<\/p>\n
Dr\u017eavna obilje\u017eja Bosne i Hercegovine sa ljiljanima (grb i zastava) koja su bila u upotrebi tokom rata 1992-1995. i nekoliko poratnih godina, svojevremeno su po diktatu Me\u0111unarodne zajednice zamijenjena novim koja su i danas na snazi. Umjesto zlatnih ljiljana koji su stotinama godina bili simbol svega onoga kroz \u0161to su Bosna i Hercegovina i njen narod pro\u0161li, osobito u posljednjem ratu, Bosni je odre\u0111ena novokomponirana zastava i grb koji nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko s njenom hiljadugodi\u0161njom historijskom tradicijom. S obzirom da je to nametnuto, jer se narod o tome nije izja\u0161njavao, malo je vjerojatno da \u0107e nova obilje\u017eja ikada postati ono \u0161to su bila dosada\u0161nja sa ljiljanima. Gra\u0111anska du\u017enost, me\u0111utim, nala\u017ee gra\u0111anima da iskazuju du\u017eno po\u0161tovanje prema obilje\u017ejima koja su na snazi, \u0161to ne spre\u010dava zainteresirane da rade na tome da se povrate ona sa ljiljanim i da Bo\u0161njacima budu opet ono \u0161to su im bili stotinama godina. <\/p>\n
Ima puna razloga da Bo\u0161njaci budu nezadovoljni nametnutim rje\u0161enjem nove bosanske zastave i grba. Nisu u pitanju boje i izgled. One su mogle biti ma kakve, nego je problem \u0161to je narodu oduzeto pravo da se slu\u017ei svojim autenti\u010dnim obilje\u017ejima pod kojima su se borili, ginuli i veselili njegovi preci od prije 700, 800, 900 i vi\u0161eg godina. Li\u0161iti jedan narod tako duge i bogate tradicije ima te\u017einu kulturocida. To tim vi\u0161e \u0161to nije uzeto u obzir objektivno stanje problema kada se pri\u0161lo rje\u0161avanju dr\u017eavnih obilje\u017eja postdejtonske Bosne. Ne mogu se, naime, dr\u017eavna obilje\u017eja jedne zemlje uzeti u istu ravan sa obilje\u017ejima susjednih zemalja kojima se na bosanskohercegova\u010dkom prostoru slu\u017ee doseljenici iz tih zemalja. To bi bilo isto kao kad bi srpska manjina u Hrvatskoj osporavala hrvatsku dr\u017eavnu zastavu ili tra\u017eila da nosi i srpske simbole, ili da albanska ili mad\u017earska manjina u Srbiji tra\u017ei to isto i sl. Ono \u0161to je za druge nezamislivo to se Bosni name\u0107e kao normalno rje\u0161enje bez ikakvog moralnog i pravnog obzira. To \u0161to je u\u010dinjeno prije svega bo\u010dnja\u010dkmom narodu, koji se identificira i smatra potomcima srednjovjekovnih Bo\u0161njana, po pitanju njegovih dr\u017eavnih obilje\u017eja ne predstavlja samo pravni presedan nego krajnji moralni cinizam iskazan prema bespomo\u010dnom narodu koji se jo\u0161 uvijek bori za goli opstanak i kojem drugi kroje sudbinu. <\/p>\n
Me\u0111unarodna zajednica je u rje\u0161avanju problema dr\u017eavnih obilje\u017eja Bosne i Hercegovine tek prividno postupila logi\u010dno. S obzirom da srpska i hrvatska strana ni pokoju cijenu nisu htjele priznati ljiljane za dr\u017eavne simbole, Me\u0111unarodnoj zajednici je bilo najlak\u0161e rije\u0161iti problem tako da skinu ljiljane i predlo\u017ee neko neutralno rje\u0161enje. To srpskoj i hrvatskoj strani odgovara jer su protiv ljiljana upravo zato \u0161to oni simboliziraju historijski kontinuitet bosanske dr\u017eavnosti. Nametnutim rje\u0161enjem jedino su gubitnici Bo\u0161njaci jer su samo oni ostali bez svojih nacionalnih simbola. Hrvati i nadalje imaju svoju \u0161ahovnicu a Srbi orla, koji su zvani\u010dni simboli njihovih mati\u010dnih zemalja (Hrvatske i Srbije). <\/p>\n
