{"id":2246,"date":"2013-04-06T00:43:59","date_gmt":"2013-04-05T22:43:59","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=2246"},"modified":"2013-07-31T13:38:21","modified_gmt":"2013-07-31T11:38:21","slug":"an-essay-from-nowhere-with-love","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-8-no-2-2013-april\/an-essay-from-nowhere-with-love\/","title":{"rendered":"Esej: Niotkuda s Ljubavlju"},"content":{"rendered":"

Kada mi je poslije nekoliko godina do ruku ponovo do\u0161la Polemika<\/em> izme\u0111u Brodskog i Kundere (od kojih je jedan pjesnik a drugi romanopisac, ali obojicu volim vi\u0161e kao esejiste), po navici sam pustio da me nosi ljepota njihovih re\u010denica. 7<\/sup><\/a> Na kraju me i odnijela. 8<\/sup><\/a> Zavela. Kao sjajni pisci, dakle ma\u0111ioni\u010dari, \u201eopsjenari prvog reda\u201c, zaveli su me kao \u0161to su, uostalom, zaveli i sami sebe. Istinski sjaj njihovih re\u010denica sakrio je stvarnu bijedu postavljenog problema. Temeljni problem, dakle problem od kojeg je sve po\u010delo, zbog kojeg je i do\u0161lo do polemike, nije razrije\u0161en. Proro\u010dka rje\u010ditost, bezbroj digresija, dodataka, stilskih obrta, asocijacija u kojima \u010ditatelj mo\u017ee u\u017eivati i koje mu mo\u017eda mogu objasniti neke stvari, ali ne i ono od \u010dega se po\u010delo.<\/p>\n

Dakle, Kundera je shvatio da \u201emakar i umro od gladi<\/em>\u201c ne mo\u017ee napisati pozori\u0161nu adaptaciju Idiota<\/em>. I odjednom je \u201eneobja\u0161njivo osjetio \u010de\u017enju za \u017dakom fatalistom\u201c. \u201eOtkuda ova neo\u010dekivana averzija prema Dostojevskom?\u201c \u201eDa li je to bila sumnja u estetsku vrijednost njegovog djela? Ne, jer moja averzija kojom sam i sam bio iznena\u0111en, nije pretendirala ni na kakvu objektivnost\u201c.<\/em> Ono \u0161to Kunderi smeta kod Dostojevskog \u201eje atmosfera njegovih knjiga: svijet u kojem se sve pretvara u osje\u0107anje, drugim rje\u010dima: svijet u kojem je osje\u0107anje podignuto na rang vrijednosti i istine\u201c.<\/em> Ono \u0161to Kunderi smeta u romanima Dostojevskog (u svijetu literature\/fikcije), ne smeta mu kad sam \u010dini u stvarnosti. Iako Kundera u \u010ditavom eseju glorificira Zapadni racionalizam<\/em>, njegove primjedbe ili argumentacija ne izgledaju mi racionalnim: \u201eneobja\u0161njiva \u010de\u017enja\u201c, \u201eneo\u010dekivana averzija\u201c, \u201einstinktivna potreba\u201c, \u201enije pretendirala ni na kakvu objektivnost\u201c,<\/em> itd. To nije ni\u0161ta drugo nego \u201eosje\u0107anje podignuto na rang vrijednosti\u201c.<\/em> Iako tvrdi da njegove misli nisu \u201eantiruski refleks \u010ceha traumatiziranog okupacijom\u201c,<\/em> one ostavljaju takav dojam. Isuvi\u0161e olako izre\u010dene, isuvi\u0161e ishitrene formulacije i dalekose\u017eni zaklju\u010dci. Banalno tuma\u010di sv. Augustina, naivno formulira zapadnu osjetljivost detrminiranu komplementarno\u0161\u0107u razuma i sumnje, istraumatizirano otkriva tajnu ruske du\u0161e u dihotomiji \u201enjene dubine i njenu brutalnost\u201c. <\/em>Ne zamjeram Kunderi zbog njegovih trauma. Valjda je svaki zdrav \u010dovjek morao biti istraumatiziran ruskim tenkovima u Pragu jer valjda bi nezdravo i nepristojno bilo ostati zdrav i lijep, s osmijehom kao da se ni\u0161ta nije dogodilo. Ponavljam, traume su dokaz njegovog zdravlja, a ne bolesti. Ali kao piscu zamjeram mu na lo\u0161em ukusu. Sve njegove gre\u0161ke ro\u0111ene su iz razumljivih pobuda (\u0161to ih ne opravdava): u\u017easnut doga\u0111ajima iz ‘68., u preko no\u0107i promijenjenoj \u017eivotnoj situaciji i izopa\u010denoj hijerarhiji vrijednosti, Kundera se, da ga ne bi potopio o\u010daj, kao utopljenik slamke hvata zapadnog racionalizma (valjda da bi sa\u010duvao \u201ehladnu glavu\u201c i objektivnost) i optu\u017euje isto\u010dni iracionalizam jer, zaboga, nije logi\u010dno da je takvo zlo mogu\u0107e. (Uz to i Kundera i Brodski, kao i ve\u0107ina ljudi evropskog kulturnog kruga, koriste termine racionalno<\/em> i iracionalno<\/em> kao sinonime dobra i zla, \u0161to je u stru\u010dnom izra\u017eavanju nepravilno, a u figurativnom i neprecizno i neukusno.)<\/p>\n

