\u201cHalo?\u201d, javio se Sa\u0161a.<\/p>\n
\u201cHalo, ovdje Adin, halo…\u201d, poku\u0161ao sam nadglasati buku tramvaja koji je upravo prolazio kraj govornice.<\/p>\n
\u201cAdine, \u010dovje\u010de, ti si \u017eiv?! \u017div si, jebo te, \u017eiv! Odakle zove\u0161?\u201d<\/p>\n
\u201cIz Zagreba.\u201d<\/p>\n
\u201cAma, jasno mi je da zove\u0161 iz Zagreba. Kako si se izvukao? Mislio sam, \u010dovje\u010de, da si mrtav. Znam ta\u010dno gdje si bio, vidio sam na vijestima… Gdje se ta\u010dno nalazi\u0161?\u201d<\/p>\n
\u201cU govornici.\u201d<\/p>\n
\u201cPa nije, bolan, u Zagrebu jedna govornica! Gdje si sad?\u201d<\/p>\n
\u201cNe znam.\u201d<\/p>\n
\u201cPogledaj oko sebe, reci mi \u0161ta vidi\u0161, neki natpis ili… \u201d’<\/p>\n
“Kino Sloboda.\u201d<\/p>\n
\u201cDobro. Slu\u0161aj me: odmah sjedaj na devetku i kre\u0107i u smjeru Ljubljanice. Ja \u0107u te \u010dekati na Selskoj, to je predzadnja stanica.\u201d<\/p>\n
Sjedili smo u stanu kod Ru\u017eice, Sa\u0161ine prijateljice, poku\u0161avaju\u0107i amortizirati prve dojmove. Sa\u0161a je prije mjesec dana, uz pomo\u0107 filmskih trikova i crvenog kri\u017ea, uspio nekako pobje\u0107i iz opkoljenog Sarajeva. Za tih mjesec dana u Zagrebu, fizi\u010dki se poprili\u010dno oporavio. Ja sam prije mjesec dana dobio granatu direktno u rov, ali nekim \u010dudom nije me zaka\u010dio ni jedan geler. Zato mi je detonacija propuhala mozak u lobanji, ko\u0161tanu sr\u017e u skeletu i du\u0161u u ovih pedesetak kila na koje sam spao. Mjesec dana mi je trebalo dok sam se s uputnicom na kliniku Rebro dokoprcao do Zagreba. U glavi sam imao crnu rupu od detonacije i sedativa. Na Rebro me nisu htjeli primiti ni sa uputnicom. Na prijemnom odjeljenju, medicinska sestra mi je rekla: \u201cMi vas, Muslimane, kruhom, a vi nas, Hrvate, kamenom!\u201d Uop\u0107e se nisam uzrujavao. Sve mi je bilo svejedno. Jedino \u0161to sam htio, bilo je da odem u pizdu materinu iz tog rata. Smrti se vi\u0161e nisam bojao. \u201cNeka me pregazi tramvaj \u2013 u redu. Neka mi padne saksija na glavu \u2013 jeste apsurdno, ali i to je u redu. Ali da me neko kolje ili da me granata raznese, to ne. Ta zaboga, ve\u0107 je kraj dvadesetog stolje\u0107a, u svijetu se umire od side, a kod nas od no\u017ea, kao u srednjem vijeku.\u201d<\/p>\n
Kontao sam \u0161ta mi je \u010diniti. \u201cOvo Rebro je veliko, mora biti i neki doktor Musliman.\u201d I\u0161ao sam od vrata do vrata i \u010ditao imena lije\u010dnika. Prvi put u \u017eivotu nisam tra\u017eio \u010dovjeka, ve\u0107 muslimana. Brzo sam nai\u0161ao na jedna vrata na kojima je ime doktorice bilo muslimansko. Pokucao sam i imao sre\u0107e \u2013 zatekao sam je u ordinaciji. \u201cVi ste ta i ta?\u201d, rekao sam ime sa vrata. \u201cDa, izvolite.\u201d Ispri\u010dao sam joj svoju pri\u010du i doktorica se rasplakala. Onda je ona meni ispri\u010dala svoju. Godinama ve\u0107 radi na Rebru, ina\u010de porijeklom je iz Mostara. Pri\u010dala mi je o svojoj jedinoj sestri, koja je u Mostaru i koja… Ali ja nisam bio sposoban za plakanje.<\/p>\n
