\u017dalbeno vije\u0107e Me\u0111unarodnog krivi\u010dnog suda za biv\u0161u Jugoslaviju oslobodilo je Mom\u010dila Peri\u0161i\u0107a, biv\u0161eg na\u010delnika General\u0161taba Vojske Jugoslavije (VJ), koji je prethodno osu\u0111en na 27 godina zatvora za ratne zlo\u010dine po\u010dinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. On je bio jedan od samo \u0161est zvani\u010dnika iz Srbije – Crne Gore koje je Ha\u0161ki sud optu\u017eio za ratne zlo\u010dine u Bosni. Bio je jedini pripadnik vrhovne komande Jugoslavenske narodne armije (JNA) ili VJ ikada optu\u017een za ratne zlo\u010dine u Hrvatskoj ili Bosni, te jedini oficir JNA iz Srbije ili Crne Gore ikada optu\u017een za zlo\u010dine po\u010dinjene u Bosni. Njegovo osloba\u0111anje zna\u010di da do danas Ha\u0161ki sud nije osudio nijednog zvani\u010dnika niti oficira Srbije \u2013 Crne Gore, te nijednog pripadnika JNA ili VJ za ratne zlo\u010dine po\u010dinjene u Bosni. Po svim standardima, ovo je ogromna gre\u0161ka Suda. Iako, o tome kakva je to ta\u010dno gre\u0161ka, da li je to gre\u0161ka Tu\u017eiteljstva ili sudaca, ili oboje, mo\u017ee se diskutovati.<\/p>\n
Peri\u0161i\u0107evo osloba\u0111anje uslijedilo je nakon nedavnih osloba\u0111anja Ante Gotovine i Mladena Marka\u010da iz Hrvatske i Ramu\u0161a Haradinaja sa Kosova. Ta prethodna osloba\u0111anja izazvala su pravi izljev bijesa kod srbijanskih politi\u010dara, na primjer predsjednika Tomislava Nikoli\u0107a, premijera Ivice Da\u010di\u0107a i predsjednika Generalne skup\u0161tine Ujedinjenih naroda Vuka Jeremi\u0107a, koji su ih osudili rekav\u0161i da su dokaz da je Ha\u0161ki sud antisrpski i\/ili politi\u010dki sud. Zapadni komentatori su se slo\u017eili u velikoj mjeri; slabo obavije\u0161teni hvalospjev Davida Harlanda, biv\u0161eg \u0161efa civilnih poslova UN-a u Bosni i Hercegovini od 1993. do 1995. godine, u kojem se podr\u017eavaju svi stari stereotipi srpskih nacionalista o Ha\u0161kom sudu i navodnoj antisrpskoj politici Zapada, objavljen je u \u010dasopisu New York Times<\/em> i privukao je veliki publicitet \u010dak i kod uglednih izvora. Ljudi koji su o\u010dito bili malo zadovoljni sa ne toliko slavnim radom Ha\u0161kog suda u posljednje dvije decenije sada su izmiljeli sa optu\u017ebama protiv njega.<\/p>\n Osloba\u0111aju\u0107a presuda tako visokom srbijanskom zvani\u010dniku, nakon osloba\u0111aju\u0107ih presuda dvojici visoko pozicioniranih Hrvata i jednom kosovskom Albancu, daje nove dokaze \u2013 ako su uop\u0107e bili potrebni \u2013 da Ha\u0161ki sud nije \u201eantisrpski\u201c. Peri\u0161i\u0107 ustvari nije ni prvi ni najvi\u0161i srbijanski zvani\u010dnik kojeg je oslobodio Ha\u0161ki sud; biv\u0161i predsjednik Srbije Milan Milutinovi\u0107 oslobo\u0111en je 2009. godine za ratne zlo\u010dine po\u010dinjene nad kosovskim Albancima.<\/p>\n Posljedica ovoga je da je sada Vlada Srbije napravila rapidnu promjenu u svom vi\u0111enju Suda. Premijer Da\u010di\u0107 (ujedno i predsjednik Socijalisti\u010dke partije Srbije koju je osnovao Slobodan Milo\u0161evi\u0107) na osloba\u0111aju\u0107e presude Gotovini i Marka\u010du izjavio je: \u201eOvo potvr\u0111uje tvrdnje onih koji ka\u017eu da Ha\u0161ki sud nije sud i da izvr\u0161ava politi\u010dke zadatke koji su prethodno zacrtani.\u201c Ali, njegova reakcija na osloba\u0111anje Peri\u0161i\u0107a je da \u201enegira optu\u017ebe za navodnu agresiju Vojske Jugoslavije na Bosnu i Hrvatsku.