<\/p>\n
Proslov<\/strong><\/p>\n U kakvom god polo\u017eaju bila u odnosu s drugim politi\u010dkim \u010diniteljima okru\u017euju\u0107eg poretka tokom tisu\u0107u godina, Bosna je opstajala u dugotrajnim dru\u0161tvenim potresima i vrtlozima unutar \u0161ireg ju\u017enoslavenskog prostora. Ona je tom prostoru kroz sve to vrijeme bila mati\u010dna zemlja, pa je shvatljivo da su unutar nje sabirane i razvijane gotovo sve razlike iz njenog okru\u017eenja, ali tako da nisu mogle nadvladati njenu sabiru\u0107u mati\u010dnost. Da je tako, jasno svjedo\u010di trajnost religijskih razlika u ukupnosti bosanskog trajanja. Kada se ka\u017ee \u201creligijskih\u201d, prisutna je i opasnost da evropski koncepti znanosti i religije, koji su nastali tokom osamnaestoga i devetnaestoga stolje\u0107a, te bitno odredili doba modernosti, budu primijenjeni na predmodernu kulturu i njene pojave. <\/p>\n Ni pravoslavlje ni katoli\u010danstvo sve do devetnaestoga stolje\u0107a nisu imali zna\u010denja koja su zadobili u uobli\u010denim i pro\u0161irenim konceptima religije i znanosti modernog doba. Zato bi u \u010dinjenici novih okolnosti ju\u017enoslavenskih prostora, koje nastaju pro\u0161irenjem Osmanskog carstva, valjalo poznati osnove u kojima koncepti religijske pluralnosti u savremenim vidicima trebaju biti istra\u017eivani. Historijske prilike kroz koje je Bosna prolazila u ukupnosti svog trajanja nikada nisu svedive na vidik vojnih i politi\u010dkih odnosa me\u0111u razli\u010ditim evropskim blokovima. U ve\u0107ini ideologijskih slika tih odnosa izgra\u0111ena je matrica opravdanosti svakog pona\u0161anja prema bosanskoj ukupnosti u kojem je bauk bosanstva svediv na bauk Turaka u Evropi.<\/p>\n Ali, bosanska ukupnost je \u010duvana i oblikovana i unutar politi\u010dkih promjena koje su nastale \u0161irenjem Osmanskog carstva prema zapadu i njegovim povla\u010denjem prema istoku. Hazim \u0160abanovi\u0107 o tome pi\u0161e:<\/p>\n Bosanski pa\u0161a dr\u017eao je pod svojom vla\u0161\u0107u podru\u010dje ve\u0107e nego ijedan bosanski kralj. U tom prostornom sklopu, koji je hvatao od \u0160apca do mora i od Zve\u010dana do Virovitice, Bosna je kao sredi\u0161nja oblast predstavljala neku vrstu matice koja je sada dobila ve\u0107i zna\u010daj. Taj zna\u010daj Bosne porastao je jo\u0161 vi\u0161e kasnije kada je ona postala pograni\u010dni i periferijski pa\u0161aluk Osmanskog Carstva skoro na svim ta\u010dkama.<\/p>\n Jedna osobenost bosanskog pa\u0161aluka jeste i to \u0161to je to bio u ozna\u010denom periodu jedini pa\u0161aluk \u010dije je sjedi\u0161te i sva teritorija bila na jugoslavenskom podru\u010dju, a matica u srcu jedne na\u0161e ranije dr\u017eave.<\/p>\n Kako je Bosanski ejalet obuhvatio mnogo \u0161ire podru\u010dje od podru\u010dja nekada\u0161njeg kraljevstva, tako je sada i pojam Bosne postao mnogo \u0161iri. 41<\/sup><\/a> <\/p>\n<\/blockquote>\n Iz sukoba evropskih kr\u0161\u0107anskih zemalja i Osmanskog carstva oblikovane su dana\u0161nje zapadne, a potom i isto\u010dne bosanske granice. Budu\u0107i da su katoli\u010dki i pravoslavni subjektiviteti u Bosni i emotivno i programski bili povezani s njihovim cjelinama na slavenskome jugu, vojni pothvati protiv Osmanskog carstva osje\u0107ani su i uobli\u010davani kao pothvati za katoli\u010dke i pravoslavne sunarodnike u Bosni, a protiv Turaka koji su poistovje\u0107ivani s Muslimanima. Tako je nastao paradoks da je mati\u010dna zemlja slavenskog juga postala najva\u017enija periferna zemlja dvaju nacionalnih programa \u2013 srpskog i hrvatskog. U toj slo\u017eenoj uzajamnosti osje\u0107anja nacionalnih programa i dr\u017eavnih interesa nastao je historijski proces u kojem su mijenjani i preoblikovani brojni sadr\u017eaji dru\u0161tvenih, politi\u010dkih i kulturnih sadr\u017eaja bosanske ukupnosti.<\/p>\n Tako je Bosna i danas, jednako kao i po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a, sredi\u0161nje pitanje Zapadnog Balkana. Ona je me\u0111unarodno priznata dr\u017eava, ali bez funkcionalnog ustrojstva; s jasnim dr\u017eavnim granicama, ali bez \u010distog odnosa s prvim susjedima; pluralno dru\u0161tvo, ali s prisilnim teritorijaliziranjem njegovih etni\u010dkih i religijskih dijelova. Tako i dalje nad Bosnom kru\u017ee dva bauka \u2013 jedan njenog izbavljenja u cjelini i drugi njenog nestanka u raspadu.<\/p>\n Bosansko dru\u0161tvo je kroz cijelu svoju historiju bilo religijski pluralno. Ta religijska pluralnost je transformirana u nacionalne kolektivizme, \u0161to zna\u010di u strukture koje su oblikovane voljom elite i zadanim ustrojstvom. Oblikovanja ideologija srpstva i hrvatstva doga\u0111ala su se oko dva sredi\u0161ta, oba izvan Bosne. U obje te ideologije Bosna je podru\u010dje na kojem se sukobljavaju njihovi nositelji. Tako su i dijelovi bosanskog pluralnog dru\u0161tva povezani sa svojim imaginacijskim ili zbiljnim elitama, ideologijama i ustrojstvima. Te nacionalne artikulacije u njihovim razli\u010ditim politi\u010dkim izvedbama nad\u017eivljavane su trajno\u0161\u0107u njihovih ideologija, nastalih uglavnom tokom devetnaestog stolje\u0107a.<\/p>\n Konstruktori spomenutih ideologija uzimali su potrebno im gradivo iz svega \u0161to im je bilo dostupno za postizanje zadanog cilja \u2013 osvje\u0161tenje i organiziranje naroda do razine moderne nacije, \u0161to nije ni\u0161ta drugo do smje\u0161tanje sve teleologije u narodnu kolektivnu svijest, na odre\u0111enu mu teritoriju i deterministi\u010dki shva\u0107eni historijski tok. U tome konstruiranju realnost je dekonstruirana tako \u0161to su dijelovi jednog i istog naslije\u0111a poricani i krivotvoreni. Tako su strukturirane elite, ideologije i organiziranosti tih etnonacionalnih dijelova bosanske cjeline.<\/p>\n Tako artikulirani nacionalni projekti nu\u017eno vode homogeniziranju i teritorijaliziranju historijskih narodnih cjelina. Ako je promatran u njegovom vremenskom protegnu\u0107u unatrag i unaprijed, jasno je da u slu\u010daju Bosne taj proces vodi razdvajanju u etnonacionalnoj ideologiji postuliranih dijelova, koji se suprotstavljaju postoje\u0107oj cjelini radi vlastitog preoblikovanja u zasebnost dovoljnu sebi. Taj proces je vo\u0111en u gotovo svim antibosanskim pothvatima \u2013 i ideologijskim i vojnim, i administrativnim i propagandnim. Njegovi u\u010dinci vidljivi su posvuda u Bosni, ali su jo\u0161 dublji u stanjima ljudi i njihovim odnosima prema dru\u0161tvu i politici.<\/p>\n Postizanje kona\u010dnog cilja svakog etnonacionalnog programa, \u0161to nije ni\u0161ta drugo do etnonacionalna dr\u017eava, uklju\u010duje razaranje onih pluralnih dru\u0161tava koja se, s obzirom na svoj temeljni sadr\u017eaj, ne mogu uklju\u010diti u zamisao jedne homogene nacije na njenoj teritoriji. Gradnja homogene dr\u017eave gotovo redovno zna\u010di razaranje pluralnih sadr\u017eaja dru\u0161tva koje je predmet tog pothvata.<\/p>\n Razaranje o kojem je tu rije\u010d odnosi se na veze i isprepletenosti razli\u010ditosti koje onemogu\u0107uju fizi\u010dku pluralizaciju kao preduvjet etni\u010dkih razdvajanja. U tome pothvatu pretpostavljeno je zapravo razdjeljenje dru\u0161tva u subjekte koje je mogu\u0107e institucionalizirati i uokviriti u organizaciju politi\u010dke mo\u0107i. Sve sadr\u017eaje postoje\u0107e dru\u0161tvene cjeline koje nije mogu\u0107e razoriti, te predstaviti kao savladivu drugost koja se mora pot\u010diniti vlasti ve\u0107ine, potrebno je prikazati kao nespojivu i nerje\u0161ivu stranost, smetnju i opasnost za feti\u0161 ujedinjenja u etnonacionalnoj dr\u017eavi.<\/p>\n Taj pothvat razaranja Bosne dugog je trajanja. Njegovi klju\u010dni sadr\u017eaji su dvije nacionalne strukture koje djeluju povezano \u2013 srpska i hrvatska. Te strukture uklju\u010duju elitu, ideologiju, organizacije i izvr\u0161itelje. Iz tih razarateljskih djelovanja mogu\u0107e je izvesti njihove najva\u017enije sadr\u017eaje: (1) osporavanje demografske, kulturne i geopoliti\u010dke cjelovitosti Bosne; (2) teritorijaliziranje srpskog i hrvatskog stanovni\u0161tva u Bosni, te djelovanje na povezivanju tih teritorija u zaokru\u017eenu cjelinu; (3) povezivanje dijelova bosanskog stanovni\u0161tva u nacionalne cjeline s Beogradom i Zagrebom kao njihovim politi\u010dkim i kulturnim sredi\u0161tima; (4) odre\u0111ivanje muslimana kao nesrpskog i nehrvatskog stanovni\u0161tva koje ometa nacionalne integracije i razgrani\u010denja Srba i Hrvata; (5) dr\u017eanje bosanskog pitanja u okviru shema \u0161irih geopoliti\u010dkih promjena; (6) po\u017eeljnost onih politi\u010dkih i drugih pona\u0161anja me\u0111u Bo\u0161njacima\/Muslimanima kojima bi bilo mogu\u0107e pravdati razaranje Bosne; (7) \u010duvanje postignu\u0107\u0101 iz posljednjeg rata protiv Bosne kao neosporivih; (8) konstruiranje muslimanstva kao op\u0107e opasnosti te podr\u017eavanje onih oblika mi\u0161ljenja i pona\u0161anja me\u0111u muslimanima preko kojih se dokazuje nemogu\u0107nost bosanske dru\u0161tvene pluralnosti; i (9) implicitno i eksplicitno promicanje prisutnosti Bo\u0161njaka\/Muslimana, a naro\u010dito njihove broj\u010danosti, kao klju\u010dne prepreke realizaciji evropskih principa demokracije u pluralnom dru\u0161tvu.<\/p>\n Sada\u0161nje dru\u0161tveno i politi\u010dko stanje u Bosni nastalo je iz raspada Jugoslavije. A raspad Jugoslavije kodiran je u samom na\u010dinu njenog sklapanja. Dok je ideja ujedinjenja Ju\u017enih Slavena, koja je dovela do nastanka Jugoslavije, bila istovjetna sa \u017eeljom njihovog oslobo\u0111enja od neslavenskih tutorstava, ona je smatrana tako velikim i va\u017enim obe\u0107anjem da su razlike me\u0111u sudionicima ujedinjenja smatrane malim, pa zato i zanemarivane. Te razlike i napetosti me\u0111u njima postale su vidljive i djeluju\u0107e tek u zbilji ujedinjenja, u kojem su nositelji politi\u010dke mo\u0107i nastojali fizi\u010dki razdijeliti pot\u010dinjeno mu pluralno dru\u0161tvo, te ga potom institucionalizirati u okvir politi\u010dke prevlasti ve\u0107ine.<\/p>\n Problemi Hrvata, Albanaca, Crnogoraca, Makedonaca i Bo\u0161njaka bili su, zapravo, problemi Jugoslavije koja je bila varijanta projekta velike Srbije. Jugoslavija nikada nije postala subjekt koji bi mogao preispitivati sebe, te se prema sebi odnositi kao pitanju na koje je mogu\u0107e na\u0107i odgovor. Ta nemogu\u0107nost je nu\u017eno vodila u opredme\u0107enje neprijatelja kojima se najmo\u0107niji politi\u010dki subjekt morao baviti kao problemom.<\/p>\n Proces raspada jugoslavenske konstrukcije je kulminirao u ratu protiv Bosne. Okvir tog je integracija Evrope kao alternativa prekrajanju sada\u0161njih dr\u017eavnih granica radi pravednijih odnosa me\u0111u nacijama. Dogovori Cvetkovi\u0107 \u2013 Ma\u010dek (1939) i Milo\u0161evi\u0107 \u2013 Tu\u0111man (1991) su u osnovi nastojanje ocrtavanja novih razgrani\u010denja me\u0111u Srbima i Hrvatima, i to kroz demografsko i teritorijalno tijelo Bosne. I samo formiranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918. godine implicitno je uklju\u010divalo poricanje bosanskog subjektiviteta, \u0161to je postalo bitan i vidljiv sadr\u017eaj spomenuta dva antibosanska programa. Dijelovi nacionalnih politika Srbije i Hrvatske i dalje uklju\u010duju, i ideolo\u0161ki i prakti\u010dno, mogu\u0107nost razgrani\u010denja. Navedeni antibosanski programi su paradigmati\u010dni iskazi poricanja bosanske cjelovitosti koje je mogu\u0107e prepoznati u svim oblicima etnonacionalnih ideologija i s njima povezanim politi\u010dkim poredcima u posljednja dva stolje\u0107a. Zato su u ovim razmatranjima ta tri antibosanska programa kori\u0161tena kao najva\u017enije ilustracije razaranja Bosne tokom dvadesetog stolje\u0107a.<\/p>\n Klju\u010dna pretpostavka svakog od tih programa bilo je poricanje da je Bosna u ukupnosti svog trajanja slo\u017eena dru\u0161tvena cjelina, te da njenu slo\u017eenost odre\u0111uje jedan jezik u vi\u0161e njegovih standardizacija, s razli\u010ditostima koje su kori\u0161tene u odre\u0111ivanju kolektivnih zasebnosti. Iako su dana\u0161nji srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jedan jezik, razlike me\u0111u njima i prava na zasebna standardiziranja predstavljaju osnove za njihovo tretiranje kao zasebnih. Religije prisutne u Bosni predstavljaju cjelovite varijante semitskog iskustva objavljivanja Boga. I pored tog, i judaizam i kr\u0161\u0107anstvo \u2013 i isto\u010dno i zapadno \u2013 i islam s brojnim sinkreti\u010dkim sadr\u017eajima, imaju ustrojstva koja ih u konkretnom dru\u0161tvu \u010dine i zatvorenim i otvorenim, te i heteronomnim i autonomnim.<\/p>\n Nazna\u010dena slo\u017eenost bosanskog dru\u0161tva, u koju su uklju\u010dene i moderne artikulacije nacija, \u0161to zna\u010di dijeljenja, rastavljanja i ograni\u010davanja dru\u0161tvenih sadr\u017eaja, ostaje u velikoj mjeri izvan kognitivnih mogu\u0107nosti savremenog svijeta. Bosna se \u010dini toliko zamr\u0161enom da za nju nema rje\u0161enja koje bi odgovaralo bilo kojoj raspolo\u017eivoj shemi evropskog iskustva. Zato je mogu\u0107e susresti i teoretske i prakti\u010dke odnose prema Bosni u naj\u0161irem rasponu izme\u0111u dviju krajnosti \u2013 jedne zagovaranja njene budu\u0107nosti i druge nepovjerenja u njenu odr\u017eivost.<\/p>\n Taj paradoks bosanske pluralnosti obja\u0161njava jednostavna \u010dinjenica prisutnosti muslimana kao autohtonog naroda: u cijeloj historiji Evrope oni su vanjski neprijatelji koje ni teolo\u0161ki ni politi\u010dki nije mogu\u0107e uklju\u010diti u viziju evropskog jedinstva. U toj viziji mogu\u0107e je artikulirati odnose razli\u010ditih naroda, ali ipak kr\u0161\u0107anskih, bilo da je rije\u010d o katolicima i protestantima ili pravoslavnim. To je pitanje razgrani\u010denja ili uklju\u010denja u kojem Jevreji ostaju teolo\u0161ki unutarnji, a muslimani politi\u010dki i vanjski neprijatelji.<\/p>\n Bitan sadr\u017eaj razmatranja predstavljenih u ovome tekstu je analiza i kritika modernih ideologija. Zato je na samome po\u010detku nu\u017eno dati nekoliko napomena o ideologiji kao jednom od klju\u010dnih koncepata modernosti. Kada se danas govori o tome konceptu, valja odmah istaknuti da njega takvog nema \u010dak ni u devetnaestom stolje\u0107u u bosanskoj politi\u010dkoj retorici, niti u odnosu prema dru\u0161tvenoj zbilji.<\/p>\n Iz odnosa teologije i prirodne filozofije od sedamnaestog stolje\u0107a pa nadalje na kr\u0161\u0107anskom zapadu nastala je pojava objektiviziranih koncepata religije i znanosti. Prvi je manje ili vi\u0161e stati\u010dan, s drugi kumulativan i otvoren. Znanost kao eksteriorizirano i stalno narastaju\u0107e tijelo znanja kojem doprinose pojedinci u svim nara\u0161tajima nudi historiju kao jasan i odredljiv razvoj prema cilju u kojem \u0107e biti postignuto potpuno znanje o \u010dovjeku i svijetu. Time je drama pojedinca, kao pitanje izbavljenja ili ozbiljenja u najvi\u0161oj pojedina\u010dnoj mogu\u0107nosti, potisnuta i isklju\u010dena iz znanstvenog vidika, a drama \u010dovje\u010danstva u historiji, koja ima neosporivu teleologiju, preuzela vlast nad predstavama o obrazovanju i javnosti, te djelovanju i njegovom pravdanju.<\/p>\n Znanost kao otvoreni historijski tok razvoja ili napretka utjecala je na razvoj ideologija prema kojima je mogu\u0107e dosegnuti savr\u0161eni dru\u0161tveni poredak u kojem su ponovno otkriveni i ozbiljeni ideali naroda. Mit o izbavljenju \u010dovjeka zamijenjen je mitom o izbavljenju \u010dovje\u010danstva. Izbavljenje \u010dovje\u010danstva, posve smje\u0161teno u historiju, vi\u0161e nije drama pojedinca, jer on u njoj doprinosi toliko malo da je ne odre\u0111uje. A njegovo izbavljenje je neznatno va\u017eno u odnosu na cijelo \u010dovje\u010danstvo.<\/p>\n Postoji \u010ditav spektar ideologijskih vi\u0111enja te teleolo\u0161ki odre\u0111ene historije, ali i njihovih brojnih hibridnih oblika. Ideologijske elite nisu odvojive od svojih ideologija. Sredstvo postizanja njihovog cilja je mo\u0107 u politici, kulturi i ekonomiji. U tome toku, razvoju i napretku, koji su ideologijski artikulirani, postoje i promjene njihove svijesti o sebi, odnosa prema vanjskom svijetu, dru\u0161tvima i drugim slikama svijeta. Zato ni ovdje spominjane nacionalne ideologije srpstva, hrvatstva i bo\u0161nja\u0161tva nikako ne treba shvatiti kao stati\u010dne kategorije.<\/p>\n U tim ideologijskim konstrukcijama mogu\u0107e je prepoznati spektar sadr\u017eaja, od liberalizma do konzervativizma, te od nacionalizma do socijalizma. Ti sadr\u017eaji utje\u010du na politi\u010dke, dru\u0161tvene i ekonomske promjene, ali i sami podlije\u017eu uzvratnim utjecajima. Tu slo\u017eenu uzajamnost nije opravdano pojednostavljivati. Ali, za konstrukciju nove slike o osporavanju i razaranju Bosne potrebno je izdvojiti one sadr\u017eaje koji omogu\u0107uju ocrtavanje kognitivne mape odnosa razarateljskih i graditeljskih pothvata u bosanskoj dru\u0161tvenoj pluralnosti.<\/p>\n U brojnim politi\u010dkim partijama, te pokretima i vladaju\u0107im elitama na prostorima slavenskog juga, prepoznatljivi su i razli\u010diti i mijenjaju\u0107i odnosi prema Bosni i Bo\u0161njacima\/Muslimanima. Oni se raspore\u0111uju izme\u0111u krajnosti od potpunog negiranja i do potpunog uklju\u010divanja. Ali, nema ideologijske slike slavenskog juga u kojoj je dru\u0161tvena cjelovitost bosanske pluralnosti priznata uz uva\u017eavanje da u njoj kao integralni sadr\u017eaj, neizdvojiv iz cjeline, postoje i Bo\u0161njaci\/Muslimani.