Rekla mi je: \u201cNapravit \u0107emo sve potrebne pretrage, uklju\u010duju\u0107i i CT, jedino ne znam kako \u0107u te smjestiti u bolnicu.\u201d<\/p>\n
\u201cNije potrebno. Imam gdje spavati.\u201d<\/p>\n
Nekoliko dana me je vodila za ruku po bolnici, od specijaliste do specijaliste. Na kraju mi je saop\u0107ila: \u201cTvoje zdravstveno stanje \u0107e se pobolj\u0161ati. U budu\u0107nosti bi jedino mogao imati problema sa pam\u0107enjem. Ne znam kako bih ti to rekla, ta detonacija ti je izbrisala odre\u0111ena mjesta u mozgu i vi\u0161e, vjerovatno, ne\u0107e\u0161 biti sposoban da u\u010di\u0161 i pamti\u0161 kao prije.\u201d<\/p>\n
\u201cTo je dobro. Ima puno stvari koje bih \u017eelio zaboraviti\u201d, poku\u0161ao sam se na\u0161aliti. Ja ina\u010de s tim svojim spretnim formulacijama po\u010desto znam ispasti dojmljivo glup.<\/p>\n
Kasnije tog istog dana, na ulici sam nabasao na jednog znanca iz Sarajeva koji mi je rekao da je i Sa\u0161a u Zagrebu i dao mi je broj na koji ga mogu dobiti. Odmah sam ga nazvao. \u010cim smo se na\u0161li i sredili prve dojmove, Sa\u0161a je izvukao \u0161tos papira sa pjesmama koje je pisao u Sarajevu. \u010citao sam jednu za drugom. Bile su o ubijanju i mr\u017enji, ali bez traga zla i mr\u017enje.<\/p>\n
\u201cIma\u0161 li ti kakvih pjesama?\u201d, upitao me je.<\/p>\n
\u201cJa sam bio u rovu, a tamo mi nije bilo do poezije\u201d, govorio sam izvla\u010de\u0107i iz zadnjeg d\u017eepa farmerki jednu jedinu pjesmu koju sam imao i koja mi se sama slo\u017eila u glavi u autobusu, na jednoj od trasa po ratom ra\u0161\u010dere\u010denoj Bosni, na tzv. koridoru spas<\/em>a ili bolje re\u010deno divokozjoj stazi<\/em> spasa. Pru\u017eio sam mu na \u010detvrtinu preslo\u017een papir.<\/p>\n \u010cim je pro\u010ditao, po\u010deo je da ska\u010de po stanu, da me grli i \u010destita. Bio sam iznena\u0111en njegovom reakcijom. Pohvale su mi prijale, iako sam bio svjestan da je Sale uvijek bio sklon pretjerivanju. Zgrabio je telefon, zna\u010dajno me pogledao i po\u010deo okretati broj. Kad mu se s druge strane neko odazvao, rekao je: \u201cToma\u017e, slu\u0161aj kako se pi\u0161u pjesme.\u201d Smjesta je po\u010deo \u010ditati moju pjesmu u telefonsku slu\u0161alicu. Valjda mu je glas s druge strane rekao da je pro\u010dita ponovo, pa je pro\u010ditao jo\u0161 jednom. Nakon toga, Sa\u0161a je minutu-dvije \u0161utio i slu\u0161ao svog sugovornika. Onda mu je rekao: \u201cOk, poslat \u0107u ti to sutra\u201d, kona\u010dno se pozdravio i polo\u017eio slu\u0161alicu. Jo\u0161 dok su razgovarali, pretpostavio sam da bi to mogao biti poznati pjesnik iz jedne od novonastalih balkanskih dr\u017eavica.<\/p>\n \u201cRekao mi je da mu tu pjesmu fotokopiram i odmah po\u0161aljem. Toma\u017e za par dana ide u Njema\u010dku, na nekakve literarne susrete. Tu pjesmu ho\u0107e da prevede i tamo pro\u010dita\u201d, prepri\u010davao mi je Sa\u0161a. \u201eAma, kakav te Krakov spopao?!