\u201c Ovaj drugi zaklju\u010dak se pojavio i kod Novinske agencije Sense, koja je detaljno pobrojala aktivnosti Ha\u0161kog suda i koja tvrdi da je \u201eMom\u010dilo Peri\u0161i\u0107 jedini vi\u0161i zvani\u010dnik iz Srbije i FR Jugoslavije kojeg je osudio Ha\u0161ki sud za zlo\u010dine u Bosni i Hercegovini. Slobodan Milo\u0161evi\u0107 je optu\u017een za te iste zlo\u010dine, pa se ova presuda mo\u017ee smatrati kao posthumno osloba\u0111anje Milo\u0161evi\u0107a za Sarajevo i Srebrenicu.\u201c<\/p>\n U ovim okolnostima, prirodno je da postoji isku\u0161enje za one na drugoj strani fronta od srpskih nacionalista \u2013 one koji su \u017eeljeli da se srbijanski po\u010dinitelji ratnih zlo\u010dina u Hrvatskoj i Bosni kazne i da \u017ertve dobiju pravdu \u2013 da vi\u010du nepravda i sami naprave rapidan zaokret u Da\u010di\u0107evom stilu. Isku\u0161enje, to jest, da ka\u017eu su ipak pristalice Milo\u0161evi\u0107a, \u0160e\u0161elja i Tu\u0111mana imale pravo, te da je Ha\u0161ki sud zaista samo kengurski sud \u010dije su presude politi\u010dke. Ali treba se oduprijeti tom isku\u0161enju, iz pragmati\u010dnih razloga ali i, \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, principijelnih.<\/p>\n Pragmati\u010dno, priznati da je Ha\u0161ki sud kengurski sud \u010dije su presude politi\u010dke zna\u010di predati ogromnu pobjedu onim ekstremistima \u2013 srpskim i hrvatskim, desnim i lijevim \u2013 koji su podr\u017eavali elemente koji su po\u010dinili ratne zlo\u010dine i koji su se uvijek oduprijevali poku\u0161ajima Suda da ih kazni. Ipak nije bezna\u010dajno to \u0161to su se \u2013 i u biv\u0161oj Jugoslaviji i na Zapadu \u2013 pristalice etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja, fa\u0161isti i ekstremisti uporno protivili Sudu, a liberali, demokrate i progresivci ga podr\u017eavali. Odbaciti legitimitet Ha\u0161kog suda i njegovih presuda zna\u010di negirati ne samo one presude koje nam se ne svi\u0111aju, nego i sve dobro \u0161to je postigao upravo ovaj Sud, uprkos svojim neporecivim brojnim pogre\u0161kama. Ha\u0161ki sud je bio prvi me\u0111unarodni sud koji je ustanovio da je masakr u Srebrenici \u010din genocida, te time probio put za priznavanje ove \u010dinjenice kod Me\u0111unarodnog suda pravde.<\/p>\n Odmah nakon osloba\u0111aju\u0107ih presuda Gotovini, Marka\u010du i Haradinaju, Ha\u0161ki sud je u decembru pro\u0161le godine osudio Zdravka Tolimira, pomo\u0107nika komandanta obavje\u0161tajne i sigurnosne slu\u017ebe Vojske Republike Srpske (VRS) za genocid, a na su\u0111enju je ustanovljeno da je grupa nad kojom je VRS vr\u0161ila genocid bila muslimansko stanovni\u0161tvo Isto\u010dne Bosne u cjelini \u2013 ne samo Srebrenice \u2013 te da su se djela genocida protezala i na \u017depu i na Srebrenicu. To je ogroman proboj za pravno priznavanje bosanskog genocida ne samo u Srebrenici. Ako se Peri\u0161i\u0107eva osloba\u0111aju\u0107a presuda odbaci kao politi\u010dka, onda se potkopava i presuda Tolimiru. Ne mo\u017eete imati oboje \u2013 pozdravljati presude sa kojima se sla\u017eete a osu\u0111ivati one sa kojima se ne sla\u017eete. Ha\u0161ki sud je ili legitiman sud ili ne.