Sad se postavlja pitanje \u0161ta da \u010dine Bo\u0161njaci. Ve\u0107 su se javile ideje da se ljiljani proglase simbolima bo\u010dnja\u010dkog naroda. Koliko god to ima historijsko opravdanje, u okolnostima kakve jesu, to bi za Bo\u0161njake bilo kontraproduktivno. Razlog je taj \u0161to pravno-historijski gledano, ljiljani imaju status simbola dr\u017eave Bosne i Hercegovine, a ne predstavljaju obilje\u017eja ovog ili onog naroda. Zna se da u srednjovjekovnoj Bosni nije bilo ni Srba ni Hrvata ni muslimana, nego je bio jedinstven bosanski narod zvani Bo\u0161njani. Oni koji jesu i koji se smatraju njihovim potomcima, ne samo \u0161to prihva\u0107aju simbole onda\u0161nje Bosne, nego to \u010dine s ponosom jer je rije\u010d o vjekovnoj tradiciji. Ove \u010dinjenice predstavljaju sna\u017eno pravno upori\u0161te koje \u0107e kad-tad morati uva\u017eiti kako Me\u0111unarodna zajednica tako i druge dvije strane (Hrvati i Srbi), pa je realno o\u010dekivati da obilje\u017eja sa ljiljanima kad-tad opet postanu zvani\u010dna. Prihva\u0107anje ljiljana od srpske i hrvatske strane ne bi ni\u010dim ugrozilo njihova nacionalna prava jer i jedni i drugi ve\u0107 imaju nacionalne simbole svojih mati\u010dnih zemalja. Dr\u017eavna obilje\u017eja Bosne i Hercegovine trebaju prihvatiti i uva\u017eiti na na\u010din kako to \u010dine njihovi zemljaci u dijaspori rasuti od Amerike do Australije. U svim zemljama gdje \u017eive uva\u017eavaju njihove dr\u017eavne simbole, a svoja nacionalna obilje\u017eja koriste i isti\u010du samo u prigodama i na na\u010din kako to nala\u017eu propisi tih zemalja. <\/p>\n
Dovoljno neupu\u0107eni u ovu problematiku postavljaju pitanje za\u0161to je bo\u0161nja\u010dkoj strani toliko stalo da zadr\u017ee ljiljane koje osporava srpska i hrvatska strana, tim vi\u0161e \u0161to su obje strane spremne prihvatiti ma koje drugo rje\u0161enje osim ljiljana. Treba me\u0111utim postaviti obrnuto pitanje: za\u0161to su te strane toliko protiv ljiljana? Pitanje, naime, zadire u samu su\u0161tinu problema koje se ve\u017ee za dr\u017eavnost Bosne i Hercegovine, a time i njen opstanak kao samostalne i cjelovite zemlje. Oni koji osporavaju njenu dr\u017eavnost ne \u017eele nikakav trag, odnosno dokaz \u0161to podsje\u0107a i govori da Bosna u svojoj hiljadugodi\u0161njoj povijesti nije nikada bila srpska ni hrvatska, nego samostalna dr\u017eava. Upravo te \u010dinjenice smetaju srpskim i hrvatskim nacionalistima koji \u017eele dokazati da Bosna historijski pripada njima. Otuda njihovo uporno nastojanje da anuliraju i potisnu sve \u0161to dokazuje tradiciju bosanske dr\u017eavnosti. <\/p>\n