\u201d<\/p>\n \u201cZna\u0161 li ti, \u010dovje\u010de, ko je sve tamo studirao?\u201d, pa krenu nabrajati: te Tesla, te Andri\u0107, te ovaj, te onaj…<\/p>\n \u201cA zna\u0161 li ti kakvo pivo imaju u Pragu, i kakve \u017eene?\u201d<\/p>\n Morali smo se brzo odlu\u010diti, u Zagrebu nam je doslovno po\u010delo gorjeti pod nogama. Izabrali smo Prag. Vi\u0161e se ne sje\u0107am za\u0161to, ali putovali smo odvojeno: Sa\u0161a je otputovao avionom, preko Be\u010da, a ja vlakom, dva dana poslije, preko Budimpe\u0161te. Bio sam s\u00e2m u kupeu. Negdje kod ma\u0111arske granice, probudio me je kondukter i rekao: \u201cGospodine, probudite se. U kupeu pored va\u0161eg su rumunski \u0161verceri. Ako primijete da spavate, pokrast \u0107e vas.\u201d Rekao sam: \u201cHvala na upozorenju, ali ja nemam ni\u0161ta \u0161to bi mi mogli ukrasti.\u201d Gledao sam u svoju torbicu. U njoj sam imao par \u010darapa, ga\u0107a i nekoliko knjiga pjesama koje sam budza\u0161to kupio u Zagrebu \u2013 knjige srpskih i bosanskih izdava\u010da su takore\u0107i dijelili d\u017eabe, naro\u010dito one pisane \u0107irilicom<\/em>. Jedino sam morao paziti na paso\u0161, \u0161to je bilo gotovo smije\u0161no. Putovao sam sa paso\u0161em dr\u017eave koja de facto vi\u0161e nije postojala, ali koja se jo\u0161 uvijek nije prestajala raspadati u krvi. Njeno raspadanje mi je li\u010dilo na metastazu u kojoj patogene \u0107elije pro\u017ediru zdrave i nastavljaju se nekontrolirano razmno\u017eavati, sve dok kona\u010dno i one same ne pocrkaju s umiru\u0107im organizmom. Fuj!<\/p>\n Vrata kupea otvorio je omaleni pijani Rumun. Ne\u0161to je promrljao, iz \u010dega sam sku\u017eio da tra\u017ei cigaretu. S\u00e2m sam izvadio jednu iz kutije i pru\u017eio mu je, \u0161to ina\u010de ne \u010dinim. Nisam htio da mi on svojim prstima dira cigarete, osje\u0107ao sam prema njemu, onako pijanom i neurednom, ga\u0111enje. Oti\u0161ao je. Desetak minuta kasnije, ponovo se pojavio tra\u017ee\u0107i jo\u0161 jednu cigaretu. Rekao sam: \u201cNe!\u201d Tad je primijetio moju bocu s vodom, koja je stajala na stoli\u0107u ispod prozora. Sjeo je preko puta i \u010dilo uzviknuo: \u201cVotka!\u201d Boca je bila od bezbojnog stakla i bez etikete. \u201cNije votka, kretenu, a nisam ti ni rekao da mo\u017ee\u0161 sjesti.\u201d Nije me razumio, ili se mo\u017eda samo pravio. Svejedno. Ponovio je \u201cVotka!\u201d i posegnuo rukom za bocom. Sko\u010dio sam, \u0161\u010depao ga za vrat i, izbaciv\u0161i ga iz kupea, napucao ga nogom u guzicu.<\/p>\n Jest da sam imao svega pedesetak kila \u017eive vage, ali u to vrijeme sam u sebi imao jo\u0161 i 250 kila ludila pride. A ni taj tip nije bio puno te\u017ei od mene, \u0161aka jada. \u201cAko se vrati s pajda\u0161ima, dat \u0107u im staklenu votku po glavi\u201d, mumljao sam bijesno u sebi.