<\/p>\n \u0160to nas dovodi do stvari principa: istinski, legitiman sud mora imati pravo i sposobnost donositi osloba\u0111aju\u0107e presude, ali i osude. Ako je Ha\u0161ki sud zaista kengurski sud, svi oni koji su optu\u017eeni bili bi i osu\u0111eni. Umjesto toga, imamo dokaz istinskog pluralizma, sa panelom sudaca podijeljenih 2-1 i 3-2 u velikim predmetima, kao i \u017dalbeno vije\u0107e koje poni\u0161tava odluke Sudskog vije\u0107a. Bez obzira kakvi su njegovi politi\u010dki stavovi ili osobna naklonost, sudac Theodor Meron, predsjedavaju\u0107i sudac i u \u017dalbenom vije\u0107u koje je oslobodilo Gotovinu i Marka\u010da i u onom koje je oslobodilo Peri\u0161i\u0107a, i koji je sada pod udarom kritika zbog ovih osloba\u0111anja, u oba predmetaje bio samo jedan sudac u panelu od pet sudaca iz razli\u010ditih zemalja. On je bio jedini sudac koji je oslobodio Gotovinu i Marka\u010da na jednoj strani, i Peri\u0161i\u0107a na drugoj, ali nije bio \u010dlan \u017dalbenog vije\u0107a koje je oslobodilo Haradinaja. Samo jo\u0161 jedan sudac koji je bio \u010dlan \u017dalbenog vije\u0107a i u predmetu Gotovina-Marka\u010d i Peri\u0161i\u0107 bio je Carmel Agius, koji se sna\u017eno protivio osloba\u0111anju Gotovine i Marka\u010da, ali je podr\u017eao Peri\u0161i\u0107evo. Sudac Bakone Justice Moloto bio je predsjedavaju\u0107i i Sudskog vije\u0107a koje je osudilo Peri\u0161i\u0107a i Sudskog vije\u0107a koje je oslobodilo Haradinaja. U prvom slu\u010daju, imao je izdvojeno mi\u0161ljenje, ali je bio preglasan \u2013 to se desilo u septembru 2011. godine, skoro prije godinu i po. Stoga, s po\u0161tovanjem se ne sla\u017eem sa kolegom Ericom Gordyjem, koji iznosi argument da sve ove osloba\u0111aju\u0107e presude tvore dio konzistentne politike sudaca u ovom periodu.<\/p>\n Pristalice teorije zavjere (u koje ne uklju\u010dujem Erica) \u017eele ili da nas uvjere da su prvobitne optu\u017ebe za Gotovinu i Marka\u010da i njihove prvobitne osude jednostavno bile dobro razra\u0111ena obmana koja je otvarala put ovim kona\u010dnim, unaprijed odlu\u010denim osloba\u0111aju\u0107im presudama. Ili \u017eele da nas uvjere da kad god Ha\u0161ki sud proglasi osobu krivom onda je legitiman, a kad donese osloba\u0111aju\u0107u presudu, onda je to politi\u010dki \u010din. Ali sud koji samo progla\u0161ava krivicu a nikada ne osloba\u0111a nije pravi sud. \u010cak su i na Me\u0111unarodnom vojnom sudu u N\u00fcrnbergu na kojem se sudilo liderima nacisti\u010dke Njema\u010dke nakon Drugog svjetskog rata, troje od dvadeset \u010detvoro optu\u017eenih \u2013 tj. jedna osmina optu\u017eenih visoko pozicioniranih zvani\u010dnika nacisti\u010dke Njema\u010dke \u2013 oslobo\u0111eni. Svrha pravednog su\u0111enja je da nema pretpostavke o krivici i da se okrivljeni smatraju nevinima dok se ne doka\u017ee suprotno.<\/p>\n Ovaj autor je u pro\u0161losti kritikovao Ha\u0161ki sud za povla\u010denje pred srbijanskim opstrukcijama njegovog rada, navode\u0107i takve primjere kao neuspjeh da se podigne optu\u017enica protiv vode\u0107ih pripadnika udru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog poduhvata iz Srbije i Crne Gore; odbacivanje ta\u010dke optu\u017enice za genocid u predmetu Radovana Karad\u017ei\u0107a; te cenzura zapisnika Vrhovnog vije\u0107a odbrane. Me\u0111utim, osloba\u0111anje Peri\u0161i\u0107a nije dio tog \u0161ablona; on je ve\u0107 bio uhap\u0161en i osu\u0111en, tako da je prevazi\u0111en eventualni srbijanski otpor u njegovom slu\u010daju.