<\/p>\n
Josip Glaurdicov-o \u201eVrijeme Evrope : Zapadne sile i raspad Jugoslavije\u201c je takva studija. \u0160to se ti\u010de uobi\u010dajenih djela o raspadu, postoje samo dva ili tri koja pariraju ovom djelu; nijedno koje je bolje.velika snaga ovog djela le\u017ei u Glaurdic-ovoj pa\u017eljivoj ravnote\u017ei izme\u0111u doma\u0107e i me\u0111unarodne struje o raspadu Jugoslavije; on daje ednako prostora svakoj i povezuje oprezno odnose me\u0111u njima. \u0160to se ti\u010de doma\u0107ih struja, on je vje\u0161to sa\u017eeo i sortiraopostoje\u0107e znanje o temi jednako dobro kao i svi prije njega. Ali njegovo djelo je zaista originalno i inovativno u analizi me\u0111unarodne struje. Ovo je najbolje shvatljiva ozbiljna , nau\u010dna analiza uloge zapada-posebno Sad-a , Evropske Zajednice i UN-a u raspadu Jugoslavije. <\/p>\n
Mainstream literatura obi\u010dno predstavlja uplitanje zapada u raspad sa stanovi\u0161ta reakcije nakon ovoga: Jugoslavija se raspala zbog unutra\u0161njih uzroka, a zapad je odgovorio sa slabom , neefikasnom i prvenstveno diplomatskom intervencijom. Neke odli\u010dne studije o reakcijama pojedinih zapadnih zemalja su se pojavile , najbitnija je ona Michaela Libala za Njema\u010dku, Brendon Simms za Britaniju i Takis Michas za Gr\u010dku. Oni koji su se izvinuli za prethodni re\u017eim Slobodana Milo\u0161evi\u0107a ili za one koji su se zalagali za Veliku Srbiju su, s njihove strane su rasplamsali brojne teorije zavjere da je raspad Jugoslavije zapravo uzrokovan ili \u010dak upravljan od strane zapada, ta\u010dnije od strane Njema\u010dke, Vatikana i\/li IMF. Ali do sada, niko nije poku\u0161avao uraditi ono \u0161to je Glaurdic uradio, a kamoli uradio to dobro. Glaurdic-ova novina je da je po\u010deo studiju o uplitanju zapada ne 1991-ve , kada je rat punom snagom izbio u biv\u0161oj Jugoslaviji, nego 1987-me, kada je Milo\u0161evi\u0107 tra\u017eio apsolutnu mo\u0107 u Srbiji. Ovo mu omogu\u0107uje da obrazlo\u017ei reakciju zapada na eventualno izbijanje rata, ne kao reakciju na iznenadnu krizu nego kao rezultat dugotrajne politike. On stavlja ovu dugotrajnu politiku u \u0161iri kontekst razvoja globalnih razmatranja zapada u kasnim 80tim i ranim 90tim. Najbitnija od ovih razmatranja se ti\u010de zemlje neusporedivo bitnije od Jugoslavije- Sovjetskog Saveza.
\nVa\u017enost Jugoslavije za zapadne Saveznike u Hladnom ratu je bilo nesvrstano stanje prema Sovjetskom Savezu kao modelu nezavisne, anti-Sovjetske komunisti\u010dke dr\u017eave. Ovi faktori su postali manje va\u017eni u drugoj polovini 80tih ,kada je Mikhail Gorba\u010dov vladao Sovjetskim Savezom i Hladni rat se sti\u0161avao. Milo\u0161evi\u0107 je ispo\u010detka identifikovan od strane nekih uticajnih posmatra\u010da sa zapada kao mogu\u0107i \u201eBalkanski Gorba\u010dev\u201c; komunisti\u010dki reformator koji bi mogao unijeti pozitivne promjene u Jugoslaviji. Najbitniji takav posmatra\u010d je veteran kreiranja SAD-ove politike Lawrence Eagleburger , koji je postao Zamjenik Dr\u017eavnog Sekretara u januaru 1989 g. Na njegovim dokaznim saslu\u0161anjim u komitetu Senata za Me\u0111unarodne odnose 15 i 16tog Marta 1989te god., Eagleburger je izjavio da ‘nema sumnje da je Milo\u0161evi\u0107 u pogledu ekonomije prema zapadnom tr\u017ei\u0161tu orjentisan tip…(koji) igra na kartu i koristi Srpski nacionalizam, koji je bio potiskivan tolikih godina, ja mislim djelimi\u010dno kao poku\u0161aj da se forsira centralna vlada da se suo\u010di sa veoma te\u0161kim ekonomskim problemima (Glaurdic, str 40).