<\/p>\n Tip se nije vratio. Umjesto njega, u kupe su uskoro u\u0161li \u010dehoslova\u010dki carinici. Pijane \u0161vercere iz susjednog kupea ostavili su na miru, ali zato su mene, sa problemati\u010dnim paso\u0161em i sumnjivo malom prtljagom, izveli iz vlaka. Odveli su me u carinarnicu, odnijeli paso\u0161 na kontrolu i ostavili me \u010dekati u prljavom hodniku s prozorom na kojem su bile re\u0161etke. Nisam se previ\u0161e uzrujavao, najva\u017enije u tom trenutku mi je bilo da se na hodniku moglo pu\u0161iti i da sam imao dovoljno cigareta. Rekao sam im: \u201cOti\u0107i \u0107e mi vlak.\u201d A oni: \u201cDo\u0107i \u0107e novi.\u201d \u201cSva sre\u0107a, bra\u0107a Slaveni, pa se razumijemo\u201d, pri\u010dao sam s\u00e2m sa sobom pu\u0161e\u0107i i \u0161etkaju\u0107i se gore-dolje po hodniku. Kona\u010dno su me pozvali unutra na ispitivanje. Na pitanje: \u201cSvrha putovanja?\u201d, odgovorio sam lakonski: \u201cTurizam!\u201d Nakon dva-tri sata su me zaista pustili, a uto je do\u0161ao i slijede\u0107i vlak za Prag. Na rastanku me je jedan od carinika \u010dak potap\u0161ao po ramenu i vrlo ljubazno pozdravio.<\/p>\n Oko pola pet ujutro, stigao sam na glavnu \u017eeljezni\u010dku stanicu u Pragu. U Zagrebu mi je jedan tatin prijatelj platio voznu kartu za Prag u jednom smjeru i dao mi jo\u0161 300 DM, da mi se na\u0111e. U d\u017eepu sam, ko zna otkud, imao i tridesetak \u010dehoslova\u010dkih kruna u kovanicama. Od Sa\u0161e, koji me je trebao do\u010dekati na stanici, nije bilo ni traga. Kasnio je, po svom starom obi\u010daju. Nisam znao \u0161ta da radim, pa sam za si\u0107u kupio limenku piva. Bio je to Staropramen za 25 kruna. Sa\u0161a se pojavio tek u devet. On je, ina\u010de, razmi\u0161ljao vrlo brzo, uvijek br\u017ee od drugih ljudi, i umio je vidjeti po nekoliko poteza unaprijed, ali je zato sve tzv. normalne svakodnevne stvari obavljao sa velikim zaka\u0161njenjem. I dozlaboga \u0161eprtljavo. Njega je, po prethodnom telefonskom dogovoru, prije dva dana do\u010dekala moja prijateljica J\u00ed\u0159ina, lijepa i poduzetna \u010cehinja, koju sam u predratna vremena upoznao na Jadranu. Da nje nije bilo, ne znam \u0161ta bismo. Nikoga drugog u Pragu nismo poznavali. Smjestila nas je u biv\u0161i studentski dom koji je, nakon pada komunizma, zakupila i preuredila u hostel. J\u00ed\u0159ina nam je dala na tjedan besplatnu dvokrevetnu sobu s doru\u010dkom i besplatnim kori\u0161tenjem telefona, da mo\u017eemo preko novinskih oglasa tra\u017eiti sobu u najam.