<\/p>\n
\u201cK&T Meets\u201d moja je omiljena mesnica na Broadwayu, u Astoriji. Podsje\u0107a na one na\u0161e u vitezima i maglajima. Razlikuje se najvi\u0161e po tom \u0161to je u zajedni\u010dkom vlasni\u0161tvu \u0161estorice-sedmorice emigranata – Grka i Rumuna \u2013 koji, osim kvrgavog engleskog, govore i mesarski \u017eargon svih balkanskih jezika, uklju\u010duju\u0107i i ma\u0111arski, jer su im mu\u0161terije, recepti za mesne prera\u0111evine i hrana koju prodaju otamo. Svi su tu jo\u0161 od otvorenja mesnice 1982. \u2013 doznao sam sa polaroid slika i iz novinskih isje\u010daka polijepljenih selotejpom na staklenoj kabini kase za kojom uvijek sjedi postarija \u0161utljiva \u017eena s velikom dioptrijom i hroni\u010dno mizantropskim izrazom. Sav njihov dru\u0161tveni \u017eivot odvija se iza tezgi u kojima su izlo\u017eeni istran\u0161irani komadi svje\u017eeg mesa, ispod \u0161tangli i vijenaca kobasica i komada suhotinje koji vise s plafona. Svi, osim jednog, tamo su svakog radnog dana ve\u0107 trideset godina, izme\u0111u deset ujutro i \u0161est nave\u010de, uklju\u010duju\u0107i subote. Jedan od njih uvijek se rotira u kori\u0161tenju dvomjese\u010dnog godi\u0161njeg odmora, sasvim neuobi\u010dajenog u Americi, kad leti na Balkan, odakle se potom vra\u0107a s novim borama i sijedim pramenovima rodnog kraja koje niko, bez tih dvomjese\u010dnih izglobljenja iz zajedni\u010dke svakodnevice starenja u mesnici, druga\u010dije ne bi ni primijetio.<\/p>\n
Bili su prve kom\u0161ije s kojima sam se zbli\u017eio kad sam se pretpro\u0161log ljeta doselio u Astoriju. Zaintrigiralo ih je \u0161to dolazim u kupovine u vrijeme kad samo doma\u0107ice kupuju, dok su mu\u017eevi i ozbiljni ljudi<\/em> na poslu, kao i moj diletantski nostalgi\u010dni entuzijazam za sirovo meso i mesne prera\u0111evine zavi\u010daja. Objasnio sam im da radim od ku\u0107e i da sam pisac, ta\u010dnije pjesnik. Neki od njih jo\u0161 su pamtili iz \u0161kolskih lektira imena koja sam spomenuo kao dokaz ozbiljnosti i legitimiteta svog poziva – Grcima Seferisa i Kavafija, a Rumunima Emineskua i Staneskua – pa sam im tako postao svojevrsna atrakcija i objekat za \u0161eretska podjebavanja. Rekli su mi da nikad nisu \u010duli za, a kamoli vidjeli, bosanskog pjesnika, niti Bosanca koji bi \u010ditao ili barem \u010duo za spomenute pjesnike. Astorijski Bosanci koji kod njih kupuju uglavnom su sitni biznismeni, kafand\u017eije i zanatlije od raznih fela. I niko od njih ne kupuje krmetinu. \u201cEto\u201d, rekao sam u svoju odbranu i odbranu diverziteta rodne mi grude, \u201cima nas i takvih Bosanaca koji pi\u0161emo i \u010ditamo pjesme i jedemo svinjetinu\u201d.