<\/p>\n 1. Osporavanje cjelovitosti Bosna je demografska, kulturna i povijesna cjelina koju kao takvu osporavaju nositelji nacionalnih ideologija \u010diji su ciljevi velika Srbija i velika Hrvatska kao nacionalne dr\u017eave Srba i Hrvata, koje se moraju pro\u0161iriti na dijelove bosanske teritorije. Pretpostavke o uspostavljanju obuhvatnih granica ve\u0107e Hrvatske i ve\u0107e Srbije nisu mogu\u0107e uz priznanje zbilje bosanske cjelovitosti. Zato obje nacionalne ideologije, i srpska i hrvatska, rje\u0161avaju svoje paradokse pred \u010dinjenicom da prisutnosti Srba i Hrvata u Bosni nisu izdvojive ni kulturno niti demografski, tako da im budu dodijeljeni dijelovi bosanske teritorije. Valja naglasiti da svim Srbima i svim Hrvatima u Bosni pripadaju povijesna sudioni\u0161tva u cijeloj zemlji.<\/p>\n Srpsko, hrvatsko i bo\u0161nja\u010dko stanovni\u0161tvo na cijeloj bosanskoj teritoriji organski je isprepleteno. Tako je i s kulturnim naslije\u0111em svih njih. Radi postizanja ideologijskog cilja o teritorijalizaciji jednog naroda na jednoj teritoriji potrebno je osporavati i dekonstruirati tu cjelovitost, te je i razarati. Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, politi\u010dkog entiteta nastalog u ratu protiv Bosne od 1991. do 1995. godine, taj cilj 2011. godine izri\u010de ovako: \u201cBiH je u ovom trenutku podijeljena zemlja. Nema hemije koja je mo\u017ee ujediniti, a to potvr\u0111uje i njena istorija. \u0160to se ti\u010de nas, BiH mo\u017ee da bude uspe\u0161na konfederacija ili unija \u010diji bi entiteti deo svoje dr\u017eavnosti i nadle\u017enosti preneli na zajedni\u010dke organe \u2013 kao \u0161to su vojska, spoljna i monetarna politika.\u201d 42<\/sup><\/a><\/p>\n Podijeljenost Bosne je ideologijska konstrukcija koja po\u010diva na nekoliko postavki. Prva od njih je da ratom uspostavljeno stanje, u kojem su provedena izgonjenja, ubijanja i razaranja, mora biti prihva\u0107eno kao nepovratno, te da je, u skladu s tim, politi\u010dka ideologija koja se temelji na tome nu\u017enost s kojom se svi moraju pomiriti. Druga je pretpostavka da demokratska potvrda vladaju\u0107ih elita na dijelu bosanske teritorije jest isto \u0161to i eti\u010dna neosporivost tih elita. Tre\u0107a postavka te konstrukcije je tvrdnja o nepostojanju bosanske kulturne cjelovitosti. Iako je stara koliko i nacionalni pokreti u bosanskom okru\u017eenju, te kao takva uklju\u010dena u sve antibosanske programe, ta tvrdnja nikada se nije mogla osloniti ni na kakav drugi dokaz do li sile i konfabuliranja.<\/p>\n Milorad Dodik govori o podijeljenosti koja je za ve\u0107inu bosanskog stanovni\u0161tva vje\u0161ta\u010dka, jer se njome smjeraju dekonstruiranja bosanskog identiteta ve\u0107ine stanovni\u0161tva, i to tako da im budu oduzete i cijela pro\u0161lost i cijela budu\u0107nost. Podjela o kojoj je tu rije\u010d nametnuta je nasiljem i zlo\u010dinom. Njome nije, a ne mo\u017ee ni biti, dokinuta kulturna cjelovitost ve\u0107ine bosanskog naroda. Nije, jer nema dijela bosanske teritorije na kojem ne postoji povijesna prisutnost svih \u010dinitelja njene pluralnosti.<\/p>\n I tamo gdje su uni\u0161teni stanovnici, njihova greblja, d\u017eamije i svi drugi oblici kulturnog trajanja, pa uspostavljena homogena etnonacionalna prisutnost jednog naroda, valja posvjedo\u010diti da tu i dalje ostaje neotu\u0111iva ba\u0161tina onih drugih, kojih vi\u0161e fizi\u010dki tamo nema. Pretpostavi li se neosporivo pravo na opstanak svih bosanskih kolektiva, nu\u017ena posljedica tog je nemogu\u0107nost da oni zaborave svoju kulturnu prisutnost kroz vi\u0161e od tisu\u0107u godina na cijeloj teritoriji svoje zemlje. Ni\u010dim i nikada se ta ba\u0161tina ne mo\u017ee poni\u0161titi, jer trajanje naroda zna\u010di njegovo pam\u0107enje. Sve dok je tog pam\u0107enja, traje i narod, pa i tamo gdje je djelomi\u010dno uni\u0161tena njegova tjelesna prisutnost.<\/p>\n Koliko god vi\u0161e bude poricana bosanska prisutnost unutar politi\u010dkih konstrukcija, me\u0111u kojima je Republika Srpska samo jedna od mno\u0161tva pojava, nu\u017enost \u0161ti\u0107enja dostojanstva svih koji su u toj prisutnosti postajat \u0107e va\u017enija i odlu\u010dnija. Republika Srpska, kao i svaka druga njoj sli\u010dna pojava, svojim negiranjem kulturne i historijske neodvojivosti od Bosne djelovat \u0107e, zapravo, i protiv sebe i protiv drugih. Ona \u0107e, u skladu s time, ostajati stalno nasuprot onog bosanstva koje ne isklju\u010duje nijednu od bosanskih posebnosti, ve\u0107 svakoj od njih nudi idealni okvir koji ni\u0161ta ne mo\u017ee iscrpsti ni istro\u0161iti.<\/p>\n Zato je neta\u010dna i tvrdnja Milorada Dodika da nepovratnu podijeljenost Bosne potvr\u0111uje \u201ci njena istorija\u201d. Istina je, zapravo, posve druk\u010dija od tog. Mogu\u0107e ju je otkriti u historijskim zbivanjima. Godine 1918. Bosna je kao politi\u010dki subjekt nestala. Na njeno razaranje potro\u0161ene su sve mogu\u0107nosti koje je imala onda\u0161nja velikosrpska elita. Ali Bosna je kao pluralno dru\u0161tvo sve to pre\u017eivjela. Ako se broj ubijenih u toku Drugog svjetskog rata sra\u010duna u odnosu na ukupan broj pripadnika pojedinih naroda, postotak ubijenih Bo\u0161njaka\/Muslimana, u odnosu na njihov ukupan broj, odmah je iza istog postotka ubijenih Bosanskih Jevreja. 43<\/sup><\/a><\/p>\n To uni\u0161tavanje Bo\u0161njaka provo\u0111eno je radi stvaranja teritorija s homogenim srpskim stanovni\u0161tvom. Takav cilj je precizno reartikulirao Stevan Moljevi\u0107, jedan od ideologa \u010detni\u010dkog pokreta u toku Drugog svjetskog rata. 44<\/sup><\/a> Ali Bosna je pre\u017eivjela i taj zlo\u010dina\u010dki pothvat. Od 1991. do 1995. godine na uni\u0161tavanju Bosne tro\u0161ena su gotovo sva raspolo\u017eiva sredstva i Srbije i Hrvatske. U tome pothvatu slije\u0111eni su stari obrasci dogovora Cvetkovi\u0107 \u2013 Ma\u010dek, a tehnike programa Karad\u017ei\u0107 \u2013 Boban bile su istovjetne s prijedlozima Stevana Moljevi\u0107a. Ali, ni taj pothvat nije realiziran u skladu s \u017eeljom njegovih nositelja.<\/p>\n Prema tome, da bi podijeljenost Bosne bila potvr\u0111ena nekom historijom, moraju biti proizvedene i zagovarane dvije ma\u0161tarije. Prva ma\u0161tarija je o mogu\u0107nosti podijele Bosne. A druga ma\u0161tarija je historija koju u slu\u017ebi te mogu\u0107nosti treba proizvesti. Iako oba pothvata ve\u0107 imaju mnogo godina, ni u jednom od njih nije mogu\u0107e vidjeti ni kapi mudrosti, \u0161to zna\u010di ni\u0161ta od smje\u0161tanja pojava tamo gdje one u skladu sa svojom naravi moraju biti.<\/p>\n Narodi koji \u017eive na teritoriji Bosne jesu sudionici njene dr\u017eavnosti, ali tako da nijedan od njih ne unosi neki dio teritorije na kojem je nekad prihvatljivim sredstvima ostvario svoju isklju\u010divu vlast. Gdje god je uspostavljena kao etni\u010dka, uz isklju\u010divanje prava drugih, ta vlast je nasilna i antibosanska, pa zato i neprihvatljiva. Koliko god nositelji te vlasti uvjeravali sebe i druge u realnost svoje imaginacije, nikada njihova vlast ne mo\u017ee biti i prihva\u0107ena. Ako bi bila prihva\u0107ena, to bi zna\u010dilo da su zlo\u010dinci, koji su progonili i ubijali bosanske ljude, te razarali bosanske politi\u010dke i kulturne sadr\u017eaje, za \u0161to su mnogi od njih i osu\u0111eni, ipak, nakon presuda i smrti, pobijedili. Tako se nerijetko doga\u0111alo u ranijim slu\u010dajevima razaranja pluralnosti balkanskih dru\u0161tava.<\/p>\n Ubice i razaratelji prikazivali su sebe kao spasitelje i graditelje, a one koje su poubijali i protjerali kao ubice i razaratelje. Zamisao da bi s takvim posteriori<\/em> konstruiranjem historijskih slika bilo mogu\u0107e i kona\u010dno svladati istinu jest sastavni dio modernih ideologija, ali nije i ne mo\u017ee biti jamstvo budu\u0107nosti \u010dovje\u010danstva kao cjeline. Zato je ta inverzija, kojom la\u017e postaje istina a dobro zlo, neprihvatljiva i konkretno i op\u0107enito. A pristati na tu inverziju zna\u010dilo bi isto \u0161to i dopustit da Hitler i njegovi zlo\u010dinci postignu pobjedu nekad nakon svojih smrti.<\/p>\n Trpljenje ne\u010deg nije isto \u0161to i prihvatanje. Zato je besmislena konstrukcija tvrdnja Milorada Dodika da bosanski entiteti mogu prenijeti dio svoje dr\u017eavnosti negdje, nekada i nekom. Ako mogu vr\u0161iti dr\u017eavne funkcije, entiteti ih moraju od nekog primiti. A nema nikog drugog do bosanske dr\u017eave koja im ih mo\u017ee dati. Ako nije tako, onda su oni te dr\u017eavne sadr\u017eaje oteli u nezakonitim pothvatima ili ih usvojili iz imaginacijskih konstrukcija svojih vo\u0111a. Kada se ka\u017ee da je to narodno postignu\u0107e, valja vidjeti da se time narodu zlo\u010din pripisuje kao postignu\u0107e. U\u010dinak takvog pripisivanja, te nastojanja da se ono nametne kao svijest naroda, ne jam\u010di i ne mo\u017ee jam\u010diti nikakvu budu\u0107nost tom narodu. Kada god je neka politika neeti\u010dna, ona mora djelovati razorno i na pojedince i na narod u kojem je promicana i nametana.<\/p>\n Kada god nije bilo mogu\u0107e do kraja izvesti plan o podjeli Bosne i prisajedinjenju nekih njenih dijelova u zami\u0161ljene nacionalne dr\u017eave, ratom postignuto stanje je predstavljano kao privremeno. Za njega su tada tra\u017eena imenovanja koja su prikladna za slijede\u0107i korak u pothvatu razaranja. Tvrdnje o konfederaciji i uniji su uklju\u010dene u te pothvate razaranja Bosne. Budu\u0107i da su etni\u010dke teritorije kao posve homogene u Bosni nemogu\u0107e, njih je potrebno ili pretpostaviti ili razli\u010ditim politikama, uklju\u010duju\u0107i aparthejd i nasilje, nametnuti u svijest doma\u0107ih i stranih ljudi, a one koji to onemogu\u0107uju prikazati kao nositelje napetosti i sukoba. U tome je naro\u010dito va\u017eno osporavanje bosanske kulturne cjelovitosti.<\/p>\n U srpskom nacionalnom programu kulturna ba\u0161tina Kosova je redovno prikazivana kao jezgra sveg srpstva, pa je, prema takvome gledanju, nemogu\u0107e njeno uklju\u010denje i odr\u017eavanje u bilo kojoj nesrpskoj dr\u017eavnoj politici. Na drugoj strani, bosanska kulturna ba\u0161tina, naro\u010dito njen muslimanski sadr\u017eaj, poricana je, zapu\u0161tana i razarana, iako nju nikako nije mogu\u0107e svesti na neku izdvojenu i zatvorenu teritoriju unutar bosanske dr\u017eave. Na cijelom prostoru Bosne svi sudionici bosanskog dru\u0161tva imaju kulturnu ba\u0161tinu koju nije mogu\u0107e ni izdvojiti niti ograditi. Svako teritorijaliziranje etni\u010dkih zajednica uklju\u010duje nepokretnu kulturnu ba\u0161tinu svih drugih. Uklju\u010duje je i onda kada ona bude sama arheologija.<\/p>\n Ta ba\u0161tina je nepovratno uklju\u010dena u kolektivno pam\u0107enje njenih ljudi. I onda kada je razorena, onako kako je njen veliki dio sada nakon zlo\u010dina\u010dkih pothvata antibosanskih vojski, ta ba\u0161tina pripada Bosni i njenim ljudima. Nije mogu\u0107e odr\u017eavanje narodnog pam\u0107enja bez nje. Fizi\u010dko uni\u0161tavanje kulturne ba\u0161tine ne zna\u010di i prestanak njenog postojanja u sje\u0107anju pre\u017eivjelih. A sje\u0107anje je za opstanak naroda \u010desto mo\u0107nije i zna\u010dajnije od tvarnih gra\u0111evina. Nikakva homogenost etni\u010dke teritorije nije mogu\u0107a sve dok postoji sje\u0107anje na uni\u0161tene sadr\u017eaje drugih. Narodi nestaju kada izgube kolektivno pam\u0107enje.<\/p>\n Na Kosovu su srpski nacionalisti nijekali i razarali prisutnost svih drugih. Ta je zemlja za njih bila jedino srpska, i to u svim svojim sadr\u017eajima. Sabere li se sada iskustvo takve politike, jasno je da njeni rezultati pokazuju da je ona de facto antisrpska. Osporavanje svih drugih, njihovo progonjenje, prisilio ih je na uzvrat kojim je Kosovo postalo to \u0161to je danas. Zato je va\u017eno pitanje: Ne radi li protiv svoje budu\u0107nosti i elita \u010diji je govornik Milorad Dodik?!<\/p>\n 2. Teritorijaliziranje hrvatskog, srpskog i bo\u0161nja\u010dkog stanovni\u0161tva u Bosni Mogu\u0107e je navesti mno\u0161tvo dokaza o direktnom i indirektnom poricanju sada\u0161njih bosanskih granica, iza \u010dega na razli\u010dite na\u010dine stoje i Republika Srbija i Republika Hrvatska. Obje dr\u017eave nastoje, preko svojih dr\u017eavnih vlasti, provesti integraciju politike, kulture i ekonomije bosanske, \u201csrpske\u201d i \u201chrvatske\u201d komponente, te osna\u017eiti autoritet beogradskih i zagreba\u010dkih vlasti u svemu \u0161to se doga\u0111a s tim dijelovima op\u0107eg srpstva i op\u0107eg hrvatstva.<\/p>\n Iz dr\u017eavnih prora\u010duna Republike Srbije i Republike Hrvatske izdvajana su sredstva za pomaganje srpskih i hrvatskih projekata. Srbi i Hrvati iz Bosne imaju privilegirane statuse u Republici Srbiji i Republici Hrvatskoj, ali i privilegirane statuse u Bosni, s obzirom na podr\u0161ke koje primaju na osnovi etni\u010dkog kriterija iz prora\u010duna navedenih susjednih zemalja. Tako te dvije dr\u017eave direktno i indirektno podr\u017eavaju segregaciju Bo\u0161njaka\/Muslimana i njihovo obespravljivanje u dr\u017eavi koja je njihova koliko i njihovih srpskih i hrvatskih susjeda, gra\u0111ana tog pluralnog dru\u0161tva.<\/p>\n Bosanske dr\u017eavne granice su u takvim odnosima Republike Srbije i Republike Hrvatske prema Bosni i priznate i nepriznate. Priznate su kada to odgovara \u0161ti\u0107enju dalekoro\u010dno zasnovane politike njihovog nepriznavanja. Nisu priznate u svim slu\u010dajevima kada to pogor\u0161ava slabljenje bosanske dr\u017eavne suverenosti. Mije\u0161anja u unutarnje stvari bosanske dr\u017eave su dio politi\u010dke (ne)kulture koja prevladava u tim susjednim dr\u017eavama. Kada god je nemije\u0161anje isticano, ono je, zapravo, potvrda trajnog mije\u0161anja u unutarnja bosanska pitanja.<\/p>\n Kada ponovi mantru o nemije\u0161anju u unutarnje stvari bosanske dr\u017eave te priznavanje njene suverenosti i neprihvatanje njenog dijeljenja, Boris Tadi\u0107, predsjednik Republike Srbije, tome doda da on priznaje svaki dogovor koji postignu tri naroda i dva entiteta, u skladu s ure\u0111enjem koje proistje\u010de iz Dejtonskog sporazuma. Takav politi\u010dki stav on opravdava \u010dinjenicom da je Republika Srbija potpisnik i garant Dejtonskog sporazuma. To su postavke koje se ni u \u010demu ne razlikuju od onih koje su isticali Slobodan Milo\u0161evi\u0107, njegov prethodnik na predsjedni\u010dkom mjestu, i svi njegovi saveznici u realiziranju dogovora Milo\u0161evi\u0107a i Tu\u0111mana 1991. godine u Kara\u0111or\u0111evu.<\/p>\n Navedene postavke dr\u017eavnih politika Republike Srbije i Republike Hrvatske temelje se na stanju koje je proizvedeno ratom protiv Bosne. Glavni sudionici tog rata bili su u Beogradu i Zagrebu. Kada je rat okon\u010dan, tamo su imali uto\u010di\u0161te i za\u0161titu glavni zlo\u010dinci u realiziranju projekta uni\u0161tavanja Bosne. Predsjednik Boris Tadi\u0107 govori o odnosu Republike Srbije prema Bosni kao da te \u010dinjenice ne postoje ili kao da su tabu kojem se niko ne smije primicati. Sada\u0161nja teritorijalizacija etni\u010dkih zajednica u Bosni je protiv interesa svih njenih ljudi. U njoj i s njome nije mogu\u0107e ostvariti jednakopravnost Srba, Hrvata i Bo\u0161njaka i svih ostalih, u skladu s principima na kojima glavni zagovornici evropskog ujedinjenja grade viziju po\u017eeljne evropske budu\u0107nosti.<\/p>\n Nasuprot politi\u010dkoj retorici predsjednika Borisa Tadi\u0107a, procjenjuju\u0107i realnost Republike Srbije i njene dr\u017eavne politike, Latinka Perovi\u0107 odre\u0111uje dr\u017eavnu politiku Srbije kao dugotrajni paradoks \u2013 dr\u017eava koja ne zna gdje su joj granice. Ona ka\u017ee:<\/p>\n Na po\u010detku XXI veka, Srbija i dalje ne zna gde su njene granice, realnost postojanja novih dr\u017eava na Balkanu vidi kao istorijsku improvizaciju; ona afirmi\u0161e dr\u017eavnu strategiju koja je vra\u0107a na Gara\u0161aninov program, na obnovu srednjevekovne dr\u017eave. Dobar primer je odnos prema popisu stanovni\u0161tva u zemljama regiona, posebno u Crnoj Gori. Tu se rutinska stvar di\u017ee na nivo koji je neprihvatljiv! Srbima se odavde poru\u010duje: izjasni se, va\u017eno je. \u010cekajte, za koga je to va\u017eno?! O\u010digledno, popis je shva\u0107en kao adut za budu\u0107e doga\u0111aje i budu\u0107e odnose. 45<\/sup><\/a><\/p>\n<\/blockquote>\n U sad ve\u0107 notornom zapisniku sa sastanka predsjednika Franje Tu\u0111mana s hrvatskim vojnim zapovjednicima 5. augusta 1995. godine na Brijunima, on ka\u017ee: \u201cZna\u010di, idemo da onda rije\u0161imo jug i sjever, razumijete. Prema tome sljede\u0107e godine \u0107emo imati Hrvatsku i turizam, a isto tak osloba\u0111amo snage da krojimo granice Hrvatske u Bosni, razgrani\u010denje. Prema tome, to \u0161to sada odluke koje donosimo i provedba tih odluka je od golemog povijesnog zna\u010denja.\u201d 46<\/sup><\/a> <\/p>\n Prema Dobrici \u0106osi\u0107u, nastanak Republike Srpske kao srpske etni\u010dke teritorije u Bosni je, zapravo, velika pobjeda srpstva, za koju je prije svih zaslu\u017ean Radovan Karad\u017ei\u0107. \u0106osi\u0107 u julu 2008. godine pi\u0161e: \u201cKarad\u017ei\u0107evi savremenici u Srbiji, oni drogirani ha\u0161kom propagandom i NATO-vskom ideologijom, sporo uvi\u0111aju ili jo\u0161 ne uvi\u0111aju da je zaslugom svih boraca i svih komandanata Vojske Republike Srpske, naroda i vodstva oslobodila\u010dkog pokreta Srba u Bosni i Hercegovini, stvorena prva srpska dr\u017eava preko Drine. A to je u nizu te\u0161kih nacionalnih poraza jedna velika pobeda srpskog naroda u posljednjoj deceniji dvadesetog veka.