<\/p>\n Nakon \u010detiri-pet dana, na\u0161li smo jeftinu sobu kod biv\u0161eg gimnasti\u010dara, nekada\u0161njeg vrhunskog sportiste, a tada\u0161njeg fizikanera na gra\u0111evini i alkoholi\u010dara. Gazdu smo od milja zvali Bohu\u0161. Bio je dobrodu\u0161an, ali u pijanom stanju nepodno\u0161ljiv. Stan je bio depresivan, gazda o\u010dajan, a nas dvojica doslovno izbezumljeni od svojih ratnih i izbjegli\u010dkih u\u017easa. Gazda za nas nije imao posteljinu, a mi nismo imali novca da je kupimo. Osim toga, u stanu je bila samo nekakva stara poluatomatska, bolje re\u010deno ru\u010d na, ve\u0161ma\u0161ina koju smo Sa\u0161a i ja odmah prozvali \u201cperestrojka\u201d. Takvo \u010dudo od tehnike dotada nismo vidjeli. Mogla je, eventualno, dobro poslu\u017eiti jo\u0161 samo kao eksponat u nekom tehni\u010dkom muzeju. Jednom sam u njoj poku\u0161ao oprati ono malo bijelog ve\u0161a \u0161to sam imao: po\u017ederala mi je dvije potko\u0161ulje. Bio sam na\u010disto popizdio i otada je vi\u0161e nisam ni probao koristiti. Problem nam je opet rije\u0161ila J\u00ed\u0159ina, odnosno njen mu\u017e. Njen mu\u017e je bio doktor u ogromnoj prigradskoj bolnici, nedaleko od na\u0161eg kvarta. Predlo\u017eio nam je: \u201cNajjednostavnije \u0107e biti da po poste ljine dolazite kod mene u bolnicu. Budu\u0107i da \u010desto imam no\u0107ne slu\u017ebe, redovno dobijam \u010diste posteljine. Dat \u0107u vam svakom po komplet, svaki tjedandva \u0107ete mi vra\u0107ati prljave i dolaziti po \u010diste. Ne morate ni\u0161ta kupovati, niti se zafrkavati sa pranjem i peglanjem.\u201d Tako je i bilo. Tu godinu \u0161to smo stanovali kod Bohu\u0161a spavali smo u posteljinama na kojima je indigomodrom bojom bilo otisnuto ime bolnice, pe\u010dat i broj posteljine. Te godine sam pisma izbjeglim prijateljima po bijelome svijetu zapo\u010dinjao rije \u010dima: \u201cOva sedmica mi zapo\u010dinje sa brojem 7 (Kuko\u010d)…\u201d Ili: \u201cOve sedmice se budim sa brojem 5 (Sretenovi\u0107)…\u201d<\/p>\n Upisali smo se na vrhunski i stravi\u010dno skupi akademski te\u010daj \u010de\u0161kog jezika, koji su poha\u0111ali prete\u017eno strani postgradualni studenti. Naravno, primili su nas besplatno, kao osobe sa ratnog podru\u010dja. Ve\u0107 nakon par sedmica sam morao napustiti kurs da bih se mogao zaposliti. Posao sam na\u0161ao u radionici ko\u017ene galanterije. Svaki dan sam stajao po osam sati uz ko\u017earski stroj, biraju\u0107i ko\u017ee odre\u0111ene kvalitete i debljine, te od njih krojio i izrezivao dijelove za ta\u0161ne, ruksake, nov\u010danike i sli\u010dne pizdarije. Budu\u0107i da je ko\u017ea skupa, strogo se vodilo ra\u010duna da bude \u0161to manje otpadaka. Svaka gre\u0161ka se odbijala od pla\u0107e koja je bila za tre\u0107inu manja od mjese\u010dne \u0161kolarine za te\u010daj jezika koji sam zbog tog posla morao napustiti. To je bilo za \u201cbogu plakati\u201d: onakva \u0161kola! Sa\u0161a je imao minimalnu rezervu novca, a povremeno bi ga se sjetio poneki prijatelj i poslao mu koju marku. Meni nije imao ko. Putovao sam tako svaki dan s jednog na drugi kraj Praga, od stana do radionice i nazad. Sat do posla, osam i po sati na poslu. I opet natrag. U sredstvima gradskog prevoza u\u010dio sam napamet \u010de\u0161ke rije\u010di iz d\u017eepnog rje\u010dnika. Kod ku\u0107e sam se