kroz koje su pro\u0161le, da ih vi\u0161e ne potiskuju u sje\u0107anju i ne poku\u0161avaju od njih pobje\u0107i u zaborav. I dok jo\u0161 uvijek trpe od posljedica rata i trauma iz koncentracionog logora, izra\u017eavaju\u0107i pritom jasnu rije\u0161enost da nikad ne zaborave \u201c\u0161ta se dogodilo 1993\u201c, one tako\u0111e jo\u0161 uvijek posjeduju i odre\u0111enu nadu – izra\u017eenu rije\u010dima jedne od svjedokinja:<\/p>\n Bosna i Hercegovina je multietni\u010dka i multikulturna zemlja. Ja znam da se ovdje Hrvati osje\u0107aju kao podstanari. Bosanski Srbi imaju sli\u010dna osje\u0107anja. Oni moraju znati da je Bosna kao jedan orkestar. Ne mo\u017ee se svirati samo na jednom instrumentu, mora se svirati zajedno na svim – i biti zajedno, kao u orkestru. Samo ujedinjena Bosna mo\u017ee pre\u017eivjeti.<\/p><\/blockquote>\n Prilozi<\/em>: Translated by Nada Kurt Stojkovic and editors. Dokumentarni film \u201c\u0160trik za ve\u0161: Bosna i Hercegovina\u201d donosi razgovore sa \u017eenama iz Mostara koje su uzele u\u010de\u0161\u0107e u me\u0111unarodnom projektu \u201c\u0160trik za ve\u0161\u201d. Doti\u010dni projekat pokrenut je po\u010detkom 1990. na Cape Cod-u, dr\u017eava Massachusetts, u okviru gra\u0111anske inicijative koja je tada pozivala \u017eene \u2013 \u017ertve nasilja da kreiraju\u0107i motive na majicama javno uka\u017eu na zlostavljanja kojima su bile izlo\u017eene […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[182],"tags":[],"class_list":["post-2279","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-8-no-2-2013-april","contributor-susan-rose","volume-8-no-2-2013-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2279","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2279"}],"version-history":[{"count":38,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2279\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2553,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2279\/revisions\/2553"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2279"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2279"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2279"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n<\/strong><\/p>\n
\nLinkovi na YouTubeShorts: The Bosnia-Herzegovina Clothesline Project in Two Parts: Prvi Dio<\/a> i Drugi Dio<\/a>
\nDrugi dokumentarac prikazuje razgovor sa Mersidom \u010camd\u017ei\u0107, Bosankom koja \u017eivi u centralnoj Pensilvaniji. Poma\u017eu\u0107i nam u prevo\u0111enju ona je \u017eeljela i da ispri\u010da svoju pri\u010du.
\nDvodjelni dokumentarac (ukupno trajanje 20 min) je napravljen u saradnji sa \u201cCommunity Studies Center\u201d<\/a> (CSC) Dickinson College-a, a uradili su ga tamo\u0161nji studenti: Manuel Saralegui, Ahannon Sullivan, Gabriela Uassouf<\/em> pod vodstvom Susan Rose<\/em>, profesorice socilogije i direktorice CSC. Shannon Sullivan<\/em> je vodila razgovore u Bosni. Za sve dodatne informacije pogledajte: Global Clothesline Bog Website<\/a>.<\/p>\n
\n\u00a9 2013 Nada Kurt Stojkovic<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"