\u201d 47<\/sup><\/a><\/p>\n Dobrica \u0106osi\u0107 je ushi\u0107en tim ratnim postignu\u0107em, i pored tog \u0161to su njegovi zagovornici i ozbiljitelji uzrokovali najve\u0107e stradanje i razaranje u Bosni u cijeloj njenoj historiji, i pored tog \u0161to su gotovo svi njegovi prvaci optu\u017eeni i\/ili osu\u0111eni za najgore ratne zlo\u010dine. \u0106osi\u0107 ne prepoznaje da je njegovo odu\u0161evljenje Republikom Srpskom zapravo priznanje i \u0161ti\u0107enje ratnih zlo\u010dina. Ima li i\u010deg eti\u010dkog u njegovom ushi\u0107enju? Bez stida i odgovornosti \u0106osi\u0107 pi\u0161e:<\/p>\n Nije malo Srba koji su postali slepi i umno pometeni da istorijskim razumom sagledaju sebe u \u201cvremenu i prostoru\u201d, da shvate da im evropski \u201ckomesari\u201d i \u201ceksperti\u201d ideolo\u0161ki ispiraju mozak, redukuju identitet, diktiraju istorijsku svest, nacionalne du\u017enosti i dru\u0161tvene ciljeve, narodu koji ima osam vekova svoju kulturu\u2026 U toj nametnutoj ali i participiranoj nacionalnoj regresiji mi jo\u0161 nismo postali svesni da posle usta\u0161kog genocida i izgona iz Hrvatske i etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja Bosne, posle gubitka Kosova, otcepljenja Crne Gore za koju smo verovali da u njoj prete\u017eno \u017eivi srpski narod, najnepravednijeg i najneravnopravnijeg rata u evrposkoj istoriji sa NATO-om i amerikom 1999. koji smo, razume se, izgubili \u2013 dakle, posle niza nacionalnih poraza koji nisu samo posledica na\u0161ih zabluda i politi\u010dkih gre\u0161aka, imamo jednu veliku, istorijsku pobedu: ogromnim \u017ertvama stvorena je Republika Srpska; ponavljam: prva srpska dr\u017eava preko Drine koja mora postati demokratska, pravna, civilizovana dr\u017eava. <\/em>Njen najzna\u010dajniji tvorac je Radovan Karad\u017ei\u0107. 48<\/sup><\/a><\/p>\n<\/blockquote>\n Tim stvaranjem koje, prema Dobri\u0107i \u0106osi\u0107u, rehabilitira ideal osam vjekova srpske historije, izdvojen je dio bosanske teritorije i pot\u010dinjen realiziranju imaginacije o srpskoj teritoriji. Usporedo s time traje i nedovr\u0161en, pa zato i prijete\u0107i, posao razdjeljenja ostatka bosanske teritorije koji je odre\u0111en kao Federacija Bosne i Hercegovine. Iako Republika Srbija i Republika Hrvatska isti\u010du svoja priznanja teritorijalnog integriteta dr\u017eave koja je izme\u0111u njih, cijeli pothvat dijeljenja je nastavljen i nakon formalnog okon\u010danja njihovog rata protiv Bosne od 1991. do 1995. godine. Postoje odlu\u010dna zahtijevanja teritorijaliziranja hrvatskog naroda, pri \u010demu se taj pothvat realizira u punoj politi\u010dkoj saradnji dvaju vodstava \u2013 jednog iz Republike Srpske i drugog iz hrvatske politi\u010dke zajednice.<\/p>\n S tom politi\u010dkom zajednicom poistovje\u0107uje se Hrvatska demokratska zajednica BiH, politi\u010dka stranka koja je organizirana i od samog po\u010detka pot\u010dinjena stranci istog imena u Republici Hrvatskoj. Tim poistovje\u0107enjem ona isklju\u010duje svako politi\u010dko mi\u0161ljenje i sudioni\u0161tvo na bosanskoj politi\u010dkoj pozornici kao nelegitimno sa stanovi\u0161ta hrvatskog nacionalnog interesa. Nema nikakvog odvajanja politike te stranke od njenog djelovanja u ratu, kada je ona bila infrastruktura razaranja svega bosanskog u skladu sa spomenutim projektom Milo\u0161evi\u0107 \u2013 Tu\u0111man.<\/p>\n Obje dr\u017eave, i Republika Srbija i Republika Hrvatska, u skladu sa svojim najvi\u0161im dr\u017eavnim dokumentima obvezale su se na brigu o Srbima i Hrvatima u Bosni. Prema Ustavu Republike Hrvatske, Hrvati u Bosni su dijaspora prema kojoj dr\u017eava Hrvatska ima trajne obaveze. Republika Srbija na razli\u010dite na\u010dine planira i realizira svoju dr\u017eavnu prisutnost u Bosni. Primjer tog je \u201cZakon o dijaspori i Srbima u regionu\u201d, \u010diji je Nacrt usvojila Vlada Republike Srbije. 49<\/sup><\/a><\/p>\n Teritorijaliziranje Bosne, prema navedenoj zamisli zajedni\u010dkog politi\u010dkog djelovanja Dodika i \u010covi\u0107a, isklju\u010duje Bo\u0161njake\/Muslimane iz bosanske cjeline, te ih prisiljava na teritorijaliziranje, \u010dime bi se, prema toj zamisli, do\u0161lo do potrebnih preduvjeta dogovora o konfederaciji ili uniji. Na taj bi na\u010din bilo mogu\u0107e objasniti pothvat nacionaliziranja bosanske ba\u0161tine. Njeni kr\u0161\u0107anski sadr\u017eaji su, prema takvoj zamisli, rastavljivi na isto\u010dne i zapadne, to jest pravoslavne i katoli\u010dke. Kada su tako rastavljeni, oni mogu biti dodijeljeni pretpostavljenoj teritoriji homogenog vlasni\u0161tva.<\/p>\n Bo\u0161njacima\/Muslimanima takva mogu\u0107nost u cijelosti je osporena, jer oni nemaju i ne mogu imati nikakav kontinuitet u kulturnom trajanju. Nemaju i ne mogu imati taj kontinuitet ni u jednom od ideologijskih konstruiranja jedinstvenosti srpske i hrvatske nacije. Ukazuju\u0107i na izdvajanje Bo\u0161njaka\/Muslimana sredi\u0161njeg ju\u017enoslavenskog prostora iz neupitnih cjelina srpstva i hrvatstva, te tako na novo po\u010dinjanje kao otcjepljenje, izdaju i pronevjeru svega \u010demu izvorno pripadaju, Milorad Ekme\u010di\u0107 za priznanje njihovog postojanja, pa tako i njihove anomali\u010dnosti, optu\u017euje jugoslavenske komuniste. Ekme\u010di\u0107 ka\u017ee: \u201cKod muslimanskog stanovni\u0161tva, u Bosni, ra\u0161koj oblasti, Kosovu, Crnoj Gori i Makedoniji \u0107e pobeda masovnog tipa nacionalizma nastupiti tek iza 1960. Tada je jugoslavenski komunizam otvorio ventile stvaranja muslimanske nacije, izdvajanja muslimana iz onih etni\u010dkih okvira u kojima su od XV veka nastali.\u201d 50<\/sup><\/a><\/p>\n U tom ideologijskom obrascu, kako ga je formulirao Milorad Ekme\u010di\u0107, ocrtana je klju\u010dna postavka o Bo\u0161njacima\/Muslimanima u nacionalisti\u010dkim historiografijama. Bo\u0161njaci\/Muslimani nemaju i ne mogu imati, prema takvom gledanju, ni dijahronijske ni sinhronijske neprekinutosti svog postojanja. Njihovo postojanje je iskidanje, prekidanje i raskidanje, koji se doga\u0111aju u ideologijski postuliranim cjelinama srpstva i hrvatstva. Pri tome se u toj slici muslimana, sa svom paletom njihovih imena u evropskom naslije\u0111u \u2013 Arabljani, Ismaili\u0107ani, Agarjani, Saraceni, Turci, Osmanlije i tome sli\u010dno \u2013 isklju\u010duje svaka mogu\u0107nost principijelno zasnovanog toleriranja njih kao manjine u kr\u0161\u0107anskome svijetu.<\/p>\n Kada god i gdje god su muslimani posve uni\u0161teni, ti pothvati su u historiografijskim konstrukcijama prikazani kao legitimno osloba\u0111anje evropske i kr\u0161\u0107anske zemlje od neevropske i nevjerni\u010dke prisutnosti stranog i neprihvatljivog tijela. Njihova prisutnost je redovno svo\u0111ena na imaginacijsku predstavu o tijelu okupatora, neprijatelja i nevjernika. Takvo tijelo predstavljeno je kao jedan ratnik, kao potpuna prijetnja u borbi za \u017eivot. Ni\u0161ta njegovo ne zavrje\u0111uje pre\u017eivljenje. U skladu s time, po\u017eeljan odgovor pre\u017eivjelih Bo\u0161njaka\/Muslimana bio je \u2013 a takav je ostao i danas \u2013 u njihovom prihvatanju da im je historijski po\u010detak s Osmanskom okupacijom, te da su oni \u201corijentalno-islamska\u201d, \u201cosmanska\u201d, \u201cturska\u201d i tome sli\u010dno kultura ili posljedica.<\/p>\n U takvim konstrukcijama Bo\u0161njaci\/Muslimani sudjeluju u odvajanju sebe i svoje zemlje, sebe i svog jezika, sebe i svoje dr\u017eave. Takva njihova gledanja po\u017eeljna su u antimuslimanskim dekonstruiranjima bosanske cjelovitosti. Tome dekonstruiranju oni dopinose kada god prihvataju da u dijahronijsko i sinhronijsko pluralnoj Bosni njihov udio mo\u017ee biti izdvojen i opredme\u0107en. Kada god neko od njih istupi izvan tog ograni\u010denja, koje je u cijelosti odre\u0111eno osmanskim neprijateljstvom i razaranjem kr\u0161\u0107anskog trajanja, on \u0107e biti optu\u017een za mistifikaciju i posezanje za ne\u010dim \u0161to Bo\u0161njacima\/Muslimanima ne pripada i ne mo\u017ee pripadati.<\/p>\n Tako zamisao o teritorijaliziranju Bo\u0161njaka\/Muslimana uklju\u010duje i prihvatanje historije koju konstruiraju razaratelji Bosne: to je zemlja koja njima ne mo\u017ee pripadati, pa ih je kao historijsku anomaliju u najboljoj mogu\u0107nosti potrebno tolerirati. Njihova ravnopravnost nije prihvatljiva, pa im nije dopustivo pravo na demokratski princip \u201cjedan \u010dovjek \u2013 jedan glas\u201d, kako \u0107e to ponavljati gotovo svi osporavatelji bosanskog pluralnog dru\u0161tva. <\/p>\n 2. Homogeniziranja oko dva gravitacijska pola U svim razmatranjima politi\u010dkih napetosti unutar Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, poslije preimenovane u Jugoslaviju, sve od njenog nastanka 1918. godine, rje\u0161avanje bosanskog pitanja shva\u0107ano je uvjetom uspostavljanja reformirane Jugoslavije, federativne republike umjesto kara\u0111or\u0111evi\u0107evske monarhije. Takva dr\u017eava bi, prema pretpostavci njenih konstruktora tokom Drugog svjetskog rata, imala dovoljno kohezionih sila da se ne sru\u0161i onako kako se to dogodilo njenoj historijskoj prethodnici.<\/p>\n U toj federativnoj konstrukciji Bosna je priznata u svojim historijskim granicama kao ravnopravna republika jugoslavenske federacije. Njeni susjedi, Srbija i Hrvatska, odre\u0111eni su kao republike \u010dije su razine dr\u017eavnosti jednake bosanskoj. U svim Ustavima Bosne i Hercegovine ona je odre\u0111ena kao dr\u017eava ravnopravnih naroda \u2013 Srba, Hrvata i Muslimana \u2013 i njenih gra\u0111ana, i to u skladu s principima koji su proklamirani na ratnim sjednicama Zemaljskog antifa\u0161isti\u010dkog vije\u0107a narodnog oslobo\u0111enja Bosne i Hercegovine. Kada se ka\u017ee u \u201cnjenim historijskim granicama\u201d, to zna\u010di da su te granice obuhvatale ve\u0107inu podru\u010dja koja su \u010dinila bosansku dr\u017eavu od njenih javljanja na historijskoj pozornici. <\/p>\n Savremeno bosansko stanovni\u0161tvo je u najve\u0107oj mjeri genetski povezano kroz gotovo cijeli minuli milenij. Iako su postojala doseljavanja i iseljavanja, ve\u0107ina sada\u0161njeg bosanskog stanovni\u0161tva su potomci stare demografske jezgre. Ono je strukturirano u svoj religijski pluralni oblik, te potom i u tri etnoreligijske skupine, uglavnom na osnovi svog starog stanovni\u0161tva. U modernim planovima razaranja Bosne pretpostavljane su mogu\u0107nosti teritorijaliziranja naroda, pa su uz tu pretpostavku nu\u0111ena rje\u0161enja u obliku konfederacije, unije i konsocijacije.<\/p>\n Prva dva rje\u0161enja temelje se na pretpostavci da je mogu\u0107e teritorijaliziranje etni\u010dkih zajednica koje \u010dine bosansko dru\u0161tvo. Poticaj i koordiniranje tog teritorijaliziranja dolazi posredno ili neposredno iz Beograda i Zagreba, kao etnonacionalnih sredi\u0161ta svih Srba i svih Hrvata. U maksimalisti\u010dkim gledanjima na tu mogu\u0107nost Bosna se pretpostavlja kao posve srpska ili kao posve hrvatska. U prividno realisti\u010dnijem gledanju na nju ona je djelomi\u010dno srpska i djelomi\u010dno hrvatska, ali tako da je ta djelomi\u010dnost svediva na fizi\u010dke dijelove bosanske teritorije, dijelove koje nikada niko nije odredio. Zato je u pitanje razgrani\u010denja pretpostavljenog hrvatskog i srpskog dijela uklju\u010dena i potreba homogeniziranja tih dviju teritorija tako da one budu spojive u pretpostavljene nove nacionalne dr\u017eave Srba i Hrvata.<\/p>\n Postizanja tog, u programu Stevana Moljevi\u0107a, zami\u0161ljeno je ovako: cilj \u2013 \u201cda stvore i organiziraju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etni\u010dko podru\u010dje na kome Srbi \u017eive\u201d; na\u010din \u2013 \u201cpreseljavanje i izmena \u017eiteljstva, naro\u010dito Hrvata sa srpskog i Srba sa hrvatskog podru\u010dja, jedini je put da se izvr\u0161i razgrani\u010denje i stvore bolji odnosi izme\u0111u njih\u201d. 51<\/sup><\/a> Taj postupak su doslovno primjenjivali Slobodan Milo\u0161evi\u0107 i Franjo Tu\u0111man u artikuliranju i vo\u0111enju rata protiv Bosne (1991\u20131995), te u njeg uklju\u010dili sva raspolo\u017eiva sredstva. Za izvedbu na terenu bili su zadu\u017eeni Radovan Karad\u017ei\u0107 i Mate Boban, te brojni drugi u organizacijskim strukturama tog zlo\u010dina\u010dkog pothvata.<\/p>\n Ta teritorijalizacija nije izvediva. Nije, jer su vrlo mali prostori bosanske teritorije na kojima ne postoji \u017eiva demografska ili vi\u0161estoljetna historijska, \u0161to zna\u010di kulturna prisutnost svakog od sadr\u017eaja bosanske dru\u0161tvene pluralnosti. Nije, jer i nakon brojnih poku\u0161aja nacionaliziranja bosanskih muslimana, oni su ostali u najve\u0107oj mjeri otporni na promjenu svoje vezanosti za ukupnost bosanskog povijesnog i kulturnog trajanja, i to u slo\u017eenoj povezanosti sa svojim neposrednim susjedima.<\/p>\n Tek s teritorijaliziranjem neke od bosanskih etni\u010dkih zajednica na nekom dijelu bosanske teritorije nastaju nerazrje\u0161ive pote\u0161ko\u0107e s pravima te zajednice na dijelovima bosanske teritorije izvan tog njihovog etniciziranog dijela, ali i s pravima svih drugih na toj njihovoj etniciziranoj teritoriji. Kako god bilo zami\u0161ljeno ili ostvareno teritorijaliziranje tri etnoreligijska kolektiva na dijelovima bosanske teritorije, u njemu mora biti reproducirana slika cjeline. Nema teritorije Bosne u kojoj svi dijelovi njene kolektivne cjeline nisu prisutni.<\/p>\n Zagovaranu i nastalu razdijeljenost, koja je prvenstveno imaginacijska, potrebno je institucionalizirati da bi ideologijska slika o dijelovima dobila konkretne oblike. Pri tome prividna nemogu\u0107nost demokratskog usagla\u0161avanja etni\u010dkih elita uzrokuje povla\u010denje u imaginacijski geto, u kojem se vlast ve\u0107ine privi\u0111a uto\u010di\u0161tem iz haosa politi\u010dkih sukoba u demokratskim institucijama. Nastojanja da takva imaginacija bude zanemarena i pretvorena u privid politi\u010dke realnosti pokazuju se, i moraju se pokazivati, kao nemogu\u0107nost funkcioniranja dr\u017eave i njenih struktura, za\u0161to je nu\u017eno sna\u017eiti imaginaciju o neprijatelju koji je tu, i vidljiv i nevidljiv, i koji onemogu\u0107uje stabilnost i sre\u0107u nacije.<\/p>\n Unija je ime za ekstremnu diobu. Svakoj etni\u010dkoj zajednici mogu\u0107e je, prema toj zamisli, dodijeliti njenu, \u0161to zna\u010di srpsku, hrvatsku ili bo\u0161nja\u010dku, teritoriju. Na tim etniciziranim teritorijama ostvarivala bi se, prema takvoj zamisli, potpuna etni\u010dka dr\u017eava sa sposobno\u0161\u0107u da se ujedinjuje i razjedinjuje u naddr\u017eavne integracije. U takvoj slici bosanska cjelovitost ne postoji. Sve bosansko je, prema takvoj imaginaciji, sastavljeno, pa je zato i rastavljivo. Nema ni\u010deg bosanskog \u0161to ima vrijednost mimo te zamisli o suverenosti etni\u010dke zajednice na njenoj teritoriji.<\/p>\n U nemogu\u0107nosti teritorijalne razdiobe u skladu s pretpostavljenim pravom etni\u010dke zajednice, uz te\u017enju da se razrije\u0161i pitanje manjih zajednica izvan etnicizirane teritorije i o\u010duvaju etnizicirana kulturna dobra, u pothvatu razaranja bosanske cjelovitosti nu\u0111ena je i zagovarana ideja konsocijacije \u2013 tri etni\u010dke zajednice strukturirane u zasebne politike koje su i institucionalizirane. Tek iz te razdiobe, koja nije nu\u017eno i teritorijska, bilo bi mogu\u0107e, prema zagovornicima konsocijacijskog rje\u0161enja, izvesti zajedni\u010dke strukture nu\u017ene za ujedinjenje.<\/p>\n Sada\u0161nje dr\u017eave Republika Srbija i Republika Hrvatska nastale su na temeljima razli\u010ditih slo\u017eenih historijskih naslije\u0111a. Svoje dana\u0161nje oblike dobile su u toku Drugog svjetskog rata, na osnovi odluka Antifa\u0161isti\u010dkog vije\u0107a narodnog oslobo\u0111enja Jugoslavije. Dijelovi srpskog i hrvatskog stanovni\u0161tva koji \u017eive u Bosni nisu izdvojivi iz cjelina srpskog i hrvatskog naroda. Zamisli o svim Srbima u jednoj i svim Hrvatima u drugoj dr\u017eavi nisu i ne mogu biti realizirane a da to ne uklju\u010di razaranja postoje\u0107ih povijesnih tkiva na \u0161irem prostoru, a naro\u010dito u Bosni.<\/p>\n Takva zlo\u010dina\u010dka zamisao pretpostavlja osporavanje i uni\u0161tavanje svake bosanske dru\u0161tvene kohezije. Srbe i Hrvate u Bosni treba, prema takvom programu, staviti u izravan odnos s op\u0107im centrima cjelovitih etnosa, te ih podsticati u procesima razgradnje bosanskog dru\u0161tva. Takva razgradnja nu\u017eno dovodi do izlu\u010denja bosanstva, bo\u0161nja\u0161tva i muslimanstva kao antisrpskih i antihrvatskih sadr\u017eaja koje je opravdano prezirati, osporavati i razarati, te i vi\u0161e od tog \u2013 uni\u0161tavati kao prepreke na putu postizanja cilja nacionalnog ujedinjenja.<\/p>\n Zamisli i zagovaranja ujedinjenja svih Srba i svih Hrvata u dvije susjedne dr\u017eave, prema sada ve\u0107 dugotraju\u0107im programima, ozbiljivi su jedino uz nestanak Bosne kao dr\u017eave. Nakon iskustva s neuspjehom realizacije tri historijska poku\u0161aja u dvadesetom stolje\u0107u da se o podjeli Bosne dogovore srpska i hrvatska nacionalna elita \u2013 poznatim kao stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1918, kao dogovor Cvetkovi\u0107 \u2013 Ma\u010dek 1939. i kao plan Milo\u0161evi\u0107 \u2013 Tu\u0111man 1991. godine \u2013 Bo\u0161njaci\/Muslimani su predstavljeni kao klju\u010dna prepreka. Svako od njihovih zagovaranja pluralnog dru\u0161tva, o\u010duvanja historijskih postignu\u0107a zajedni\u010dkog \u017eivota i traganja za rje\u0161enjem koje isklju\u010duje neravnopravnost predstavljano je kao opasna varka iza koje su antisrpske i antihrvatske namjere.