<\/p>\n Jedno je optu\u017eiti Ha\u0161ki sud za traljave ili neprincipijelne kompromise i povla\u010denja, ali je sasvim druga stvar optu\u017eiti ga za la\u017eiranje krivice ili nevinosti osumnji\u010denih. Ako ostavimo odbacivanje dijela optu\u017enice kod Karad\u017ei\u0107a, ovaj autor nikada nije optu\u017eio Sud da je oslobodio nekog krivog ili osudio nevinog. Nisam, na primjer, kritikovao njegovu prvobitnu osudu u predmetu Gotovina i Marka\u010d. Niti sam kritikovao osloba\u0111anje Milutinovi\u0107a ili Miroslava Radi\u0107a (jednog od tri oficira JNA optu\u017eenog za masakr u vukovarskoj bolnici). Na neki na\u010din sam zaprepa\u0161ten da toliko ljudi, svih nacionalnosti i politi\u010dkih ubje\u0111enja, ima tako malo po\u0161tovanja prema principu da je kona\u010dna odluka o tome da li je neko nevin ili kriv ipak na sudu. Naravno, mogu\u0107e je i da sud u\u010dini pogre\u0161ku i da pravda podbaci. Ali podbacivanje pravde zahtijeva pa\u017eljivo obja\u0161njenje o tome kako je do toga do\u0161lo, a ne samo razdra\u017eljivu osudu.<\/p>\n U predmetu Peri\u0161i\u0107, su\u0161tina neslaganja izme\u0111u ve\u0107ine u Sudskom vije\u0107u i ve\u0107ine u \u017dalbenom vije\u0107u bila je \u0161to je ovo prvo smatralo da \u201eprema strategiji VRS nema jasne razlike izme\u0111u vojnog ratovanja protiv bosanskohercegova\u010dkih snaga i zlo\u010dina po\u010dinjenih nad civilima i\/ili osobama koje nisu aktivno u\u010destvovale u neprijateljstvima\u201c, a drugo zaklju\u010duje da \u201eVRS nije bila organizacija \u010dija su djela bila zlo\u010dina\u010dka per se; umjesto toga, bila je to vojska koja vodi rat\u201c, mada i ona koja je bila uklju\u010dena u zlo\u010dina\u010dke aktivnosti. Prema tome, Sudsko vije\u0107e je smatralo da nema jasne razlike izme\u0111u zakonitih i kriminalnih aktivnosti Vojske RS-a, a \u017dalbeno vije\u0107e je smatralo da ima.<\/p>\n Osim toga, Sudsko vije\u0107e je presudilo da, iako se ne mo\u017ee dokazati da je vojna pomo\u0107 koju je davao Peri\u0161i\u0107 Vojsci RS-a konkretno imala za cilj da podr\u017ei njene zlo\u010dina\u010dke a ne legalne aktivnosti, ipak, budu\u0107i da je jasno znao da \u0107e njegova pomo\u0107 biti upotrijebljena za zlo\u010dina\u010dke aktivnosti u Sarajevu i Srebrenici, kao i za legalne vojne ciljeve, progla\u0161en je krivim za pomaganje i podsticanje zlo\u010dina\u010dkih aktivnosti. Ali \u017dalbeno vije\u0107e je pak presudilo da, budu\u0107i da se nije moglo dokazati da je imao namjeru da njegova vojna pomo\u0107 bude upotrijebljena za zlo\u010dina\u010dke a ne legalne vojne ciljeve, nije mogu\u0107e proglasiti ga krivim za zlo\u010dina\u010dku nakanu, te stoga, krivim za pomaganje i podsticanje zlo\u010dina Vojske Republike Srpske.<\/p>\n Drugim rije\u010dima, malo je neslaganja dva Vije\u0107a u vezi sa \u010dinjenicama ovog predmeta (\u0161to se ti\u010de bosanskog dijela), a glavno neslaganje je u tome kakav se zaklju\u010dak mo\u017ee izvu\u0107i. Ovo neslaganje nije ekvivalentno onome izme\u0111u Sudskog vije\u0107a i \u017dalbenog vije\u0107a u predmetu Gotovine i Marka\u010da, kada su Vije\u0107a imala osnovno neslaganje po pitanju \u010dinjenica; tj. o tome da li je Hrvatska vojska namjerno granatirala civilne mete sa namjerom da ukloni srpsko stanovni\u0161tvo iz takozvane Krajine. U predmetu Peri\u0161i\u0107, \u017dalbeno vije\u0107e nije odbacilo nesigurno ubje\u0111enje zasnovano na prili\u010dno prividnom tuma\u010denju doga\u0111aja, kao \u0161to je to bio slu\u010daj kod osloba\u0111aju\u0107e presude Gotovini i Marka\u010du. Zauzvrat je donijelo druga\u010diji zaklju\u010dak o prirodi krivice od onoga koji je donijelo Sudsko vije\u0107e.