Kundera pi\u0161e: \u201eUzdizanje osje\u0107anja na rang vrijednosti se\u017ee daleko unazad, mo\u017eda \u010dak do trenutka kada se kr\u0161\u0107anstvo izdvojilo iz judaizma. Voli Boga i \u010dini \u0161to god ho\u0107e\u0161, govorio je sveti Augustin. Ta \u010duvena izreka je otkroviteljska: kriterij istine se tako premje\u0161ta od vani prema unutra, u proizvoljnost subjektivnog. Val osje\u0107anja ljubavi (voli Boga! – kr\u0161\u0107anski imperativ) zamenjuje jasnost Zakona (imperativ judaizma) i postaje nestalni kriterij morala\u201c.<\/em> Ta\u010dno je da je \u010duvena izreka svetog Augustina otkroviteljska: otkroviteljska je ba\u0161 zbog toga \u0161to kriterij istine premje\u0161ta od vani prema unutra. Isklju\u010diti unutra\u0161nji kriterijum istine, zamijeniti ga \u201evanjskim\u201c vodi k obezli\u010davanju, demagogiji, totalitarizmu, upravo k onom sistemu koji je zabranio Kunderine knjige i oduzeo mu LEGALNE mogu\u0107nosti (\u201ejasnost Zakona\u201c) da zara\u0111uje za \u017eivot. Zatim, Kundera nastavlja: \u201e…Isus na kri\u017eu nas je nau\u010dio da laskamo patnji…\u201c!?!<\/em> Silazak Bo\u017eijeg sina, odnosno Boga, me\u0111u ljude jedan je od su\u0161tinskih momenata kr\u0161\u0107anskog u\u010denja kojim dolazi do pomaka od pasivisti\u010dkog do aktivisti\u010dkog principa moralnosti. I taj pomak se upravo kre\u0107e u pravcu od vani prema unutra. To nije \u201eproizvoljnost subjektivnog\u201c, to je sloboda izbora koja nam je time dana i koja nam ne dozvoljava da za svoju slabost i gre\u0161ke tra\u017eimo opravdanje izvan nas u apsolutnom, \u201eu vanjskom kriteriju istine\u201c. \u010cinom kr\u0161tenja se stvor bo\u017eiji osloba\u0111a praroditeljskog grijeha istovremeno primaju\u0107i na sebe breme slobode izbora, breme \u201eproizvoljnosti\u201c, odnosno odgovornost za svoje postupke. Ne u\u010di nas Isus na kri\u017eu da laskamo patnji, to nas u\u010de razni interpretatori iz sumnjivih pobuda. Patnja nije samoj sebi cilj. To nije patnja radi patnje. Primjer Isusa na kri\u017eu nas ne u\u010di da laskamo patnji, ve\u0107 nam pokazuje kako je nekad te\u0161ka sloboda izbora. U\u010ditelj Jan Hus se mogao odre\u0107i svog djela, ali nije. Jan Palach se nije morao zapaliti, ali jest. Nisu to u\u010dinili zbog ljubavi prema patnji, ve\u0107 zbog ljubavi prema Bogu, prema ljudima, prema istini. Oni su svoj unutra\u0161nji moralni kriterij suprostavili \u201ejasnosti Zakona\u201c (inkvizitorskog, odnosno zakona sile). Sloboda izbora nam daje mogu\u0107nost da biramo izme\u0111u zla i dobra. Primjer Isusa na kri\u017eu nas u\u010di da izbor dobra nekada mo\u017ee podrazumijevati \u017ertvu i patnju. Kao \u0161to nas u\u010di ne da laskamo patnji nego da se navikavamo na patnju i trpljenje kao na prirodno stanje i da im se suprostavljamo doslijedno\u0161\u0107u svoje ljubavi.<\/p>\n