poku\u0161avao odmoriti, ali izle\u017eavanje u depresijama nije ba\u0161 najbolji odmor. Ponekad sam poku\u0161avao sastaviti pjesmu. Sa\u0161a je za to vrijeme nastavio poha\u0111ati te\u010daj, zatvarao se u stanu, \u0161trebao i ludio za djevojkom koja mu je ostala u opkoljenom Sarajevu. I naravno, pisao je pjesme. Kako smo tek bili do\u0161li u Prag, nismo jo\u0161 znali da smo se obreli u gradu sa najve\u0107om specijaliziranom slavenskom bibliotekom na svijetu. Nismo imali \u0161ta \u010ditati \u2013 pa smo pisali. Jednog dana Sale mi je izlo\u017eio jedan od svojih mnogobrojnih genijalnih<\/em> planova: \u201cBudu\u0107i da nemamo \u0161ta \u010ditati, jedan dan ja moram napisati pjesmu, da ti ima\u0161 \u0161ta \u010ditati, a drugi dan ti mora\u0161 napisati pjesmu, da ja imam \u0161ta \u010ditati.\u201d<\/p>\n Da skratim: izjedali su nas stravi\u010dna besparica i \u010damotinja, a bili smo mladi i \u017eeljni svega. Sale je neprekidno ne\u0161to predlagao. Na primjer: kako da se dva momka \u0161to bolje provedu za \u0161to manje para. \u201cNa\u0161ao sam latinoameri\u010dki no\u0107ni klub. Upad je 15 kruna, pivo 10. Odemo posljednjim metroom u grad, u klubu smo u pono\u0107. Platimo ulaz. Svakih sat vremena popijemo po jedno pivo, plus po kutija cigareta \u0161to ispu\u0161imo \u2013 i tako do pet ujutro, do prvog metroa, ne\u0107e nas iza\u0107i ni po sto kruna!\u201d \u201cAli otkud nam po sto kruna?\u201d, pitao sam. Ili kad sam se jednog dana izgnjavljen vratio sa posla, do\u010dekao me je na vratima: \u201cImam plan! Sad \u0107emo nas dvojica lijepo napisati pismo Toma\u017eu. Kad sam ga zvao iz Zagreba, s\u00e2m se ponudio da mi po\u0161alje ne\u0161to para, za prvu pomo\u0107 u izbjegli\u0161tvu. On mi je prijatelj. Uostalom, zna nas obojicu, sje\u0107a\u0161 se samo koliko mu se svidjela tvoja pjesma. Zna u kakvoj smo situaciji, bla, bla… bit \u0107e dovoljno da mu samo izme\u0111u redova nazna\u010dimo, bla, bla…\u201d<\/p>\n \u201cSale, nemoj to raditi.\u201d<\/p>\n \u201cA \u0161to da ne? On je slavan i bogat. Prijatelj mi je.\u201d<\/p>\n \u201cNovac ne\u0107e\u0161 dobiti, a izgubit \u0107e\u0161 prijatelja.\u201d<\/p>\n \u201cKako ti to mo\u017ee\u0161 znati, kad ga ne poznaje\u0161?\u201d<\/p>\n \u201cPa \u010ditao sam ga. Znam taj tip ljudi.\u201d<\/p>\n \u201cDe, Adine, nemoj me, bogati, zajebavati. Nisi baba gatara.\u201d<\/p>\n Saleta sam znao godinama. Uvijek je htio da se sa mnom posavjetuje, ali nikad nije poslu\u0161ao moj savjet. Osim jednom \u2013 da odemo iz Zagreba u Prag, a ne u Krakov. Ja nisam imao volje za te uzaludne rasprave s njim i zavr\u0161io sam rije\u010dima: \u201cPi\u0161i mu \u0161to god ho\u0107e\u0161, samo mene ni slu\u010dajno nemoj spominjati.\u201d Kad sam se nakon nekoliko dana vratio s posla, u stanu sam zatekao potpuno o\u010dajnog Sa\u0161u. Pu\u0161io je i nervozno hodao, gotovo pla\u010du\u0107i.<\/p>\n \u201c\u0160ta se dogodilo?