<\/p>\n Srpsko i hrvatsko pitanje u Bosni artikulirano je kao neodvojivo od jednocentri\u010dne zamisli o tim dvjema nacijama. Tako je Bosna izme\u0111u dva politi\u010dka sredi\u0161ta, srpskog u Beogradu i hrvatskog u Zagrebu. Jedinstvenosti kultura svih Srba i svih Hrvata isklju\u010duju bilo kakvu mogu\u0107nost integralnog bosanstva, jer ono ne podupire nacionalna razlu\u010denja. Tako je i s religijskim pripadanjima. Srpska Pravoslavna crkva je jedinstvena, a sredi\u0161te joj je u Beogradu. Katoli\u010dka crkva u Bosni je organizirana u granicama bosanskohercegova\u010dke dr\u017eave, ali je nepojmljiva izvan hrvatske nacionalne cjelovitosti.<\/p>\n Tako se nacionalne i religijske kulture Srba i Hrvata podudaraju s njihovim crkvenostima. Ostaju\u0107i izdvojeni iz tih cjelina, Bo\u0161njaci\/Muslimani implicitno uzvra\u0107aju opona\u0161anjem tih dvaju crkvenosti. U gotovo svim svojim organizacijskim sadr\u017eajima dana\u0161nje stanje \u201cislamske zajednice\u201d odra\u017eava stanja u dvjema crkvama, te pose\u017ee za teritorijalnim nadle\u017enostima koje su nepokrivene postoje\u0107im crkvenim ustrojstvom. Takvo stanje je o\u010dekivano i po\u017eeljno u dokazivanjima bosanske razdijeljenosti i nemogu\u0107nosti zajedni\u010dke dr\u017eave u punom zna\u010denju tog pojma.<\/p>\n Doktrinarna neodr\u017eivost takve neorganiziranosti Bo\u0161njaka\/Muslimana pokazuje se u vi\u0161ku politi\u010dke retorike religijskih prvaka i manjku njihove zaokupljenosti eti\u010dkim pitanjima onih ljudi koji kao vjeruju\u0107i dio bo\u0161nja\u010dkog naroda \u017eive u pluralnom dru\u0161tvu. Tako je pravdana politika dva pola. Jedinstvenost srpske i hrvatske nacije, s njihovim sredi\u0161tima izvan Bosne, ugro\u017eava Bo\u0161nja\u010dko\/Muslimansko posezanje za svojim bosanskim sredi\u0161tem iz kojeg se susjedne dr\u017eave vide kao prostori utjecaja i religijske vlasti.<\/p>\n 4. Muslimani kao drugi Ivo Josipovi\u0107, predsjednik Republike Hrvatske, u svome obra\u0107anju papi Benediktu XVI ka\u017ee: \u201cSpremne sudionike oprosta i pomirenja na\u0161ao sam i u drugim religijama s kojima se u Hrvatskoj i u susjedstvu dodirujemo, posebno s pravoslavljem i islamom.\u201d 52<\/sup><\/a> Ta tvrdnja je posve nejasna. Iz nje nije vidljivo o kakvom dodirivanju je tu rije\u010d. Predsjednik Josipovi\u0107 tu svoju projekciju uobli\u010dava u istome govoru ovako: \u201cUjedinjenje Europe je u osnovi kr\u0161\u0107anski projekt.\u201d 53<\/sup><\/a><\/p>\n Opredme\u0107enje pravoslavlja i islama je pretpostavka njihovog dodirivanja. Kada je doma\u0161tano, takvom dodirivanju mogu\u0107e je pridijevati svaki sadr\u017eaj \u2013 i pozitivni i negativni, i prijateljski i neprijateljski, jer ma\u0161tanje nema postojan oblik. U njemu nestaju konkretni ljudi. Oni postaju jednostavno pravoslavlje i\/ili islam. Konkretni ljudi nestaju \u010dak i onda kada pravoslavlju i\/ili islamu budu pridjeveni njihovi predstavnici uosobljeni u kleru ili nekom od njegovih ustrojstava. Tad nestaje odgovornost prema \u017eivim ljudima, \u0161to zna\u010di i prema njihovim bolima i patnjama, i svakoj krivici za njih. Njima je mogu\u0107e priznavati i nijekati prava, pa \u010dak i ime.<\/p>\n Muslimansko stanovni\u0161tvo sa svime \u0161to mu pripada uni\u0161teno je na prostoru dana\u0161nje Republike Hrvatske u sedamnaestome i osamnaestome stolje\u0107u. Tamo je i sada mno\u0161tvo crkava koje su napravljene od d\u017eamija ili na njihovim ru\u0161evinama. Radi prikaza te tvrdnje dovoljno je spomenuti crkve u Osijeku, D\u017eakovu, Drni\u0161u, Klisu i Imotskom. 54<\/sup><\/a> Uni\u0161tavanje sveg muslimanstva na tim podru\u010djima nije i ne mo\u017ee biti dodirivanje. Obrasci kojima se o muslimanima u Hrvatskoj govori danas preslikavaju poimanja drugih kao problema Evrope ili Evrope kao problema drugih.<\/p>\n Muslimani Dalmacije, Slavonije i Like, kada ih je tamo jo\u0161 bilo, nisu bili niotkud do\u0161li, jednako kako to nisu bili ni tamo\u0161nji katolici. To je jedno i isto stanovni\u0161tvo koje je u razli\u010ditim vremenima svoje povijesti, u razli\u010ditim vladavinskim prilikama, usvajalo i mijenjalo svoja svjedo\u010denja o \u010dovjeku, svijetu i Bogu. Tamo su muslimani nestali, i to na na\u010din koji nijedan \u010dovjek ne mo\u017ee opravdati a da time sebe ne spusti na najni\u017eu od svih ljudskih mogu\u0107nosti. Nestali su u pothvatima ubijanja, izgonjenja i prisilnog pokr\u0161tavanja. 55<\/sup><\/a> Muslimani u dana\u0161njoj Bosni, kao i u drugim dijelovima Balkana, tako\u0111er niotkud tu nisu do\u0161li, jednako kako to nisu ni kr\u0161\u0107ani.<\/p>\n Ako projekt Evropske unije jest kr\u0161\u0107anski, kako to isti\u010du mnogi, pa i Ivo Josipovi\u0107, ostaju te\u0161ka pitanja: \u0160ta je onda s Jevrejima i Muslimanima bez kojih nije domisliva nikakva povijest, ni pozitivna ni negativna, svega tog \u0161to danas nazivamo Evropom?; Ostaju li oni trpljeni stranci u takvoj zamisli Evropske unije?; Bi li to moglo zna\u010diti da \u0107e u nekom sutra neko domisliti pro\u0161irenje te logike: budu\u0107i da je kr\u0161\u0107anstvo u svim svojim bitnim sadr\u017eajima neodvojivo od Krista i zemlje njegovog ra\u0111anja i uzdizanja, te od pologa njegovih rodnih predaka, ho\u0107e li neko u nekome sutra i Kr\u0161\u0107anima u Evropi dodijeliti bivanje strancima?<\/p>\n Iako je prostor dana\u0161nje Republike Hrvatske ne ba\u0161 davno nazivan Dalmacijom, Hrvatskom i Slavonijom, nerazborito bi bilo koristiti tu \u010dinjenicu onako kako Mile Lasi\u0107 govori o Bosni i Bo\u0161njacima\/Muslimanima: \u201cMo\u017eda se samo u ovom kontekstu dade objasniti kako se uop\u0107e uspjelo uvjeriti ponosne Bo\u0161njake-Hercegovce da su Bosanci iz Hercegovine, a ne Hercegovci iz BiH. Netko je, dakle, masovno uvjerio hercegova\u010dke Bo\u0161njake da je do\u0161lo vrijeme da se u ime vi\u0161ih interesa odreknu bliske im atribucije iz imena Zemlje i vlastitog identiteta.\u201d 56<\/sup><\/a><\/p>\n Ni na koji na\u010din Mile Lasi\u0107 ne dovodi u pitanje konstruiranje srpske i hrvatske nacije na bosanskom prostoru iz predmodernog zapadnog i isto\u010dnog kr\u0161\u0107anstva, ve\u0107 kategorijama Srbin i Hrvat neizravno dodjeljuje primordijalnu vrijednost koja kao takva transcendira i horizontalno i okomito sve bosansko. Njegova briga osnovana na konstrukciji o nekome koji je uspio uvjeriti Bo\u0161njake iz Hercegovine da su ne\u0161to mimo imaginacija Mile Lasi\u0107a, \u010dini se, ne bi ni postojala da oni ka\u017eu kako su samo Muslimani.<\/p>\n Paradoks Hercegovine kao podru\u010dja koje se naziva tako prema imenu velikog bosanskog vojvode Stjepana Vuk\u010di\u0107a Kosa\u010de, koji je postao tabu, pre\u017eivljava i u viziji Mile Lasi\u0107a o Herceg-Bosni. Lasi\u0107 ka\u017ee: \u201cHerceg Bosna je u danom trenutku primarno bila odgovor na velikosrpsku agresiju i to se jednostavno mora priznati.\u201d 57<\/sup><\/a> Nema ni\u010deg u Herceg-Bosni \u0161to i primarno i sekundarno nije uklju\u010divalo potpuno uni\u0161tenje svega muslimanskog na tim podru\u010djima, na podru\u010djima gdje je uspostavljena fa\u0161isti\u010dka vlast s tim imenom. Prema tome, primarna narav Herceg-Bosne o kojoj govori Mile Lasi\u0107 mo\u017ee biti opravdana jedino na osnovi premise o Muslimanima kao suvi\u0161noj i neesencijalnoj prisutnosti u kr\u0161\u0107anskom tijelu.<\/p>\n Kada bi se ti stanovnici Bosne u njenoj historijskoj ukupnosti odre\u0111ivali samo kao Muslimani, i to iz svih onih podru\u010dja koja su politi\u010dki i kulturno povezana s cjelovitim bosanstvom, jedino bi ih tada bilo mogu\u0107e prihvatiti, ali kao neosvij\u0161\u0107ene Srbe i\/ili Hrvate, jer kao takvi ne mogu polagati pravo ni na jedan jezik do onaj u koji se mogu uklju\u010diti, niti pravo na ijednu zemlju do na onu koja je podijeljena izme\u0111u Srba i Hrvata kao njihov etni\u010dki prostor. Njihovo opkoljenje bi bilo dovedeno do apsurda bezizlaznosti koji je razrje\u0161iv jedino u milosti onih koji su oko njih. Episkop Grigorije veli: \u201cI danas su, kao i u ratu, bosanski muslimani u nekom smislu opkoljeni. S jedne strane, od Hrvata, okrenutih Hrvatskoj, a s druge strane od Srba koji vole Srbiju. I, normalno je da bosanski muslimani osje\u0107aju gr\u010d i da mi moramo raditi da se taj gr\u010d otklanja. A uvijek je tako: kako se ka\u017ee, treba u\u0107i u cipele drugog, da bismo ga razumjeli.\u201d 58<\/sup><\/a><\/p>\n Ta opkoljenost je politi\u010dka, kulturna i ekonomska, ali ne kao jednostavna volja Srba i Hrvata u dr\u017eavi koja im pripada kao i Bo\u0161njacima\/Muslimanima. I Republika Srbija i Republika Hrvatska djeluju, u skladu sa svojim ustavnim poretkom, kao za\u0161titnici i pomaga\u010di dijelova srpskog i hrvatskog naroda koji \u017eive u istoj dr\u017eavi u kojoj su ustavno jednakopravni s Bo\u0161njacima\/Muslimanima i Ostalim. Posljedica takve za\u0161tite i brige je nu\u017ena nejednakopravnost Bo\u0161njaka\/Muslimana i njihovo egzistencijalno ugro\u017eavanje. Da bi ta o\u010dita \u010dinjenica bila prikrivena, potrebno je neprestano obrtati vidik \u2013 Bo\u0161njaci\/Muslimani ugro\u017eavaju svoje susjede, pa je svaka negativna vijest o njima ili o bilo kome ko bi s njima mogao biti povezan po\u017eeljna \u010dinjenica u konstruiranju ideologije antibosanstva.<\/p>\n 5. \u0160iri geopoliti\u010dki okvir Velika ili ve\u0107a Srbija u odnosu na sada\u0161nju Republiku Srbiju mo\u017ee nastati jedino njenim \u0161irenjem na teritorije susjednih dr\u017eava \u2013 Bugarske, Makedonije, Kosova, Crne Gore, Bosne ili Hrvatske. Budu\u0107i da predsjednik Tadi\u0107 spominje veliku ili ve\u0107u Albaniju, njeno nastajanje mogu\u0107e je jedino na \u0161tetu njoj susjednih dr\u017eava \u2013 Gr\u010dke, Makedonije, Kosova i Crne Gore. Republika Srbija ne priznaje dr\u017eavu Republika Kosovo. Ona tu dr\u017eavu smatra svojom dr\u017eavnom teritorijom. Zahtjev predsjednika Tadi\u0107a da im se \u201cdopusti da prona\u0111u izvodljiva re\u0161enja za probleme\u201d, spomenut uz isticanje pitanja velike Albanije i velike Srbije, uklju\u010duje i zna\u010denja pred kojima nije dobro ostati ravnodu\u0161an.<\/p>\n Uz zahtjev predsjednika Tadi\u0107a valjalo bi i njega i sve kojima se on obra\u0107a upitati: S kime i kako bi bilo mogu\u0107e razgovarati o velikoj Albaniji i velikoj Srbiji? I potom: Za\u0161to su ta dva pitanja povezana? O velikoj Srbiji i velikoj Hrvatskoj razgovarali su predsjednici Slobodan Milo\u0161evi\u0107 i Franjo Tu\u0111man 1991. godine u Kara\u0111or\u0111evu, pa se dogovorili da najgorim mogu\u0107im sredstvima \u2013 ubijanjima i progonima, te stra\u0161enjima i razaranjima \u2013 realiziraju svoje historijske snove o velikoj Srbiji i velikoj Hrvatskoj. Odrazi tog su i danas u zaprije\u010denosti bosanske dr\u017eave, mno\u0161tvu jo\u0161 neiskopanih le\u0161eva, te dogovorima i saradnjama Dragana \u010covi\u0107a i Milorada Dodika u konstruiranju bosanske dr\u017eave u skladu s naslije\u0111em Milo\u0161evi\u0107a i Karad\u017ei\u0107a, na jednoj, te Tu\u0111mana i Bobana, na drugoj strani.<\/p>\n Predsjednik Narodne skup\u0161tine Republike Srpske Igor Radoj\u010di\u0107 ka\u017ee: \u201cPo mnogo \u010demu BiH vi\u0161e li\u010di na Bliski istok nago na Evropu.\u201d 60<\/sup><\/a> Radoj\u010di\u0107 za politi\u010dku krizu koja, prema njemu, traje od 1991. godine ka\u017ee: \u201cSvi koji ra\u010dunaju na neka strate\u0161ka pomeranja koja bi dovela do nekih promena u BiH nisu u pravu. Bez sna\u017ene me\u0111unarodne intervencije, ni\u0161ta se ne\u0107e promeniti. Doma\u0107i politi\u010dki faktori, zbog suprotstavljenih politi\u010dkih stavova, ne mogu posti\u0107i suglasnost. A me\u0111unarodna zajednica danas gr\u010devito brani Dejtonski sporazum, jer ne vidi nikakvo drugo re\u0161enje.\u201d 61<\/sup><\/a><\/p>\n U konstruiranju tvrdnje o nemogu\u0107nosti Bosne kao normalnog pluralnog dru\u0161tva Igor Radoj\u010di\u0107 nudi imaginaciju o sli\u010dnosti sada\u0161njih prilika u Bosni s onim na Bliskome Istoku. Ni\u0161ta u toj tvrdnji nije jasno, jer je razli\u010ditih pojava na Bliskome Istoku toliko mnogo da bi u iznijetoj tvrdnji svako mogao domisliti sliku koja mu treba \u2013 Libanon i Sirija, Jordan i Saudijska Arabija, te Gaza, Zapadna obala, Jerusalem i Izrael. Kako i za\u0161to bi Bosna mogla sli\u010diti na neku od tih pojava ili na sve njih zajedno? Da li Radoj\u010di\u0107 zna i\u0161ta o tome kako je nastalo, pa se potom pokazalo i kao pogre\u0161no, geopoliti\u010dko imenovanje tog prostora kao Bliskog Istoka?<\/p>\n Moglo bi se pretpostaviti da Igor Radoj\u010di\u0107 \u017eeli poru\u010diti onima koji ga slu\u0161aju da je problem Bosne sli\u010dan nekom od dalekih sukoba, koje on nejasno imenuje Bliskim Istokom, zato \u0161to u toj zemlji \u017eive i muslimani. U tome se on ni u \u010demu ne razlikuje od svih nositelja velikosrpske ideologije u posljednjih dvije stotine godina. Muslimani su u sredi\u0161tu pitanja o srpskoj nacionalnoj dr\u017eavi. Tamo gdje ta dr\u017eava bude uspostavljena, \u010dim se domogne dovoljno mo\u0107i, Muslimani moraju nestati, pri \u010demu su u tome nestajanju predstavljeni kao krivci, a oni koji taj projekt provode kao \u017ertve.<\/p>\n Bosansko pluralno dru\u0161tvo je u svom najbitnijem sadr\u017eaju ideal ujedinjenja Evrope. Nema ni\u010deg sli\u010dnijeg po\u017eeljnoj Evropi, onoj zajednici naroda koja je tako imenovana, od bosanskog povijesnog trajanja: ljudi razli\u010ditih pripadanja s principijelnim pravom na njih; politi\u010dki poredak u kojem je svaki pojedinac jednak pred zakonom i jednako odgovoran za djelovanje tog poretka; gradovi u kojima javni prostor pripada jednako svima, iako vidike tih gradova ozna\u010davaju i samostani i crkve i sinagoge i mesd\u017eidi.<\/p>\n Jasno je da \u0107e ta tvrdnja uznemiriti ve\u0107inu vjernika uobi\u010dajenih historiografskih konstrukcija o u\u017easu turskog ropstva. U tome u\u017easu je, ipak, opstajao i opstalo barem principijelno pravo na pre\u017eivljenje, \u0161to neosporno svjedo\u010de gradovi u kojima kona\u010dna presuda nije bila na \u201cnacionalnim osloboditeljima\u201d. A nakon tih osloboditelja nigdje \u2013 doslovno nigdje! \u2013 nisu pre\u017eivjeli ni Muslimani niti njihovo kulturno naslije\u0111e. A to pre\u017eivljenje, kao sine qua non<\/em> svake ljudskosti, jest u bosanskome idealu koji je davno uspostavljen, ali kao takav ostao neiscrpljiv. Nijedna njegova povijesna realizacija, pa tako i nijedan od nedostataka u njoj, ne umanjuje njegovu perenijalnu vrijednost: pravo na razli\u010ditost i nepovredivost dostojanstva svakog pojedinca imaju jednaku vrijednost u svim vremenima i na svim mjestima.<\/p>\n 6. Bo\u0161nja\u010dka krivica Ratom protiv Bosne proizvedeno je stanje koje se \u017eeli politi\u010dki opravdati, te svaku njegovu promjenu prema rekonstruiranju i normaliziranju bosanske politi\u010dke cjelovitosti prikazati kao bo\u0161nja\u010dko zavjereni\u010dko djelovanje koje ugro\u017eava opstanak dr\u017eave. Milorad Dodik ka\u017ee: \u201cBiH isklju\u010divo mo\u017ee da opstane ako se po\u0161tuju prava RS dobijena Dejtonskim sporazumom. I Bo\u0161njaci bi trebalo da prigrle Dejtonski sporazum i tako sa\u010duvaju BiH. Ovako, kako oni rade, to je najbolji put da se ugasi ova zemlja.\u201d 62<\/sup><\/a> Uvjet za opstanak bosanske dr\u017eave je, prema Miloradu Dodiku, njeno pot\u010dinjavanje Republici Srpskoj kao kategoriji koja u svemu presu\u0111uje: \u201cOdavno nemamo potrebu da uplakano Sarajevo te\u0161imo dobrim poklonima. Mi od Sarajeva samo tra\u017eimo da po\u0161tuju na\u0161a ustavna prava onoliko koliko i mi po\u0161tujemo BiH.\u201d 63<\/sup><\/a><\/p>\n Kako je vidljivo, ratom proizvedenom stanju dodijeljena je primordijalna valjanost, pa bi sve ostalo iz bosanske cjelovitosti moralo biti rekonstruirano tako da bude pot\u010dinjeno hijerarhiji te konstrukcije. U takav ideologijski vidik uklju\u010deno je antimuslimanstvo kao sadr\u017eaj svih balkanskih nacionalnih ideologija. U izdvajanju Bo\u0161njaka\/Muslimana kao opasnih drugih postoji, prema toj ideologijskoj imaginaciji, ona opasnost koju je mogu\u0107e savladati jedino institucionaliziranjem podjele.<\/p>\n Takva podjela nije samo sinhrona politika koja vodi prema konfederaciji ili uniji \u2013 varijanta tog je konsocijacija \u2013 ve\u0107 je i dijahronijska. Cijelo muslimanstvo je izdvojivo u svakome smjeru. Ono je, prema gotovo svim evropskim etnonacionalnim i etnoreligijskim ideologijama i njihovim razli\u010ditim surogatima, strano tijelo nasilno umetnuto u primordijalni \u201ckr\u0161\u0107anski projekt Evrope\u201d.