{"id":193,"date":"2006-01-09T19:46:52","date_gmt":"2006-01-09T19:46:52","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=193"},"modified":"2011-04-17T14:32:41","modified_gmt":"2011-04-17T14:32:41","slug":"the-bosnian-spirit-in-literature-what-is-it","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/volume-1-no-1-2006-january\/the-bosnian-spirit-in-literature-what-is-it\/","title":{"rendered":"Bosanski duh u knji\u017eevnosti \u2013\u2013 \u0160ta je to?"},"content":{"rendered":"

Poku\u0161aj istra\u017eivanja povodom zbirke poezije M. Dizdara \u201cKameni spava\u010d\u201d<\/em><\/p>\n

Zbirka poezije Maka Dizdara \u201cKameni spava\u010d\u201d odavno je ve\u0107 u izlozima na\u0161ih knji\u017eara, na stolovima \u010dita\u010da, kriti\u010dara i recenzenata, koji uostalom nisu ni \u017ealili truda i rije\u010di da bi joj odali priznanje, a da bi joj bio potreban jo\u0161 jedan prikaz, pa ma kako on pozitivan mogao biti. Naro\u010dito ja ne bih imao u tom pogledu da dodam ni\u0161ta posebno, jer sam se i prije iskazao kao ljubitelj njegove poezije i cijenio ga kao pjesnika, kad bi se sve trebalo odvijati u okvirima teku\u0107e ocjene teku\u0107ih zbirki, na\u0161e teku\u0107e poezije. Razlog da i ja poku\u0161am da ka\u017eem o toj poeziji neku rije\u010d, dakle, nije skriven u \u017eelji da se podr\u017ei, odr\u017ei ili \u010dak i produbi jedna ve\u0107 donesena pozitivna ocjena jednog zna\u010dajnog ili u tokovima na\u0161e poezije uobi\u010dajenog doga\u0111aja. Razlog zato da se i ja ovdje javljam le\u017ei u mome osobnom uvjerenju da se u ovom slu\u010daju, kao i u nekim drugim doga\u0111ajima u na\u0161oj novijoj literaturi uostalom, krije za na\u0161u bosansku kulturu i literaturu izvanredan doga\u0111aj, koji zahtijeva i izvanredni, tj. odgovaraju\u0107i tretman. Drugim rije\u010dima, uvjeren sam da se ova poezija, kao i neka druga djela novijeg vremena kod nas, mogu uspje\u0161no i pravedno ocjenjivati, i da im se mo\u017ee izdati odgovaraju\u0107e priznanje, samo ako se ona promatraju u svjetlu svoje prave i najdublje uloge u duhovnom \u017eivotu ovog naroda, tj. ako se ona ocjenjuju i promatraju sa stanovi\u0161ta uspostavljanja i afirmacije njegove kulture, iskustva, tj. njegovog sopstvenog duha. Jedna poezija mo\u017ee biti vrijedna i zna\u010dajna, a takve ocjene je ve\u0107 dobila poezija Maka Dizdara, ne po nekim apstraktnim, estetskim, literarno-poetskim vrijednostima koje bi bile predmet hladne i neutralne estetske ekspertize, nego po spoju i jedinstvu tog op\u0107eg, univerzalnog, estetskog, poetskog i onog specifi\u010dnog \u0161to karakterizira iskustvo, kulturu, mentalitet, historiju, sudbinu, tj. uop\u0107e duh jednog naroda. Kao bosanska, ova poezija je prije svega odre\u0111ena svojim bosanskim duhom i u tome le\u017ei njena glavna vrijednost sa stanovi\u0161ta Bosne.<\/p>\n

Bosanski duh- bosanska literatura<\/h2>\n

Duh jednog naroda kao subjektivni izraz cjelokupnosti uvjeta njegovog \u017eivota, i onog specifi\u010dnog odnosa prema \u017eivotu koji konstituira narod, kao specifi\u010dnu povijesnu opstojnost, jeste povijesna tvorevina i povijest je njegov pravi izvor i medij u kojem se on javlja. Narodni duh stoga i jeste uvijek povijesni duh. Zbog toga se on najpotpunije i najsna\u017enije izra\u017eava, s jedne strane, u jeziku jednog naroda, kao \u017eivom nosiocu povijesnog iskustva i na\u010dina do\u017eivljavanja svijeta i sudbine koji karakterizira taj narod, i, s druge strane, u filozofiji, kao misaonom sabirali\u0161tu povijesnog iskustva, kao zbori\u0161tu njegovih op\u0107ih odlika. U svim drugim tvorevinama kulture ovaj duh se izra\u017eava samo parcijalno, tj. samo onda i kada te tvorevine, a najvi\u0161e posredstvom jezika, bivaju u sna\u017enom kontaktu sa povije\u0161\u0107u kao pravom osnovom \u017eivota svakog naroda. Literatura uop\u0107e, a poezija posebno, samo je dijelom nosilac ovoga duha. I ina\u010de ovaj duh je samo parcijalno prisutan u djelima duhovnog stvaranja jer kao totalitet on se otkriva u svim vidovima \u017eivota. Kako mi nemamo svoje filozofije, tj. kako nismo stvorili osobeni filozofski duh, to bi izgledalo kao da mi nemamo ni narodnog duha uop\u0107e. Na\u0161 narodni duh se tako gubi u nacionalnom duhu, koji je definiran nacionalnim jezikom i nacionalnom literaturom, a ispoljava se u nacionalnoj povijesti. Ova konzekvenca historizma, \u0161to se ti\u010de Bosne, dade se lijepo pokazati, a na mnogim primjerima i dokazati.<\/p>\n

Identificiraju\u0107i nacionalni i narodni duh, mi smo sveli na\u0161e povijesno iskustvo i na\u0161 narodni duh, na nacionalno iskustvo, na iskustvo nacionalne povijesti i nacionalni duh, \u010diji je najpotpuniji izraz postala nacionalna knji\u017eevnost, u \u010diji horizont je tek kao pretpovijest u\u0161ao narodni jezik i narodni duh u cjelini. Primijenjen na Bosnu ovaj model transformacije je bosansku knji\u017eevnost, po njenom duhu, definirao, kao nacionalnu knji\u017eevnost, a po tematskom i do\u017eivljajnom sadr\u017eaju kao regionalnu knji\u017eevnost. Ovakva redukcija bila je osnova daljnjih produbljenih redukcija koje su bosansku knji\u017eevnost priznavale samo kao srpsku ili hrvatsku knji\u017eevnost regionalnog obilje\u017eja. Knji\u017eevnost Bo\u0161njaka bila je, ili tuma\u010dena kao srpska ili hrvatska nacionalna knji\u017eevnost, ili je odbacivana kao strana, nacionalnom duhu tu\u0111a, orijentalna. Spoljni medij nadvladao je tako unutarnji duh te knji\u017eevnosti, a na\u010din i uvjeti njenog nastojanja ograni\u010dili su njene unutarnje mogu\u0107nosti i odredili njene definicije u cjelini. Pojam bosanska knji\u017eevnost primjenjivao se tako na djela srpske literature, kao \u0161to su djela npr. Ko\u010di\u0107a, \u0106orovi\u0107a, \u0160anti\u0107a, Markovi\u0107a, Jefti\u0107a, Palavestre, Andri\u0107a itd., i to prvenstveno kao obilje\u017eje njihove regionalne tematike i do\u017eivljajne karakteristike. Tako je taj pojam postao samo pomo\u0107ni pojam jedne nacionalne strukturne definicije, koja svoj korijen i mjesto ima na drugoj strani, a ne na ovom tlu i u dubinama povijesnog iskustva ovog naroda kao cjeline. To je, me\u0111utim, bila i jedna nesumnjiva istina, jer ta djela i jesu djela srpske nacionalne literature, \u010diji se nacionalni duh iskazuje prije svega kao interpretacija bosanske povijesti i povijesnog iskustva bosanskog \u010dovjeka sa stanovi\u0161ta srpske nacionalne ideje, njene mitologije i interpretacije povijesti. Sli\u010dan slu\u010daj jeste i sa hrvatskom bosanskom literaturom mada je ova sticajem okolnosti ostala manje istaknuta. Ovdje se razumljivo ne radi o tome da se podvrgavaju kritici ovakvi izvodi, jer nikakvoj kritici nema ovdje mjesta, jer se ovdje radi samo o pozitivnoj registraciji jednog stanja. Pitanje je ovdje jedino mogu\u0107e, i ono se i postavlja samo kao pitanje o uticajima i efektima te situacije na bosansku literaturu, koja bi mogla eventualno biti specifi\u010dan izraz bosanskog narodnog duha, njegove specifi\u010dnosti i samosvojnosti, ukoliko takav duh uop\u0107e postoji. Eventualni negativni efekt ovog retrogradnog historizma identifikacije narodnog i nacionalnog duha, koji Bosnu razbija kao povijesno i duhovno, a ne politi\u010dko jedinstvo, mo\u017ee se podjednako o\u010ditovati ukazivanjem na eventualne momente toga duha, koji prevazilazi granice nacionalnog horizonta duhovnog do\u017eivljavanja, tj. na postojanje \u017eive i prisutne dublje duhovne strukture i osnove na\u0161eg povijesnog iskustva, nego \u0161to je ona nacionalna osnova. Po\u0161to se taj duh ne izra\u017eava u filozofiji, jer mi te nemamo, barem, kao specifi\u010dno na\u0161e duhovne tvorevine, a ni u jeziku, budu\u0107i da je ovaj nacionalno definiran, te nije pogodan da u svojoj aktuelnosti jasno iska\u017ee narodni duh, to mi ovoga moramo tra\u017eiti u tragovima, u elementima, u preostalim ostacima i relikvijama na\u0161e duhovne povijesti, u specifi\u010dnim karakteristikama na\u0161eg iskustva i na\u010dina do\u017eivljavanja govora, u eventualnim djelima koji te elemente u sebi sabiru i dr\u017ee. Istra\u017eivanja takve vrste nisu, na\u017ealost, u nas niti provedena, niti su u svojoj ideji, kao program, ili kao namjera, pretpostavljena i razvijena. Postoji jedno saznanje, koje je vi\u0161e intuicija nego li jasna spoznaja, da je mogu\u0107e u na\u0161oj hiljadu godi\u0161njoj bosanskoj povijesti na\u0107i i prona\u0107i, ne samo ostatke, nego i kompletna djela koja u sebi dr\u017ee i skrivaju ovaj duh, koji je Bosnu odr\u017eao kao cjelinu, kao povijesnu opstojnost, kao rije\u010d i misao, iza koje bi mo\u017eda le\u017eao i jedan duh. Mo\u017eemo, dakle, govoriti o kamen\u010di\u0107ima, elementima jedne cjeline, jednog mozaika, ali i oni nam mogu pomo\u0107i. Duhovna supstancija ne tra\u017ei kvantitet da bi se prepoznavala i afirmirala. Ona je jedinstvo i cjelina i kao najsitniji i najmanji detalj. <\/p>\n