BRODSKI, koji pi\u0161e odgovor na Kunderin tekst i, dakle, ima Kunderin esej kao odsko\u010dnu dasku, zapo\u010dinje dobro, hvata dovoljan zalet, odrazi se, izvede pravilnu figuru i potom, umjesto da se do\u010deka na noge, zavr\u0161i na guzici. I mada je Brodski jednom drugom prilikom primjetio da \u201enije dobar ni Rus, ni Amerikanac, ni \u017didov\u201c, 9<\/sup><\/a>
\nosim \u0161to nam opisuje drugu stranu medalje (\u0161to je kvantitativni, a ne kvalitativni pomak), ostaje na Kunderinom nivou (\u201etraumatizirani \u010ceh\u201c naspram \u201edobrog Rusa\u201c koji, usprkos svemu, tra\u017ei alibi). Na nekoliko mjesta Brodski zapo\u010dinje pravilno postavljati problem, ali onda iznenada, kao da bi se upla\u0161io rje\u0161enja koje se nazire, br\u017ee-bolje bi se vra\u0107ao Kunderi i sigurnosti dihotomije koju i sam osu\u0111uje!? \u201eAli ma koliko nam takva predstava svijeta djelovala tragi\u010dno, nije li\u0161ena duhovne udobnosti. Ona nudi zgodne dihotomije: osje\u0107anje – razum, Dostojevski – Didro, oni – mi i tako dalje. Ona primorava pojedinca na izbor. Proces odlu\u010divanja je nepromjenljivo dramati\u010dan i opasan, kad se odlu\u010di, \u010dovjek ima sve razloge da sebe smatra herojem. Jedini problem je u tome \u0161to je sam izbor veoma ograni\u010den. Pitanje je u doslovnom smislu, ili – ili.\u201c<\/em><\/p>\n

Ali, Brodski ne izlazi van te dihotomije, ne prevladava je. Pi\u0161e: \u201eGrozna djela koja su po\u010dinjena i jo\u0161 se uvijek \u010dine u tom podru\u010dju, po\u010dinjena su i \u010dine se ne u ime ljubavi, ve\u0107 nu\u017enosti – i to povijesne. Koncept povijesne nu\u017enosti proizvod je racionalne misli i dospio je u Rusiju preko Zapada\u201c<\/em>. I time nas Brodski vra\u0107a u sigurnost dihotomije, dijeli nas na dva protivni\u010dka tabora, dakle, ponovo se promatramo kroz pu\u0161karnice racionalizma i iracionalizma ili, ako vam smeta ova vojna terminologija, diskusiju opet svodi na nivo lo\u0161eg ping-ponga u kojem je jedino va\u017eno prebaciti lopticu na drugu stranu. Kundera (ping): \u201ePro\u010ditao sam, dakle, ponovo Idiota i shvatio da, makar i crko od gladi…\u201c.<\/em> Brodski (pong): \u201eAli zato se ne smije zaboraviti da je Kapital preveden na ruski s njema\u010dkog\u201c.<\/em> Kundera (ping): \u201eU toj druga\u010dijoj ravnote\u017ei (ili neravnote\u017ei) po\u010diva \u010duvena tajna ruske du\u0161e (njene dubine i brutalnosti)\u201c<\/em>. Brodski (pong): \u201e\u0160tovi\u0161e, ti osje\u0107aji su reakcije na izra\u017eene misli, a ve\u0107ina tih misli su krajnje racionalne misli, pokupljene, u stvari na Zapadu. Romani Dostojevskog uglavnom su ruska rje\u0161enja doga\u0111aja koji su se odigrali izvan Rusije, na Zapadu. Princ Mi\u0161kin se lud vra\u0107a sa Zapada, Ivan Karamazov tako\u0111e tamo dobija svoje ateisti\u010dke ideje, Zapad je izvor politi\u010dkog radikalizma Verhovenskog i sjedi\u0161te njegove konspiracije\u201c. <\/em>Ping: Isto\u010dni iracionalizam, Pong: Zapadni racionalizam. Ping-pong. (Sada mi te dvije rije\u010di ne zvu\u010de kao naziv lijepe sportske igre nego kao ime kakvog komunisti\u010dkog diktatora neke dalekoisto\u010dne zemlje: Mao Ce Ping – Kim Il Pong.) Kao da zlo dolazi s Istoka ili sa Zapada. Zlo dolazi s pete strane svijeta. Zlo se ra\u0111a u mom srcu, u mom ljudskom srcu.<\/p>\n