<\/p>\n Gotovo da i nema izuzetaka u predstavljanju Muslimana kao pojave koja nastaje izvan evropskih kulturno-historijskih procesa. Uspostavljanje Osmanske imperije na podru\u010djima Jugoisto\u010dne Evrope je u nacionalnim konstruiranjima historije predstavljano kao to umetanje. Nasuprot tome je o\u010dita i neprijeporna logika bosanskomuslimanske kulture kao posve integriranog toka unutar cjeline u kojoj ona nastaje i traje. Ideologije diskontinuiteta su uspostavljene na imaginacijama o utjelovljenim kr\u0161\u0107anskim trajanjima, na jednoj, i \u201cislamu\u201d kao umetanju, na drugoj strani, koje nije mogu\u0107e vidjeti ni u kakvoj kulturno-historijskoj cjelovitosti. I ne samo to. Umetanje je ideologijski prikazano kao ne\u010disto i opasno, kao dvostruka prijetnja \u2013 i vanjska i unutarnja.<\/p>\n Petar Petrovi\u0107 Njego\u0161 naslje\u0111uje i usvaja antimuslimanske sadr\u017eaje evropskog odnosa prema drugim i druk\u010dijim. On u Gorskom vijencu pjeva: <\/p>\n Udri za krst, za obraz juna\u010dki, Taj obrazac, ma koliko arhai\u010dan, prisutan je i u politi\u010dkim ideologijama koje zagovaraju etni\u010dki i religijski nacionalisti i ovog doba. Budu li uspore\u0111ene naracije ideologa rata protiv Bosne, koji je doveo do Dejtonskog sporazuma, nije te\u0161ko ustvrditi da su njihovi arhetipovi jednaki Njegov\u0161evim. Varijacije tih naracija su osnova istupa Slobodana Milo\u0161evi\u0107a, Radovana Karad\u017ei\u0107a i gotovo svih drugih koji su sudjelovali u najnovijim progonima i ubijanjima Bo\u0161njaka\/Muslimana.<\/p>\n \u201cGuba\u201d je bolest koja se kao razorna ne\u010dist name\u0107e na zdravo tijelo. \u201cTorina\u201d je ogra\u0111eni prostor kojim njegov vlasnik okuplja i \u0161titi svoje stado. Na to stado izvana mogu napadati lupe\u017ei i vuci. Ali guba dolazi nevidljivo i stado razara iznutra. \u201cTrijebiti\u201d zna\u010di \u010distiti zdravo stado od napasti koja je izvana unijeta u njega kao ne\u010dist ili bolest. A to je mogu\u0107e potpunim zatiranjem svega \u0161to se ogubalo ili bi takvo moglo biti. U toj metafori o Muslimanima sadr\u017eana je dvostruka osuda. Prema prvoj, oni su vanjski neprijatelji, oni koji na kr\u0161\u0107anski prostor dolaze kao osvaja\u010di i ru\u0161itelji. Prema drugoj, oni proizvode prodor u samo tkivo kr\u0161\u0107anske zajednice, te su njegova unutarnja ne\u010dist ili bolest.<\/p>\n Navedeni obrazac o gubi i torini pokazuje se u razli\u010ditim oblicima u savremenim tuma\u010denjima bosanskih prilika. Nijedno zagovaranje bosanske cjelovitosti, \u0161to zna\u010di politi\u010dkog jedinstva s pravima na pojedina\u010dne i kolektivne razli\u010ditosti, nije prihvatljivo, jer se u etni\u010dkim i religijskim isklju\u010divostima ono smatra \u201cmuslimanskim\u201d. Prihvatljivo je samo ono politi\u010dko pona\u0161anje Bo\u0161njaka\/Muslimana koje je u cijelosti prost uzvrat na srpske i hrvatske politi\u010dke programe.<\/p>\n U tome uzvratu Bo\u0161njaci\/Muslimani tako\u0111er isti\u010du pravo na etni\u010dku ili religijsku teritoriju na kojoj imaju nadmo\u0107. Takvim zahtjevom oni potvr\u0111uju optu\u017ebe srpskih i hrvatskih nacionalista: pluralno bosansko dru\u0161tvo nije mogu\u0107e, jer je ono muslimanski pothvat u kojem \u0107e primjenom na\u010dela \u201cjedan \u010dovjek \u2013 jedan glas\u201d biti pot\u010dinjeni svi nemuslimani. Nema politi\u010dkog odgovora kojim bi Bo\u0161njaci\/Muslimani mogli ugoditi srpskim i hrvatskim nacionalistima. Krivi su kada se zala\u017eu za jedinstveno bosansko dru\u0161tvo u kojem su jednaka pojedina\u010dna i kolektivna prava svih njegovih sudionika, i kada je pravo svakog pojedinca i svakog kolektiva zajam\u010deno na cijeloj bosanskoj teritoriji. Krivi su i kada prihvate to \u0161to u bosanskoj cjelovitosti zahtijevaju oni koji ih okrivljuju. Obje njihove krivice su, zapravo, pothvat razaranja bosanske cjelovitosti radi konstruiranja nekih novih politi\u010dkih cjelina koje \u0107e biti povezane sa svojim vanjskim sredi\u0161tima.<\/p>\n Tako se svaka bo\u0161nja\u010dka politika nalazi u \u0161izofreni\u010dnoj rascijepljenosti: da bi bilo osigurano pravo na pre\u017eivljenje u muslimanstvu, valja biti nemusliman; kada je bo\u0161nja\u010dko djelovanje nemuslimansko i\/ili antimuslimansko, ono je u o\u010dima drugih opasna zavjera. Na taj paradoks nema uvjerljivog odgovora. Nije ga mogu\u0107e na\u0107i mimo nu\u017enosti artikuliranja bo\u0161nja\u010dke\/muslimanske politi\u010dke filozofije u kojoj bi eti\u010dki razlozi za bosansku cjelovitost bili uvjerljivi i posve uskla\u0111eni s najboljim iskustvom svijeta.<\/p>\n 7. \u010cuvanje ratnih postignu\u0107a Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, ka\u017ee: \u201cOvde nisu problemi ni Srbi, ni Hrvati, ni Bo\u0161njaci. Ovde je problem realnost. Ovde je nemogu\u0107e graditi dru\u0161tvo koje bi funkcionisalo po principu \u2018jedan \u010dovek \u2013 jedan glas\u2019. To bi neminovno obezbedilo majorizaciju i aroganciju najbrojnijeg bo\u0161nja\u010dkog naroda. BiH jedino mo\u017ee sa\u010duvati kompromis koji predstavnici tri naroda postignu na nivou dr\u017eave, pod uslovom da ti predstavnici budu iz najsna\u017enijih stranaka iz sva tri naroda.\u201d 65<\/sup><\/a><\/p>\n Da je tu rije\u010d o endemskom nacionalizmu, kojem je antimuslimanstvo princip, jasno se vidi i u najjednostavnijoj analizi politi\u010dkih okolnosti u koje je navedeni iskaz postavljen. Republika Srpska je zami\u0161ljena i ratom realizirana srpska ve\u0107ina na teritoriji koja, i historijski i ustavno, jest prostor nerazdjeljive pluralne politi\u010dke prisutnosti Srba, Hrvata i Bo\u0161njaka. Na toj teritoriji vrijedi na\u010delo \u201cjedan \u010dovjek \u2013 jedan glas\u201d, jer su tu, prema navedenom iskazu, Bo\u0161njaci\/Muslimani manjina nad kojom vlada ideologijska ve\u0107ina. Tako je Bo\u0161njacima\/Muslimanima dodijeljena nepopravljivo manja vrijednost, te i posljedi\u010dna nespojivost s eti\u010dki osnovanom demokracijom. Oni mogu biti tolerirani jedino kao manjina, i to iz nu\u017ede.<\/p>\n U spomenutom politi\u010dkom vi\u0111enju Milorada Dodika Republika Srpska je ratom nacionalizirana teritorija na kojoj su Hrvati i Bo\u0161njaci zauvijek majorizirani. Njihova kulturna ba\u0161tina i povratak nisu, prema takvom mi\u0161ljenju, za njih zna\u010dajni. Zato je va\u017eno \u2013 s pozicija ozbiljene obespravljenosti Hrvata i Bo\u0161njaka na cijeloj teritoriji Republike Srpske \u2013 podr\u017eavati nepovjerenje i sukob Hrvata i Bo\u0161njaka, jer samo tako projekt Milo\u0161evi\u0107 \u2013 Tu\u0111man mo\u017ee opstati.<\/p>\n Da je tako, potvr\u0111uje i izjava Borisa Tadi\u0107a, predsjednika Republike Srbije: \u201cMo\u017eda je vama neobi\u010dno da ba\u0161 ja pominjem hrvatsko pitanje ovdje u Bruxellesu, ali kao predsjedniku Srbije meni je stalo i do Hrvata koji \u017eive u BiH, jer oni u velikom broju napu\u0161taju tu zemlju.\u201d Tadi\u0107 je u istom istupu precizirao da je ranije u BiH bilo 800.000 Hrvata, a sada ih je 500.000, pa rekao: \u201cTo je nevjerovatan, vrlo opasan proces, jer bi moglo da se desi da u BiH ostanu samo dvije etni\u010dke grupe. Zato moramo na\u0107i rje\u0161enje za pitanje bosanskih Hrvata. Kad Hrvatska u\u0111e u EU, Hrvati iz BiH mogli bi imati motiva da napuste svoju zemlju i odu u Hrvatsku.\u201d 66<\/sup><\/a><\/p>\n Instrumentaliziranje hrvatskog pitanja u Bosni je sastavni dio velikosrpske ideologije. Njegovi prakti\u010dni iskazi su, pored ostalog, i tri ve\u0107 spomenuta antibosanska politi\u010dka dogovora \u2013 prvi 1918, drugi 1939. i tre\u0107i 1991. godine. Sva tri dogovora predstavljena su kao historijski pothvati rje\u0161enja srpskog i hrvatskog pitanja u Bosni. Njihove posljedice su tri katastrofe svih stanovnika te zemlje. Na temeljima i prvog i drugog i tre\u0107eg dogovora nastala je Republika Srpska kao srpska etni\u010dka teritorija na kojoj su svi ne-Srbi ili pot\u010dinjeni velikosrpskoj ideologiji ili izgnani ili poubijani. <\/p>\n Predsjednik Boris Tadi\u0107 o toj posljedici ratova protiv Bosne ni\u0161ta ne ka\u017ee. Njegov utjecaj na Republiku Srpsku je neosporan, ali u njegovim politi\u010dkim konstrukcijama nema ni\u010deg do nastavka \u0161ti\u0107enja tog \u201cnajve\u0107eg postignu\u0107a srpske nacionalne politike u 20. stolje\u0107u\u201d, kako Republiku Srpsku odre\u0111uje Dobrica \u0106osi\u0107. Njih kao da se ne ti\u010de \u010dinjenica da je upravo to \u201cpostignu\u0107e\u201d u samom korijenu najve\u0107e tragedije bo\u0161nja\u010dkog i hrvatskog naroda u istom tom stolje\u0107u. Iz tog je jasno da politike o kojima govore Dodik, Tadi\u0107 i \u0106osi\u0107 nemaju nikakvo eti\u010dko utemeljenje. Naprotiv, one su posve neeti\u010dne. Zato su \u2013 svi\u0111alo se to njima ili ne svi\u0111alo \u2013 uz svoje bivanje antibo\u0161nja\u010dkim i antihrvatskim istodobno i antisrpske. Ho\u0107e li oni, ili bilo ko drugi, takvim odvjetni\u0161tvom Republike Srpske skinuti s njenih le\u0111a presu\u0111ene zlo\u010dine njenih utemeljitelja?<\/p>\n Nije te\u0161ko pokazati da je Tadi\u0107eva briga za Hrvate u Bosni samo na\u010din \u0161ti\u0107enja razornih posljedica srpske nacionalne politike. On je u tome posve saglasan s predsjednikom Miloradom Dodikom. Tako se u amebi\u010dnome obliku, ali ipak na prepoznatljiv na\u010din, nastavlja razgradnja bosanske cjelovitosti u djelovanju Beograda i Zagreba kao polova nacionalne politike svih Srba i svih Hrvata, te traganje za onim oblicima bosanskog problema kojim bi taj dugoro\u010dni pothvat bio pravdan i podupiran.<\/p>\n Fra Luka Marke\u0161i\u0107, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vije\u0107a, o tom istom pitanju 3. jula 2011. godine ka\u017ee: \u201cPrema informaciji Katoli\u010dke crkve, u BiH ima sada 435.000 katolika, koji su ve\u0107ina Hrvati. Prije rata su ih bila 760.852 (po popisu 1991). Gdje su sada 325.852 Hrvata, koja su potpuno potonula u zaborav, zaslugom uglavnom katastrofalnoj politici HDZ-a?! Tako je sli\u010dno i s onima koji su prije oti\u0161li izvan BiH.\u201d 67<\/sup><\/a><\/p>\n Ako dogovori Cvetkovi\u0107 \u2013 Ma\u010dek i Milo\u0161evi\u0107 \u2013 Tu\u0111man, te ratovi za njihovo realiziranje, nisu uzrok demografskog razaranja hrvatske prisutnosti u Bosni; ako u tome nema odgovornosti ni Republike Srbije ni Republike Hrvatske \u2013 misli se i na one ranije krivice i na sada\u0161nje \u010duvanje postignu\u0107a zlo\u010dinom; ako strukture koje su izgra\u0111ene u tim pothvatima, te potom ugra\u0111ene u sada\u0161nju politi\u010dku arhitekturu zemlje, nisu u osnovi bosanske tragedije, onda ostaje samo jo\u0161 jedan razlog kojim se mo\u017ee opravdati to stanje za koje su hipokrizijski zabrinuti nasljednici Milo\u0161evi\u0107eve i Tu\u0111manove politike \u2013 muslimanski bauk kojim je mogu\u0107e direktno i indirektno sve objasniti.<\/p>\n Bave\u0107i se pitanjem sudbine svoje zemlje u njenoj ukupnosti, fra Luka Marke\u0161i\u0107 ukazuje odlu\u010dno da je zbilja posve druk\u010dija, te da sada\u0161nje stanje nije nastalo iz ideologijskih konstrukcija, ve\u0107 iz njihovog nasilnog provo\u0111enja na bosansku cjelovitost. Marke\u0161i\u0107 ka\u017ee: <\/p>\n \u0160to se ti\u010de uop\u0107e podjele BiH na entitete, to je posve pogre\u0161na politika, nastala kao posljedica pro\u0161log rata ovdje. Naime, podjela BiH na dva entiteta je protivna geografskoj prirodi i povijesti zemlje, te je takvo ure\u0111enje dr\u017eave nefunkcionalno, nepravi\u010dno i nedemokrati\u010dno za sve narode i gra\u0111ane. Njime se, naime, provodi diskriminacija, te onemogu\u0107uje ravnopravnost i zajedni\u0161tvo naroda i gra\u0111ana BiH, \u0161to poga\u0111a posebno Hrvate kao manji konstitutivni narod raspr\u0161en na cijelom teritoriju dr\u017eave. Troentitetsko ure\u0111enje, pak, BiH je jo\u0161 gore od dvoentitetskog, koje je tako\u0111er nepravi\u010dno i nefunkcionalno za Hrvate naseljene razli\u010dito u cijeloj BiH. Takvo ustavno ure\u0111enje BiH bi ve\u0107inu Hrvata pretvorilo u nacionalnu manjinu u entitetima drugih dvaju naroda, dovelo u izolaciju u samom hrvatskom entitetu, a potom potaknulo iseljavanje i nestanak, \u0161to se i sada ve\u0107 doga\u0111a. Niti jedan narod u BiH ne mo\u017ee prihvatiti \u017eivot neravnopravnosti pod isklju\u010divom vla\u0161\u0107u ili dominacijom drugoga naroda. 68<\/sup><\/a><\/p>\n<\/blockquote>\n Uz Marke\u0161i\u0107eve zaklju\u010dke valjalo bi dodati da zlo\u010din uni\u0161tavanja Bosne kao kulturne i politi\u010dke cjelovitosti ima dugo trajanje, pri \u010demu su erupcije ubijanja, progonjenja i razaranja samo njegovi najvidljiviji iskazi. Takav zlo\u010din nije mogu\u0107 bez cjelovite strukture koja uklju\u010duje zlo\u010dina\u010dke elite, zlo\u010dina\u010dke ideologije, zlo\u010dina\u010dke organizacije i neposredovane vr\u0161itelje zlo\u010dina. U\u010dinci tog zlo\u010dina ti\u010du se svih bosanskih ljudi, a najvi\u0161e, dalekoro\u010dno i eti\u010dki gledano, onih koji ih vr\u0161e.<\/p>\n Neupitnost Republike Srpske je postulat srpske nacionalne politike. Povratak Hrvata u Republiku Srpsku nije, u vidiku te politike, pitanje koje bi trebalo postavljati vodstvu te ratne tvorevine. S druge strane, i beogradska i zagreba\u010dka i banjalu\u010dka i mostarska politi\u010dka vodstva simfonijski isti\u010du problem odnosa Bo\u0161njaka i Hrvata u kojem su hrvatski interesi kataklizmi\u010dno ugro\u017eeni. Ivica Lu\u010di\u0107 o toj shemi odnosa u Bosni i Hercegovini pi\u0161e:<\/p>\n Korijeni su me\u0111unacionalnih trvenja i sukoba u BiH nerije\u0161eni nacionalni odnosi. Najve\u0107i dio bo\u0161nja\u010dke politi\u010dke elite vidi BiH kao svoju nacionalnu dr\u017eavu, s time da me\u0111u njima postoje razlike u na\u010dinu vi\u0111enja ure\u0111enja te dr\u017eave. Srpska politi\u010dka elita nastoji o\u010duvati i u\u010dvrstiti Republiku Srpsku, dok se hrvatska politi\u010dka elita bori za o\u010duvanje identiteta i politi\u010dkog subjektiviteta. Hrvati u BiH \u010dak su izgubili mogu\u0107nost biranja svojih politi\u010dkih predstavnika. Bo\u0161njacima je jasno da vi\u0161e nije mogu\u0107e \u201cukinuti\u201d Republiku Srpsku pa su sve vi\u0161e suprotstavljeni Hrvatima u Federaciji BiH. Logika je jasna, ako ne mogu napraviti svoju nacionalnu dr\u017eavu od cijele BiH, mogu barem svoj nacionalni entitet od Federacije BiH. U tom kontekstu treba razumjeti i Lagumd\u017eijinu izjavu da \u0107e od Federacije BiH napraviti Zapadnu Njema\u010dku, kao i ukupnu politiku koju provode stranke tzv. Platforme predvo\u0111ene crveno-zelenom koalicijom SDP\/SDA. To je bit problema hrvatsko-bo\u0161nja\u010dkih odnosa danas, o \u010demu bo\u0161nja\u010dka elita ne \u017eeli govoriti niti razgovarati. Onaj tko na to upozori, mora ra\u010dunati na tsunami bijesa i mr\u017enje. 69<\/sup><\/a><\/p>\n<\/blockquote>\n Iz ta tri stava izvediv je zaklju\u010dak: Bo\u0161njaci\/Muslimani su razlog neprimjenjivosti principa \u201cjedan \u010dovjek \u2013 jedan glas\u201d. Nikada se niko nije usudio objasniti za\u0161to bi moralo biti upravo tako. Taj neiskazani razlog je jasan: Bo\u0161njacima\/Muslimanima ne mo\u017ee se priznati ista razina ljudskosti koju drugi imaju. Zato je rje\u0161enje hrvatskog pitanja, o kojem se tako strasno brinu i Tadi\u0107 i Dodik, u teriotorijaliziranju hrvatske zajednice, i to tako da i oni, jednako kao i Srbi, na svojoj teritoriji imaju mogu\u0107nost primjene principa: \u201cjedan \u010dovjek \u2013 jedan glas\u201d.<\/p>\n Da su i zlo\u010dini dobro i prihvatljivo sredstvo realiziranja nu\u017enosti da na\u010delo \u201cjedan \u010dovjek \u2013 jedan glas\u201d treba biti primijenjeno samo tamo gdje su Bo\u0161njaci\/Muslimani manjina, jasno je iz Dodikovog neustegnutog govorenja o tome povodom Vidovdana, krsne slave Vojske Republike Srpske, 28. juna 2011. godine: \u201cVrijeme je pokazalo da smo bili u pravu kad smo 1992. godine krenuli sa VRS [Vojska Republike Srpske] u odbranu srpskih prostora u BiH. Zato Republika Srpska nikad ne smije biti dovedena u pitanje, jer da je nema na ovim prostorima ne bi bilo Srba ili bi ih bilo koliko i u Federaciji BiH \/FBiH\/. Kolosalan je poduhvat tada\u0161njeg politi\u010dkog i vojnog rukovodstva koji su zajedno dali sve da se stvori dr\u017eava srpskog naroda s ove strane Drine.\u201d 70<\/sup><\/a><\/p>\n 8. Muslimanska opasnost Tri navedene mogu\u0107nosti se u slu\u010daju Bosne iskazuju kao konstruirani mehanizam koji proizvodi razli\u010dite politi\u010dke posljedice. S obzirom na to da se Hrvatima u Bosni nudi Republika Hrvatska kao od njih neodvojiv i za njih presudno va\u017ean \u010dinitelj osje\u0107anja sigurnosti, njihov strah od drugih pokazivat \u0107e se kao konstrukcija rje\u0161enja iseljenjem u Hrvatsku, ili u obliku zahtjeva kojima \u0107e unutarnjom podjelom, te pretpostavljenim granicama biti otklonjen strah od drugih. Tako je i sa Srbima u Bosni. Potrebu za razgrani\u010denjem u odnosu na Bo\u0161njake i Hrvate pravda nemogu\u0107nost zajedni\u010dkog \u017eivota s drugim kao jednakopravnim, pa je iseljavanje u Srbiju i\/ili razgrani\u010denje u odnosu na druge radi osiguranja granica unutar kojih je mogu\u0107e napraviti politi\u010dku konstrukciju bez imaginacijske i\/ili realne opasnosti. <\/p>\n U oba navedena odnosa Hrvata i Srba u Bosni postoji izravna i neizravna saglasnost da je razgrani\u010denje mogu\u0107e. Dokazi tog su dogovori Cvetkovi\u0107 \u2013 Ma\u010dek, Milo\u0161evi\u0107 \u2013 Tu\u0111man, Boban \u2013 Karad\u017ei\u0107 i Dodik \u2013 \u010covi\u0107. Tako se u obje te konstrukcije \u2013 i u pro\u0161irenju Srbije i Hrvatske na dijelove Bosne i u svo\u0111enju bosanske pluralnosti na institucionalizaciju etni\u010dke teritorijaliziranosti \u2013 javlja problem Bo\u0161njaka\/Muslimana kao zajedni\u010dka prijetnja. Bo\u0161njaci\/Muslimani na svojim granicama nemaju nikakvu teritoriju koju bi mogli pretpostaviti ili konstruirati kao uto\u010di\u0161no razrje\u0161enje straha od drugih.