\nOvo prvobitno podr\u017eavanje Milo\u0161evi\u0107a od strane sad-a se smanjilo usljed bitnijih uzroka: straha da \u0107e kolaps Jugoslavije napraviti presedan Sovjetskom savezu slabe\u0107i polo\u017eaj samog Gorba\u010deva. <\/p>\n
Od odlu\u010duju\u0107e va\u017enosti nije bilo samo \u0161to su zapad i posebno lideri SAD-a gledali Gorba\u010deva kao vrijednog prijatelja, nego ekstremni konzervatizam njihove ideologije s obzirom na me\u0111unarodnu politiku. Jednostavno, SAD administracija George H.W. Bush-a je cijenila stabilnost iznad svega, uklju\u010duju\u0107i demokratsku reformu, i ustvari preferirala komunisti\u010dke diktatore, ne samo u SSSR-u nego i u Poljskoj, Ma\u0111arskoj i \u010cehoslova\u010dkoj, prije njihove demokratske opozicije. Bush i njegov tim su se bojali raspada Sovjetskog Saveza i prijete\u0107e destabilizacije \u2013 zbog, izme\u0111u ostalog, nuklearnog arsenala potonjeg. Ovo ih je navelo da u\u010destvuju spremno u Sovjetskom tla\u010denju Litvanije, Latvije, Azerbejd\u017eana i Gruzije. Njihovo u\u010de\u0161\u0107e u Milo\u0161evi\u0107evoj represivnoj politici je bio priprodan slijed. Kako Glaurdic pokazuje, ovaj konzervativno \u2013 realisti\u010dki pogled na svijet je naveo Bushevu Administraciju, sve do kraja \u00b491., da priznaju Jugoslovensko jedinstvo radije nego njenu demokratsku reformu. Iako je SAD postepeno izgubila vjeru u Milo\u0161evi\u0107a, njeno neprijateljstvo u ovom periodu je prije svega usmjereno na re\u017eime separatista u Hrvatskoj i Sloveniji. Ironija nije bila u tome da je Hrvatski i Slovenski separatizam direktni odgovor na agresivnu politiku Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima, nego da je potonji podr\u017eavao raspad Jugoslavije kao namjernu politiku. Kroz njegovu nespremnost da se suo\u010di sa Milo\u0161evi\u0107em i njegovom neprijateljstu prema Hrvatima i Slovencima, Washington je u praksi podr\u017eavao sile koje su promovisale raspad Jugoslavije koji je \u017eelio da izbjegne. <\/p>\n
Problem nije bio u tome da je Bushevoj Administraciji nedostajalo ta\u010dnog saznanja o tome \u0161ta je Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim radio,nego \u0161to je odlu\u010dio da zanemari to saznanje, umjesto toga slijepo se dr\u017ee\u0107i znaka Jugoslovenskog jedinstva, uprkos Jugoslovenskoj centralizaciji. Tako, kako Glaurdic pokazuje, ideologija \u00b4konzervativnog realiste\u00b4 rezultirala je u veoma nerealnoj, dogmatskoj politici. U oktobru 1990, CIA je upozorila rukovodstvo SAD-a da, dok bi potonje moglo u\u010diniti malo da o\u010duva Jugoslovensko jedinstvo, njihove izjave \u0107e biti tuma\u010dene i iskori\u0161tene od strane od razli\u010ditih strana u konfliktu: izjave koje pord\u017eavaju Jugoslovensko zajedni\u0161tvo bi ohrabrile Srbiju, dok bi one koje podr\u017eavaju ljudska prava i samoopredjeljenje bi ohrabrile Slovence, Hrvate i Kosovare (Glaurdic str. 110). Busheva Administracija je svejedno nastavila da nagla\u0161ava svoju podr\u0161ku za jugoslovensko jedinstvo.<\/p>\n
Ovo je zna\u010dilo ne samo da zapad nije uspio da odgovori na Milo\u0161evi\u0107evu agresivnu i tla\u010diteljsku politiku, nego da Milo\u0161evi\u0107 i njegovi krugovi mogu biti ohrabreni zbog signala koje su primili od zapada. Milo\u0161evi\u0107 nije \u010duvao svoju politiku kao tajnu; na sastanku sa zapadnim ambasadorima u Beogradu 16 januara 1991. On ih je obavijestio da namijerava da dopusti Sloveniji da se ocijepi, ali da formira pro\u0161irenu Srpsku pozornicu na ru\u0161evinama stare Jugoslavije, koja bi uklju\u010dila srpsko naseljene predijeleHrvatske i BIH i koja bi bila uspostavljena kroz upotrebu sile ako je potrebno. Ova drska izjava je izazvala primjedbe SAD-a i Britanije, ali bez promjena politike (Glaurdic str. 135 \u2013 136).