One koji imaju politi\u010dke pretenzije na Bosnu, i one koji se na ovaj ili onaj na\u010din bave Bosnom, treba podsjetiti na neke povijesne \u010dinjenice koje se moraju znati. Prvo, Bosna je u srednjem vijeku bila sasmostalna dr\u017eava, imala je svoje vladare (banove i kraljeve), svoju zastavu i grb (sa ljiljanima), vojsku, strogo odredene i \u010duvane granice, svoj dvor i diplomatsku slu\u017ebu, vlastiti jezik (bosanski), vlastito pismo (bosan\u010dicu), svoju vjeru (bogumilsku), svoj narod (Bo\u0161njani), svoju monetu, i sve drugo \u0161to karakterizira jednu dr\u017eavu, pa i vi\u0161e od toga, jer mnoge zemlje nisu imale ono \u0161to je imala i \u0161to je bila Bosna. O tome kako su izgledali grb i zastava srednjovjekovne bosanske dr\u017eave znamo pouzdano na osnovi mnogih spomenika preostalih iz srednjeg vijeka. Treba naglasiti da je Bosna jedna od rijetkih evropskih zemalja, a time i u svijetu, koja ima tako dugu tradiciju dr\u017eavnih obilje\u017eja. O tome govori bogata gra\u0111a. To su prije svega veliki dr\u017eavni pe\u010dati kojima su se ovjeravali me\u0111unarodni ugovori. Na njima je uz druge sadr\u017eaje (vladar na prijestolju, uokolo natpis itd.) prikazan i dr\u017eavni grb sa ljiljanima. Na jednom takvom pe\u010datu iz vremena kralja Tvrtka I (14. stolje\u0107e) uz grb je prikazana i bosanska zastava sa \u0161est ljiljana. Istu predstavu sadr\u017ee i starobosanski novci raznih serija i tipova. Najbolji takav primjerak je veliki zlatnik kralja Tvrtka, tako\u0111er iz 14. stolje\u0107a, na kojem je grb sa ljiljanima, a sa strana je jo\u0161 po jedan ljiljan.<\/p>\n
Najvrjedniji spomenik na kojem su prikazani dr\u017eavni simboli srednjovjekovne Bosne jeste pla\u0161t kralja Tvrtka. Prona\u0111en je 1910. godine u njegovom grobu u Arnautovi\u0107ima kod Visokog gdje se nalazio mauzolej bosanskih vladara. Arheolozi su prilikom iskopavanja zatekli rijetko vi\u0111en prizor: preko kamenog ste\u0107ka ispod kojeg je bio sahranjen kralj Tvrtk, jo\u0161 je uvijek stajao preba\u010den njegov kraljevski pla\u0161t, u polo\u017eaju kako je ostavljen u vrijeme sahrane prije vi\u0161e od 700 godina. Bio je ukra\u0161en zlatom izvezenim grbovima sa ljiljanima. Zbog nestru\u010dnog rada i nemarnog odnosa osoblja koje je radilo na otkri\u0107u (u prvo vrijeme nisu bili svjesni \u0161ta su otkrili), nalaz nije u cijelosti sa\u010duvan. Ostaci se danas nalaze uzbirci Zemaljskog muzeja u Sarajevu. <\/p>\n
\u010cesto se mo\u017ee \u010duti pitanje otkud na bosanskim dr\u017eavnim obilje\u017ejima ljiljani i \u0161ta oni zna\u010de. Oni koji nisu dovoljno upu\u0107eni u bosansku pro\u0161lost, prije svega stranci, vjeruju da je to preuzeto od Francuza, odnosno od an\u017euvinske dinastije koja je u svojim kraljevskim simbolima tako\u0111er imala ljiljane. Treba, me\u0111utim, spomenuti da je ljiljan u srednjovjekovnoj Evropi bio veoma ra\u0161iren pa ga nalazimo na grbovima i zastavama brojnih dinastija i feudalaca, kako u Francuskoj, tako i u \u0160panjolskoj, Engleskoj, Ma\u0111arskoj, Flandriji, Italiji itd. U tome se posebno isticala Francuska, \u0161to je razlog da neki histori\u010dari smatraju da je tu njegova kolijevka, odnosno da se iz Francuske prenio u druge zemlje. Tuma\u010di se da je do toga do\u0161lo bilo politi\u010dkim utjecajem ili dinasti\u010dkim brakovima. Od nje ga je preuzela i Mad\u017earska. S obzirom da je i srednjovjekovna Bosna na svojim dr\u017eavnim obilje\u017ejima imala taj znak, kod mnogih vlada uvjerenje da ga je ona preuzela od Mad\u017earske, jer je, tobo\u017e, Bosna bila mad\u017earski vazal. To, me\u0111utim, nije ta\u010dno. <\/p>\n