Od tih djela, \u010duvara i nosilaca elemenata na\u0161eg duha i povijesnog iskustva, mi, \u0161to je paradoksalno, imamo i malo i mnogo. Malo prema onome \u0161to smo sve stvarali i mnogo prema onome \u0161to smo sve pustili da netragom nestane. To su u prvom redu na\u0161i stari gradovi, na\u0161a arhitektura, urbanizam, ste\u0107ci i uop\u0107e sakralni spomenici, na\u0161e stare knjige, vez, odje\u0107a, zanati, najzad na\u0161 na\u010din \u017eivota uop\u0107e. Agresivni nacionalizmi, raznih vrsta, i dugo odsustvo stvarne bosanske pozicije, doprinijeli su mnogo propadanju i razaranju kulturnog blaga bosanske provenijencije. No i to propadanje, ma koliko ono \u0161iroko i obimno bilo, nije nas li\u0161ilo onoga \u0161to je sa stanovi\u0161ta kulturne funkcije duhovnog naslije\u0111a najva\u017enije, tj. ono nas nije li\u0161ilo potrebe da dr\u017eimo i uporno \u010duvamo svijest o Bosni i ono \u0161to Bosnu \u010dini tako \u010dudnom i neobi\u010dnom, da dr\u017eimo i \u010duvamo bosanski duh. To je taj te\u0161ki, gromadni, kameniti i goroviti duh, velikana iz skaski, taj spori, uronjeni i zaronjeni u sebe zatvoreni duh \u010dovjeka prirode. To je kontemplativni duh uronjavanja u ono \u0161to je bilo i pro\u0161lo, u vje\u010dno, iza granica prolaznog, u ono sa one strane te\u0161kog, nestalnog i tegobnog ovozemaljskog zbivanja i zbitka. To negiranje granica vremena i prostora kao uvjeta ljudskosti, to vje\u010dno tradicionalno i tradicionalisti\u010dko bivanje kao \u010dovjek, ljudi koji jesu, koji su bili i koji \u0107e biti, sve u jednom neprekinutom nizu. Taj duh \u0161krte rije\u010di i uzdr\u017eanog pokreta, \u0161krte \u0161are i blijede boje, li\u0161en bogatstva i lepr\u0161avosti, li\u0161en nijansa i kolorita, masivan, siguran, stalan, stanac, taj suzdr\u017eani i jedva negdje u prikrajku na kraju linije, u odsjaju boje, na rubu \u0161are, na kraju misli, na izdancima loze, na skrivenim i prikrivenim mjestima, u minijaturi, i uop\u0107e u nevidjelu, \u010dulno razigrani i pohotno \u017eivotni duh, \u017eelja, \u010de\u017enja i nagon.<\/p>\n

To je duh posebnog bosanskog puritanizma, istjerivanja istine, preganjanja pravde, ispravnosti i \u010dasti, za \u0161to se sve gine, podjednako pod svim bajracima, koji su se ikada vili nad ovim na\u0161im gudurama i dolinama, a pod ovim na\u0161im te\u0161kim i maglovitim nebom. Radi toga Bosna nikada nije bila podijeljena, razbijena i uni\u0161tena kao cjelina, kao teritorij, kao tradicija, kao mentalitet i kao duh, ali istovremeno nije nikada ni bila jedna svjetovna, vojna i politi\u010dka tvorevina, dr\u017eava ili jedna jedinstvena partija. Uvijek je nju razdiralo to unutarnje njeno vu\u010dje, pravda\u0161ko, moralisti\u010dko i puritansko podvajanje, i svaki bajrak je u Bosni nalazio nekoga da ga ponese i dr\u017ei uprkos drugom. I tu nema nekog pravila. Feudalna vlastela protiv kralja, crkva protiv heretika, heretici protiv crkve i kralja, kralj protiv crkve, feudalaca i heretika. Turci protiv Bo\u0161njaka, Bo\u0161njaci protiv Turaka, oba protiv krsta, krst protiv nekrsta, hri\u0161\u0107anin protiv hri\u0161\u0107anina, ovaj protiv onoga, i onaj protiv ovoga, itd. sve do na\u0161ih dana. I teklo bi to i dan danas, da nismo jednom napokon shvatili da Bosna nije ni\u010dija do svoja i onoga koji u njoj \u017eivi i koji sa njom \u017eivi. Na izgled parcijalan i podijeljen, povijesni se duh bosanskog naroda po\u010dinje o\u010ditovati kao realna osnova zajednice jednog naroda i vi\u0161e nacija.<\/p>\n

I dok realna povijesna situacija napreduje u Bosni kroz stvaranje ekonomsko-materijalnih i dr\u017eavnih pretpostavki zajedni\u010dkog \u017eivota, djeluju dotle jo\u0161 uvijek agresivni nacionalizmi, egoizmi i historizmi kao odjeci borbe oko Bosne, borbe koja je Bosni odricala svojstvenost i progla\u0161avala je naslije\u0111em ove ili one dr\u017eave, ove ili one nacije, ove ili one kulture i tradicije. Uporedo sa ovim i\u0161la je i jedna nacionalna i nacionalisti\u010dka interpretacija bosanske kulture i bosanskog iskustva tj. bosanskog duha, kao srpskog, hrvatskog, pravoslavnog, katoli\u010dkog, orijentalnog, muslimanskog itd. provincijalnog duha, koji svoj dignitet smisao i vrijednost mo\u017ee imati i dobiti samo u punom spajanju sa svojim nacionalnim izvorom, sa majkom maticom, sredi\u0161tem i ognjem nacionalne kulture. <\/p>\n

Tako je nastala nacionalno inspirirana kultura koja je Bosnu vidjela samo kao krajinu, a Bosance kao kraji\u0161nike nacionalnog duha i nacionalne svijesti, koja je povijest i ljudski \u017eivot vidjela samo kao patnju nacionalnog heroja i nacionalnog simbola, u svim njegovim varijantama. Od onoga epskog junaka pa sve do ovoga socijalnog ili lirskog i romanesknog. Taj junak je uvijek signum posebnog, parcijalnog, nacionalnog, drugim suprotstavljenog junaka, simbol tuma\u010da ili reprezenta. Takva je literatura nastajala u Bosni za posljednjih sto godina i ona je Bosnu vi\u0161e dijelila, nego li mnoge vojske koje su preko nje mar\u0161irale i u njoj krv prolijevale. Ona je dijelila i njen duh, ono osnovo po\u010delo jednog zajedni\u010dkog osje\u0107anja i \u017eivotnog odnosa, \u0161to ga je Bosna mu\u010dno, kroz hiljadu godina svoje te\u0161ke povijesti stvarala. Ta literatura po\u010dinje 70-tih godina 19. stolje\u0107a da bi po\u010detkom 20. stolje\u0107a dobila naro\u010diti zamah u probu\u0111enim nacionalnim pokretima kod njihovih duhovnih inspiratora, Ko\u010di\u0107a, \u0106orovi\u0107a itd., a kulminirala kod Andri\u0107a, koji je njen najbolji i najve\u0107i predstavnik. Postignuv\u0161i najvi\u0161i domet literature inspirirane nacionalnim duhom, Andri\u0107 je nu\u017eno u svome, po na\u0161em mi\u0161ljenju najboljem, djelu Prokleta avlija univerzalizirao svoju viziju, koja po\u010dinje time gubiti parcijalnu nacionalnu, do\u017eivljajnu i duhovnu aromu i okvir, i javlja se kao njegova transcendencija. <\/p>\n