\nProblem nije bio ideolo\u0161ka okrutnosti pogre\u0161ne analize od strane zapadnihi posebno SAD lidera, ali tako\u0111er \u010disti manjak interesa. Glaurdic opisuje paradoksalnu zapadnu politiku prema Jugoslovenskom Federalnom Premijeru Anti Markovi\u0107u koji za razliku od Milo\u0161evi\u0107a je zaista htio da sa\u010duva Jugoslaviju, i \u010diji program ekonomske reforme, je u osnovi, ponudio na\u010din da se to postigne. Usporedbu sa velikodu\u0161nom finansijskom pomo\u0107i ponu\u0111eno je Poljskoj \u00b489. – \u00b490., ni izbliza sli\u010dna pomo\u0107 nije ponu\u0111ena vladi Markovi\u0107a, jer je ambasador SAD-a Warren Zimmermann-ovim rije\u010dima \u00b4Jugoslavija je izgledala kao gubitnik\u00b4 (Glaurdic str. 68).<\/p>\n
Ova dogmati\u010dna podr\u0161ka SAD-a Jugoslovenskom jedinstvu je bila dijeljena sa silama Zapadne Evrope. Glaurdic razbija mit \u2013 ve\u0107 pro\u0161iren od strane autora kao \u0161to je Libal i Richard Caplan \u2013 da je Njema\u010dka podr\u017eavala i ohrabrivala Hrvatsko i Slovensko odvajanje od Jugoslavije. Kada je predsjednik Jugoslovenskog Predsjedni\u0161tva, Janez Drnovsek, posjetio Bonn 5 decembra 1989., Njema\u010dki Kancelar Helmut Kohl je izrazio njemu \u00b4njegovo priznavanje nezamjenljive Jugoslovenske uloge u stabilnosti regiona i cijele Evrope\u00b4. Iz te prigode, Nema\u010dki Predsjednik Richard Fon Weizsaecker je obavijestio Jugoslovensku delegaciju da podr\u017eava \u00b4centralizovanu\u00b4 Jugoslaviju (Glaurdic str. 59). Godinu kasnije, 6 depembra 1990., Njema\u010dki Ministar Inostranih poslova Hans-Dietrich Genscher je rekao svom Jugoslovenskom kolegi, Budimuru Lon\u010daru, da Njema\u010dka \u00b4ima fundamentalne interese u jedinstvu Jugoslavije\u00b4 i usljed toga \u0107e natjerati \u00b4Jugoslovenske Republike da shvate da separatisti\u010dke tendencije \u0161tete cjelini i to skupo\u00b4 (Glaurdic str. 124 \u2013 125).<\/p>\n
Ova Njema\u010dka opozicija Hrvatskoj i Slovenskoj nezavisnosti se nastavila sve dok potonja nije objavljena u Junu 1991., i nakon toga. Prema Gerhardu Almeru Nema\u010dkom diplomati i specijalisti za Jugoslaviju u to vrijeme, \u00b4sve \u0161to se doga\u0111alo u Jugoslaviji se gledalo kroz o\u010di Sovjetskog Saveza. [Genscherova] ideja je bila da, \u02ddPa, raspad Jugoslavije je lo\u0161 primjer za Sovjetski raspad, a ovo je bilo lo\u0161e za nas jer smo trebali Sovjetski Savez spreman za akciju, jer smo ih trebali radi sporazuma o na\u0161em jedinstvu\u02dd. Ovo je op\u0161te prihva\u0107eno u misnistarstvu.\u00b4 (Glaurdic str. 160).<\/p>\n
Suprotno mitu o anti \u2013Jugoslovenskim imperijalisti\u010dkim tendencijama od strane Helmut Kohl-ove Kr\u0161\u0107ansko-demokratske vlade, podr\u0161ka potonje Jugoslovenskom statusu quo u svjetlu zloupotrebe Beograda je bila toliko o\u0161tra da je izazvala jaki otpor od Socijaldemokratske opozicije.<\/p>\n