\u201d, upitao sam ga u\u017easnut, strepe\u0107i od lo\u0161ih vijesti iz Bosne.<\/p>\n \u201cNi\u0161ta\u201d, rekao je.<\/p>\n \u201cNemoj me levatiti, \u0161ta je bilo?\u201d<\/p>\n Jo\u0161 malo se ne\u0107kao i onda mi je pru\u017eio razglednicu iz Ljubljane koju je tog dana primio. Bila je od Toma\u017ea.<\/p>\n \u201cAma, jebo te to, ja sam se upla\u0161io da se stvarno ne\u0161to dogodilo.\u201d<\/p>\n \u201cPro\u010ditaj \u0161ta mi je napisao!\u201d<\/p>\n \u201c\u0160ta imam \u010ditati, \u010dovje\u010de, \u0161ta si o\u010dekivao?\u201d<\/p>\n Toma\u017e mu je pisao u stilu kako ga razumije, kako i on sam zadnjih mjeseci ima problema… sve same trice i ku\u010dine. Jedino \u0161to je od sadr\u017eaja na pole\u0111ini razglednice bilo napisano jasno i bez uvijanja, bilo je, da treba zapo\u010deti raditi na novoj zbirci pjesama, za koju je dobio nekakvu stipendiju, ali da se ne mo\u017ee odlu\u010diti gdje da je ide pisati: u Barcelonu ili u Prag… pa, kao, pita Sa\u0161u, \u0161ta ima u Pragu…<\/p>\n \u201cSale, to me ne zanima. Nemoj mi se jadati. Bje\u017ei mi s o\u010diju, da te ne gledam takvog. Ja ne mogu sebi dozvoliti luksuz da se sjebavam zbog takvih stvari.\u201d<\/p>\n Naredna dva-tri dana Sale je zbog toga bio bolestan, a ja sam ga nemilosrdno ignorirao. \u010cetvrti ili peti dan, kad sam se vratio ku\u0107i s posla, do\u010dekao me je na vratima sa \u0161irokim osmijehom i maltene plehmuzikom.<\/p>\n \u201cOoo, dragi Adine, pa gdje si ti? Ja sam nam pripremio malo sijelo, a tebe nigdje, da nisi na\u0161ao kakvu u toj svojoj ko\u017eari?\u201d<\/p>\n S pika sam znao da je napisao dobru pjesmu, samo jo\u0161 nisam znao o \u010demu i koliko je dobra. Dopratio me je do kuhinje. Na stolu je stajao serviran tanjuri\u0107, na njemu dva, na kri\u0161ke izrezana paradajza, ona skupa i lijepa, bez okusa, \u017eilavi poput gume. Na tanjuri\u0107u je le\u017eao i komadi\u0107 balkanskog sira, lijepo izaran\u017eiran na \u0161nitice. Pored je stajala pljoskica od 3 deca nekakve jeftine moravske \u0161ljivovice.<\/p>\n Sjeo sam i rekao: \u201cHajde, poka\u017ei mi \u0161ta ima\u0161.\u201d<\/p>\n Slabo pamtim i vlastite stihove, ali ta pjesma, sastav ljena od nekoliko pra\u0161kih slika i situacija kroz koje smo zajedno prolazili, odmah mi se urezala u pam\u0107enje. Od prvog stiha obra\u0107ao se svom prijatelju koji se dvoumio da li da ode pisati svoju novu zbirku pjesama u Prag ili u Barcelonu: \u201cU Pragu mo\u017ee\u0161 vidjeti ekskurziju slijepaca kako bijelim ticalima premjeravaju elokvenciju turisti\u010dkog vodi\u010da: goti\u010dke portale, baroknu svedenost volumena…\u201d<\/em> U Pragu se tako\u0111e mo\u017ee vidjeti kako: \u201cU latinoameri\u010dkom no\u0107nom klubu, kraj pijanih Ke\u010dua poleglih po stolovima, oko pola \u010detiri, tonu u bezna\u0111e pra\u0161ke djevojke kao bosanski gradi\u0107i na radijskim vijestima…<\/em>\u201d Ukratko, \u010dovjek u tom Pragu mo\u017ee vidjeti sva\u0161ta, samo ako to stvarno \u017eeli \u2013 pa makar bio i slijep. Na kraju pjesme mu Sa\u0161a ipak savjetuje da ostane kod ku\u0107e.