<\/p>\n U ovom neslaganju, moje simpatije su u potpunosti na strani Sudskog vije\u0107a i pozdravljam izdvojeno mi\u0161ljenje suca \u017dalbenog vije\u0107a Liu Daquna koji je naveo da osloba\u0111anjem Peri\u0161i\u0107a \u017dalbeno vije\u0107e previsoko postavlja granicu za osude na osnovi pomaganja i podsticanja. Me\u0111utim, ostavimo po strani osobne simpatije, te na osnovu shvatanja da suci trebaju u potpunosti biti nepristrasni, zaklju\u010dci oba Vije\u0107a mogu se legitimno izvu\u0107i iz \u010dinjenica. Na\u017ealost, konzervativniji zaklju\u010dak \u017dalbenog vije\u0107a je taj koji ja predvi\u0111am da suci Ha\u0161kog suda obi\u010dno donose. Moj kolega Florian Bieber je pametno rekao da \u201ere\u0107i da nisu sve aktivnosti Vojske RS-a kriminalne je toliko ubjedljivo kao i kada se ka\u017ee da se mafija ne bavi samo kriminalom, pa podr\u017eati je ne zna\u010di da je to ‘pomaganje i podsticanje’ kriminala\u201c. Po toj analogiji, Peri\u0161i\u0107 se mo\u017ee usporediti sa mo\u0107nim biznismenom koji donira novac, vozila i imovinu dobrotvornoj organizaciji za koju se zna da je paravan za mafija\u0161ke aktivnosti. \u010cak i da zna stvarnu svrhu te organizacije, sudovi ga ne\u0107e tako lako osuditi. Na kraju krajeva, Al Capone je bio osu\u0111en samo za utaju poreza.<\/p>\n To nas dovodi do kona\u010dnog razloga Peri\u0161i\u0107evog osloba\u0111anja: predmet koji je protiv njega vodilo Tu\u017eiteljstvo, zasnivaju\u0107i se na modelu krivice koja je bila pravno kontraverzna, nije bio jak. Tu\u017eiteljstvo nije bilo u stanju dokazati njegovu namjeru da po\u010dini zlo\u010din, niti da je pomo\u0107 koju je davao Vojsci RS-a bila usmjerena za dalje zlo\u010dine. Nije bilo u stanju direktno ga povezati sa bilo kojim konkretnim zlo\u010dinom. Moglo je samo dokazati da je pomagao i podsticao vojsku \u2013 VRS \u2013 za koju je znao da u\u010destvuje u zlo\u010dinima, ali koja je u\u010destvovala i u legalnim vojnim aktivnostima.<\/p>\n Drugi razlog za\u0161to je ovaj predmet Tu\u017eiteljstva bio slab ti\u010de se pitanja komandne odgovornosti. Sudsko vije\u0107e je presudilo da Peri\u0161i\u0107 nije imao komandnu odgovornost nad snagama Vojske RS-a, ali da je imao takav autoritet nad \u201eSpskom vojskom Krajine\u201c (SVK \u2013 takozvani \u201ehrvatski Srbi\u201c), te da je pomagao i podsticao Vojsku RS-a koja je u\u010destvovala u zlo\u010dinima u Sarajevu i Srebrenici, te ga time osudilo za neka\u017enjavanje pripadnika SVK koji su granatirali Zagreb u maju 1995. godine, ubiv\u0161i i raniv\u0161i civile. Ali je Sudsko vije\u0107e priznalo da je Peri\u0161i\u0107 naredio SVK da ne granatira Zagreb, ali je ta naredba zanemarena, jer su odlu\u010dili da poslu\u0161aju naredbe Milana Marti\u0107a, \u201epredsjednika Republike Srpska Krajina\u201c, da granatiraju grad. Ovo implicitno priznavanje da Peri\u0161i\u0107 nije imao efektivnu komandnu odgovornost nad snagama SVK stvorilo je osnovu da \u017dalbeno vije\u0107e odbaci da ga osudi za ratni zlo\u010din u Zagrebu \u2013 pa se \u010dak i sudac Liu, koji je imao izdvojeno mi\u0161ljenje u osloba\u0111anju Peri\u0161i\u0107a za Sarajevo i Srebrenicu, slo\u017eio sa ve\u0107inom po ovoj ta\u010dki. Drugim rije\u010dima, Tu\u017eiteljstvo je odlu\u010dilo podi\u0107i optu\u017enicu protiv nekoga ko nije imao komandnu odgovornost nad snagama bosanskih Srba krivim za zlo\u010dine u Bosni (Sarajevo i Srebrenica) te samo nejasnu komandnu odgovornost nad snagama hrvatskih Srba krivim za zlo\u010dine u Hrvatskoj (Zagreb).