Genscher, naknadno ozlogla\u0161en kao navodni kreator raspada Jugoslavije, se ustvari opirao pritisku Bundestag-a za promjenu u Njema\u010dkoj politici od nepromijenjene podr\u0161ke Jugoslovenskom jedinstvu prema ve\u0107em naglasku na ljudska prava i samoopredjeljenosti. Prekretnica za njega, kako Glaurdic pokazuje, je do\u0161la sa posjetom Beogradu 1 Jula 1991., nakon \u0161to je rat sa Slovenijom izbio. Kombinacija presamouvjerenog Milo\u0161evi\u0107evog agresivnog stava u njegovom razgovoru sa Genscherom i nesposobnost Jugoslovenske vlade da stopira JNA operacije protiv Slovenije, je uni\u0161tila vjeru Njema\u010dkog Ministra Inostranih poslova u vlasti iz Beograda, \u0161to je dovelo do postepene promjene u korist Hrvatske i Slovenije. Napokon, nakon mnogo Srpske tvrdoglavosti i vojne agresije, Njema\u010dka je obrnula svoju tradicionalnu politiku za 180 stepeni, i stala na stranu priznavanja nezavisnosti Hrvatske i Slovenije dok se Evropska Zajednica podijelila na struje: za i protiv priznavanja. <\/p>\n
U svakom slu\u010daju, kako Glaurdic pokazuje promjena mi\u0161ljenja Njema\u010dke je bila ma\u010d sa dvije o\u0161trice, je izazvala anti-Njema\u010dke sumnje i rivalstva drugih dr\u017eava Evropske Zajednice, posebno Francuske i Britanije, \u0161to je potom u\u010dvrstilo njihove stavove protiv priznavanja. 6-tog Novembra 1991., dok su JNA vojni napadi na Hrvatske gradove Vukovar i Dubrovnik bili na vrhuncu, Douglas Hogg, Britanski Ministar Me\u0111unarodnih i Commonwealth odnosa je objasnio Komitetu za Me\u0111unarodnu saradnju Donjeg Doma Skup\u0161tine da se njegova vlada protivi priznavanju Hrvatske jer bi napravilo prepreku teritorijalnim pode\u0161avanjim u korist Srbije i na \u0161tetu Hrvatske. Nekoliko dana poslije, Francuski Predsjednik Francois Mitterand je dao sli\u010dnu izjavu, nagla\u0161avaju\u0107i da vidi postoje\u0107e Hrvatske granice kao problem koji sprije\u010dava njegovo priznavanje (Glaurdic str. 253-254). <\/p>\n
Busheva Administracija, je u me\u0111uvremenu, reagovala kao ko\u010dnica na promjenu Evropske Zajednice protiv Beograda i u korist priznavanja, udru\u017euju\u0107i se sa Britanijom i Francuskom da kontriraju Njema\u010dkoj promjeni politike. Dr\u017eavni Sekretar James Baker i njegov zamjenik Lawrence Eagleburger, kao i UN-ov specijalni glasnogovornik Cyrus Vance (li\u010dno i biv\u0161i Dr\u017eavni Sekretar SADa) vodili su diplomatsku bitku u ovom periodu protiv bilo kakvog odmicanja od politike nepriznavanja zapada, i protiv bilo kakvog izbjegavanja krivice za rat od strane Srbije i kada je JNA uveliko organizovala napad na Vukovar u pripremi za kona\u010dno zauzimanje grada. Eagleburber je signalizirao Jugoslovenskom ambasadoru u Oktobru da iako je SAD svjesna da Milo\u0161evi\u0107 poku\u0161ava uspostaviti Veliku Srbiju, ne\u0107e uraditi ni\u0161ta da ga sprije\u010de osim ekonomskih sankcija, i \u010dak i njih samo nakon \u0161to Velika Srbija bude ve\u0107 uspostavljena (Glaurdic str. 243-246). \u010cak u Decembru 1991; Vance je nastavio da se suprostavlja priznavanju i da podr\u017eava ideju Federalne Jugoslavije, i nastavio da vjeruje Milo\u0161evi\u0107u, JNA i lideru bosanskih Srba Radovanu Karad\u017ei\u0107u, dok je gledao Hrvate neodobravaju\u0107i ih kao \u00b4one Hrvatske pobunjenike\u00b4 (Glaurdic str. 264-265).<\/p>\n