\u201eGrozna djela koja su po\u010dinjena… \u010dine se ne u ime ljubavi, ve\u0107 nu\u017enosti – i to povijesne. Koncept povijesne nu\u017enosti proizvod je racionalne misli i dospio je u Rusiju preko Zapada\u201c<\/em> – pi\u0161e Brodski. Ne zanima me ruski export-import i potpuno mi je svejedno da li je \u201ekoncept povijesne nu\u017enosti\u201c doma\u0107i ili uvezeni proizvod, ali ni taj (kao ni bilo koji drugi) koncept ne opravdava zlo\u010din. Ako se ne mogu na\u0107i ljudski, uvijek se mogu na\u0107i \u201evi\u0161i razlozi\u201c. Dakle, nismo krivi Mi (ne volim plural, nisam kriv Ja), kriv je koncept povijesne nu\u017enosti (nisam kriv Ja, kriva je nepovoljna konstelacija zvijezda, kriv je pun mjesec). Dakle, etiku formulira astrologija, vi\u0161i razlozi, raspored zvijezda na nebu. Brodski pi\u0161e: \u201e…[P]rvo, da su izdaja, ru\u0161enje, sni\u017eavanje standarda i tako dalje organske odlike civilizacije, da je civilizacija organizam koji lu\u010di, izlu\u010duje, propada i obnavlja se, a da je umiranje i truljenje njegovih dijelova upravo cijena koju taj organizam pla\u0107a za svoju evoluciju\u201c.<\/em> Ta\u010dno je da je Darvinova teorija amoralna i nehijerarhijska, da po njoj pobje\u0111uju sposobnost reprodukcije i adaptacije lokalnoj sredini, isto kao \u0161to su pogre\u0161na ona tuma\u010denje te teorije koja u njoj vide nadvladavanje boljeg i ja\u010deg nad lo\u0161ijim i slabijim u prirodi. Ali Darvinova teorija vrijedi za PRIRODU i ne mo\u017ee se primjenjivati na CIVILIZACIJU, jer postoji razlika izme\u0111u prirode i civilizacije, izme\u0111u umiranja i ubijanja, izme\u0111u NESRE\u0106E i NASILJA. Darvinovom teorijom ne mo\u017eemo tuma\u010diti etiku niti na njoj utemeljivati pravo. Dalje Brodski pi\u0161e: \u201e…da je \u010disto\u0107a \u017ertve prislina, tj. umjetna \u010disto\u0107a za koju ne bismo dali nimalo na\u0161e slobode…\u201c. <\/em><\/p>\n