Onima koji malo bolje poznaju historiju srednjovjekvne Bosne znaju da pojava ljiljana na grbu i zastavi srednjovjekovne Bosne ima mnogo du\u017eu tradiciju od zemalja koje se smatrajum kolijevkama ljiljana. Uostalom, te\u0161ko je re\u0107i ko je od koga prezueo taj omiljeni heraldi\u010dki znak. Njegova \u0161ira upotreba mo\u017ee se pratiti od 11. stolje\u0107a. To se ve\u017ee za kri\u017earske ratove kad je uspostavljena intenzivna trgova\u010dka veza izme\u0111u Evrope i zemalja Bliskog istoka. Kri\u017eari koji su se vra\u0107ali iz Svete zemlje donosili su robu i predmete koji su bili ukra\u0161eni znakom ljiljana, pa se mo\u017ee re\u0107i da je taj znak Evropa bolje upoznala posredstvom Bliskog istoka. To je, me\u0111utim, ta\u010dno samo djelimi\u010dno. Znak ljiljana je prisutan u Evropi ve\u0107 hiljadama godina. Ve\u0107 se u II mileniju stare ere susre\u0107e u umjetnosti Krete u Gr\u010dkoj. Na zidnim slikama knososke pala\u010de prikazane su scene kako mladi\u0107i i djevojke beru ljiljane, njime su ukra\u0161ene zemljane posude itd. Ljiljan je bio omiljeni cvijet i u egipatskoj umjetnosti, ali i umjetnosti mnogih drugih naroda, pa se mo\u017ee re\u0107i da je to univerzalni znak raznih zajednica, naroda i zemalja na \u0161irim geografskim prostorima kroz razdoblje od nekoliko hiljada godina. I Bosna spada u red onih zemalja u kojima je lik ljiljana prisutan hiljadama godina. U Ilid\u017ei kod Sarajeva, u ru\u0161evinama jedne rimske zgrade, iskopan je ulomak zemljane posude iz rimskog doba, od prije 2000 godina, na kojoj je utisnut lik ljiljana. To je do sada najstariji nalaz ljiljana u ovom dijelu Evrope. <\/p>\n
S obzirom da je u hiljadugodi\u0161njoj historiji Bosne ljiljan bio omiljen cvijet i kao takav je, kroz \u010ditavo razdoblje srednjeg vijeka bio osnovni sadr\u017eaj njenog grba i zastave, on tako\u0111er pripada njenoj kulturnohistorijskoj tradiciji. \u010cak \u0161to vi\u0161e, spomeni\u010dka gra\u0111a upu\u0107uje da je ljiljan u srednjovjekovnoj Bosni bio omiljen i prisutan vi\u0161e nego i kod jednog drugog naroda u Evropi. <\/p>\n
U Bosni je ljiljan kori\u0161ten kao umjetni\u010dki motiv stotinatna godina prije pojave evropskih dinastija. Ve\u0107 je re\u010deno da je u Ilid\u017ei na\u0111en rimski spomenik ukra\u0161en znakom ljiljana od prije 2000 godina. Kao arhitektonsko-dekorativni elemenat u bazilikalnim gradnjama susre\u0107e se na tlu Bosne i u kasnoanti\u010dko doba (V-VI stolje\u0107e). U srednjem vijeku njegov motiv je toliko upotrebljavan da je u pravom smislu postao za\u0161titnim znakom bosanskog naroda. Srednjovjekovni Bo\u0161njani su su ga osobito rado stavljali na svoje grobne spomenike (ste\u0107ke), izra\u0111ivali nakit s njegovim likom (nau\u0161nice, dijademe, pojaseve i s1.), njime ukra\u0161avali knjige, utkavali ga u platno kao dezen, uzimali ga kao dekorativni elemenat u arhitekturi i s1. \u010cak je opjevan u pjesmama. U jednoj poemi napisana 1330. godine od nekog Zavr\u0161anina, stoji: “Lilije, cvijetu ima je krin”. <\/p>\n