Glaurdic je skupio ogromnu koli\u010dinu dokumentovanih dokaza da poka\u017ee da su Britanci, Francuzi i Amerikanci, daleko od reagovanja na slab i odlu\u010dan na\u010din na iznenadno izbijanje rata, ustvari podr\u017eavali izuzetno \u010dvrstu i upornu politiku jo\u0161 od prije po\u010detka rata, sve do po\u010detka punog rata u BiH: glasnog zagovaranja Jugoslovenskog Jedinstva i protivljenja odvajanju Hrvatske i Slovenije; tra\u017eenju da udovolje Milo\u0161evi\u0107u i JNA izdvajanje pripojenih dijelova od Hrvatske kao slabije strane; i kona\u010dno udovoljavanju nacionalisti\u010dkim \u017eeljama Srbije da podijele Bosnu. Sankcije Evropske Zajednice uvedene 1991. U Novembru su se odnosile na sve strane biv\u0161e Jugoslavije jednako, dok nije bilo zamrzavanja me\u0111unarodnih fondova ili finansijskih transankcija kroz koje je JNA finansirala rat. UN embargo, \u010dije je implementiranje zahtjevala sama Jugoslovenska vlada, je favorizovao te\u0161ko naoru\u017eanu Srpsku stranu i naudila slabo naoru\u017eanim Hrvatima. Premda, najvi\u0161e na ra\u010dun promjene mi\u0161ljenja Njema\u010dke, Evropska Zajednica je na po\u010detku Decembra 1991. Sa zaka\u0161njenjem ograni\u010dila svoje ekonomske sankcije samo prema Srbiji i Crnoj Gori, SAD je odmah odgovorila sa nametanjem ekonomskih sankcija na cijelu Jugoslaviju.<\/p>\n
Prema mitu, zapadne sile su primjenile princip nacionalnog samoodre\u0111enja na na\u010din da su kaznile Srpsku naciju i privilegovale ne-Srbe. Kako Glaurdic pokazuje, slu\u010daj je bio obrnut. U Oktobru 1991; Milo\u0161evi\u0107 ke odbio mirovni plan koji je predlo\u017eio Lord Carrington iz Evropske Komisije, koji bi o\u010duvao Jugoslaviju kao uniju nezavisnih republika sa autonomijom za Albance na Kosovu i muslimane u Srpskom regionu Sand\u017eak. Carringon je prema tome modifikovao plan: Hrvatskoj bi se zabranila bilo kakva prisutnost u zava\u0111enoj regiji Krajina, uprkos tome \u0161to je to sastavni dio Hrvatske u kojem \u017eivi Hrvata, dok bi Srbija dobila odrije\u0161ene ruke da suzbije Albance sa Kosova i muslimane iz Sand\u017eaka. Carringtonova ponuda je do\u0161la nakon \u0161to su vo\u0111e potonjih organizovale referendum za pove\u0107anje autonomije i nakon \u0161to je Milo\u0161evi\u0107ev re\u017eim odgovorio sa organizovanjem policije (Glaurdic str. 242).<\/p>\n
Milo\u0161evi\u0107 je svejedno nastavio da odbija Carringtonov plan sa razumljivim uvjerenjem da \u0107e mu na kraju zapad ponuditi bolju nagodbu. Zbog toga je pitao Carringtona da zatra\u017ei od Arbitra\u017ene Komisije Evropske Zajednice na \u010delu sa Robertom Badinterom, odgovor na pitanje da li Srbi u Hrvatskoj i BiH imaju pravo na samoodre\u0111enje i da li bi Srbijanske granice sa Hrvatskom i BiH se trebale gledati kao granice pod me\u0111unarodnim zakonima. Carrington ih je predao komisiji sa tre\u0107im pitanjem, da li je situacija