Nemogu\u0107nost ostajanja u okvirima nacionalnog duha u knji\u017eevnosti Bosne, postala je vidljiva i na drugi na\u010din, tj. kao nastojanje te knji\u017eevnosti da se domogne svoje sopstvene osnove i da metodi\u010dki odbaci isklju\u010divo nacionalni osnov svoje duhovne inspiracije i stava. Emancipacija bosanske knji\u017eevnosti od parcijalizma, nacionalnog duha s obzirom na bosansku povijesnu odre\u0111enost, o\u010ditovala se naro\u010dito u ratnoj knji\u017eevnosti. Zna\u010dajna djela na\u0161e ratne knji\u017eevnosti su, u do\u017eivljavanju rata i revolucije, nekom imanencijom samog do\u017eivljaja prevazilazila ove okvire i sezala u dubine samog narodnog duha i iskustva i do\u017eivljaja. Mislim da je najbolji primjer te tendencije na\u0161e ratne knji\u017eevnosti Kulenovi\u0107eva \u201cStojanka majka Kne\u017eopoljka\u201d, koja je duboko bosanska i ujedno pripada svakom na\u0161em narodu, svim ljudima, koji isto tako ili na sli\u010dan na\u010din do\u017eivljavaju iskon vje\u010dne borbe za odr\u017eanje naroda u sebi i na svome. Mo\u017eda bi se ova tendencija mogla iskazati u izvjesnim pojavama na\u0161e prijeratne literature: npr. Hasana Kiki\u0107a. Izgledalo je u jednom momentu da \u0107e ovo biti samo epizoda, intermezzo u polusnu na\u0161e literarne povijesti. Na takvu misao upu\u0107ivalo je, po mom uvjerenju, nepotrebno i neopravdano o\u017eivljavanje nacionalnih okupacija u okvirima stare (Grupa sarajevskih knji\u017eevnika), predratne literature. No ubrzo je do\u0161lo do novog kretanja u bosanskoj knji\u017eevnosti. Jednom otvoren, proces emancipacije nije se mogao zaustaviti. Ne bez te\u0161ko\u0107e i duhovne pometenosti, taj proces je tekao u raznim pravcima i odvijao se na raznim podru\u010djima knji\u017eevnog stvaranja u Bosni. Njegov svijet postala je prvo dje\u010dija knji\u017eevnost. Neobi\u010dno zna\u010dajan razvoj ove vrste knji\u017eevnosti u Bosni u posljednjih deset godina duguje, prije svega, \u010dinjenici da se tu, na tom terenu i u tom mediju odigralo osloba\u0111anje od tutorstva nacionalnog duha i da je dje\u010diji medij bio, i kao povod i kao publika literarnog stvaranja, najotvoreniji za istinski i ujedno \u0161iroki svjetski pogled u pro\u0161lo i budu\u0107e, u \u017eivot i \u017eivotnu istinu. Drugi medij ovog procesa emancipacije postaje poezija. Ona postajep opri\u0161te ovoga procesa, popri\u0161te na kojem se i danas taj proces odvija i manifestira u raznim svojim mogu\u0107nostima. Poetska ideja generacije \u017dalice, Sarajli\u0107a, Tahmi\u0161\u010di\u0107a i napokon Trifunovi\u0107a, razmi\u010du granice poetskog mi\u0161ljenja i do\u017eivljavanja nacionalno zadojene poezije na\u0161eg bosanskog provincijalizma. Ove granice se pomi\u010du u dubinu koliko i u \u0161irinu. Kod \u017dalice ovo pomicanje granica se\u017ee \u010dak do dubine onog mete\u017ea naroda i rasa iz kojeg se javljaju obrisi na\u0161ih narodnih cjelina, dok kod Sarajli\u0107a i Tahmi\u0161\u010di\u0107a te\u017ee jednom univerzalizmu do\u017eivljajnog osnova izre\u010denog na razli\u010dite na\u010dine, ali u osnovu istom. Koliko god, me\u0111utim, u ovim procesima le\u017eao napredak bosanske literature, u njima le\u017ee i ozbiljne njene slabosti i te\u0161ko\u0107e. U osnovnoj i zna\u010dajnoj te\u017enji da se poezija uzdigne od uskog tradicionalisti\u010dkog, regionalisti\u010dkog i romanti\u010darskog nacionalnog duha, do \u0161irokih, univerzalnih, kozmopolitskih vizija modernog \u010dovjeka, le\u017ee i slabost apstrakcije, punog deklarativnog i deklamatorskog kozmopolitizma, gubitak dubine i te\u017eine osobenog povijesnog iskustva i do\u017eivljavanja, supstancije narodnog svjetskog duha, datog u jedinstvu rije\u010di, ideje, vizije, osje\u0107anja, dakle, bi\u0107a poetskog bivanja. Uslijed toga se ta poezija unato\u010d svojoj zna\u010dajnoj emancipatorskoj te\u017enji, javlja kao odvajanje od iskona, narodnog i ljudskog, povijesnog duha. Odvojiv\u0161i se tako od ovoga, ona svoj univerzalizam i svjetski nivo i relacije posti\u017ee \u010disto verbalnim sredstvima. To je onda nu\u017eno epigonska poezija velikih, stranih rije\u010di, misli, ideja i imena, koja tim spolja\u0161nim sredstvima osvaja kozmopolitsku dimenziju, a ne unutarnjim osvje\u0161tavanjem i oplemenjivanjem sopstvenog izra\u017eajnog, idejnog i duhovnog fonda uop\u0107e. Otuda, po mome mi\u0161ljenju, i pored napretka kojeg ova poezija \u010dini uop\u0107e, a naro\u010dito u pojedinim njenim ostvarenjima, ona ostaje apstraktna i strana, ne po svojoj metodi, nego po svome duhu.<\/p>\n

Mnogo sporije i te\u017ee nego li poezija, a \u0161to je i razumljivo kad se uzme u obzir da je osnovna ideja nacionalne interpretacije bosanske literature i njene historije, bila ideja tzv. \u201cbosanske pripovijetke\u201d. Proces emancipacije tekao je u oblasti pripovjeda\u010dke knji\u017eevnosti. \u201cBosanska pripovijetka\u201d, koja je bila progla\u0161ena uzorom i cvijetom srpske literature, davala je ton bosanskog literaturi, naro\u010dito u periodu dominacije Grupe sarajevskih knji\u017eevnika. Ali, ukoliko je ovaj proces tekao sporo, izgleda da je utoliko bio temeljitiji. Dva su, po mome mi\u0161ljenju, klju\u010dna doga\u0111aja koja odre\u0111uju daljnju sudbinu istinske, po duhu, bosanske pripovijetke i romana. Ta dva doga\u0111aja su Dervi\u0161 Su\u0161i\u0107 i Me\u0161a Selimovi\u0107. <\/p>\n

