<\/p>\n
Ve\u010der, nakon ukopa, golub je prvi put sletio na prozor, no\u0161en be\u0161umnom lepezom ra\u0161irenih krila. Naizgled obi\u010dan, sivi golub s nesimetri\u010dno slikanim mrljama bijelog i plavog perja. Gugutao nije, lijenim je korakom balansirao svoju te\u017einu, kao umorni pehlivan u posljednjoj \u0161etnji po uskom simsu korodiranog metala. Otvoreni kljun bio je tu\u017eno korito rijeke zvuka, presu\u0161ilo u vrijeme indijanskog ljeta. Ptica je posjedovala \u010dudesan magnetizam koji je privla\u010dio uplakani pogled gospo\u0111e Bele. Bio je to golub s plavim o\u010dima.<\/p>\n
Bela je imala zelene o\u010di. \u0160est je zemaljskih dragulja rasuto po cijelom svijetu, sedmi je- smaragd- ostao skriven na njenom licu. Gledala je goluba kroz kristalnu strukturu zelenog kamena, slute\u0107i plimu spoznaje koja plavi skrivene uvale nadanja:\u00a0– Vratio se moj Petar!<\/p>\n
Petar se nije mogao vratiti, jer nikad se ne vra\u0107a ju\u010dera\u0161nji dan. Njegov je poklopljen blokom te\u0161kog betona na ateisti\u010dkom groblju, \u0161to je kremiranim tijelima prkosilo ideji Boga. Nekada\u0161nji prijatelji, sva sami propali studenti i latentni alkoholi\u010dari, kr\u010dmili su superlative za pokojnika, u nadahnutoj predstavi samopromocije. Pri\u010dali su o tome kako je bio (su bili) nezamjenjiv\/i i velik\/i. A Petar je zauvijek ostao dijete, zagledano u nebesko plavetnilo rodnog kraja koje je nje\u017eno lizalo zelenu ravnicu u dalekoj perspektivi horizonta. Volio je zra\u010dni prostor, zmajeve, cepeline i druge stvari vezane uz aerodinamiku. Beline grudi, na primjer. Dvije ki\u0161ne kapi skrivene na \u017eenskim prsima, koje je nevje\u0161to milovao jedne daleke studentske zime. I djetelina od krvi na postelji, zajedni\u010dke stope na pijesku morske obale, pjesma iz ma\u0111arskih \u010dardi, gradovi na crno- bijelim slikama i neosjetno prohujalih dvadeset godina zajedni\u010dkog \u017eivota.<\/p>\n
Golub s plavim o\u010dima nije odavao strah. Stajao je i bistrim pogledom po\u017eude kadrirao nago \u017eensko tijelo prekriveno ko\u0161uljom umrlog supruga. Dodir hladnog pamuka mirio je znojni epitel, nude\u0107i svje\u017ei azilum nemirnoj du\u0161i.<\/p>\n
Bela zna sve narodne mudrosti, \u010dijeg je sjemena i sama cvijet. Klin se klinom izbija. U vru\u0107u vodu stavi dvije \u017elice tamnog praha i pusti da te\u010dnost rastopi grudvice instant smjese. U\u017eiva u malenim gutljajima vrelog napitka, dok sitne kapi znoja padaju s vrata, kotrljaju\u0107i se prema \u010dvrstom kanjonu zrelih \u017eenskih grudi. Inhalira vru\u0107u paru koja se u pramenovima di\u017ee iznad staklene \u0161alice kao da \u017eeli upiti svaki njen molekul.<\/p>\n
Svakim novim gutljajem te\u010dnosti Bela je osje\u0107ala da se stapaju i postaju dijelom jednog bi\u0107a, velike slagalice kojoj se kona\u010dno nazire smisao.<\/p>\n
Vrelina indijanskog ljeta su\u0161ila je zrak iznad bra\u010dne postelje u koju je Bela legla poslednji put. U \u0161oljicu je dosula toplu vodu, dodala poslednju ka\u0161i\u010dicu praha iz metalne urne, ispila je naizust i sklopila o\u010di.<\/p>\n
Bela pru\u017ei ruku prema ptici i pusti rije\u010dima da donesu utjehu:<\/p>\n
– Do\u0111i Petre!<\/p>\n
Ptica je ne\u010dujno prhnula u nebo, ostavljaju\u0107i u dnu ekrana traku korodiranog metala kao titl prastarog dokumentarnog filma na kojem je trebalo ispisati istoriju jedne nerealizovane ljubavi.<\/p>\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ve\u010der, nakon ukopa, golub je prvi put sletio na prozor, no\u0161en be\u0161umnom lepezom ra\u0161irenih krila. Naizgled obi\u010dan, sivi golub s nesimetri\u010dno slikanim mrljama bijelog i plavog perja. Gugutao nije, lijenim je korakom balansirao svoju te\u017einu, kao umorni pehlivan u posljednjoj \u0161etnji po uskom simsu korodiranog metala. Otvoreni kljun bio je tu\u017eno korito rijeke zvuka, presu\u0161ilo u vrijeme indijanskog ljeta. Ptica […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[178],"tags":[],"class_list":["post-2012","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-8-no-1-2013-january","contributor-almir-alic","volume-8-no-1-2013-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2012","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=2012"}],"version-history":[{"count":22,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2012\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2356,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/2012\/revisions\/2356"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=2012"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=2012"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=2012"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}