u Jugoslaviji slu\u010daj odvajanja Hrvatske i Slovenije ili slu\u010daj raspada zajedni\u010dke dr\u017eave. To da je Arbitra\u017ena Komisija presudila protiv Srbije u sve tri ta\u010dke je bilo prema Glaurdicovim rije\u010dima \u00b4u\u017easno iznena\u0111enje za Milo\u0161evi\u0107a i mnoge u me\u0111unarodnoj zajednici\u00b4 (str. 260), sude\u0107i da je Badinter bio bliski saradnik Predsjednika Mitteranda, \u010dija naklonost je bila prema Srbiji. Presuda Badinterove komisije je odbacila i Carringona i Francuskog Ministra za Inostrane Poslove Roland Dumasa, i poplo\u010dala put me\u0111unarodnom priznanju Hrvatske i Slovenije, ali nije zna\u010dajno promijenila politiku zapada.<\/p>\n
Glaurdicov osvrt se zavr\u0161ava sa izbijanjem rata u BiH, koji kako iznosi, treba da se gleda kao logi\u010dna kulminacija politike. Neuspjeh stranih ministara Evropske Zajednice da priznaju nezavisnost BiH u Januaru 1992. zajedno sa Hrvatskom i Slovenijom je po Glaurdicovim rije\u010dima \u00b4odluka sa naj\u0161tetnijim dugoro\u010dnim posljedicama od kojih su sve bile predvidljive… Evropska Zajednica je propustila veliku \u0161ansu da sprije\u010di rat koji \u0107e uskoro baciti sjenu na onaj u Hrvatskoj kada se uporedi s njim. Od svih gre\u0161aka koje je Evropska Zajednica napravila sa obzirom na priznavanje Jugoslavenskih Republika, ova je bila vjerovatno najtragi\u010dnija.\u00b4 (str. 281-282) Priznavanje BiH u ovo vrijeme bi poremetilo planove Milo\u0161evi\u0107a i Karad\u017ei\u0107a za uni\u0161tenje te republike; umjesto toga, dali su im sve naznake da \u0107e zapad u\u010destvovati u njima. <\/p>\n
Tako 21 \u2013 22 Februara 1992., Bosanskim politi\u010darima je predstavljen prvi nacrt plana Jose Cutileira iz Evropske Zajednice za podjelu BiH na tri dijela na slabo povezane Hrvatkse, Srpske i muslimanske entitete. Po\u0161to je plan, zasnovan na etni\u010dkim manjinama u BH op\u0161tinama, nudio bosanskim Srbima \u2013 nacionalistima \u02ddsamo\u02dd 43,8% BH teritorije umjesto 66% koji su tra\u017eili, njihovo vije\u0107e ga je jednoglasno odbilo 11 Marta, Evropska Zajednica je napustila univerzalne standarde da bi udovoljila Srpskoj beskupuloznosti, i Cutileiro je modifikovao plan da bi tri konstituivna BH entiteta \u00b4bila bazirana na nacionalnom principu i da bi uzimala u obzir ekonomske, geografske i druge kriterije\u00b4 (Glaurdic str. 294), na taj na\u010din otvoriv\u0161i put Srpskom entitetu sa ve\u0107im dijelom BH teritorije nego je to demografska osnova opravdavala. <\/p>\n
Napokon, Bosanski Predsjednik Alija Izetbegovi\u0107 je odbio plan. Ali kao Glaurdic pi\u0161e, \u00b4\u0161teta koju je Cutileirov plan uradio Bosni ne mo\u017ee biti zanemarena. Prihvatanjem etni\u010dkog principa za reorganizaciju republike, Cutileiro je u biti priznao platforme SDSa (Srpske Demokratske Stranke na \u010delu sa Karad\u017ei\u0107em) i Bobanovo krilo HDZa (Hrvatske Demokratske Zajednice) i otvorila Pandorinu kutiju etni\u010dkih podjela koje more BIH sve do danas. Cutileirova namjera je bila o\u010dito da natjera BH Srbe i njihovog Beogradskog sponzora da ne upotrijebe njihovu te\u0161ku ratnu ma\u0161ineriju. Kako god, umjesto smanjivanja tenzija i davanja dozvole trima strankama da nastave pregovarati, plan im je dao \u02dddokument za etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje\u02dd\u00b4(str. 290).<\/p>\n