<\/p>\n Najbli\u017ei sam postao s visokim i pronicljivim pedesetogodi\u0161njakom Simeonom iz rumunskog Banata, koji u\u017eiva – ili ta\u010dnije trpi – neku vrstu intelektualnog statusa u mesnici. \u010cim bih se pojavio na vratima, ostali bi me uglas pozdravili i odmah zvali Simeona – “Your poet friend is here!” Onda bi me Simeon \u201cpreuzeo\u201d za pultom i, dok bi me poslu\u017eivao, stavljao bi me na probu pred zajebantskom porotom svojih kolega. Pitao bi me, naprimjer, s nasmrt ozbiljnim licem, \u0161ta namjeravam napraviti od fa\u0161iranog mesa koje mi je pakovao u celofan. Rekao bih mu \u0107ufte ili ne\u0161to sli\u010dno. Onda bi mi, ne mijenjaju\u0107i izraz, ponudio da mi domelje i pola kile \u201cod pingvina\u201d, posavjetovav\u0161i me, u povjerenju, da je to najbolja smjesa za \u0107ufte. \u201cOd \u010dega,\u201d upitao bih zbunjeno, trude\u0107i se da de\u0161ifriram njegov kostrbati rumunski akcent?<\/p>\n \u201cOd pin-gvi-na\u201d \u2013 ponovio bi ozbiljno \u2013 na \u0161to bi ostali mesari prasnuli u smijeh.<\/p>\n<\/blockquote>\n Pomirljivo bi tada pru\u017eio ruku preko tezge, potap\u0161ao me po ramenu i rekao mi sa sjetnim osmijehom:<\/p>\n \u201cNe ljuti\u0161 se, jel\u2019de? Pravi pjesnici razumiju \u0161alu. Barem vidi\u0161 s kakvim \u0161upcima od kolega ja ovdje moram da deveram\u201d, pritom pogleduju\u0107i prema kolegama i izazivaju\u0107i jo\u0161 \u017ee\u0161\u0107u salvu smijeha.<\/p>\n<\/blockquote>\n Vremenom me je Simeon, ne znam za\u0161to, prestao zadirkivati, na razo\u010daranje kolega. I dalje sam bio njegova ekskluzivna mu\u0161terija, a na\u0161i kulinarsko-poetski dijalozi preko tezge postajali su sve prijateljskiji i, rekao bih, sve sjetniji. Kad sam ljetos do\u0161ao da nakupujem namirnica za kampiranje u nacionalnom parku na Fire Islandu, Simo me je iznenadio insistiranjem na kompletnosti moje kamperske opreme. Donio mi je sutradan u mesnicu svoj li\u010dni pravi kamperski ruksak<\/em>, posudio mi pravu<\/em> kampersku lampu i pravi<\/em> no\u017e za kampiranje. Vrativ\u0161i se s godi\u0161njeg, oti\u0161ao sam u mesnicu da mu vratim pozajmljenu opremu i stavio u ruksak karton mog omiljenog \u010de\u0161kog piva, kao gestu zahvalnosti. Simu nisam zatekao \u2013 u me\u0111uvremenu je bio oti\u0161ao na svoje dvomjese\u010dno odsustvo u zavi\u010daj \u2013 pa sam opremu ostavio kolegama u mesnici. Kad se nakon dva mjeseca vratio iz Rumunije, izgledao je barem dvije godine stariji i poti\u0161teniji. Navratio sam bio do mesnice da mu se li\u010dno zahvalim za opremu i upitam kako je bilo kod ku\u0107e. Odgovorio je tek: \u201cLo\u0161e\u201d.<\/p>\n \u201cJe li ti se svidjela \u010de\u0161ka piva?\u201d – upitao sam.<\/p>\n “Kakva piva?”<\/p>\n \u201c\u0160to sam ti je ostavio u ruksaku.\u201d<\/p>\n<\/blockquote>\n Ostali mesari, koji su, po obi\u010daju, prislu\u0161kivali na\u0161 razgovor, prasnuli su u smijeh.<\/p>\n “Eto, sad vidi\u0161 koji su to \u0161upci\u201d, prokomentarisao je rezignirano Simeon, \u201csve su pokrali i popili.”