<\/p>\n Potpuna opkoljenost Bo\u0161njaka\/Muslimana, te nedostajanje bilo kojeg drugog pozitivnog ili negativnog iskustva susjedstva osim tog s pravoslavnim Srbima i katoli\u010dkim Hrvatima, podsti\u010de u njima ma\u0161tarije o dalekim prijateljima \u2013 Turcima i Arapima, Perzijancima i drugim o kojima znaju vrlo malo, ali koji nadomje\u0161taju potrebu oslanjanja na nekog sli\u010dnog. Tako njihovo mentalno poistovje\u0107ivanje s nepoznatim drugim postaje dodatno opravdanje za artikuliranje antimuslimanstva u srpskoj i hrvatskoj nacionalnoj ideologiji. <\/p>\n Anomalija bo\u0161nja\u010dkog odnosa prema navedenim procesima u kojima aktivno i pasivno sudjeluju Hrvati i Srbi iz Bosne mo\u017ee se iskazivati na razli\u010dite na\u010dine. Me\u0111u njima je nagla\u0161avanje svog kolektivnog prava na cijelu Bosnu, pri \u010demu se to isto pravo svim drugim bosanskim kolektivima mo\u017ee ne shva\u0107ati, pa i osporavati. Tako konstruirano antimuslimanstvo u antibosanskim nacionalnim ideologijama postaje realnost koju pravdaju i hrane i sami Bo\u0161njaci\/Muslimani.<\/p>\n Odre\u0111ivanje bo\u0161nja\u010dke nacionalne zasebnosti tako\u0111er pretpostavlja razgrani\u010denje u cjelini. U dijahronijskom gledanju, Bo\u0161njaci\/Muslimani svoj po\u010detak postavljaju u vrijeme i doga\u0111aje koji su za srpsko i hrvatsko tuma\u010denje historije posve druk\u010dijeg zna\u010denja i vrijednosti. Da bi bila i dokazana, bo\u0161nja\u010dka opasnost mora biti svedena na njenu neodvojivost od srpskog i\/ili hrvatskog ropstva pod Turcima, zatiranje srpske i\/ili hrvatske kr\u0161\u0107anske kulture i tome sli\u010dno. Tako Bo\u0161njaci\/Muslimani ostaju nerazrije\u0161ena zbilja \u2013 to \u0161to oni misle o sebi, na jednoj, i to \u0161to im u nacionalnim ideologijama njihovih susjeda ne mo\u017ee nikako biti priznato, na drugoj strani.<\/p>\n Tek onda kada prihvate radikalno suprotstavljanje svemu \u0161to u nacionalnim ideologijama Srba i Hrvata jest konstruirano kao svijest o sebi, Bo\u0161njaci\/Muslimani pravdaju \u0161irenje straha od njih. A dvije su mogu\u0107nosti razrje\u0161enja straha \u2013 prva u bje\u017eanju od njegovog izvora, i druga u borbi protiv njega. Budu\u0107i da svaki bjeg Bo\u0161njaka\/Muslimana od njihovog bosanstva zna\u010di i smrt u politi\u010dkom i kulturnom trajanju, ostaje im samo jedno rje\u0161enje kao uvjet pre\u017eivljenja i bivanja sretnim: dekonstruirati nametnuta im shvatanja historije i budu\u0107nosti, ali tako da ih se vi\u0161e od svega ti\u010du njihovi pravoslavni\/srpski i katoli\u010dki\/hrvatski susjedi, koji \u0107e u punoj ozbiljnosti odnosa s njima prestati biti nepoznati i mra\u010dni prostori iz kojih izviru svi muslimanski strahovi.<\/p>\n Historija Bosne je konstruirana ili kao posve pravoslavna, \u0161to zna\u010di srpska, ili kao posve katoli\u010dka, \u0161to zna\u010di hrvatska. U obje te konstrukcije, koje su u njihovim radikalnim izvedbama suprotstavljene, javljanje muslimana je op\u0107a tragedija \u2013 za jedne sveg srpstva, za druge sveg hrvatstva. Svaka od tih konstrukcija historije dodjeljuje sebi perenijalnu ulogu \u201cpredzi\u0111a kr\u0161\u0107anstva\u201d. Budu\u0107i da je to predzi\u0111e provaljeno, muslimanska prisutnost je trajna i unutarnja i vanjska opasnost \u2013 unutarnja kao guba u kr\u0161\u0107anskom svijetu, a vanjska kao peta kolona koja prijeti svijetu.<\/p>\n Dobrica \u0106osi\u0107 tu opsjednutost muslimanskom opasno\u0161\u0107u, kao temeljnim i zaglavnim kamenom srpske historije, odre\u0111uje u njenome spoju sa sli\u010dnom opasno\u0161\u0107u od \u201cvatikanske katoli\u010dke zavjere\u201d protiv esencijalnog srpstva: \u201cPoku\u0161a\u0107u da ozna\u010dim samo neke uzroke i \u010dinioce Bosanskog rata, i to one koji se za\u010dinju turskom vladavinom 1461\u20131878, kada islam osvaja Bosnu i osvaja\u010di nasiljem i davanjem nekih privilegija islamizuju znatan deo srednjovekovnih Srba \u2013 pravoslavaca. Za vreme austrougarske okupacije 1878\u20131918, okupacijska vlast i vatikanski misionari pokatoli\u010davaju Srbe, pa u to vreme katoli\u010danstvo postaje sna\u017ena, zvani\u010dna religija.\u201d 71<\/sup><\/a><\/p>\n Post Scriptum Gotovo sve rasprave o dana\u0161njem stanju \u010dovjeka i svijeta pro\u017eima opre\u010dna dvojina Islam i Zapad. Ta opre\u010dnost ima odraze u brojnim sintagmama kakve su Islam i Evropa, Islam i modernost, Islam i demokracija, islamski terorizam, islamski radikalizam, islamska revolucija i tome sli\u010dno. Te jezi\u010dke konstrukcije proistje\u010du iz modernih ideologijskih slika svijeta i ozna\u010davaju sadr\u017eaje koji su dio ideologijskoga govora, pa su naj\u010de\u0161\u0107e daleko od dru\u0161tvene zbilje prema kojoj upu\u0107uju. One su od male pomo\u0107i u saznavanju pojava savremenog svijeta, ako su i od kakve.<\/p>\n U tome modernom ideologijskom govoru rije\u010d \u201cIslam\u201d, kao i pridjevi izvedeni od nje, ima temeljno druk\u010dije zna\u010denje u odnosu na njen semanti\u010dki polo\u017eaj u formativnim tekstovima tradicije u kojoj je ona izvorno postavljena. Razumijevanje te razlike modernog zna\u010denja pojma \u201cIslam\u201d i njegova polo\u017eaja u semanti\u010dkim poljima tradicijskih tekstova jeste preduvjet i za razumijevanje brojnih pojava savremenih dru\u0161tava te njihovih politika i kultura.<\/p>\n Islam je glagolska imenica koja ozna\u010dava odnos \u010dovjeka i Boga. Bog jeste Mir (al-salam), pa je u ukupnosti stvaranja i svim njegovim pojedinostima odra\u017een kao takav. Svijet je, kao cjelina, u odnosu s Bogom kao Mirom preko mirenja, kako je jasno re\u010deno u Kur\u2019anu: \u201cS Njime je u mirenju sve \u0161to je u nebesima i na zemlji.\u201d 72<\/sup><\/a><\/p>\n \u010covjek kao bi\u0107e slobodne volje, pa tako i sudionik saveza s Bogom, ima mogu\u0107nost da se u to mirenje uklju\u010di voljno, te da \u017eivi kao primatelj i davatelj mira (muslim). Kao takvome, Bog mu je izvor i uto\u010di\u0161te. Ni\u0161ta nije dostojno da bude pridru\u017eeno Bogu. To je sadr\u017eano u klju\u010dnom i ishodi\u0161nom svjedo\u010denju bivanja miriteljem (muslimanom): \u201cSvjedo\u010dim da nema boga do Boga i svjedo\u010dim da je Hval Njegov rob i Njegov poslani.\u201d Takvo je svjedo\u010denje su\u0161tina svih predanja o \u010dovjeku i svijetu kao stvorenim i vo\u0111enim prema Stvoritelju.<\/p>\n U tome su svjedo\u010denju nerazdvojiva dva njegova \u010dinitelja, prvi o jednosti Boga i drugi o poslanstvu Hvala. Jednost Boga obznanjena je u ukupnosti postojanja. Sve mno\u0161tvo koje \u010dini svijet obznanjuje jednost Boga, a Hval (Muhammad) savr\u0161ena je sabranost sveg postojanja u \u010dovjeku, koji je sve \u0161to ima primio od Boga, pa je u odnosu s Njime kao primatelj hvale preko hvaljenja s Bogom kao njenim Davateljem. Tako je svjedo\u010denje da nema boga do Boga i da je Hval Njegov poslani sabrano u odnosima \u010dovjeka kao mirnog\/miritelja s Bogom kao Mirom, i to preko mirenja, ali preko savr\u0161ene mogu\u0107nosti i najljep\u0161eg primjera \u010dovjeka kao Hvala s Bogom kao Hvaljenim, a hvaljenjem Njega.<\/p>\n Takav je vidik antropokozmi\u010dki. \u010covjek i kozmos su dvije nerazdvojive strane jednog i istog postojanja kojima Bog objavljuje Sebe kao izvor i uto\u010di\u0161te, kao posve bliskog i \u010dovjeku i svijetu, ali istodobno i kao posve dalekog od njih. Mogu\u0107i su brojni oblici u kojima taj vidik mo\u017ee biti izre\u010den. Ovisno o jeziku, zna\u010denju i simbolima njegovog izricanja, vidik postaje konkretna tradicija, ali tako da njena perenijalna jezgra nikada nije iznevjerena. Jevrejstvo i kr\u0161\u0107anstvo su, prema tome vidiku, vjerodostojni i razli\u010diti oblici jedne i iste tradicije kojoj je muslimanstvo samo jo\u0161 jedan iskaz.<\/p>\n U modernoj slici svijeta, u kojoj je isklju\u010dena istodobnost transcendentnosti i imanentnosti Boga, tradicijsko tuma\u010denje islama je, u velikom svjetskom pothvatu ideologiziranja slika svijeta, preina\u010deno od njegova zna\u010denja odnosa \u010dovjeka i Boga u opredme\u0107enu cjelinu kojoj bivaju dodijeljena svojstva Boga. Tako, u ideologijskoj redukciji, Islam zadobija Bo\u017eija svojstva zapovijedanja, zabranjivanja, ure\u0111ivanja, vo\u0111enja, govorenja i tako dalje. On postaje politi\u010dko, dru\u0161tveno i kulturno tijelo za koje se pretpostavlja da ima jasne granice u odnosu na modernost, Zapad, demokraciju, kr\u0161\u0107anstvo i tako redom.<\/p>\n Tako je rije\u010d \u201cIslam\u201d, koju je, prema vjerovanju onih koji ga prihvataju, objavio Bog, postala plasti\u010dna rije\u010d modernog ideologijskoga govora. U nju su u\u010ditavana znanja prema potrebama ideologijskog sentimentalizma i prostog uzvra\u0107anja u binarnim odnosima \u010dinitelja ideologijskog poretka \u2013 prijatelj i neprijatelj, napredan i zaostao, mi i drugi i tako dalje. Time je ona, zapravo, ispra\u017enjena, ostavljena bez mo\u0107i svojih izvornih zna\u010denja, te istrgnuta iz zna\u010denjskih polja kojima izvorno pripada. I to su preovla\u0111uju\u0107e prilike savremenoga govorenja u koje su uklju\u010deni pojmovi \u201cIslam\u201d i \u201cislamski\u201d.<\/p>\n S obzirom na to da je Bosna cjelina koju oblikuju muslimani\/Bo\u0161njaci, katolici\/Hrvati, pravoslavci\/Srbi i drugi, kao \u0161to su Jevreji i Romi, nijedno govorenje o prilikama muslimana u toj zemlji ne mo\u017ee odgovarati dru\u0161tvenim, politi\u010dkim i kulturnim okolnosti ako ne uzima u obzir te preovla\u0111uju\u0107e slike u svijetu, i to u svim njihovim direktnim i posrednim uzajamnostima s muslimanima. Gotovo sve \u017eurnalisti\u010dke, politi\u010dke, geostrate\u0161ke i ekonomske slike savremenog svijeta uklju\u010duju tu ideologijsku predstavu o opredme\u0107enome Islamu i manje-vi\u0161e homogenom muslimanskom korpusu.<\/p>\n Danas je ustvrdljivo da u preovla\u0111uju\u0107im tuma\u010denjima bosanskog jedinstva u razlikama Islam biva uklju\u010divan kao izdvojena i opredme\u0107ena pojava koja stoji u vrlo jasnom odnosu prema drugim i druk\u010dijim. \u0160to je ta izdvojenost dublje urezana u predstave njenih nositelja, ona sna\u017enije podupire osje\u0107anje razlu\u010denosti bosanske cjeline na njene ideologijski postulirane dijelove \u2013 katoli\u010danstvo\/hrvatstvo, pravoslavlje\/srpstvo, muslimanstvo\/bo\u0161nja\u0161tvo.<\/p>\n Takvom politi\u010dkom i kulturnom gledanju doprinose prisutnosti triju izmije\u0161anih ideologijskih sadr\u017eaja u pojedina\u010dnim i kolektivnim identitetima sada\u0161njeg bosanskog jedinstva u razlikama \u2013 postkomunizma, nacionalizma i fundamentalizma. Unutar svakog kolektivnog identiteta u dana\u0161njoj Bosni mogu\u0107e je odrediti sadr\u017eaje koji pripadaju navedenim ideologijskim odre\u0111enjima. Oni su uklju\u010deni u znanja, stavove i pona\u0161anja u javnome prostoru.<\/p>\n Obja\u0161njenje dru\u0161tvenih, kulturnih i politi\u010dkih prilika Bosne nije mogu\u0107e bez uzimanja u obzir tih sadr\u017eaja, i to na razini njihove prisutnosti u individualnom identitetu i kroz dru\u0161tvene stratifikacije koje odre\u0111uju sada\u0161nje bosanske politi\u010dke i kulturne prilike. Tome valja dodati percepciju i kori\u0161tenje preovla\u0111uju\u0107ih slika o Islamu u svijetu, pa tako i dru\u0161tvenih, politi\u010dkih i kulturnih odnosa u Bosni.<\/p>\n Spektar naroda koji se smatraju muslimanima je toliko etni\u010dki, rasno, jezi\u010dki, geostrategijski, politi\u010dki i tome sli\u010dno razu\u0111en da je njegovo svo\u0111enje na neku cjelinu naju\u010dinkovitiji na\u010din onemogu\u0107enja svakog kognitivnog modela u odnosu prema njima, i kao razu\u0111enosti i kao cjelini. Zato je u govorenju o Muslimanima Bosne nu\u017eno razlu\u010diti njihovu neizdvojivost iz bosanke ukupnosti, na jednoj, od imaginacije op\u0107eg muslimanstva, na drugoj strani.<\/p>\n Mogu\u0107e je ustvrditi da se u politi\u010dkoj retorici ovoga vremena pojam \u201cBosna\u201d sve vi\u0161e pokazuje kao apstraktan, a pojam \u201cIslam\u201d kao konkretan. \u010cak, konkretiziranje pojma \u201cIslam\u201d u politi\u010dkoj retorici postaje sredstvo osporavanja Bosne: \u0161to je jasnija prisutnost opredme\u0107enog Islama, jasnija je, u takvim osje\u0107anjima, osporivost Bosne. I to je zajedni\u010dko mjesto u nacionalisti\u010dkim retorikama sada\u0161nje Bosne u predstavljanju Bo\u0161njaka\/Muslimana.<\/p>\n Takvo stanje ne dolazi niotkuda. U njemu ne sudjeluju samo neki izvanjski \u010dinitelji dru\u0161tvenog i politi\u010dkog poretka. Njemu je mogu\u0107e poznati i \u010dinitelje koji su psihi\u010dka stanja pojedinaca i cijelih kolektiva. Ako je \u010dovjekov odnos s Bogom kao apsolutno transcendentnim, te nu\u017eno i apsolutno imanentnim, na\u010din ozbiljivanja ili uspravljanja ljudskosti, onda je svaka konkretnost tog odnosa, koja ima svoje neupitne \u010duvare, prijetnja i zapreka slobodi kao svijetu u kojem se pokazuje nepovredivost ljudskog dostojanstva.<\/p>\n U komunisti\u010dkoj viziji Bosna nije izvo\u0111ena iz njenih tradicijskih sadr\u017eaja. Ona je jednostavno smatrana naslije\u0111enim i iznutra nerje\u0161ivim pitanjem kada se na nju primijene naslije\u0111eni obrasci nacionalnih cjelovitosti. Ali, budu\u0107i da su rje\u0161enje nacionalnog pitanja komunisti vidjeli u prevazila\u017eenju sveg naslije\u0111a, oni su sve protivrje\u010dnosti i traume tog iskustva pripisivali njegovim tradicijskim sadr\u017eajima, a rje\u0161enjem smatrali realiziranje revolucionarnih ciljeva preko historijske uloge radni\u010dke klase i njene avangarde. U takvome vidiku \u010dovjek je svediv na zatvorenu i mjerljivu veli\u010dinu koju je mogu\u0107e uklju\u010diti u ideologijski ocrtani tok historije.<\/p>\n Sada\u0161nji neokomunisti, koji se tako ne predstavljaju, ve\u0107 su uklju\u010deni u razna manje ili vi\u0161e jasna kolektivna djelovanja i ideologijska advokatiranja, tuma\u010de pote\u0161ko\u0107e bosanskog dru\u0161tva njegovim iznevjerenjem onih obrazaca u pro\u0161losti koji su ga \u010dinili sigurnijim i pravednijim. Za njih je ta pro\u0161lost razdoblje komunisti\u010dkog totalitarnog sistema nakon Drugog svjetskog rata. Njihova retorika uklju\u010duje zagovaranje ljudskih prava, demokratsko legitimiranje vlasti i dru\u0161tvenu pravdu, iako ona ne transcendira temeljne obrasce sekularnog dogmatizma u odnosu prema individualnom i kolektivnom identitetu, izvorima ljudskog dostojanstva i slobodama u pluralnim dru\u0161tvima. <\/p>\n Bosna je u vizijama srpskih i hrvatskih nacionalista i dalje \u201cneregularno podru\u010dje\u201d, \u201chistorijska anomalija\u201d, \u201cnerazrije\u0161ena drama\u201d, \u201cproblem nerazrije\u0161enih identiteta\u201d i tome sli\u010dno. Ona je u toj viziji razdijeljena u dva centrizma \u2013 srpski, kojem je Beograd klju\u010dni politi\u010dki simbol, i hrvatski, kojem je Zagreb takav simbol. Takva vizija Bosne tri puta je u dvadesetome stolje\u0107u cjelovito artikulirana u razarateljskim programima.<\/p>\n Prvi put, u pothvatu ujedinjenja Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevinu s Beogradom kao sredi\u0161tem i dinastijom Kara\u0111or\u0111evi\u0107a kao zajedni\u010dkom kraljevskom porodicom, Bosna je gotovo posve isklju\u010dena iz politi\u010dkog vidika elita koje zami\u0161ljaju i realiziraju tu novu dr\u017eavu. U cijeli taj pothvat uklju\u010deno je i naslije\u0111e antimuslimanstva kao konstitutivni sadr\u017eaj ideologije, nacije i dr\u017eave. Mogu\u0107e ga je prikazati porukom koju je 1917. godine izrekao Stojan Proti\u0107, jedan od vode\u0107ih politi\u010dara Narodne radikalne stranke: \u201cKad pre\u0111e na\u0161a vojska Drinu, dat \u0107u Turcima dvadeset i \u010detiri sata, pa makar i \u010detrdesetosam, vremena da se vrate na pradjedovsku vjeru, a \u0161to ne bi htjelo, to posje\u0107i, kao \u0161to smo u svoje vrijeme uradili u Srbiji.\u201d 73<\/sup><\/a><\/p>\n Drugi put je artikuliran program podjele 1939. godine. Poznat je kao dogovor Cvetkovi\u0107 \u2013 Ma\u010dek. Tim dogovorom Bosna je razdijeljena na \u201csrpski\u201d i \u201chrvatski\u201d dio. Muslimani su u toj podjeli jednostavno predstavljeni kao nepoliti\u010dki \u010dinitelj koji u najboljem slu\u010daju mo\u017ee ra\u010dunati na neki oblik kulturne, religijske ili folklorne autonomije. Time je postulirano institucionaliziranje muslimanskog problema kao razrije\u0161enog u srpsko-hrvatskim odnosima. Ali, radilo se samo o nastavljanju uni\u0161tavanja sveg bosanskog muslimanstva, pa i svih bosanskih sadr\u017eaja koji su slabili ili mogli slabiti taj program. Zlo\u010dine i razaranja koji su provedeni u Drugom svjetskom ratu \u2013 u kojima je poubijano preko sto tisu\u0107a Bo\u0161njaka\/Muslimana, te razoren veliki dio njihovog kulturnog naslije\u0111a \u2013 opravdano je smatrati produljenjem antimuslimanskih programa.