To da jedan Rus, pi\u0161u\u0107i o kontekstu 68\u2019 i ruskim tenkovima u Pragu (a ne \u010de\u0161kim u Moskvi), pi\u0161e o umjetnoj \u010disto\u0107i \u017ertve, vi\u0161e i nije stvar etike, ve\u0107 estetike, dobrog ukusa, to je stvar osnovnog ku\u0107nog odgoja (o \u010demu je pisao Zbigniew Herbert u pjesmi \u201eSnaga ukusa\u201c, a \u0161to je poznato Brodskom koji i sam u kompromitiraju\u0107em eseju pi\u0161e da: \u201eestetika pojedinca ra\u0111a njegovu etiku\u201c<\/em>). \u201ePrisilna \u010disto\u0107a\u201c – \u0161ta to zna\u010di? To zna\u010di: Ti si bolji i \u010distiji od mene samo zato \u0161to si \u017ertva, a \u017ertva si samo zato \u0161to si slabiji, da si ti ja\u010di od mene, sigurno bih ja bio \u017ertva a ti d\u017eelat, i ja bih bio \u010distiji od tebe… bla, bla… ping-pong! Stupidno, neukusno i opasno. Razvijmo tu misao do njenih krajnjih kosenkvenci i do \u010dega \u0107emo do\u0107i? Da nacisti nisu ubijali \u017didove u plinskim komorama, \u017didovi bi ubijali Nijemce! Ili, kako pou\u010dava ona sarajevska cini\u010dna dosjetka: \u201eNakon silovanja, u svakom slu\u010daju, ni po\u010dinitelj ni \u017ertva nisu vi\u0161e NEVINI.\u201c<\/p>\n

Tu se vi\u0161e ne radi o nesretnim formulacijama istrgnutim iz konteksta, ve\u0107 o metodolo\u0161kim gre\u0161kama nedopustivim ljudima kakvi su Kundera ili Brodski, ili onakvim za kakve se predstavljaju. S jedne strane Brodski si dopu\u0161ta pisati \u201emoralizatorske traktate\u201c, a s druge strane koristi formulacije koje kao da su posu\u0111ene iz knjige koja se u originalu zove Mein Kampf<\/em>. Dugo sam bio o\u010dajan i nisam htio povjerovati u autenti\u010dnost re\u010denica koje je izgovorio Brodski (u intervjuu koji je dao 28.11.1989. u Iowa City, Poljaku G\u017eego\u017eu Musjalu), 10<\/sup><\/a> misle\u0107i da su to \u201enovinarske patke\u201c ili stvar lo\u0161eg prijevoda, nesretne formulacije ili ne\u010deg sli\u010dnog. 11<\/sup><\/a><\/p>\n

Brodski je, naime, izjavio: \u201eBudu\u0107nost koja se daje predvidjeti, jest po meni – ali i u tome se mogu varati – konflikt izmedu duha tolerancije i netolerancije. Ve\u0107 danas se poduzimaju mjere da ga razrje\u0161e u budu\u0107nosti: na primjer, pragmatisti poku\u0161avaju dokazati da su oba ta na\u010dela jednako va\u017ena. Ne vjerujem u to ni najmanje. Dr\u017eim da muhamedanski pojam op\u0107eg poretka treba biti uni\u0161ten, isklju\u010den. Najzad, kako god bilo, od muslimana smo duhovno stariji \u0161est stolje\u0107a i imamo pravo, kako dr\u017eim, da govorimo \u0161ta je dobro, \u0161ta zlo\u201c. <\/em>Mislio sam da je Brodski stariji od mene dvadeset \u0161est godina, a ne \u0161est stolje\u0107a, ali ne mislim ni da mu tih dvadeset \u0161est godina daje za pravo da mi govori \u0161ta je dobro a \u0161ta zlo (takvo pravo \u010dovjeku daje ne\u0161to drugo). Nikada nisam mislio da je broj godina srazmjeran s kvalitetom iskustva i da je stariji \u010dovjek nu\u017eno pametniji i bolji. Mo\u017eda je moje iskustvo nesvakida\u0161nje, ali mi govori da je ve\u0107ina zla koja mi je nane\u0161ena – nane\u0161ena od strane starijih. Dalje, mislim da duhovno iskustvo nije samo religiozno iskustvo, isto kao \u0161to mi se \u010dini da su neke od civilizacija nastalih na istoku starije od kr\u0161\u0107anskih. Mada sam ateist u moje duhovno iskustvo ulaze i kr\u0161\u0107anstvo i judaizam i budizam i taoizam i islam… Pretpostavljam da bi pripadnici razli\u010ditih kulturnih i vjerskih tradicija trebali tra\u017eiti na\u010din simultanog \u017eivljenja, a ne na\u010din na koji bi uni\u0161tili jedni druge.<\/p>\n