<\/p>\n Kako sam i sam radio kao istra\u017eitelj ratnih zlo\u010dina na Ha\u0161kom sudu, nisam uop\u0107e iznena\u0111en da Tu\u017eiteljstvo nije uspjelo uvjeriti \u010detiri od pet sudaca (i jednog od tri u prvom Sudskom vije\u0107u). Op\u0107enito govore\u0107i, predmeti koji se odnose na visoko pozicionirane po\u010dinitelje daleko od zlo\u010dina\u010dke baze komplicirani su ako ne postoji jasna i precizna komandna odgovornost. Stoga, bilo je relativno lako izgraditi predmet protiv Milo\u0161evi\u0107a za ratne zlo\u010dine na Kosovu, gdje je njegova komandna odgovornost (jer je bio predsjednik Federativne republike Jugoslavije) bila jasna. Kompliciranije je uraditi to za Bosnu u kojoj (kao predsjednik Srbije) nije bio. U takvim slu\u010dajevima gdje dokazi de jure<\/em> odgovornosti nedostaju, tu\u017eitelji trebaju sna\u017ene dokaze de facto<\/em> odgovornosti.<\/p>\n Ali Peri\u0161i\u0107 nije bio Milo\u0161evi\u0107, Karad\u017ei\u0107 ili Mladi\u0107. Nije bio u vrhu srbijansko-crnogorskog-JNA vo\u0111stva koje je planiralo i poticalo ratove protiv Hrvatske i Bosne, a njegovo ime nije na spisku glavnih pripadnika Udru\u017eenog zlo\u010dina\u010dkog poduhvata navedenom u optu\u017enicama Milo\u0161evi\u0107u. Bio je komandant Artiljerijskog \u0161kolskog centra u Zadru u Hrvatskoj, a u januaru 1992. godine postao je komandant 13. Korpusa JNA, stacioniranog u Bile\u0107i u Hercegovini. U ovim ulogama koje su bile manje primarne va\u017enosti, direktno je u\u010destvovao u ratovima u Hrvatskoj i Bosni. Da je Tu\u017eiteljstvo odlu\u010dilo da ga optu\u017ei za ratne zlo\u010dine koje su po\u010dinile njegove snage u ovom periodu, vjerovatno bi bio osu\u0111en. Me\u0111utim, to se nije desilo.<\/p>\n Tri glavne faze masovnih ubistava koja su izvele srpske snage u bosanskom ratu bile su inicijalni srpski blitzkrieg u prolje\u0107e, ljeto i jesen 1992. godine, \u0161to je za rezultat imalo srbijansko osvajanje otprilike 70% bosanske teritorije; opsada Sarajeva koja je trajala od prolje\u0107a 1992. godine do jeseni 1995. godine; te masakr u Srebrenici u julu 1995. godine. U prvoj je bilo daleko najvi\u0161e \u017ertava; prema brojkama Istra\u017eiva\u010dko-dokumentacionog centra Mirsada Toka\u010de, vi\u0161e Bo\u0161njaka je ubijeno u Podrinju (Isto\u010dna Bosna) 1992. godine nego 1995. godine kada je po\u010dinjen masakr u Srebrenici. Pored toga, regularne srpske vojne snage koje su poduzele inicijalni blitzkrieg su do 19. maja 1992. godine formalno bile u sastavu JNA i ne samo de facto<\/em> nego i de jure<\/em> pod komandom i kontrolom Srbije i Crne Gore, u formi krnjeg jugoslavenskog federativnog predsjedni\u0161tva sa\u010dinjenog od \u010dlanova iz Srbije i Crne Gore, te visoke komande JNA\/VJ.<\/p>\n Da je Ha\u0161ko tu\u017eiteljstvo optu\u017eilo vrhovne komandante JNA i \u010dlanove jugoslavenskog Predsjedni\u0161tva (iz Srbije i Crne Gore) koji su komandovali tim srpskim snagama tokom blitzkriega, a prije toga napadom na Hrvatsku, bez sumnje bi uspjelo i direktna odgovornost Srbije za rat u Bosni bila bi pravno ustanovljena. Vjerovatniji bi bio uspje\u0161an ishod, s obzirom da je par tih ratnih zlo\u010dinaca bio toliko ljubazan da su \u010dak i objavili memoare ili dnevnike u kojima priznaju da su planirali rat.