<\/p>\n Tre\u0107i put pokrenut je program uni\u0161tavanja Bosne u okviru ta dva centrizma 1991. godine. Poznat je kao dogovor Milo\u0161evi\u0107 \u2013 Tu\u0111man. U tu su podjelu uklju\u010deni stari nacionalisti\u010dki sadr\u017eaji, ali i hinjeni ekumenski razlozi dogovora i razgrani\u010denja dvaju kr\u0161\u0107anskih naroda. Problem tih naroda je u takvoj slici svo\u0111en na prisutnost muslimana kao nekompatibilnog \u010dinitelja u realiziranju dogovora o miru me\u0111u kr\u0161\u0107anima razli\u010ditih crkava.<\/p>\n Predstavljanje tog muslimanskog \u010dinitelja u \u0161to je mogu\u0107e gorem i odvratnijem liku bilo je dio te antibosanske strategije i njenog primjenjivanja u ratu od 1991. do 1995. godine, ali i poslije njega. Da je jezgra tog programa ono isto antimuslimanstvo kakvo se susre\u0107e u prethodnim stolje\u0107ima, jasno je vidljivo iz jednog od dokumenata Me\u0111unarodnog krivi\u010dnog suda za biv\u0161u Jugoslaviju. Sveto Veselinovi\u0107, predsjednik Srpske demokratske stranke u Rogatici, ka\u017ee: \u201cTre\u0107ina Muslimana bit \u0107e pobijena, tre\u0107ina \u0107e postati pravoslavna, a tre\u0107ina \u0107e pobje\u0107i.\u201d 74<\/sup><\/a><\/p>\n Ne treba zanemariti da su brojna izopa\u010denja me\u0111u muslimanima u oblicima radikalizma, pa i nasilja, bila interes nacionalisti\u010dkih elita koje su uklju\u010dene u rat protiv Bosne. Ima puno pokazatelja koji upu\u0107uju na to da su te elite i izravno podr\u017eavale razvoj takvih pojava. Zato su istra\u017eivanja tih anomalija me\u0111u Bo\u0161njacima\/Muslimanima, koje proistje\u010du iz njihove povijesne traume i koje zloupotrebljavaju njihove etnonacionalne i etnoreligijske elite, te raspravljanja o njima, uvjet osvje\u0161\u0107enja bosanskog pitanja.<\/p>\n Fundamentalizam jeste moderna ideologija. Nije ga mogu\u0107e svesti ni na jedno tradicijsko naslije\u0111e jer je on op\u0107e obilje\u017eje modernog svijeta. Izvorno je nastao u Evropi i Americi, a nositelji te slike uzvra\u0107aju na pothvat apsolutiziranja instrumentalnog razuma, te sekularizacije i ideologizacije svijeta. Usvajanje znanosti kao jedinog pouzdanog izvora znanja, te njeno svo\u0111enje na mjerljivi svijet, uz projektiranje ljudskog djelovanja kao pothvata gra\u0111enja svijeta bez sukoba i tiranije, \u0161to pretpostavlja stavljanje \u010dovjeka u sredi\u0161te sveg postojanja i njegovo \u010dinjenje neovisnim o Bogu, proizvelo je jednako razumski uzvrat u kojem su i Bog i Objava posve u okviru mjerljivog svijeta. To je ideologija fundamentalizma. I ta slika kao reakcija isklju\u010duje mogu\u0107nost otvorenog jastva u kojoj sva njegova postignu\u0107a transcendira Bog, Koji je istodobno i blizak i dalek.<\/p>\n U posljednjim decenijama dvadesetog stolje\u0107a religijska retorika postaje uzvrat na komunisti\u010dku antireligioznost. Ali i taj uzvrat, kao i svaki drugi, prima brojne sadr\u017eaje i svojstva toga \u010demu se suprotstavlja i \u0161to negira. Zato je shvatljivo da razumske i sentimentalisti\u010dke projekcije u toj retorici postaju va\u017enije od realnosti. Iz tog slijedi o\u010dita neosjetljivost prema ljudskoj patnji, dru\u0161tvenoj nepravdi i svim vrstama nasilja.<\/p>\n U dana\u0161njem predstavljanju islama, katoli\u010danstva i pravoslavlja, u njihovim fundamentalisti\u010dkim tuma\u010denjima, mogu\u0107e je prepoznati razne oblike simbioze sa nacionalizmom i komunizmom. S obzirom na privid kompatibilnosti evropskog kr\u0161\u0107anskog naslije\u0111a s modernom slikom politi\u010dkog poretka u sekularnoj dr\u017eavi, antimuslimanstvo i antijevrejstvo su gotovo redovan sadr\u017eaj evropskih nacionalizama, ali i evropskih fundamentalizama. Tome valja dodati da je antimuslimanstvo uklju\u010deno i u komunizam. To je tako, jer nacionalizam, fundamentalizam i komunizam imaju jednu i istu su\u0161tinu i pored razli\u010ditosti njihovih formi. U tim je ideologijama mno\u0161tvo razina bi\u0107a svedeno samo na jedno, a onostranost je isklju\u010dena.<\/p>\n Neokomunizam i nacionalizam imaju zna\u010dajne resurse za uobli\u010davanje antimuslimanstva kao sadr\u017eaja protivbosanskih programa, \u0161to je danas vidljivo na bosanskoj dru\u0161tvenoj pozornici. To je vidljivo u brojnim sadr\u017eajima muslimanske kolektivne svijesti, ali i u brojnim sadr\u017eajima odnosa drugih prema njima. Kada se u javnim prostorima manifestiraju razli\u010diti oblici vjerskih sloboda koje su uskra\u0107ivane tokom komunizma, kr\u0161\u0107anski sadr\u017eaji tog pribli\u017eavaju Bosnu evropskom idealu individualnih i kolektivnih prava. A kada su muslimanski, ti se sadr\u017eaji u preovla\u0111uju\u0107im predstavama u Evropi do\u017eivljavaju kao uznemiruju\u0107a anomalija.<\/p>\n Propast komunisti\u010dkog poretka, koji obilje\u017eavaju ru\u0161enje Berlinskog zida i disolucija Sovjetskog saveza, u Bosni se odrazio u ratu koji je koordinirano pokrenut i vo\u0111en iz Beograda i Zagreba. Taj se ideologijski zasnovan rat odrazio na uspostavljanje barem \u010detiri dru\u0161tvena i politi\u010dka pokreta u bosanskoj dru\u0161tvenoj cjelini.<\/p>\n Dva od ta \u010detiri pokreta su centrifugalna. Unutar njih su etnoreligijske ideologije povezivane s pretpostavljenom etni\u010dkom teritorijom. Tako su etnoreligijske elite Srba istakle svoj zahtjev za definiranjem \u201csrpskog\u201d dijela Bosne. To isto u\u010dinila je i hrvatska etnoreligijska elita. Uspostavljanje tako zami\u0161ljenih etnoreligijskih teritorija shva\u0107ano je kao korak prema ujedinjenju s mati\u010dnim cjelinama \u2013 novom i pravom Hrvatskom, te novom i pravom Srbijom. U oba ta pokreta Bo\u0161njaci\/Muslimani su shva\u0107ani kao smetnja koju nekako treba otkloniti.<\/p>\n Tre\u0107i od ta \u010detiri ideologijska pokreta koji su uklju\u010divali i duboke kolektivne emocionalizme u svojoj je naravi centripetalan. Bo\u0161njaci\/Muslimani, koji su svoju etnoreligijsku ideologiju u novije doba imenovali bo\u0161nja\u0161tvom, ve\u0107inu svojih politi\u010dkih nastojanja uobli\u010duju kao borbu za bosansku cjelovitost. Takva njihova nastojanja \u010desto su ideologijski uobli\u010dena kao reakcija na navedena centrifugalna djelovanja, pa \u010desto emocionalno, politi\u010dki i kulturno pravdaju nacionalisti\u010dke centrifugalizme srpskih i hrvatskih nacionalista. Time i oni doprinose slabljenju zajedni\u010dkih snaga bosanskog jedinstva u razlikama.<\/p>\n \u010cetvrti politi\u010dki pokret jest te\u017enja da se bosansko dru\u0161tvo predstavi i sa\u010duva kao cjelina u kojoj je mogu\u0107 skladan odnos religijskih i kulturnih razli\u010ditosti, koje je mogu\u0107e organizirati u skladni politi\u010dki poredak na osnovi demokratskog po\u010dela \u201cjedan \u010dovjek \u2013 jedan glas\u201d, a da pri tome ne budu ugro\u017eena ni individualna ni kolektivna prava zasebnosti u tome poretku. Takav program su prva dva pokreta, a \u010desto i tre\u0107i, predstavljali kao nerealan i idealisti\u010dki. Nositelji prvog i drugog pokreta predstavljaju \u010detvrti kao maskiranje bo\u0161nja\u010dkih nacionalnih interesa, a tre\u0107i taj odnos prema bosanskoj zbilji predstavljaju kao popu\u0161tanje hrvatskom i srpskom nacionalizmu i poku\u0161aje restauriranja komunisti\u010dkog na\u010dela o bratstvu i jedinstvu.<\/p>\n Elite dvaju centrifugalnih nacionalizama, i srpskih i hrvatskih, nastoje cijeli problem bosanskog dru\u0161tva i njegove dr\u017eave svesti na \u201cmuslimansko pitanje\u201d. Ukazivanjem na \u201cmuslimanski problem\u201d unutar tih elita dovodi se u pitanje gotovo svaki evropski princip preko kojeg bi konsolidiranje bosanske dr\u017eave bilo mogu\u0107e provesti. Takav odnos Milorad Dodik, premijer Republike Srpske, sabire ovako: \u201cMi ovdje ne mo\u017eemo biti prostor na kojem \u0107e se realizirati najinternacionalnije ideje, makar i bile prihvatljive sa stanovi\u0161ta principa \u2013 ne mo\u017eemo, naprimjer, prihvatiti da se u Bosnu uvede izborni sistem \u2018jedan \u010dovjek, jedan glas\u2019. To bi omogu\u0107ilo da Bo\u0161njaci, kao relativna ve\u0107ina, postanu politi\u010dka.\u201d 75<\/sup><\/a><\/p>\n Prema tome, opredme\u0107enje Islama kao op\u0107e suprotstavljenosti demokratskome principu jeste temeljni interes onih koji \u017eele o\u010duvati sada\u0161nju zaprije\u010denost bosanskog dru\u0161tva i koji \u017eele o\u010duvati ratom postignutu razorenost i tog dru\u0161tva i njegove dr\u017eave. Za nositelje takve ideologijske konstrukcije devijantno pona\u0161anje pojedinaca i grupa me\u0111u Bo\u0161njacima\/Muslimanima, koje je mogu\u0107e predstaviti kao \u201cislamske\u201d, i po\u017eeljno je i potrebno.<\/p>\n Navedeno razlu\u010denje bosanskog dru\u0161tva prema politi\u010dkim ideologijama i kori\u0161tenju religijskih i etni\u010dkih pripadanja dobilo je oblik u nametnutome ustavnom poretku. Postignu\u0107a rata u kojima svoje udjele imaju nositelji \u010detiri spomenute politi\u010dke ideologije i s njima povezana \u010detiri poretka legalizirana su u oktroiranom ustavu. Republika Srpska je rezultat rata protiv Bosne, ali to je na vrlo sli\u010dan na\u010din i Federacija Bosne i Hercegovine. U politi\u010dkim okvirima ta dva administrativno-dr\u017eavna poretka nastavlja se djelovanje koje je neodvojivo od supstance rata protiv Bosne. Njegovi su oblici i implicitni i eksplicitni. I nije ih te\u0161ko fenomenolo\u0161ki razlu\u010diti i prikazati. <\/p>\n Komunitarizmi su duboko pro\u017eeti navedenim ideologijskim sadr\u017eajima, ali i suprotstavljenim emocionalizmima, koji su uobli\u010deni u osje\u0107anje patnje za koju su krivi drugi. I Hrvati i Srbi i Bo\u0161njaci govore o svojim patnjama kao najve\u0107im i neusporedivim s patnjama drugih. Svi oni u svojim etnoreligijskim ideologijama tra\u017ee oslonce za politi\u010dko artikuliranje tog osje\u0107anja prioriteta na patnju i njeno uklju\u010divanje u javni politi\u010dki diskurs. Na toj su osnovi izgra\u0111eni partikularni politi\u010dki programi za svako podru\u010dje u kojem postoji vlast etnoreligijske politike.<\/p>\n U takvim prilikama odnosi prema Bo\u0161njacima\/Muslimanima redovno su dovo\u0111eni u vezu s evropskim i ameri\u010dkim diskursom o \u201cislamskom fundamentalizmu\u201d, \u201cislamskom terorizmu\u201d, \u201cislamskom radikalizmu\u201d i tome sli\u010dno. Govornici u okviru srpskog i hrvatskog nacionalizma nastoje predstaviti Bo\u0161njake\/Muslimane kao istovjetne s onim \u201cislamom\u201d koji je problem cijelog svijeta. Tuma\u010de\u0107i grupi evropskih diplomata savremene evropske prilike, jedan im je srpski nacionalisti\u010dki politi\u010dar iz Bosne rekao: \u201cMi u Bosni nemamo nijedan problem, osim onoga koji imate svi vi, u svakoj evropskoj zemlji. Vi imate problem s islamom \u2013 i mi imamo problem s islamom.\u201d<\/p>\n Jasno je prepoznatljiv pothvat da se ideologijsko utjelovljenje ideologijskog tuma\u010denja svijeta preko odnosa Zapad \u2013 Islam preuzme i oja\u010da u izgradnji slike Bo\u0161njaka\/Muslimana, slike koja nije odvojiva od (a) cjeline globalnog \u201cislama\u201d; (b) radikalizma i demokratske nekompatibilnosti \u201cislama\u201d s demokratskim idealima; (c) radikalizma i politi\u010dkog totalitarizma u muslimanskim zemljama; i (d) dru\u0161tvenih devijacija koje nastaju u evropskim dru\u0161tvima usljed prisutnosti imigranata iz zemalja sa muslimanskom ve\u0107inom.<\/p>\n Gledaju\u0107i sa strane Bo\u0161njaka\/Muslimana, spektar dru\u0161tvenih, politi\u010dkih i kulturnih pojava, koje je mogu\u0107e tako imenovati, obuhvata razli\u010ditosti svih vrsta, od radikalnih pona\u0161anja saudijskog vehabizma do istinskog misticizma s prosvijetljenom tradicijskom intelektualno\u0161\u0107u. Ne postoje tradicijske slike te razlu\u010denosti, iako danas u Bosni ima vi\u0161e nego ikada ranije muslimanskih intelektualaca sposobnih da vode javnu raspravu o tim fenomenima. Emocionalisti\u010dka pro\u017eetost traumatiziranog bosanskog dru\u0161tva ustrajava na prednosti politi\u010dkog diskursa nad svakim drugim.<\/p>\n Rasko\u0161na kultura bosanskog jedinstva u razlikama, koja svoje kontinuitete ima prije svega u neopredme\u0107enim i razli\u010ditim oblicima odnosa \u010dovjeka s Bogom, ostaje i dalje nepoznata ve\u0107ini i podvrgnuta ideologijskim i emocionalisti\u010dkim tuma\u010denjima nacionalisti\u010dkih propagandista. To je razlog za\u0161to su govornici s religijskim insignijama gotovo redovno pro\u017eeti politi\u010dkim i ideologijskim mobilizmom. To je razlog za\u0161to se brojni sekularni govornici licemjerno dodvoravaju pretpostavljenim religijskim prvacima i sentimentalizmom pro\u017eetoj javnosti. <\/p>\n U takvim okolnostima mogu\u0107e je re\u0107i da u Bosni nedostaje ozbiljan intelektualni razgovor me\u0111u nositeljima razli\u010ditih slika \u010dovjeka i svijeta. Jo\u0161 uvijek preovladava jednostrano saop\u0107avanje svojih ideologijskih slika, uz nespremnost da se saslu\u0161a njihovo preispitivanje s druge strane. Nerijetko se mo\u017ee \u010duti da je dana\u0161nje stanje Bosne vrlo sli\u010dno stanju njenog dru\u0161tva i politike 1990\u20131991. godine, kojim je zapo\u010deo rat. Za takvo se stanje dokazi tra\u017ee u \u017eurnalisti\u010dkim slikama muslimana u svijetu, u razlozima i ciljevima antiteroristi\u010dke koalicije, u brojnim devijantnim iskazima u dru\u0161tvu koji se mogu dovesti u vezu s muslimanima.<\/p>\n Na takva tuma\u010denja ne postoje jasni uzvrati u kojima bi bilo napravljeno razlu\u010denje izme\u0111u realnih slika pojava u dru\u0161tvu i njihovih ideologijskih predstavljanja. Brojni su uzvrati koje nije te\u0161ko ozna\u010diti kao \u201cmuslimanski\u201d ili \u201cislamski\u201d. Me\u0111u njima su razli\u010dite veze politi\u010dkih i religijskih elita, te politi\u010dka retorika muslimanskih religijskih prvaka. Takva pona\u0161anja religijskih prvaka u javnom prostoru nositelji antibosanskih programa smatraju dokazima koji opravdavaju njihovo suprotstavljanje konsolidiranju bosanske dr\u017eave i otklanjanju postignu\u0107a ratom i zlo\u010dinima.<\/p>\n Postoji konsenzus da je stanje dru\u0161tva i politike u dana\u0161njoj Bosni lo\u0161e. Ali opravdano je postaviti i druk\u010diju tezu: ne postoji nijedno stanje Bosne u savremenoj historiji koje je bilo manje lo\u0161e od sada\u0161njeg. Samo takva teza mo\u017ee biti podsticajna za tra\u017eenje razloga kojima bi bio otkriven smisao bosanstva kao uklju\u010divog okvira za sve razli\u010ditosti razumskih i osje\u0107ajnih artikuliranja individualnih i kolektivnih pripadanja.<\/p>\n Slobodno iskazivanje pripadanja ili nepripadanja, religijskog i politi\u010dkog jednako, ne vodi direktno ni u privilegiranost ni u disprivilegiranost. Sre\u0111ivanje odnosa dr\u017eave i kolektivnih identiteta je pothvat koji zahtijeva vrijeme i pomo\u0107. \u010cetiri religijske zajednice u Bosni razli\u010dito su i doktrinarno i povijesno uobli\u010dene. Na Bo\u0161njacima\/Muslimanima je da na\u0111u put uskla\u0111ivanja svojih posebnosti u bosanskoj dru\u0161tvenoj i politi\u010dkoj cjelini.<\/p>\n Sada\u0161nje stanje poistovje\u0107ivanja etnonacionalnog i religijskog pripadanja nije interes ni Bo\u0161njaka\/Muslimana ni Bosne. Organiziranje vjeruju\u0107ih je i njihova potreba i njihovo pravo, ali takvo organiziranje nije i ne mo\u017ee biti poistovje\u0107eno s etnonacionalnom cjelinom niti s bilo kojim oblikom politi\u010dkog organiziranja u demokratskoj dr\u017eavi. Ta nemogu\u0107nost je opasno invertirana. Ve\u0107ina artikulacija religijskih pitanja direktno ili indirektno isklju\u010duje potrebu razlu\u010denja op\u0107eg pripadanja od njegovih svjesno opredjeljuju\u0107ih sadr\u017eaja.<\/p>\n Ako Bo\u0161njaci\/Muslimani naslje\u0111uju kulturna dobra kojima je u pro\u0161losti upravljano preko ustanova osmanskog teokratskog sultanata, to ne mo\u017ee zna\u010diti da oni politi\u010dki naslje\u0111uju taj nestali sultanat. Naro\u010dito su za njihovo dru\u0161tveno konsolidiranje i njihovo harmoniziranje odnosa s drugima u cjelini bosanskog dru\u0161tva opasne pojave poistovje\u0107ivanja tog osmanskog naslije\u0111a s njihovom vjerskom organizacijom i njenim vjerskim vodstvom.<\/p>\n Kako su pojave takvog poistovje\u0107ivanja brojne, \u010desta su paradr\u017eavna nastojanja i djelovanja unutar vjerske organizacije. Distanciranje od takvog emocionalnog naslije\u0111a zna\u010dilo bi da muslimani prihva\u0107aju da oni ne mogu imati nikakvu privilegiju koja bi bila druk\u010dija od privilegija drugih religijskih zajednica. To zna\u010di da oni, kao i svi ostali, svoja prava ostvaruju na jednak na\u010din na cijeloj dr\u017eavnoj teritoriji, te da su ta prava ure\u0111ena zakonom, principijelno govore\u0107i, jednaka za sve. Shva\u0107anje i primjenjivanje te \u010dinjenice jeste jedan od bitnih uvjeta za politi\u010dko sre\u0111ivanje bosanske dr\u017eave i onemogu\u0107avanje razornih djelovanja, \u010dije je nestajanje te\u0161ko prognozirati. To jeste jedan od bitnih uvjeta. Ali i drugih bitnih uvjeta je mnogo.