Svoju osobenu viziju Bosne kao naro\u010ditog svijeta sa svojim sopstvenim duhom i kulturom do\u017eivljavanja koja se iskazuju u mentalitetu i ljudskoj prirodi, Su\u0161i\u0107 je najavio ve\u0107 u svome prvom velikom djelu \u201cJa, Danilo\u201d. To djelo koje po svojoj cjelovitosti i bogatstvu nadilazi gotovo sve \u0161to je u na\u0161oj poslijeratnoj satiri\u010dnoj prozi napisano, ovdje nije interesantno prvenstveno po toj svojoj djelimi\u010dno ve\u0107 utvr\u0111enoj i afirmisanoj vrijednosti. Ono je sa na\u0161eg aspekta zna\u010dajno po otkrivanju nasuprot romanti\u010darskih i drugih provincijalisti\u010dkih interpretacija kojima je Bosna bila izlo\u017eena, jednog autohtonog i potpuno specifi\u010dnog i samosvjesnog \u017eivota Bosne. Su\u0161i\u0107 majstorski otkriva crte tog svijeta od prve pa do posljednje strane svog djela, od onog izbjegavanja kom\u0161ije Danilovog da pozdravi svoga kom\u0161iju, jer ko zna ko je i \u0161ta je kom\u0161ija, a svaki je pozdrav u Bosni lozinka neka i znak neke pripadnosti iza neke zastave, te on bira najneutralniju mogu\u0107u rije\u010d ljudskoga susreta \u201cpripeklo danas\u201d, pa do onog Advana iz kasabe, koji godinama ne izlazi iz svoje magaze \u201cjer \u010dudna je zemlja Bosna u njoj je najotrovnija hava na dunjaluku\u201d, te ne treba bez prijeke potrebe izlaziti na vidjelo. Taj prekrasni roman, koji je za\u010dudo bolje primljen svugdje gdje se pojavio nego u samoj Bosni, tj. nego \u0161to ga je primila bosanska literaturna kritika, me\u0111utim, samo je polazi\u0161te, prva crta, proboj u sferi razotkrivanja bosanske istine. Najnovije Su\u0161i\u0107evo djelo \u201cPobune\u201d, zna\u010di ve\u0107 oformljen i jasan pogled. Ovo djelo ima za bosansku literaturu veoma veliki zna\u010daj. Ono je prva literarna vizija na\u0161e autenti\u010dne bosanske povijesti, posljednjih pet stotina godina. Njegova vrijednost sastoji se u tome \u0161to je ta povijest kao ljudski \u017eivot, kao ljudski do\u017eivljaj i sudbina, li\u0161en svega spolja\u0161njeg, svakog historizma, svake mitologije, svake nacionalne, religiozne, regionalne i druge naslage i interpretacije. On se tu otkriva neposredno u no\u0107i svoje ljudske kompletne istine i po toj istini postaje on isto tako neposredno univerzalan, ljudski \u017eivot i sudbina uop\u0107e. Pilavije, Hatemi\u0107i, potur\u010denici, kmetovi, begovi, heretici, i pravovjerni, junaci i kukavice, trgovci i siromasi, respektabilni gra\u0111ani i komunisti bund\u017eije, to su na\u0161i ljudi, to je svaki od nas dijelom, bez razlike u svojoj povijesnoj istini, kao vje\u010dni pa\u0107enici i borci, kao so u kruh ove zemlje, te\u0161ki, robusni i ujedno osjetljivi i mehki, naivni i ujedno lukavi, bogati i siroma\u0161ni, vje\u010dni strastvenici i uvijek kod svoje ku\u0107e u svojoj suroj i surovoj zemlji. \u010cudni ljudi podsmje\u0161ljivi i ironi\u010dni prema svakom \u017eivom, prema svakoj i najve\u0107oj veli\u010dini, ali ipak najvi\u0161e prema sebi samima, pjesnici bez mita i mitomanije, nje\u017eni realisti, puritanci a strastveni. Takvi ljudi, koji se ni\u017eu iz generacije u generaciju, a samo ih Bosna ve\u017ee kao niz, \u010dvr\u0161\u0107e od bilo kakvih mitskih, vjerskih, ro\u0111a\u010dkih ili drugih veza, su ljudi ove zemlje, njena najve\u0107a i najpotpunija istina. Po svemu ovome Su\u0161i\u0107evo djelo je prvorazredni doga\u0111aj bosanske literarne povijesti, i po mome mi\u0161ljenju, djelo u kome ova povijest kona\u010dno dobiva svoju autenti\u010dnu umjetni\u010dku viziju i interpretaciju.<\/p>\n

Svoje zna\u010dajne literarne mogu\u0107nosti Selimovi\u0107 je pokazao ve\u0107 u svom prvom romanu \u201cTi\u0161ine\u201d. Tihi prijem \u201cTi\u0161ina\u201d u na\u0161oj javnosti vjerovatno je znak preovladavaju\u0107e ambicije pisca i karakteristike samoga djela da bude literarno, umjetni\u010dki, stilski i estetski \u010disto. Ono najavljuje zna\u010dajne mogu\u0107nosti ali ne upu\u0107uje i ne odre\u0111uje podru\u010dje gdje \u0107e te mogu\u0107nosti realizirati. Utoliko je ve\u0107a i zna\u010dajnija na\u0161a radost \u0161to su se te zna\u010dajne mogu\u0107nosti realizirale u jednom romanu kao \u0161to je Selimovi\u0107evo djelo \u201cDervi\u0161 i smrt\u201d. <\/p>\n

Roman \u201cDervi\u0161 i smrt\u201d, pored svoje literarne i umjetni\u010dke perfekcije, zna\u010dajan je, u bosanskoj literaturi, i za nju, po tome \u0161to taj roman jasno i nedvosmisleno pokazuje da je regionalizam, provincijalizam, historizam itd. zapravo idejno i umjetni\u010dko, duhovno i filozofsko a ne geografsko ili kakvo drugo odre\u0111enje. Taj roman pokazuje da geografske i historijske relacije u umjetnosti malo zna\u010de i da se velike drame i ljudska zbivanja mogu doga\u0111ati i ovdje gdje ne te\u010de aktualna, politi\u010dka matica \u017eivota. Osim toga, Selimovi\u0107 je jasno pokazao da je Bosna bila, i sada to jeste, popri\u0161te takvih doga\u0111aja u ljudima i oko njih, da ta doga\u0111anja imaju nu\u017eno dimenzije, po svom intenzitetu i vidovima, svjetskih i op\u0107ih ljudskih dilema i doga\u0111aja, prava- neprava, sile – slobode, nasilja i milosti, dr\u017eave i podanika, Boga i \u010dovjeka, vjernika i otpadnika. I sve se to zbiva i doga\u0111a u Bosni, u zemlji koju znamo i koju prepoznajemo u ljudima i mislima koje njih more i progone. Vidimo tu nas same, svako sebe, na jedan na\u010din, jednim dijelom svoga \u017eivota, iskustva, nade, strepnje, misli i snova. <\/p>\n

Ovim djelima i njihovom povezano\u0161\u0107u sa \u017eivotom, povije\u0161\u0107u, osje\u0107anjima i nadama na\u0161eg bosanskog \u010dovjeka, zaokru\u017euje se bosanska knji\u017eevnost, po prvi put, u ovih desetak posljednjih godina, kao cjelovita knji\u017eevnost, sa svojim osnovnim idejama i knji\u017eevnim vrstama. Ona sna\u017eno stupa na pozornicu na\u0161e kulture kao oformljen, zaokrugljen, u osnovi izgra\u0111en duhovni stav, kao izraz na\u0161eg duha. Od sada Jugoslavija mora na drugi na\u010din ra\u010dunati sa bosanskom literaturom, njenom ulogom i zna\u010dajem, tj. ona mora ra\u010dunati sa bosanskim duhom bosanske literature. <\/p>\n

Bosanski duh poezije Maka Dizdara<\/h2>\n

Sa stanovi\u0161ta poetskog otkri\u0107a Bosne i bosanskog duha, kao i sa stanovi\u0161ta otkri\u0107a poezije. U bosanskoj duhovnoj tradiciji, Dizdarevo djelo \u201cKameni spava\u010d\u201d jeste jedna vrsta kamena me\u0111a\u0161a. Zbog toga mi se \u010dini da ovu poeziju valja istra\u017eiti ponajprije sa stanovi\u0161ta njene konstitutivne funkcije u strukturi bosanskog knji\u017eevnog trenutka. Nije u pitanju, dakle, jedan literarno-kriti\u010dki ili esteti\u010dki pristup ovoj poeziji, nego jedna kulturno-historijska i filozofska ocjena, koja se, istina, slu\u017ei, i estetskim, i literarno-kriti\u010dkim izvodima kao premisama, ali svoje stavove i dokaze formira na drugoj, tj. kulturno-historijskoj i filozofskoj dimenziji. Ali pogledajmo prije svega koje su to literarno-poetske vrijednosti i karakteristike \u0161to se otkrivaju posredstvom onog fenomena kojeg smo nazvali bosanski duh. <\/p>\n