No, tko zna, mo\u017eda te godine ipak ne\u0161to zna\u010de, mo\u017eda Brodski ipak ne\u0161to vi\u0161e zna od mene? On pi\u0161e: \u201eBudu\u0107nost koja se daje predvidjeti…\u201c<\/em> BOSNA? \u201eVe\u0107 danas se poduzimaju mjere…\u201c <\/em> \u010cE\u010cENIJA?<\/p>\n

(Prag, 1995.)<\/p>\n

Dodatni izvori:<\/strong><\/em><\/p>\n

Kundera, Milan. “An introduction to a variation.”\u00a0New York Times Book Review<\/em>, 6 January 1985, Sunday (Late City Final Edition Section 7; Page 1, Column 1; Book Review Desk)\u00a0Online<\/a><\/p>\n

Brodsky, Joseph. “Why Milan Kundera Is Wrong About Dostoyevsky.”\u00a0New York Times Book Review<\/em>, 17 February 1985.\u00a0Online<\/a><\/p>\n

Adin Ljuca<\/strong> (1966, Zenica) studirao je komparativnu knji\u017eevnost i bibliotekarstvo u Sarajevu, a zatim i u Pragu, gdje od konca 1992. \u017eivi i radi kao bibliotekar. Uz pisanje i prevo\u0111enje, posve\u0107uje se prou\u010davanju kulturne historije \u010de\u0161ko-bosanskih odnosa. Do sada je objavio knjige: \u201eMaglaj: na tragovima pro\u0161losti\u201d (1999.) i zbirku poezije \u201eHid\u017era\u201d (1994, na bosanskom, ponovljeno izdanje 1996; te 2000. na \u010de\u0161kom, ponevljeno izdanje 2004.), dok je zbirka pri\u010da \u201eIstetovirane slike\u201d objavljena 2005. godine na \u010de\u0161kom, te 2010. na bosankom.<\/p>\n