<\/p>\n 9. Opasne konstrukcije \u010covje\u010danstvo isku\u0161ava najgore oblike nasilja koji nastaju kada ideologijska elita, koriste\u0107i raspolo\u017eive mo\u0107i, nastoji svom ideologijskom programu pot\u010diniti realnost. Pojedinci koji su svjesni relativnosti i svojih i tu\u0111ih slika svijeta u odnosu sa zbiljom, te stalne mogu\u0107nosti popravljanja i sebe i svojih slika svijeta, ustrajno nastoje preispitivati apsolutizirane ideologijske predstave o \u010dovjeku, svijetu i Bogu. Prisutnost i djelovanje takvih pojedinaca u svim ideologijskim programima smatrana je smetnjom i opasno\u0161\u0107u za realiziranje zami\u0161ljenog ideologijskog poretka. Zato neki pojedinci, grupe i narodi u ideologijskoj slici moraju postati anomalije te unutarnji ili vanjski neprijatelji od kojih valja spa\u0161avati ljude i svijet. <\/p>\n U svim balkanskim nacionalnim ideologijama antimuslimanstvo je njihov konstitutivni i pro\u017eimljuju\u0107i sadr\u017eaj. Uni\u0161tavanja sveg muslimanstva unutar ideologijski postuliranih nacija je, kako se jednostavno mo\u017ee vidjeti, uvjet svake balkanske etnonacionalne teleologije. Ideologijski obrasci antimuslimanstva se mijenjaju u obliku, ali im su\u0161tina pre\u017eivljava kroz stolje\u0107a. U dana\u0161njoj etnopoliti\u010dkoj retorici nekoliko je obrazaca koji su su\u0161tinski antimuslimanski, pa je njihovo dekonstruiranje preduvjet mogu\u0107eg politi\u010dkog djelovanja koji vodi kulturi dijaloga. Ovdje \u0107e biti varirani naj\u010de\u0161\u0107i oblici etnopoliti\u010dke retorike koji su ideologijske forme antimuslimanstva.<\/p>\n Osmansko carstvo je istovjetno s perenijalnim predstavama islama kao esencijom prokletog i pokvarenog agarjanstva, kako je to navo\u0111eno u brojnim spominjanjima Muslimana, pa je borba protiv njih jednaka borbi za oslobo\u0111enje i politi\u010dku emancipaciju evropskih kr\u0161\u0107anskih naroda. Zato je ideologijski torzo islama, u kojem je mogu\u0107e predvidjeti svaku vrstu opasnosti, ne\u010disto\u0107e i prijetnje, najbolji na\u010din pretvaranja zbilje \u017eivih ljudi u ideologijsku sliku. Kada je ta slika napadana, napadani su oni koji zagovaraju slobodu i demokraciju, pravdu i ujedinjenje, kr\u0161\u0107anske vrijednosti i tome sli\u010dno. <\/p>\n U antibosanskom pothvatu dugog trajanja konstruirani su brojni obrasci kojima je pravdano osporavanje i razaranje svega bosanskog. Prva konstrukcija je uspore\u0111ivanje Bosne s Jugoslavijom, a druga je isticanje nemogu\u0107nosti Bosne kao \u201cunitarne zemlje\u201d. U obje te konstrukcije je mogu\u0107e otkriti antimuslimanstvo kao njihov bitan sadr\u017eaj.<\/p>\n Mnogi Muslimani zala\u017eu se, zajedno s mnogim drugim sudionicima bosanske pluralnosti, za opstanak bosanske politi\u010dke, kulturne i ekonomske cjelovitosti u kojoj bi i oni i Srbi i Hrvati, kao i svi ostali, mogli realizirati svoje po\u017eeljne budu\u0107nosti. Ali to nije mogu\u0107e, isti\u010du govornici spomenutih elita. Nije, jer se raspala Jugoslavija. A kako bi onda bila mogu\u0107a Bosna. Iz raspada Jugoslavije nastale su dvije homogene dr\u017eave \u2013 Srbija i Hrvatska, a Bosna to ne mo\u017ee biti jer ima Muslimane, pa se mora raspasti da bi od nje postala neka muslimanska teritorija koja je, zapravo, to \u010dime se potkopava mogu\u0107nost bosanskog pluralnog dru\u0161tva. Ako se ona ne bi raspala, to bi zna\u010dilo da bi mogla biti muslimanska na sli\u010dan na\u010din kako je to Srbija srpska a Hrvatska hrvatska. Tako je anitimuslimanstvo gradivni \u010dinitelj antibosanstva i zagovaranja etnonacionalnog homogeniziranja na teritorijama koje \u0107e biti odre\u0111ene raspodjelom politi\u010dke mo\u0107i.<\/p>\n Me\u0111u antibosanskim mantrama je i ta koju u Bruxellesu ponavlja predsjednik Tadi\u0107, a to je da Bosna i Hercegovina predstavlja Jugoslaviju u malom i da je Jugoslavija bila komplikovana zemlja. 76<\/sup><\/a> U toj tvrdnji Boris Tadi\u0107 namjerno, u skladu s ideologijski konstruiranom slikom Bosne u velikosrpskim programima, zanemaruje \u010dinjenicu da je bosansko pluralno dru\u0161tvo pre\u017eivjelo kroz gotovo tisu\u0107u godina \u2013 u prvoj polovini tog vremena kao ekleziolo\u0161ki i kristolo\u0161ki pluralno, a u drugoj i kao religijski pluralno. Tako i Boris Tadi\u0107 ponavlja mantru gotovo svih ideologa antibosanstva. Njegov prijatelj i mentor Dobrica \u0106osi\u0107 pi\u0161e: \u201cU svesti Hrvata i Srba zasnovalo se uverenje: ako nije mogla da opstane multietni\u010dka Jugoslavija, ne postoje uslovi, ni razlozi, da postoji multietni\u010dka Bosna.\u201d 77<\/sup><\/a><\/p>\n Me\u0111u zemljama koje su 1918. godine u\u0161le u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, od koje je potom nastala Kraljevina Jugoslavija, Bosna je toj Kraljevini, kao i komunisti\u010dkoj Jugoslaviji, najmanje sli\u010dna. Jugoslaviji je, zapravo, najsli\u010dnija Srbija u svim njenim historijskim oblicima. Shvatljivo je da je Jugoslavija i smatrana konstrukcijom koja utjelovljuje historijsku ideju Srbije kao srpske nacionalne dr\u017eave, koja bi, kad-tad, trebala, prema mi\u0161ljenju njenih ideologa, obuhvatiti i brojne teritorije izvan granica svake ikad postoje\u0107e Srbije.<\/p>\n Bosna je u cijelom svom trajanju jedinstvena zemlja \u2013 jednog jezika, jedne teritorije, jedne etnogeneze i tako dalje. Nikada u sebe nije uklju\u010divala ni nebosanske teritorije niti nebosanske etnose. Srbija, za koju histori\u010darka Latinka Perovi\u0107 ka\u017ee da ni danas ne zna gdje su joj granice, uklju\u010duje u svoju cjelinu teritorije na kojima \u017eive Albanci, Ma\u0111ari, Bo\u0161njaci, Hrvati, Vlasi\/Rumuni. Nijedan od tih naroda nije na te teritorije do\u0161ao u neko kasnije doba u odnosu na Srbe, pa mu ne mo\u017ee biti osporavano ni historijsko ni prirodno pravo da tu bude.<\/p>\n Uz to, u srpskom nacionalnom programu pretpostavljeno je uklju\u010divanje i brojnih drugih teritorija \u2013 Makedonije i Crne Gore, Bosne i Hrvatske, naprimjer. U slu\u010daju Jugoslavije ona je sastavljena od razli\u010ditih teritorija, nacija i etnosa koji uklju\u010duju i posve druk\u010dije etnogeneze, iskustva, jezike i tome sli\u010dno. Zato je obrazac \u201cBosne kao Jugoslavije u malom\u201d konstrukcija koja se koristi u nacrtima za razaranje te zemlje.<\/p>\n Konstruiranjem Jugoslavije Bosni je oduzet njen subjektivitet. Ona je u toj dr\u017eavi nestala, pa su njeni narod, teritorija i kultura fragmentirani radi uklju\u010divanja u pretpostavljene cjeline. Kada ponavlja taj antibosanski stav, predsjednik Tadi\u0107 samo napominje da dr\u017eavna politika Republike Srbije ostaje i dalje jednaka onoj koju je uobli\u010dio Ilija Gara\u0161anin. Jasno je da malo ljudi voli \u010duti tu tvrdnju. Ako se raspravlja o principima, onda je njena ta\u010dnost neosporiva. Mijenjaju se oblici, a pojava ostaje jednaka.<\/p>\n Jugoslavija je ideologijski projekt. Ona je izvorno konstruirana u ideologijskoj slici zbilje. Potom je ta slika nametana geografskoj, kulturnoj i religijskoj realnosti prostora koji su odre\u0111ivale jugoslavenske granice. Bosna je posve obrnuta pojava. Ona je realnost koju je ideologijska slika Jugoslavije negirala, pa joj je nametano ideologijsko dijeljenje i razdvajanje. Da je tako, jasno svjedo\u010di i \u010dinjenica da se koheziona energija Bosne pokazala mo\u0107nijom i od zajedni\u010dkog vojnog djelovanja dviju dr\u017eavnih struktura na njenom razbijanju.<\/p>\n U cijelom trajanju Jugoslavije postojala je napetost izme\u0111u njenih dijelova i sredi\u0161ta. Gotovo svi ti dijelovi nastali su u dugom historijskom trajanju, pa su njihove cjelovitosti nadlazile Jugoslaviju kao sastavljevinu. Srbija i srpski nacionalni program bili su sredi\u0161nja pojava tog nastajanja. Beograd, kraljevska dinastija, srpska vojska i srpska nacionalna ideologija smatrani su me\u0111u Srbima samom jezgrom Jugoslavije. Otpori tome pokazivani su kao te\u017enja o\u010duvanja slovena\u010dkog, hrvatskog, makedonskog, crnogorskog, albanskog te bosanskog subjektiviteta. Postupno je otpor Jugoslaviji prerastao u mjeru \u0161ti\u0107enja subjektiviteta koji su je sa\u010dinjavali. Jugoslavija je postala za sve, osim za Srbe, srpski program.<\/p>\n Za unitarnu Jugoslaviju zalagali su se samo srpski nacionalisti i njihovi saveznici. Takvoj dr\u017eavi opirali su se svi koji su u Jugoslaviji gledali poredak koji omogu\u0107uje opstanak i razvoj njihovih historijskih, kulturnih i politi\u010dkih subjektiviteta. Zato je razaranje bosanskog subjektiviteta za velikosrpske nacionaliste bio preduvjet realiziranja Jugoslavije kao srpskog programa. Nijedan prostor biv\u0161e Jugoslavije nije bio izlo\u017een takvom osporavanju kakav je Bosna trpjela u cijeloj svojoj jugoslavenskoj historiji.<\/p>\n Iako je tu rije\u010d o cjelovitom i jedinstvenom dru\u0161tvu, nastalom u neprekinutom historijskom trajanju, te kulturi i jeziku unutar kojih su trajale i male i velike razlike, ali nikad tako da tu cjelinu razore u fizi\u010dki rastavljive dijelove, svako nastojanje da takva cjelovitost bude artikulirana predstavljano je kao \u201cbosanski unitarizam\u201d, a njegovo razaranje predstavljano je kao nastojanje na postizanju ravnopravnosti i konstitutivnosti. Kada god neko ka\u017ee da je normaliziranje bosanskog dr\u017eavnog poretka mogu\u0107e samo preko baznih pretpostavki \u2013 dva entiteta i tri konstitutivna naroda, pozivaju\u0107i se pri tome na Dejtonski sporazum, time potvr\u0111uje svoje razarateljsko gledanje na bosansku cjelovitost.<\/p>\n Isticanje nemogu\u0107nosti bosanske dr\u017eave ili, u relativiziranoj varijanti tog stava, njene nemogu\u0107nosti na temeljima evropskih demokracija, redovito postulira \u201cmuslimansko pitanje\u201d kao uzrok tog. Taj stav je uobli\u010den u tvrdnjama o nemogu\u0107nosti primjene principa \u201cjedan \u010dovjek \u2013 jedan glas\u201d, o opasnosti unitarizma, o gra\u0111anskoj dr\u017eavi i tome sli\u010dno. U jezgri svih tih iskaza je antimuslimanski stav o nespojivosti evropskih, shva\u0107enih kao kr\u0161\u0107anskih, predstava o demokratskoj dr\u017eavi s prisutno\u0161\u0107u Muslimana. Nije mogu\u0107e objasniti ni narav posljednjeg rata protiv Bosne bez uzimanja u obzir te \u010dinjenice. Nije, jer nema i ne mo\u017ee biti realizacije genocida bez ideologijskog pozicioniranja cijelog naroda ili njegove ve\u0107ine u zlo\u010dina\u010dki pothvat.<\/p>\n Svaka evropska dr\u017eava je organizirana u skladu sa svojim posebnostima, ali nikad mimo principa koji bi joj omogu\u0107avali opstanak i politi\u010dku koherentnost. Na taj na\u010din svaka od njih je \u201cunitarna\u201d u zna\u010denju da njen opstanak nije mogu\u0107 bez okupljenosti svih razli\u010ditosti oko nekog zajedni\u010dkog principa. Nema dr\u017eave koja mo\u017ee opstati bez jasnog definiranja sredi\u0161ta u odnosu na koje se osigurava njegova kohezija. Na pitanje o na\u010dinu povezivanja pojedinih dijelova sa sredi\u0161tem mogu biti dani razli\u010diti odgovori. Ali, ako te povezanosti nema, ako u svom konceptu nije u dovoljnoj mjeri unitarna, dr\u017eava je osu\u0111ena na raspad. Osporavanje unitarnosti je, prema tome, razumljiv i prepoznatljiv sadr\u017eaj antibosanskih programa. 78<\/sup><\/a> zagovornike i branitelje bosanske cjelovitosti za unitarizam je isto \u0161to i zagovarati raspad te dr\u017eave.<\/p>\n Kako god bila organizirana ustavna razglobljenost nekog dr\u017eavnog poretka, od pojedinca do najvi\u0161ih organa zakonodavne, izvr\u0161ne i sudske vlasti, povezanost politi\u010dke strukture pretpostavlja postojanje sredi\u0161ta iz kojeg je politi\u010dka mo\u0107 razdijeljena do krajnjih rubova dr\u017eavnog poretka. Kada tog sredi\u0161ta i povezanosti s njime nema, raspad dr\u017eave je nu\u017ean. Uz to, djelovanje veza s vanjskim sredi\u0161tima, za koja se vidljivo ili nevidljivo ve\u017eu dr\u017eavne strukture, podsti\u010de i sna\u017ei taj raspad.<\/p>\n Prisutnosti i utjecaji tih vanjskih sredi\u0161ta, me\u0111u kojima su Beograd i Zagreb najpresudniji, pravdani su kao ideologijske nu\u017enosti srpskog i hrvatskog nacionalnog integrizma, te odgovornosti za polo\u017eaje Srba i Hrvata u susjedstvu. Takav odnos prema Srbima i Hrvatima u Bosni uklju\u010duje direktno i\/ili indirektno njihovo \u0161ti\u0107enje od onih \u010dinitelja koji ih ugro\u017eavaju. A ti ne mogu biti nikoji drugi do Bo\u0161njaci\/Muslimani, jer u Bosni nema drugih koji su u odnosu sa Srbima i Hrvatima. Iz tog nastaju konstrukcije o izvorima te opasnosti \u2013 muslimanski radikalizam, broj\u010danost, unitarizam i tome sli\u010dno.<\/p>\n Iako mnogima mogu izgledati benigne dvije tvrdnje koje \u0107e ovdje biti navedene, njihova je su\u0161tina opasno proslje\u0111ivanje antimuslimanstva kao prikrivenog, ali politi\u010dki razornog negativnog stava prema Bosni. U poznatoj i \u0161iroko raspravljanoj izjavi Ive Josipovi\u0107a, predsjednika Republike Hrvatske, koja je dana Reutersu, istaknuto je kako u Bosni \u201cima puno Muslimana.\u201d 79<\/sup><\/a> Josipovi\u0107 nije nikada objasnio kako ih to ima puno i od kuda njegova saglasnost s mno\u0161tvom onih koji su govorili i djelovali protiv Bosne, obrazla\u017eu\u0107i to stavom o opasnosti od velikog broja Muslimana u Bosni. Nije li ta tvrdnja u korijenu sve tragedije balkanskih Muslimana?!<\/p>\n Svejedno je da li je izjava predsjednika Ive Josipovi\u0107a rezultat njegove nedovoljne osvije\u0161tenosti o pitanjima o pro\u0161losti, sada\u0161njosti i budu\u0107nosti geopoliti\u010dkog prostora u kojem je i Republika Hrvatska, kojoj je on predsjednik, ili ona odra\u017eava njegovu sliku bosanske pluralnosti. Jasno je da antimuslimanstvo implicitno i eksplicitno pro\u017eima politi\u010dka osje\u0107anja, mi\u0161ljenja i djelovanja gotovo svih balkanskih politi\u010dara. Da je tako, evo jo\u0161 jednog jasnog dokaza: \u201cIz niza razloga Hrvati su u poziciji da zapravo nemaju pravi temelj utjecaja. Za Srbe je to Republika Srpska koja je, \u0161to god mislili o njoj, dobro organizirana, Bo\u0161njacima je to broj, a Hrvati nemaju nikakav temelj politi\u010dkog utjecaja.\u201d 80<\/sup><\/a><\/p>\n <\/p>\n Notes<\/p>\n
\n<\/strong><\/p>\n
\n<\/strong><\/p>\n\n
\n
\n<\/strong><\/p>\n
\n<\/strong><\/p>\n
\n<\/strong>
\nU dr\u017eavnoj politici Srbije jasno je podr\u017eavanje izdvajanja dijela Bosne, koji je u ratu protiv te zemlje nazvan Republikom Srpskom, te potom u Dejtonskom ugovoru i prihva\u0107en kao \u010dinitelj ustavnog poretka. Tim podr\u017eavanjem Republika Srbija sna\u017ei svoju ulogu mati\u010dne zemlje oko koje \u0107e biti izgra\u0111ena pretpostavljena dr\u017eava za sve Srbe. Predsjednik Republike Srbije Boris Tadi\u0107 rekao je 3. juna 2011. godine u intervjuu za Frankfurter Allgemeine Zeitung<\/em>: \u201cAko smo pragmati\u010dni, mo\u017eemo da re\u0161imo probleme. Ne ka\u017eem da je velika Albanija sjajno re\u0161enje. Ne verujem ni da je velika Srbija dobro re\u0161enje. Ba\u0161 kao \u0161to sam protiv podele Bosne. Ja sam protiv politike stvaranja ve\u0107ih dr\u017eava. Ali dozvolite nam da poku\u0161amo da prona\u0111emo izvodljiva re\u0161enja za probleme.\u201d 59<\/sup><\/a><\/p>\n
\n<\/strong><\/p>\n\n
\nko go\u0111 pa\u0161e svijetlo oru\u017eje,
\nko go\u0111 \u010duje srce u prsima,
\nhulitelje imena Hristova
\nda krstimo vodom ali krvlju!
\nTrijebimo gubu iz torine!
\nNek propoje pjesna od u\u017easa,
\noltar pr\u00e2v\u00ee na kamen krvavi! 64<\/sup><\/a> <\/p>\n<\/blockquote>\n
\n<\/strong><\/p>\n\n
\n
\n<\/strong>
\nDva su pitanja sredi\u0161nja za historiju evropskih nacionalnih pokreta \u2013 odre\u0111enje historijskih i prirodnih granica; i rje\u0161enje pitanja drugih. Da bi razgrani\u010denje jedne nacije u odnosu na druge bilo mogu\u0107e, potrebno je ne samo pretpostaviti historijsko i prirodno pravo na neku teritoriju, ve\u0107 i povezati narod kojem ona pripada. Budu\u0107i da ne postoje i da ne mogu postojati teritorije s homogenim stanovni\u0161tvom, na raspolaganju su tri postupka za njegovo postizanje: (1) osvijestiti nesvjesne dijelove stanovni\u0161tva na pretpostavljenoj teritoriji, i to tako da im se doka\u017ee da oni nisu to \u0161to osje\u0107aju da jesu, te da prestanu biti to \u0161to oni misle da jesu, pa prihvate da budu ono za \u0161to misle da nisu; (2) odrediti tim nesvjesnim i neosvjestljivim dijelovima stanovni\u0161tva na odre\u0111enoj teritoriji razloge za njihovu neodr\u017eivost, te im otvoriti puteve iseljenja tamo gdje je njihova teritorija; i (3) proizvoditi i odr\u017eavati strah ve\u0107ine od manjine, te stalno poticati na osje\u0107aj nesigurnosti od drugih, bilo da su oni konstruirani u slici svjesne ve\u0107ine ili da kao takvi objektivno postoje.<\/p>\n
\n<\/em><\/strong>
\nPitanje o \u201cBosanskim Muslimanima\u201d ili \u201cMuslimanima u Bosni\u201d nije odvojivo od pitanja o njihovoj zemlji. Ta je neodvojivost upitna u brojnim savremenim slikama o jednome i drugome. Taj evropski narod nikada nije uspio uobli\u010diti svoju sliku o sebi, pa se njegova vi\u0111enja sebe uglavnom osnivaju na osje\u0107anjima koja su odredila traume u dugome trajanju stradanja koja ih uklju\u010duju me\u0111u narode s najtragi\u010dnijim povijestima.<\/p>\n
\n<\/strong>
\nNema ni individualnih niti kolektivnih slika svijeta za koje bi bilo opravdano re\u0107i da posve odgovaraju realnosti. Ljudska je sre\u0107a u nemogu\u0107nosti da usvojene slike budu tako u\u010dvr\u0161\u0107ene da ih nikada nije mogu\u0107e promijeniti, te da ostaju nepromjenljive. Takve slike realnost neprestano potkopava i pokazuje kao svoje odraze u svome nesti\u0161ljivom toku. Svaku ideologiju mogu\u0107e je zamisliti kao nastojanje da konstruirana slika zbilje bude usvojena kao va\u017enija i mo\u0107nija i od same zbilje. Tako nastaju groteskne pojave u kojima se ne zna \u0161ta je zbilja a \u0161ta njena slika. <\/p>\n