Literarna teorija i kritika dovode literaturu, i poeziju naro\u010dito, u odnos prema mitu i mitologiji. Op\u0107enito se smatra da mnoge poetske ideje imaju svoj izvor u inspiraciji mitskog do\u017eivljaja. Tako narodni ili nacionalni mit, kao u osnovi poetski, likovni i uop\u0107e umjetni\u010dki do\u017eivljaj i reprodukcija povijesti, slu\u017ei kao izvor literarnih, umjetni\u010dkih i poetskih ideja. Bez obzira, me\u0111utim, na razliku koja postoji izme\u0111u narodnog, npr. tip gr\u010dkog mita, i nacionalnog, npr. tip kosovskog mita, a koja mo\u017ee da bude razlog vrlo zna\u010dajnih distinkcija u etici i povijesnoj funkciji umjetnosti, kod Bosne se radi o ne\u010dem sasvim drugom. Bosna, naime, nema svoga mita i svoje mitologije. Nacionalni mit u Bosni nije bio mogu\u0107 jer, naprosto, nema ni narodnog bosanskog mita. Bosanac, naime, sebe i svoju povijest, ne do\u017eivljava uop\u0107e mitski. Svi poku\u0161aji da se stvori takav mit, npr. vi\u0161estruki poku\u0161aji da se stvori bogumilski mit, ostali su bez rezultata. Mitologija u Bosni nije bila mogu\u0107a. Pa, iako Bosna ima svoje spolja\u0161nje elemente jednog mitskog svijeta, do\u017eivljava propast svoje dr\u017eave, pogibiju svoga kralja, gubitak djedovske vjere, progone, borbe protiv Rima, borbe protiv Carigrada itd. itd., nije se ova povijest transformirala u mit. Ali ne zato \u0161to u Bosni nije bilo autohtonog narodnog stvaranja, narodne poezije, koja bi bila nosilac mitskog do\u017eivljavanja bosanske povijesti. Naprotiv, u Bosni je stvorena jedna bogata i raznovrsna poezija, kako lirska, tako i epska. Neki najljep\u0161i biseri ove poezije kod ju\u017enih Slavena duguju stvarala\u010dkom geniju bosanskog \u010dovjeka. Bosanska narodna lirska poezija je po svome mentalitetu i duhu sekularisti\u010dka, trezvena, podsmje\u0161ljiva, satiri\u010dna. Ona ne trpi tragi\u010dne junake \u010dije sudbine bri\u0161u mogu\u0107nost realnog pogleda na \u017eivot i razlike u ljudskom \u017eivljenju. Njeni junaci su \u010desto komi\u010dni, ili samo po\u0161teni, naivni seljaci juna\u010dine. Oni su pravi, \u017eivi ljudi. Otuda, mislim da je razlog \u0161to Bosna nema svoje mitologije jednostavno u samoj strukturi bosanskog \u017eivota i duha, koji je gra\u0111en tako da ne dopu\u0161ta egzaltaciju, da uvijek ostaje svjestan granica svijeta i \u010dovjeka. Me\u0111utim, postavlja se pitanje da li odsustvo mita zna\u010di ujedno i nemogu\u0107nost bosanske poetske ideje i bosanske poezije. Mislim da ne zna\u010di. Jedan povijesni duh ne mora da se izra\u017eava u mitskoj supstanci, ako uspijeva da se svagda aktualno ostvaruje i planira u \u017eivotu. Kada pogledamo Bosnu, od one srednjevjekovne, koja skon\u010dava u Jajcu, pa do ove dana\u0161nje, mi \u0107emo, u njenim gradovima, skrivenim od pogleda stranca i jedinstveno otkrivenim za svoje \u017eitelje, u njenim ku\u0107ama, glomaznih te\u0161kih kubusa sa lagahnim \u0161indrama na krovu, u njenim te\u0161kim vunenim no\u0161njama, pro\u0161aranim najljep\u0161im minijaturnim \u0161arama i vezovima, u njenom mentalitetu, u pjesmi, u igri, u pri\u010dama i predanjima, svugdje i uvijek otkriti jedan duh, jedan stav i do\u017eivljaj, ispoljen i jasan do te mjere da ga se i ne primje\u0107uje. Jer nije to ona tajna, u manastirima ili u hajdu\u010dkoj \u0161umi skrivena, to je vidljiva i jasna otvorena kretnja i stav, pona\u0161anje, na\u010din mi\u0161ljenja, podjednak i kod katolika i kod pravoslavnih i muslimana, i kod ikavaca i kod ijekavaca, i kod gra\u0111anina i kod seljaka. Po tome je Bosna ostala Bosna kroz dugu svoju nesretnu povijest, jedina koja je uvijek bila i cjelovita, kao teritorij, i jedinstvena kao historijsko trajanje, da jedina nije dospjela do nacionalnog duha i ideje, i do nacionalne dr\u017eavne konstitucije. <\/p>\n

Pod pritiskom raznih nacionalizama dugo je vlada predrasuda da je bosanska povijest od 1463. do 1878. period izbivanja iz konteksta na\u0161e, ju\u017enoslavenske, narodne, evropske i svjetske povijesti. Ta predrasuda je negirala svjetsku ulogu i zna\u010daj islama za evropsku povijest i islamsku svjetsku misiju. Nije ovdje potrebno dokazivati ograni\u010denost takvih gledi\u0161ta sa stanovi\u0161ta povijesne istine, jer takva problematika prevazilazi okvire ovog eseja. Upozorio bih samo da se u svijetu danas smatra (npr. Revie historique de France od septembra 1966. g.) da je negiranje islamskog uticaja na evropsku povijest, a naro\u010dito preko Balkana, jedna od najve\u0107ih slabosti suvremene evropske historiografije, ali je potrebno upozoriti, mo\u017eda na \u010dinjenicu da se islamska tradicija naro\u010dito asimilirala u Bosni, ne toliko pritiskom i snagom osvaja\u010da, koliko sredstvima i posredovanjem duhovnog srodstva. Puritanizam i sekularizam islama, odsustvo izgra\u0111ene crkve i crkvene hijerarhije, odsustvo razvijene dogmatike i teologije, odgovaralo je ve\u0107 stvorenim karakteristikama bosanskog pogleda, na\u010dina mi\u0161ljenja i uop\u0107e duha, pa je njegova asimilacija u Bosni bila najve\u0107a, najtrajnija i predstavljala je, sa stanovi\u0161ta na\u0161e ljudske kulture, zna\u010dajan doprinos njenom bogatstvu. Od drugih muslimana bosanski se muslimani i bosanski islam znatno razlikuju. Njihov islam je stopljen sa elementima narodne tradicije na\u0161e bosanske i uop\u0107e slavenske provenijencije. No pitanje koje nas ovdje interesuje jeste u prvom redu pitanje o odnosu poezije Dizdara prema bosanskom duhu i potrebno je da se vratim na to pitanje. <\/p>\n

\u010cini mi se da nije slu\u010dajno da je me\u0111u bosanskim pjesnicima Mak Dizdar prvi koji je svoju inspiraciju, poetske ideje, slike i metafore potra\u017eio u fondu bosanskog duhovnog stvaranja i tradicije. Ja sam ve\u0107 imao priliku da primijetim kako je poezija Maka Dizdara karakteristi\u010dna po izvjesnom paganskom mentalitetu i na\u010dinu do\u017eivljavanja. Tu karakteristiku sam zabilje\u017eio u jednom pre\u0111a\u0161njem napisu o njegovoj poeziji, specijalno o zbirkama \u201cOkrutnosti kruga\u201d i \u201cPliva\u010dica\u201d. Ovaj paganski momenat, tj. jedan neposredni i prirodom inspirirani pogled na svijet i \u010dovjeka, bio je po mom mi\u0161ljenju osnova dispozicija jednog zna\u010dajnog pjesni\u0161tva, koja je zahtijevala svoje daljnje uobli\u010davanje i definiciju, u poetskom i filozofskom smislu. Tu definiciju uobli\u010davanje Dizdar je potra\u017eio u mentalitetu, jeziku, do\u017eivljaju, tragovima i tradiciji stare Bosne, u njenim dilemama, suprotnostima, sudbinama, borbama i radostima, koji stoje kao neotkriven svijet, kao na\u0161a Arkadija, u koju tek treba da stignemo, skrivena te\u0161kim kamenim ste\u0107cima \u0161to kriju ulaz u nju. <\/p>\n

U zbirci \u201cKameni spava\u010d\u201d, koja je, po mome mi\u0161ljenju, nedovoljno ujedna\u010dena s obzirom na osnovu i izvod inspiracije i na duh poetskog govora, ipak se nalazi toliko izvanredno zna\u010dajnih poetskih ostvarenja na koja je potrebno upozoriti, a u kojima se ogleda sva poetska vrijednost onoga \u0161to smo nazivali bosanski duh. Potrebno je takve pjesme izdvojiti i pokazati u \u010demu se sastoji to \u0161to ove pjesme i poezija uop\u0107e odlikuje kao samosvojnu bosansku. <\/p>\n

U prvom odjeljku ove zbirke nalazimo stihove pod op\u0107im nazivom \u201cSlovo o \u010dovjeku\u201d, koji su u cjelini intonirani kao jedna primitivna paganska antropologija.<\/p>\n

U tre\u0107oj pjesmi nalaze se slijede\u0107i stihovi:<\/p>\n

\u201cZatvoren u meso, zarobljen u kosti
\nPa \u0107e tvoje kosti, tvoje meso bosti
\nZatim: – Otrgnut od neba \u017eeli\u0107 hljeba vina
\nKamena i dima samo ima svima.
\nTe: – Od te ruke dvije tvoja jedna nije
\nJedna drugu ko da
\nHo\u0107e da pobije?\u201d<\/p><\/blockquote>\n