Ljiljan je bio toliko omiljen u srednjovjekovnoj Bosni da su onovremeni Bo\u0161njani sebe poistovje\u0107ivali s tim cvijetom. Papa Grgur IX u pismu iz 1236. godine upu\u0107eno bosanskom velika\u0161u Sebislavu koji je dr\u017eao oblast sjeveroisto\u010dne Bosne (Soli), u kojem ga hvali \u0161to je ostao vjeran katoli\u010dkoj vjeri za razliku od njegovih zemljaka, ka\u017ee da je jedini on ljiljan, i to me\u0111u trnjem. Time je htio re\u0107i da nisu Bo\u0161njani ljiljani, kako to oni za sebe vole re\u0107i, nego je on ljiljan a oni su trnje (zato \u0161to su bogumili, to jest otpadnici od katoli\u010dke vjere). Bilo bi pogre\u0161no misliti da se ljubav Bo\u0161njaka prema ovom cvijetu ve\u017ee samo za srednji vijek. Isti je slu\u010daj bio u doba turske vladavine. Za njega je u to vrijeme bio uobi\u010dajen naziv zambak. Uzgajan je u dvori\u0161tima, o njemu se pjevalo, njegovim likom su ukra\u0161avani rukopisi, stavljao se na ni\u0161ane (nadgrobne spomenike), primjenjivao se u ukrasnoj arhitekturi, posebno u d\u017eamijama. U Grada\u010dcu se mo\u017ee vidjeti iznad mihraba d\u017eamije Husejnije, u Sarajevu iznad glavnog ulaza d\u017eamije Magribije na Marin Dvoru itd. <\/p>\n
Iako su sje\u0107anja i ljubav Bo\u0161njaka prema ljiljanu vremenom bili potisnuti zbog historijskih okolnosti, nisu nikada sasvim izi\u0161la iz njihove podsvijesti. To su pokazali ratni dogadaji koji su uslijedili 1992. godine kad je taj cvijet takore\u0107i preko no\u0107i prihva\u0107en, i to sa takvim \u017earom i odano\u0161\u0107u da je za mnoge to bio fenomen. Zanimljivo je da se u to vrijeme znak ljiljana po\u010deo ponovo masovno stavljati na nadgrobne spomenike, onako kako je to bilo u srednjem vijeku. O njemu su se ponovo po\u010dele pjevati pjesme, borci koji su branili Bosnu nazivani su Zlatnim ljiljanima, itd.<\/p>\n
Bosanci su se okrenuli tom cvijetu ve\u0107 1991. godine, kad su nakon dugo vremena ponovo stvoreni uvjeti da se izvr\u0161e demokratske promjene u zemlji. To je omogu\u0107ilo da narod slobodno iskazuje svoja politi\u010dka opredjeljenja. Koriste\u0107i se tim okolnostima, po\u010detkom 1991. godine iznijeta je ideja (od strane autora ovog napisa) da se za nova dr\u017eavna obilje\u017eja tada\u0161nje Socijalisti\u010dje Republike Bosne i Hercegovine, prihvate ona iz doba srednjovjekovne bosanske samostalnosti. To je nai\u0161lo na op\u0107e simpatije ve\u0107eg dijela javnos<\/p>\n
Oformljena je stru\u010dna komisija u organizaciji onovremene Skup\u0161tine Bosne i Hercegovine, koja je u svom radu po\u0161la od gore navedenog povijesnog i arheolo\u0161kog materijala pa je po obavljenom zadatku Skup\u0161tini podnijet elaborat u vidu prijedloga.<\/p>\n
Tokom javne rasprave koja je vo\u0111ena u novembru i decembru 1991. godine u nacionalnim kulturno-prosvjetnim dru\u0161tvima “Preporod”, “Napredak”, “Prosvjeta” i “La Benevolencia” podr\u0161ku ponu\u0111enog rje\u0161enja dala su tri Dru\u0161tva, dok je srpska “Prosvjeta” to odbila. Izbijanje rata sprije\u010dilo je da prijedlog u\u0111e u skup\u0161tinsku proceduru pa je tako propao poku\u0161aj da se predlo\u017eeno rje\u0161enje dr\u017eavnih obilje\u017eja usvoji u mirnodopsko, prijeratno doba.<\/p>\n