<\/p>\n Me\u0111utim, 19. maja 1992. godine, tek progla\u0161ena Federativna republika Jugoslavija (FRJ), koja se sastojala od Srbije i Crne Gore, formalno je povukla snage iz Bosne, a vojska bosanskih Srba – VRS \u2013formalno je osnovana. Time je prestala de jure<\/em> kontrola srbijanskog politi\u010dkog i vojnog vo\u0111stva nad snagama bosanskih Srba. Osim toga, Sudsko vije\u0107e koje je osudilo Peri\u0161i\u0107a presudilo je da ustvari srbijansko vo\u0111stvo u ovom periodu nije imalo ni de facto<\/em> kontrolu nad snagama bosanskih Srba \u2013 kao i Me\u0111unarodni sud prave u svojoj presudi donesenoj 2007. godine u predmetu Bosna protiv Srbije. Dogovor po kojem \u0107e ratovanje bosanskih Srba biti formalno neovisno od Beograda sklopljen je sa svjesnom namjerom srbijanskog vo\u0111stva da izbjegne optu\u017ebe za agresiju i umije\u0161anost u rat u Bosni. Naravno, Srbija je nastavila pru\u017eati znatnu finansijsku i vojnu pomo\u0107 snagama bosanskih Srba. Ali trebalo je biti jasno svakom po\u0161tenom istra\u017eitelju ratnih zlo\u010dina da \u0107e osu\u0111ivanje vojnih komandanata FR Jugoslavije za ratne zlo\u010dine u Bosni nakon 19. maja 1992. godine biti mnogo te\u017ei zadatak.<\/p>\n Mom\u010dilo Peri\u0161i\u0107 je postao na\u010delnik General\u0161taba Vojske FRJ, VJ, tek u augustu 1993. godine, a optu\u017enica Ha\u0161kog suda protiv njega pokriva samo aktivnosti iz tog perioda. Politiku pomo\u0107i Vojsci RS-a ustanovili su njegovi prethodnici, te iako je bio sna\u017ean pristalica te politike i o\u010dito ju je institucionalizirao, te\u0161ko da je bio njen arhitekt. \u010cak i u vezi sa opsadom Sarajeva \u2013 \u0161to je jedan od dva zlo\u010dina za koja se Peri\u0161i\u0107 teretio \u2013 srpsko ubijanje civila dostiglo je svoj vrhunac u prolje\u0107e i ljeto 1992. godine i znatno se smanjilo poslije, a naro\u010dito od vremena kada je Peri\u0161i\u0107 preuzeo komandu (prema Toka\u010dinim brojkama). Na\u010delnik General\u0161taba stoga je bio lo\u0161 izbor pojedinca koji se tereti za ratne zlo\u010dine u periodu od augusta 1993. godine; iako nije bio samo figura kao predsjednik Milutinovi\u0107 i imao je stvaran autoritet na poziciji od velikog zna\u010daja, na kraju krajeva bio je samo jedan od Milo\u0161evi\u0107evih zamjenjivih oficira; malo vi\u0161e od jednog zup\u010danika, iako povelik, u vojnoj ma\u0161ini, a naro\u010dito u dijelu ma\u0161ine \u010dije je krivica za stvarne ratne zlo\u010dine u to vrijeme bila sekundarna, budu\u0107i da je Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim prenio ve\u0107inu ubijanja na nekog drugog \u2013 Vojsku RS-a.<\/p>\n Da su ha\u0161ki tu\u017eitelji ikada shvatili hronologiju i organizaciju srpske agresije na Bosnu, mogli su izbje\u0107i ovako jadnu odluku. Ali jasno je iz memoara Carle del Ponte da je i ona uvijek to nejasno shvatala. Ona nebulozno pripisuje primarnu i jednaku odgovornost za rat u cjelini dvjema osobama \u2013 Slobodanu Milo\u0161evi\u0107u i Franji Tu\u0111manu, ali nije u stanju objasniti kako se ta odgovornost prevodi u formu u kojoj se vodio taj rat. Iako njoj pripada zasluga za izbjegavanje usko legalisti\u010dkog i pravni\u010dkog pristupa gonjenima za ratne zlo\u010dine i za poku\u0161aj da se sagleda ve\u0107a slika ovog rata \u2013 te time i za insistiranje na optu\u017ebama za genocid uprkos konzervativnom otporu nekih od njenih kolega \u2013 velika slika koju je ona vidjela bila je pogre\u0161na. Njena polazna ta\u010dka nije bila globalna sistemska analiza agresije, ve\u0107 o\u010dito veliki zlo\u010dini za koje je ona sama, kao nestru\u010dnjak za pitanja rata, znala \u2013 opsada Sarajeva i masakr u Srebrenici.