Ograni\u010denost ljudskog, pokazana je ovdje u jednoj neobi\u010dnoj dojmljivoj, \u010dulnoj neposrednosti, u jednom do\u017eivljaju natopljenom neposrednom, obi\u010dnom, ali upe\u010datljivom spoznajom \u010dovjeka koji i samog sebe vidi kao jedno unutarnje protivrje\u010dje, pa se to protivrje\u010dje, kao ljudska bit, iskazuje i kao stalna ljudska bit, iskazuje i kao stalna ljudska me\u0111usobna, ali u svakom \u010dovjeku prisutna, borba i suprotnost, kada se dvije ruke medu sobom biju i \u201cho\u0107e da pobiju\u201d, kada meso bodu kosti. Vrijednost ove poezije se sastoji u univerzalnosti njenih spoznaja i ujedno u jednoj neposrednosti i neposrednoj motivaciji njenih poetskih slika i metafora, u na\u010dinu prezentacije tih ideja, koji je koliko jednostavan toliko i univerzalno razumljiv. U njoj se osje\u0107a obi\u010dni narodni duh i iskustvo muke \u017eivota i opasnosti egzistencije, koje se kriju u samom \u010dovjeku kao i u drugom. <\/p>\n

U \u201cSlovo o nebu\u201d nalazi se \u201cPjesma pravednika\u201d koja sadr\u017ei stihove \u0161to produbljuju ovu istu misao, sada izre\u010denu kao suprotstavljenosti \u010dovjeka i smrti, zemlje i neba. Tajna smrti i neba, bez koje nema saznanja, zemlje i \u017eivota je univerzalna za sve ljude. Ona ne razlikuje intelektualca od seljaka, roba od gospodara.<\/p>\n

\u201cHode\u0107i kroz zemlju
\nKroz no\u0107i kroz dane
\nVidio je navist
\nVidio jest bolest
\nI vidao rane
\nPa izreko slovo
\nDi\u017eu\u0107 glavu k nebu
\nPitaju\u0107 o tajni
\nNa putu ka grebu\u201c.<\/p><\/blockquote>\n

Ljudska sudbina u ovim stihovima le\u017ei pred nama u jednostavnosti svojih iskonskih rije\u010di, koje nisu ni\u0161ta drugo nego sama ta sudbina, taj usud, odakle mi di\u017eemo glavu k nebu, stoje\u0107i vje\u010dno pred tom najve\u0107om i najdubljom tajnom \u010ditavog na\u0161eg postojanja, tajnom smrti, svijesti o na\u0161oj kona\u010dnoj granici. Pjesni\u010dki je ova ideja izre\u010dena ovdje na maestralan na\u010din, rije\u010dima koje opominju na vje\u010dnost ove teme i ove ljudske dileme, odnosno na vje\u010dnost sudbine i vje\u010dnost pitanja o kome se ovdje pitamo. Istovremeno je ovdje data i jedna hereti\u010dka vizija \u010dovjeka, pravednika, Isusa, vizija koja vidi samo \u010dovjeka, a Bog joj izmi\u010de preko granica groba.<\/p>\n

U slijede\u0107im stihovima iste ove zbirke, \u201cZapis o lovu\u201d koji glasi:<\/p>\n

\u201cJer u tom jednom jedinom trenu u tom magnovenju kad
\nsobom oduzeti bijahu goni\u010di svi
\nI sasvim
\nsami
\nTe strasne lovce ulovih u nevidime konce ja
\nkova\u010d Gruba\u010d
\ni vjerno upisah i smjerno narisah
\nu ove vele
\nu bijele
\nu kami\u201d.<\/p><\/blockquote>\n

Nalazimo mirne i tradicionalne slike lova, plemi\u0107a i njihovih pasa, koje nepoznati kamenorezac ostavlja u kamenu kao vje\u010dni spomenik, ne njihove lova\u010dke vje\u0161tine, nego svoga umije\u0107a da \u201csmjerno nari\u0161e i vjerno upi\u0161e\u201d u one \u201cvele i bijele kami\u201d. \u010citava pjesma predstavlja biser po jednom unutarnjem srodstvu rije\u010di, slika, ideja i prirode koja se u njima iskazuje. Prolaznost ljudske veli\u010dine, sile, oru\u017eja i bijesa, i vje\u010dnost one \u201csmjerne\u201d i \u201cvjerne\u201d vje\u0161tine da se uhvati slika, \u017eivot, \u010dovjek, u te \u201cnevidime\u201d konce i ostavi za vje\u010dnost. Ne znam da u na\u0161oj poeziji ima pjesma koja problem stvaranja umjetnika, bit njegova djela, i odnosa prema \u017eivotu iskazuje ljep\u0161e, neposrednije, sigurnijim, srodnim i otkrivaju\u0107im rije\u010dima i slikom. Snaga i gustina izraza je takva da se ideja skoro \u010dulno osje\u0107a, pipa i vidi u kamenu, ste\u0107ku koji pred nama iskrsava. <\/p>\n

U istoj zbirci nalazimo u pjesmi \u201cZapis o izvoru\u201d i slijede\u0107e stihove:<\/p>\n

\u201cRastvorio sam se
\nI potekao
\nPotocima
\nRijekama
\nMorima
\nSada sam tu
\nSada sam tu
\nBez sebe
\nGorak
\nKako svome izvoru
\nDa se vratim?\u201d<\/p><\/blockquote>\n

Kako svome izvoru da se vratimo, to je tako\u0111er jedno vje\u010dno pitanje pred kojim stoje svi ljudi. Stalno na\u0161e oticanje u vrijeme, u starost, u godine, u smrt, u potomstvo, koje neprestano postavlja pitanje o smislu kao povratku. A pjesma je takva, u kojoj je ovo na\u0161e oticanje u beskraj otu\u0111enosti na\u0161ih na\u010dina postojanja iskazano u svojoj biti, u svoj veli\u010dini i tragi\u010dnosti na\u0161e nemogu\u0107nosti da se vratimo ka sebi.<\/p>\n

U istom ciklusu nalazimo i zapis \u201cDvije vode\u201d u kojem se nalaze slijede\u0107i stihovi:<\/p>\n

\u201cU ovom dobrom u radosnom u bijelom u svijetu dobri
\nradojica bjeli\u0107 vavijek se radovao
\ni u tome kratkom u lijetu i kad je cvijetje brao
\ni kad je ratio i kad je patio vazda je zvijezde krao
\nna putu kroz \u017eitije sije on bugario nije
\nput \u017earka sunca gledao je i modra neba
\ni kad obvlada ga brijeme stade u vrijeme
\nna tom putu pade dosegav\u0161i tamu samo svoga greba\u201d.<\/p><\/blockquote>\n

Motiv ljudske sudbine i skon\u010davanja u tami groba i ovdje se ponavlja na na\u010din balade, koja izri\u010de tu kona\u010dnu i neopozivu istinu, kao unutarnju vjeru na\u0161ih ljudskih stvari, djela, \u017eivota, pona\u0161anja i svega onoga \u0161to mi kao ljudi u \u017eivotu \u010dinimo. Ta neumitnost ne razlikuje nas ljude dobre i ine. Samo \u0161to onaj dobri, kao Radojica, \u0161to uvijek bija\u0161e nasmijan i vedar i \u0161to se ne bija\u0161e \u017ealio na \u017eivot, dobi svoju pjesmu, kao znak sje\u0107anja na jednostavnu ljudsku veli\u010dinu i mudrost, da se ostane dobar u ovom kakvom takvom svijetu.<\/p>\n

U ovoj istoj grupi nalazi se i jedna od najboljih pjesama na\u0161e poezije, pjesma \u201cGor\u010din\u201d.<\/p>\n

\u201cAse le\u017eih
\nVojnik Gor\u010din
\nU zemlji svojoj
\nNa ba\u0161tini
\nTu\u017edi
\nNo\u0107 i dan
\nMrava ne zgazih
\nU vojnike
\nOdoh
\nBil sam
\nU pet i pet vojni
\nBez \u0161tita i oklopa
\nE da ednom
\nPrestanu
\nGor\u010dine
\nZgiboh od \u010dudne boli
\nNe probi me kopje
\nNe ustreli strijela
\nNe posije\u010de
\nSablja
\nZgiboh od boli
\nNepreboli
\nVolju
\nA djevu
\nugrabi\u0161e
\nU robje.\u201d<\/p><\/blockquote>\n

Ova je pjesma toliko jednostavna, toliko sama kazuje o sebi, da je nije potrebno interpretirati. Ne gine \u010dovjek, \u201cbez oklopa i \u0161tita\u201d u ovoj ili onoj vojni, \u010dovjek gine radi ljudskih stvari. \u017divi i doziva smrt, jer ne le\u017ei na svome nego na tu\u0111oj ba\u0161tini a umire radi toga \u0161to mu odvode ono \u0161to je najdra\u017ee. Sudbina svakog na\u0161eg \u010dovjeka je sudbina Gor\u010dina i otuda je gorka, a gor\u010dina je postala dijelom svakog od nas. A Gor\u010din je gor\u010dina svih nas, \u0161to kroz vrijeme i milenije \u017eivjesmo i le\u017easmo na svojoj i tu\u0111oj zemlji, \u0161to nam \u017eivot bija\u0161e te\u017ei od smrti, jer ne mogosmo podnositi vje\u010dnu patnju i bolove siromaha, roba, bez utjehe i ljubavi. Sa snagom ove pjesme mjeri se samo veli\u010danstvena jednostavnost njene istine i rije\u010di. <\/p>\n