Grb i zastava sa ljiljanima su i prije izbijanja rata 1992. godine sa\u017eivjeli u narodu. To se postiglo zahvaljuju\u0107i \u0161irokoj medijskoj propagandi. Ljiljani su, naime, na sugestiju autora ovog napisa uzeti za osnovno grafi\u010dko rje\u0161enje i dizajniranje plakata, letaka i drugog propagandnog materijala namijenjen odr\u017eavanju narodnog referenduma zakazan za 29. februar i 1. mart 1992. godine, na kojem se narod Bosne i Hercegovine trebao opredijeliti za samostalnu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu. Tako se naj\u0161ira bosanskohercegova\u010dka javnost upoznala s autenti\u010dnim i povijesnim obilje\u017ejima svoje zemlje. To je doprinijelo da je po izbijanju rata grb i zastavu s ljiljanima narod spontano prihvatio i pod njima organizirano pru\u017eio otpor agresoru.<\/p>\n
Ljiljani su tokom \u010detverogodi\u0161njeg rata postali simbolom nadljudskog otpora, patnji, stradanja i herojskih pobjeda golorukog bo\u0161nja\u010dkog narada. Pod ljiljanima je na kraju izvojevana krvava, ali zaslu\u017eena pobjeda \u0161to je spasilo Bosnu i Hercegovinu od nestanka. I to je razlog \u0161to su oni u\u0161li duboko u srca svih kojima je Bosna jedina domovina, i \u0161to se prema njima odnose s toliko ljubavi i emocija. <\/p>\n
Bosancima i Hercegovcima koji vole svoju domovinu i koji se ponose njenom hiljadugodi\u0161njom kulturnom i politi\u010dkom tradicijom, name\u0107e se pitanje ima li nade da \u0107e njihovi ljiljani jednog dana ponovo biti ono \u0161to su bili stotinama godina, i pod kojim je u posljednjem ratu odbranjena Bosna i sa\u010duvana kao samostalna dr\u017eava. Niko ih ne mo\u017ee sprije\u010diti da se barem tome nadaju. Dok ponovo ne procvjetaju \u0161irom Bosne, Bosanci ih \u010duvaju u svojim srcima i sje\u0107anjima, da ih podsje\u0107aju \u0161ta su oni zna\u010dili za Bosnu i njihove pretke od vremena Kulina bana i kralja Tvrtka do na\u0161eg vremena, kad su u ovom posljednjem ratu zajedno s narodom bili proganjani, saka\u010deni i ubijani. Unato\u010d tome, ipak njihovim ljiljanima nije uni\u0161ten korijen. Iz njega \u0107e jednog dana ponovo procvjetati vitki i zlatni ljiljani, i prekrit \u0107e svu Bosnu, od Une do Drine i od Save do mora, kako je nekada bilo. <\/p>\n
\u00a92006 Enver Imamovi\u0107<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mo\u017ee Ii se jednom narodu i njegovoj dr\u017eavi oduzeti pravo na njegova dr\u017eavna obilje\u017eja? Dr\u017eavna obilje\u017eja Bosne i Hercegovine sa ljiljanima (grb i zastava) koja su bila u upotrebi tokom rata 1992-1995. i nekoliko poratnih godina, svojevremeno su po diktatu Me\u0111unarodne zajednice zamijenjena novim koja su i danas na snazi. Umjesto zlatnih ljiljana koji su stotinama godina bili simbol svega […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[31],"tags":[],"class_list":["post-225","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-1-no-2-2006-april","contributor-enver-imamovic","volume-1-no-2-2006-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=225"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":666,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/225\/revisions\/666"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=225"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=225"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=225"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}