<\/p>\n<\/blockquote>\n Neki dan sam oti\u0161ao u mesnicu da nakupujem namirnica za novogodi\u0161nju proslavu. Prvo sam usput bio navratio do prodavnice pi\u0107a i kupio par fla\u0161a izvrsnog (a jeftinog) \u010dileanskog sovignone blanca koji se zove “Nostalgia”. I dok sam naru\u010divao razna mesa od Sime i skupljao u ko\u0161aru stvar\u010dice sa polica (radensku, vegetu, kupus za sarmu, \u201cna\u0161u\u201d majonezu, isl.), ostavio sam kesu sa vinima na tezgi, da je ne moram tegliti po mesnici. Mesari-zajebanti nisu mogli odoljeti a da ne zavire u moju kesu i, \u010dim su spazili “Nostalgiju”, odmah su se na mene naka\u010dili:<\/p>\n “Ne valja ti ovo vino ni\u0161ta, pjesni\u010de. Popije\u0161 ga i rastu\u017ei\u0161 se, uhvati te nostalgija. Onda ga popije\u0161 jo\u0161 vi\u0161e i onako pijan i tu\u017ean po\u010dne\u0161 pisati pjesme – i klik – objesi\u0161 se! Jebe\u0161 takvo vino. \u0160to ne kupuje\u0161 na\u0161a gr\u010dka (na\u0161a rumunska), ona su ti puno bolja i u njima nema nostalgije, samo sunce, more i veselje?”<\/p>\n<\/blockquote>\n Simo se nageo ka meni preko tezge i nasmije\u0161io se otu\u017eno:<\/p>\n “Eto vidi\u0161 kako je meni, s kim sam ja pro\u0107erdao svoj vijek”.<\/p>\n<\/blockquote>\n Uzimam od njega kese s pazarom pa mu ka\u017eem:<\/p>\n \u201cSretna Nova, Simo prijatelju.\u201d<\/p>\n<\/blockquote>\n Ka\u017eem svima s vrata: \u201cSretna Nova, kom\u0161ije!\u201d<\/p>\n \u201cSretna Nova, pjesni\u010de\u201d, uzvra\u0107aju uglas, \u201chej \u010dekaj, zaboravio si ovu svoju kesu s nostalgijom!\u201d<\/p>\n<\/blockquote>\n Ka\u017eem da nisam, da je to moj novogodi\u0161nji poklon Simi i njegovim prijateljima.<\/p>\n “Kakvim crnim prijateljima?\u201d, prodera se Simo za tezgom, \u201covo su sve sami du\u0161mani!”<\/p>\n “OK”, uzvra\u0107am, “vino ostavljam prijatelju Simi, a nostalgiju njegovim du\u0161manima.”<\/p>\n<\/blockquote>\n Izi\u0161ao sam na ulicu. Prazni\u010dni Broadway nadglasao je graju i smijeh mesnice, ostarjelih astorijskih dje\u010daka, mojih zemljaka po mesu, vinu i zvijezdama.<\/p>\n \u00a9 2013 Sa\u0161a Skenderija<\/p>\n <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u201cK&T Meets\u201d moja je omiljena mesnica na Broadwayu, u Astoriji. Podsje\u0107a na one na\u0161e u vitezima i maglajima. Razlikuje se najvi\u0161e po tom \u0161to je u zajedni\u010dkom vlasni\u0161tvu \u0161estorice-sedmorice emigranata – Grka i Rumuna \u2013 koji, osim kvrgavog engleskog, govore i mesarski \u017eargon svih balkanskih jezika, uklju\u010duju\u0107i i ma\u0111arski, jer su im mu\u0161terije, recepti za mesne prera\u0111evine i hrana koju […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[178],"tags":[],"class_list":["post-2063","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-8-no-1-2013-january","contributor-sasa-skenderija","volume-8-no-1-2013-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2063","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2063"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2063\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2355,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2063\/revisions\/2355"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2063"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2063"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2063"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n
\n