Ima ovdje jo\u0161 jedna pjesma koju vrijedi zabilje\u017eiti, kao \u0161to je \u201cRadimlja\u201d, gdje se nalaze stihovi:<\/p>\n

\u201cOn \u010deka me od vijeka
\nOn \u010deka i vidim ga zacijelo
\nI silazim k njemu
\nKroz to bijelo
\nLozje\u201d.<\/p><\/blockquote>\n

Pa zatim: \u201cSun\u010dani Hristos\u201d, \u201cVrata\u201d, \u201cVijenac\u201d, \u201c\u010cetiri jaha\u010da\u201d, \u201cBrotnjice\u201d, od kojih svaka nosi istinu \u017eivota u njegovoj \u010desto naivnoj prostoti i jednostavnosti.<\/p>\n

U \u201cSlovu o zemlji\u201d nalaze se tako\u0111er pjesme izuzetne vrijednosti. Najsna\u017eniji utisak ostavljaju pjesme posve\u0107ene do\u017eivljaju zemlje kao vje\u010dnog iskona iz kojeg se obnavlja sav njen porod. Zabilje\u017eit \u0107emo pjesmu \u201cKrajina\u201d u kojoj se nalaze slijede\u0107i stihovi:<\/p>\n

\u201cIz onog bijelog kama eno ni\u010de klica
\nIz neke davne ruke iz nekog tavnog lica
\nNi\u010de i raste u neko bolno bijelo cvije\u0107e.
\nVe\u0107 ptica iz svog skrivenog gnijezda slije\u0107e
\nU skrovit krug ne\u010diji samotnih svijetlih sanja
\nSlije\u0107e ta ptica sa zelenog granja
\nKraj ovaj kajni zar mo\u017ee bez zmije
\nBez otrova njenog zar mo\u017ee zar smije
\nBez smijeha tog tajnog kojim se ta smije
\nIz onog bijelog kama eno ni\u010de klica
\nIz ruke davne iz tavnog lica sad \u017ei\u0107e kli\u010de
\nIz znanog kama znamen stamnog plama\u201d.<\/p><\/blockquote>\n

Zar mo\u017ee zmija biti bez otrova, zar mo\u017ee \u010dovjek biti bez neprijatelja, zar se mo\u017ee \u017eivjeti bez smrti. Ljubav na\u0161a je kao ptica \u0161to slije\u0107e u gnijezdo zemlje i tamo umorno po\u010diva. Ali unato\u010d svemu uvijek ni\u010de neka nova klica, neko novo \u201c\u017ei\u0107e kli\u010de\u201d plamen koji sa\u017eije na\u0161e ku\u0107e, posvijetlit \u0107e nam da dignemo nove. Ova te\u0161ka intonacija produ\u017eava se i u \u201cZapisu o vitezu\u201d gdje se nalaze stihovi:<\/p>\n

\u201cZa slu\u017ebu tem\u017ee vjernu
\nZa svog gospodina
\nBodo\u0161e ga
\nSjeko\u0161e ga
\nDera\u0161e ga\u201d.<\/p><\/blockquote>\n

Svagda je sudbina nasa ista. Slu\u017eimo nekoga gospodina, pa u \u201cZapisu o \u0161titu\u201d pjesnik s nama ka\u017ee:<\/p>\n

\u201cPoiskah \u0161tit dobri da \u0161titi me
\nBacih ga potom dobrog je
\nTi\u0161to me\u201c.<\/p><\/blockquote>\n

To isto ka\u017ee i \u201cNevoljni vojno\u201d:<\/p>\n

\u201cOkolo \u0161ap\u0107u mi kako mi \u017eivot bje uzaludan
\nNe znaju da ranjen ovako ve\u0107e sam budan
\nNe znaju kako \u0107u potonji udarac da dam
\nZlehudi o kojoj sad sve znam\u201d.<\/p><\/blockquote>\n

Taj isti motiv sudbine, rata, borbe, smrti i otpora negdje duboko skrivenog, imamo i u izvrsnoj pjesmi \u201cRazmirje\u201d koja kao da je iskazala sukus cjelokupnog na\u0161eg historijskog bivanja. Ona je na\u0161a povijest u jedinstvenoj igri na\u0161ih sudbina, imena i uzaludnog obnavljanja bez kraja i konca.<\/p>\n

\u201cU davno u slavno u bana Stipana
\nVukcu se rodi sin Vu\u010dihna
\n————————————————–
\nVu\u010dihna Vu\u010di\u0107 rodi sina Vuka
\n————————————————–
\nI Vuk poslije rodi Vuki\u0107a
\n————————————————–
\nI Vuki\u0107 rodi sina Vukajla
\n————————————————–
\nVukajlo rodi sina Vukasa
\n————————————————–
\nPo smrti Vukas svojoj rodi sina Vukana
\n————————————————–
\nI Vukan onda jedne godi rodi Vukomana
\nVukoman poslije – i sve tako
\nDo dana\u0161njeg dana
\nSve za vjernu za slu\u017ebu
\nZa svog gospodina\u201d.<\/p><\/blockquote>\n

Tako se generacije na\u0161e ra\u0111aju, nestaju\u0107i i ujedno \u010duvaju\u0107i, u tragu, u rije\u010di, u imenu, u spomenu, smisao te sudbine, svijest o njoj, protest protiv nje, da bi jednoga dana mo\u017eda, taj fatalni niz nestao.<\/p>\n

U istoj ovoj seriji nalazi se i \u201cZapis o zemlji\u201d sa stihovima:<\/p>\n

\u201cPitao jednom tako jednoga vrli pitac neki:
\nA kto je ta \u0161ta je ta da prosti\u0161
\nGdje li je ta
\nOdakle je
\nKuda je
\nTa
\nBosna
\nRekti.
\nA zapitani odgovor njemu hitan tad dade:
\nBosna da prosti\u0161 jedna zemlja imade
\nI posna
\nI bosa da prosti\u0161
\nI hladna i gladna
\nI k tomu jo\u0161
\nDa prosti\u0161
\nPrkosna
\nOd
\nSna\u201d.<\/p><\/blockquote>\n

Tako se u ovim stihovima zaklju\u010duje jedna povijest, jedne zemlje, znane i neznane, o kojoj pitaju, a dobiju \u010dudan odgovor. \u010cudna zemlja, \u010dudni ljudi i \u010dudne sudbine. Iskazana je u njima istina, duboka istina na\u0161e Bosne. \u017divot, smrt, ra\u0111anje i uzaludan napor. Ne mo\u017ee\u0161 u nebo, u zemlju ne \u017eeli\u0161, u potomstvo ostavlja\u0161 svoju snagu i vjeru u bolje. U ljude, u kamen, u lozu u sve ono blisko i neuni\u0161tivo, \u0161to uvijek podsje\u0107a na nas, na na\u0161e pretke, na istinu i \u0107udi \u017eivota, \u0161to budi i ra\u0111a uvijek nadu. Trajanje i istrajavanje. Zaborav i sje\u0107anje. Smirenosti ljubav. To je istina ove poezije.<\/p>\n

No prije nego li bih poku\u0161ao, na osnovu primjera i izvoda iz Dizdarove poezije, pokazati u \u010demu je to bosansko, gdje se krije taj bosanski duh u njegovoj poeziji, \u017eelio bih ukazati na osobenosti njegovog pjesni\u010dkog jezika. Njegov pjesni\u010dki jezik nije artificijelan, ma koliko da on vr\u0161i neke inovacije, slu\u017ee\u0107i se arhaizmima i drugim nekim inovacijama, \u010diju bi eventualnu lingvisti\u010dku vrijednost tek trebalo utvrditi. No ono \u0161to je va\u017eno za njegov jezik, jeste da taj arhaizam, to obra\u0107anje starom jeziku, ima jednu unutarnju motivaciju i u skladu je sa idejom da se sudbina Bosne iska\u017ee u poeziji. No osim toga, u njegovoj poeziji mnoge na\u0161e rije\u010di dolaze do rehabilitacije, i pokazuje se koliko smo mi izgubili, u izra\u017eajnom i poetskom fondu na\u0161e kulture, odbacuju\u0107i, ponekad, mnoge rije\u010di, koje imaju zna\u010dajnu izra\u017eajnu i poetsku vrijednost. Npr. rije\u010di, koje na taj na\u010din Dizdar rehabilitira, su: visokan, \u017eili\u0161te, igri\u0161te, ro\u010di\u0161te, navist, sut, rastepsti, e\u017ee, nevidimi, inosu\u0161an, izovni, ozvjezdani, glagoljavi, traviti, zatok, vilni, gordinje, pletisanak, kajni, kon\u010dina, nespina, badac, smuditi, itd. <\/p>\n

Mnoge od ovih rije\u010di imaju izvanrednu poetsku vrijednost i govore na jedan narodski na\u010din, te njihovo uvo\u0111enje od strane Dizdara predstavlja pravu njihovu rehabilitaciju.<\/p>\n