<\/p>\n \u201c\u0160ta misli\u0161, da mu po\u0161aljem tu pjesmu?\u201d<\/p>\n \u201cPo\u0161alji \u2013 i ne\u0107e ti se vi\u0161e nikada javiti\u201d, odgovorio sam.<\/p>\n Pjesma je poslana, odgovor nikad nije stigao. Uostalom, ubrzo nakon toga promijenili smo i adresu. Odselili smo se od na\u0161eg Bohu\u0161a. Oti\u0161li smo iz stana koji nije bio bolnica, ali je bio ludnica. Odselili smo se iz dan\u00e2 u kojima smo no\u0107u bje\u017eali u snove, u\u0161u\u0161kani u posteljine i jastu\u010dnice s otisnutim indigomodrim imenom bolnice i brojem.<\/p>\n Promijenili smo stan i kupili nove posteljine.<\/p>\n (2005)<\/p>\n \u00a9 2013 Adin Ljuca<\/p>\n Notes<\/p> \u201cHalo?\u201d, javio se Sa\u0161a. \u201cHalo, ovdje Adin, halo…\u201d, poku\u0161ao sam nadglasati buku tramvaja koji je upravo prolazio kraj govornice. \u201cAdine, \u010dovje\u010de, ti si \u017eiv?! \u017div si, jebo te, \u017eiv! Odakle zove\u0161?\u201d \u201cIz Zagreba.\u201d \u201cAma, jasno mi je da zove\u0161 iz Zagreba. Kako si se izvukao? Mislio sam, \u010dovje\u010de, da si mrtav. Znam ta\u010dno gdje si bio, vidio sam na vijestima… […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[182],"tags":[],"class_list":["post-2267","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-8-no-2-2013-april","contributor-adin-ljuca","volume-8-no-2-2013-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2267","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2267"}],"version-history":[{"count":19,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2267\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2550,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2267\/revisions\/2550"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2267"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2267"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2267"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\nIspostavilo se da nisam samo ja bio taj koji je htio nestati bestraga. Htio je to i Sa\u0161a. U Zagrebu nije bila ba\u0161 najprijatnija i najprijateljskija atmosfera. Prijetila je opasnost da nas na ulici uhvati policija, presvu\u010de u uniforme i vrati u Bosnu u rat. Ali ni oti\u0107i se vi\u0161e nije moglo tek tako. U to vrijeme hrvatska pograni\u010dna policija vra\u0107ala je s granice sve za rat sposobne mu\u0161karce koji nisu imali specijalnu dozvolu za izlazak, a zapadni svijet se ve\u0107 opametio i prestao primati bez vize ljude sa paso\u0161ima raspadaju\u0107e zemlje. Istok je, po obi\u010daju, kasnio za Zapadom. Mogli smo birati izme\u0111u Ma\u0111arske, Rumunije, Bugarske, \u010cehoslova\u010dke, Poljske, da dalje ne nabrajam. Dogovorili smo se da idemo zajedno, ali Sale je insistirao na Krakovu, a ja na Pragu.<\/p>\n