<\/p>\n U svojim memoarima, biv\u0161a glasnogovornica Del Ponteove, Florence Hartmann sje\u0107a se da je Del Ponteova insistirala, izme\u0111u ostalog, da sam Milo\u0161evi\u0107 bude optu\u017een za Srebrenicu i Sarajevo, \u010demu su se protivili Geoffrey Nice i ostali, koji su se bojali da ne\u0107e uspjeti ubijediti suce u valjanost optu\u017ebe. Del Ponteova je dakle bila motivirana ne ba\u0161 pohvalnom \u017eeljom da osigura da srbijansko vo\u0111stvo ne izbjegne odgovornost za ubistva u Bosni, ali njena analiti\u010dka konfuznost je osigurala da se njen plan ne izvr\u0161i dobro. U svjetlu Peri\u0161i\u0107eve osloba\u0111aju\u0107e presude, Niceov oprez, po sje\u0107anju Hartmannove, \u010dini se u potpunosti opravdanim. Rekav\u0161i to, vrijedi ponoviti da je Peri\u0161i\u0107eva optu\u017eba obuhvatila samo period od augusta 1993. godine, kada je on bio na\u010delnik General\u0161taba, a ne period kada je zapravo zapo\u010dela srpska agresija i kada je po\u010dinjeno najvi\u0161e ubistava. Stoga, tvrdnje Da\u010di\u0107a i Novinske agencije Sense da ova presuda osloba\u0111a Milo\u0161evi\u0107a i Srbiju krivice za agresiju na Bosnu i Hrvatsku i za opsadu Sarajeva nisu utemeljene. Osim toga, kako je ve\u0107 re\u010deno, \u017dalbeno vije\u0107e nije ustvari promijenilo \u010dinjenice koje je ustanovilo Sudsko vije\u0107e: da je Vojska RS-a bila uklju\u010dena u zlo\u010dina\u010dke aktivnosti, u Sarajevu i Srebrenici, i da joj je vojska Srbije pomagala i podsticala je u tome.<\/p>\n Na twitteru, Luka Mi\u0161eti\u0107, advokat koji je uspje\u0161no zastupao Gotovinu, kratko spominje \u201etamno naslje\u0111e Carle del Ponte: Peri\u0161i\u0107, Haradinaj, Ori\u0107, Gotovina, \u010cermak, Marka\u010d, Bo\u0161koski, Halilovi\u0107 \u2013 sviju optu\u017eila CDP, svi oslobo\u0111eni.\u201c Neuspjeh Ha\u0161kog suda je u tome \u0161to Tu\u017eiteljstvo nije uspjelo da osigura osude onima protiv kojih je podiglo optu\u017enicu, a ne suci kojima su njegovi predmeti bili neubjedljivi.<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u017dalbeno vije\u0107e Me\u0111unarodnog krivi\u010dnog suda za biv\u0161u Jugoslaviju oslobodilo je Mom\u010dila Peri\u0161i\u0107a, biv\u0161eg na\u010delnika General\u0161taba Vojske Jugoslavije (VJ), koji je prethodno osu\u0111en na 27 godina zatvora za ratne zlo\u010dine po\u010dinjene u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. On je bio jedan od samo \u0161est zvani\u010dnika iz Srbije – Crne Gore koje je Ha\u0161ki sud optu\u017eio za ratne zlo\u010dine u Bosni. Bio […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[182],"tags":[],"class_list":["post-2272","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-8-no-2-2013-april","contributor-marko-attila-hoare","volume-8-no-2-2013-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2272","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2272"}],"version-history":[{"count":18,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2272\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2743,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2272\/revisions\/2743"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2272"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2272"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2272"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}