\u00a9 2013 Adin Ljuca <\/p>\n

Notes<\/p>

  1. \u201cFrom Nowhere With Love\u201d is the opening line of Joseph Brodsky's poem \u201c\u041d\u0438\u043e\u0442\u043a\u0443\u0434\u0430 \u0441 \u043b\u044e\u0431\u043e\u0432\u044c\u044e\u201d (in the Russian original). (Ed.) Online<\/a>. Ljuca wrote this essay as a term paper at Charles University in Prague without ambitions for publication in 1995. Upon the personal insistence of the distinguished Czech philosopher and politician Professor Jan Sokol, it was published in Czech translation (1996) as \u201cOdnikud s l\u00e1skou\u201d in the journal Nov\u00e1 p\u0159\u00edtomnost – m\u011bsi\u010dn\u00edk pro diskusi a politiku<\/em>, #3, March 1996. ISSN: 1211-3883 (Ed.) Online<\/a> The essay was written in 1995, before Joseph Brodsky's death on January 28, 1996. This is the first English translation of the original essay written in Bosnian. (Ed.) ↩<\/a><\/li>
  2. Kundera, Milan. \u201cAn introduction to a variation\u201d in The New York Times Book Review<\/em>, 6 January 1985, Sunday (Late City Final Edition Section 7; Page 1, Column 1; Book Review Desk)\u00a0Online<\/a> All Kundera quotes originate from this essay. (Ed.) ↩<\/a><\/li>
  3. Brodsky, Joseph. \u201cWhy Milan Kundera is wrong about Dostoyevsky\u201d in The New York Times Book Review<\/em>, 17 February 1985 Online<\/a>
    \nAll Brodsky quotes referring to Kundera\u2019s piece originate from this essay. (Ed.)     ↩<\/a><\/li>
  4. Brodski, J. A., Jovanovi\u0107, M., & Bertolino, N. (1990). Izabrane pesme<\/em> (Beograd: Srpska knji\u017eevna zadruga. 1990) Introduction, p 11 ↩<\/a><\/li>
  5. From an interview with Joseph Brodsky which took place in 1989. All Brodsky quotes not referring to Kundera\u2019s piece are from this interview. (Ed.) Musial, Grzegorz and Longinovi\u0107, Tomislav. \u201cEsthetics is the mother of ethics\u201d in Periplus: Poetry in Translation<\/em>, edited by Daniel Weissbort and Arvind Krishna Mehrotra (Oxford University Press, 1993, 37-5). Reprinted in Joseph Brodsky: Conversations<\/em>, edited by Cynthia L. Haven. Jackson: University Press of Mississippi, 2002, 131-140. Online<\/a> ↩<\/a><\/li>
  6. \u201cPre ukusom nego moralom,\u201d a conversation by Grzegorz Musial with Joseph Brodsky in Knji\u017eevne novine<\/em> (Beograd, 25 February 1999, 814). Translated by Petar Vuji\u010di\u0107. Online<\/a> ↩<\/a><\/li>
  7. \u201eNiotkuda s ljubavlju\u201c prvi je stih istoimene pjesme Josefa Brodskog \u201e\u041d\u0438\u043e\u0442\u043a\u0443\u0434\u0430 \u0441 \u043b\u044e\u0431\u043e\u0432\u044c\u044e \/ From Nowhere With Love\u201c. (Ed.) Online<\/a>
    \nEsej je napisan 1995. kao seminarski rad na Karlovom univerzitetu u Pragu i bez ambicije da bude objavljen. \u010cesku verziju pod nazivom \u201eOdnikud s l\u00e1skou\u201c objavio je na vlastito insistiranje ugledni \u010de\u0161ki filozof i politi\u010dar prof. Jan Sokol u \u010dasopisu \u201eNov\u00e1 p\u0159\u00edtomnost – m\u011bsi\u010dn\u00edk pro diskusi a politiku\u201c, br. 3, mart 1996. ISSN: 1211-3883     Online<\/a>
    \nIako dosad neobjavljen u svom integralnom autoriziranom originalu na bosanskom, esej je do\u017eivio nekoliko kontraverznih, djelomi\u010dnih i na \u010dinjenicama neutemeljenih prezentacija i interpretacija u hrvatskoj i bosanskoj knji\u017eevno-kriti\u010dkoj periodici. (Ed.)     ↩<\/a><\/li>
  8. Milan Kundera, \u201cUvod u varijaciju\u201d, Delo, Beograd, XXXI\/10\u201411, okt.-nov. 1985, 168\u2014178, s francuskog preveo Jovica A\u0107in Josif Brodski, \u201cZa\u0161to M. Kundera gre\u0161i u slu\u010daju Dostojevskog\u201d, Delo, Beograd, XXXI\/10\u201411, okt.-nov. 1985, 179\u2014187, s engleskog preveo David Albahari. ↩<\/a><\/li>
  9. Brodski, J. A., Jovanovi\u0107, M., & Bertolino, N. (1990). Izabrane pesme<\/em>. Beograd: Srpska knji\u017eevna zadruga. Predgovor, p 11 ↩<\/a><\/li>
  10. “Esthetics Is the Mother of Ethics.\u201d An Interview With Joseph Brodsky by Grzegorz Musial and Tomislav Longinovic. (Nov 28, 1989). In Brodsky, J., & Haven, C. L. (2003). Joseph Brodsky: Conversations. Jackson: University Press of Mississippi. pp 131-140. Online<\/a> ↩<\/a><\/li>
  11. \u201cPre ukusom nego moralom\u201d – Razgovor G\u017eego\u017ea Musjala sa Josifom Brodskim, Knji\u017eevne novine, Beograd, 25. februar 1991 (broj 814), preveo Petar Vuji\u010di\u0107. Online<\/a> ↩<\/a><\/li><\/ol><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Kada mi je poslije nekoliko godina do ruku ponovo do\u0161la Polemika izme\u0111u Brodskog i Kundere (od kojih je jedan pjesnik a drugi romanopisac, ali obojicu volim vi\u0161e kao esejiste), po navici sam pustio da me nosi ljepota njihovih re\u010denica. Na kraju me i odnijela. Zavela. Kao sjajni pisci, dakle ma\u0111ioni\u010dari, \u201eopsjenari prvog reda\u201c, zaveli su me kao \u0161to su, uostalom,  […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[182],"tags":[],"class_list":["post-2246","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-8-no-2-2013-april","contributor-adin-ljuca","volume-8-no-2-2013-april"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2246","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2246"}],"version-history":[{"count":32,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2246\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2555,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2246\/revisions\/2555"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2246"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2246"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2246"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}