Ve\u0107 sam napomenuo da prvenstveni cilj ovog eseja nije da utvr\u0111uje umjetni\u010dku i estetsku vrijednost Dizdarove poezije. Dovoljno bi, za ovu svrhu, bilo pretpostaviti ve\u0107 izre\u010dene i donesene sudove kritike o tome. Me\u0111utim, bilo bi isto tako pogre\u0161no ako bi pretpostavili da je za cjelokupnu tezu ovog eseja, o bosanskom duhu bosanske literature, irelevantna stvarna umjetni\u010dka vrijednost ove zemlje. Jedna literatura i njen duh se kona\u010dno i neopozivo afirmiraju tek stvaranjem, u krilu svoje duhovne klime, velikih djela, djela koja ostaju kao trajni spomenici stvarala\u010dke mo\u0107i tog duha. Za bosansku literaturu bi bilo dovoljno ma i jedno ovakvo zna\u010dajno djelo, a ja sam ukazao ve\u0107 na njih nekoliko, pa da se njen stvarala\u010dki duh afirmira. Ali jedna literatura ako \u017eeli da zauzme distinktno mjesto u \u017eivotu i povijesti jednog naroda, mora da se oformi kao cjelina i da dadne zna\u010dajna postignu\u0107a u svim rodovima i svim vrstama umjetnosti. Zbog toga postaje, i u kontekstu ovog poku\u0161aja, zna\u010dajno pitanje o umjetni\u010dkoj vrijednosti Dizdarove poezije. <\/p>\n

Umjetni\u010dka vrijednost poezije \u201cKamenog spava\u010da\u201d sastoji se o bogatstvu njenih ideja, u jedinstvu tih ideja i \u017eivota \u010dije su te ideje izraz, u srodstvu poetskih ideja i \u017eivotnog iskustva izra\u017eenog u uobi\u010dajenim spoznajama, na\u010dinu mi\u0161ljenja izra\u017eavanja, rije\u010dima, metaforama, slikama, u aromi, koloritu i klimi ovih rije\u010di, slika i spoznaja. Sve se ovo mo\u017ee jasno pokazati u slu\u010daju poezije Maka Dizdara. U njoj, u njenim temama i idejama, u slici, rije\u010dima i metaforama osje\u0107a se Bosna, bosanski \u017eivot, \u010dovjek, povijest, iskustvo, mentalitet, osje\u0107ajnost, sudbina. Ujedno je to izra\u017eeno u idejama koje imaju vje\u010dnu ljudsku vrijednost.<\/p>\n

To su ideje smrti, \u017eivota, borbe, ljubavi, oslobo\u0111enja, stvaranja, dakle vje\u010dne i op\u0107e ljudske ideje. Ujedno, one nisu prazne, one se pojavljuju u kontekstu, povodu, klimi, koloritu, aromi realnih, na\u0161ih bosanskih slika i prilika, sudbine povijesti i iskustva. One su date na\u0161im jezikom, bogatim, zvonkim, preciznim, pomije\u0161anim sa starim rije\u010dima, ukoliko prizivaju stare slike i ljude, a nove su kao kontinuitet na\u0161eg osje\u0107anja i misli. Metafore su lijepe, te\u0161ke, plasti\u010dne, direktne, animalne, somatske, bogate neposredno\u0161\u0107u i do\u017eivljaja i otkri\u0107a. Umjetni\u010dka vrijednost te poezije osnovana je, dakle, u svim osnovnim elementima poetskog stvaranja vrhunskog tipa. Naro\u010dito upe\u010datljivost ove poezije dolazi i od otkri\u0107a jednog svijeta kojeg ova poezija izra\u017eava, \u0161to samo kompletira njenu umjetni\u010dku vrijednost.<\/p>\n

No, pored umjetni\u010dke vrijednosti, ova poezija za nas ima vrijednost i po tome \u0161to izra\u017eava, u vidu poetskih ideja, izvjesne bitne aspekte na\u0161eg bosanskog duha. Koje su to ideje? Kad govorimo o idejama treba dr\u017eati na umu da ideje nisu puke rije\u010di i apstraktni pojmovi. Ideje su cjeline koje u sebi dr\u017ee uvijek naznaku svijeta, slika i pojava koje izra\u017eavaju. Ideja je uvijek natopljena \u010dulno\u0161\u0107u, realno\u0161\u0107u koja se u njoj o\u010dituje na\u0161em duhu. Kad se govori o poetskim idejama onda se mora voditi ra\u010duna i o tome da se poetske ideje odlikuju spontano\u0161\u0107u koja svoj izraz nalazi u slobodi slike ili metafore u kojoj se izra\u017eavaju. Osnovne poetske ideje Dizdarove poezije su ideje: suprotnosti ljudske prirode, ljudske sudbine kao granice od ro\u0111enja do groba; osamljenosti izme\u0111u zemlje i groba koja upu\u0107uje na nebo, na pravednika, spasitelja, Boga; otu\u0111enosti od iskona do izvora; stvaranje kao sudbina izuzetnih; gor\u010dina i trpkost \u017eivljenja i smrti; zemlja, otrov zmije, kamen, plamen; vje\u010dna slu\u017eba drugom, gospodinu, ratu i pobuna i nada; vje\u010dno vra\u0107anje, perpetum mobile \u017eivota; bosa, posna, hladna, gladna, a prkosna. <\/p>\n

Dovoljno je samo nabrojati ove ideje, pa da se jasno vidi da su one prave, ljudske, vje\u010dne u vremenu i prostoru. To su ideje koje uop\u0107e izra\u017eavaju ljudski odnos prema sebi samome i svijetu. Pod tim idejama ovo je pozicija univerzalnog, svjetskog zna\u010denja. Osobitu vrijednost ovih ideja nalazimo u tome \u0161to se one pokazuju u originalnom, na\u0161em mediju i \u0161to se izra\u017eavaju na na\u010din i rije\u010dima kako nas \u010dovjek uop\u0107e mo\u017ee ne\u0161to da do\u017eivi. Ljudska sudbina kao zatvorenost u granice tijela, kao vje\u010dni rat tijela i \u017eelja. Kao njihov sukob i sukob ljudi, kao vje\u010dno hodi\u0161te po ratovima i kona\u010di\u0161te po grobovima, \u010dija se kona\u010dnost te\u017ei prevazi\u0107i u kamenu narisanom i isklesanom liku, kao vje\u010dno oticanje od izvora, kao gor\u010dina \u017eivota u zemlji zmija, otrova, plamena i kamena, tu\u017edih gospodina i odvedenih u roblje dragana, u zemlji gdje se Vukcu ra\u0111a Vu\u010dihna itd. do Vukomana, i gdje prebivaju vje\u010dno Vukovi\u0107i, Vu\u010di\u0107i, Vukanovi\u0107i, Vukomanovi\u0107i itd., sve do nas i sa nama, u na\u0161oj Bosni, bosoj, goloj, hladnoj, gladnoj, posnoj i prkosnoj. Svagda se tu prepoznaje na\u0161a zemlja, na\u0161a sudbina, na\u0161 \u010dovjek, na\u0161a povijest, na\u0161e iskustvo, na\u0161 duh, onaj gorki, podsmje\u0161ljivi, nepovjerljiv duh strpljenja, \u010dekanja, otpora i vjere u to \u0161to \u0107e do\u0107i.<\/p>\n

Sa stanovi\u0161ta bosanskog duha poezija Maka Dizdara ima veliku vrijednost i kao rezultat, i naro\u010dito kao putokaz, koji nam ukazuje na puteve kojim na\u0161a poezija mo\u017ee da izdigne stvarala\u010dki potencijal na\u0161e literature na zavidni nivo op\u0107e ljudske misli, a da ujedno ne izgubi svoju vezu sa vlastitim tlom, da ne prestane biti autohtona, samosvojna, originalna sa ovim ljudima, ovim podnebljem i svijetom, duboko u dubini duha povezana i utemeljena. Ta spoznaja bila je ujedno i glavni razlog da sam izlo\u017eio ove svoje misli.<\/p>\n

Published with permission of the author<\/em><\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Poku\u0161aj istra\u017eivanja povodom zbirke poezije M. Dizdara \u201cKameni spava\u010d\u201d Zbirka poezije Maka Dizdara \u201cKameni spava\u010d\u201d odavno je ve\u0107 u izlozima na\u0161ih knji\u017eara, na stolovima \u010dita\u010da, kriti\u010dara i recenzenata, koji uostalom nisu ni \u017ealili truda i rije\u010di da bi joj odali priznanje, a da bi joj bio potreban jo\u0161 jedan prikaz, pa ma kako on pozitivan mogao biti. Naro\u010dito ja ne  […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[25],"tags":[],"class_list":["post-193","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-1-no-1-2006-january","contributor-muhamed-filipovic","volume-1-no-1-2006-january"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=193"}],"version-history":[{"count":8,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":661,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/193\/revisions\/661"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=193"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=193"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=193"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}