Pod ovim okolnostima, zaka\u0161njelo priznavanje zapada nezavisnosti BiH u Aprilu 1992. prirodno, nije uzeto zaozbiljno od strane Srpskih vo\u0111a; Milo\u0161evi\u0107 ga je prili\u010dno duhovito uporedio sa Rimskim carem Kaligulom koji je proglasio svog konja za senatora. (Glaurdic str. 298)<\/p>\n
Moja najve\u0107a \u017ealost je \u0161to Glaurdic nije u potpunosti primjenio logiku njegove ikonoklasti\u010dne analize na dimenziju Hrvatske u Jugoslovenskoj tragetiji. On oprezno i ta\u010dno nagla\u0161ava njegove dvosmislene izjave o hrvatskom re\u017eimu Nazi lutke u II Svjetskom Ratu i njegovom podr\u017eavanju podjele BiH. Ali on ne nagla\u0161ava kako treba nivo do kojeg Tu\u0111manova stalna povla\u010denja od Srpske agresije samoohrabruju istu, kao \u0161to su to u\u010dinila sli\u010dna povla\u010denja zapadnih lidera. Tako, Tu\u0111man se predao nasilju JNA u Januari 1991. i pristao da demobili\u0161e Hrvatske trupe i uhapsi Hrvatske funkcionere uklju\u010denje u podjelu naoura\u017eanja, uklju\u010duju\u0107i i Hrvatskog Minista odbrane Martina Spegelja li\u010dno. Glaurdic diskutuje kako je ovo \u00b4onesposobilo plan (JNA) generala za preuzimanje i odvela Jugoslaviju sa ruba propasti (str. 134), ali bilo bi ta\u010dnije re\u0107i da takvo udovoljavanje Hrvata je samo ohrabrilo dalje Srpske napade, a da je ubijanje Hrvata po\u010delo samo par sedmica kasnije. <\/p>\n
Glaurdic pa\u017eljivo opisuje stavi Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima visa vi Jugoslovenske federacije ali jedan bitan detalj je izostavljen u ovoj knjizi a to je progla\u0161enje novog Ustava Srbije 28. Septembra 1990-te, koji ka\u017ee da \u02ddRepublika Srbija odre\u0111uje i garantuje suverenitet, nezavisnost i teritorijalni integritet Republike Srbije i njenu me\u0111unarodnu poziciju i odnose sa drugim dr\u017eavama i me\u0111unarodnim organizacijama; …\u02dd Drugim rije\u010dima, Srbija je proglasila sebe za suverenu nezavisnu dr\u017eavu prije nego \u0161to su to Hrvatska i BiH u\u010dinile. Ovo je bitno kada se procjenjuje ne samo dvoli\u010dnost Milo\u0161evi\u0107evog re\u017eima \u0161to se ti\u010de \u02ddodvajanja\u02dd, nego domet neuspjeha politike zapada. Milo\u0161evi\u0107 se izdavao za branitelja Jugoslavije dok ju je namjerno uni\u0161tavao. Vo\u0111e zapada su bile obmanute: poku\u0161ali su da sa\u010duvaju jedinstvo Jugoslavije i da udovolje Milo\u0161evi\u0107evoj Srbiji. Kako je Glaurdic brilijantno pokazao, njihovo uporno nastavljanje ove druge politike je osiguralo propast prve. <\/p>\n
Prevod s Engleskog: Maida Krzovi\u0107
\n\u00a9 2012 Maida Krzovi\u0107<\/p>\n
<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Josip Glaurdicov-o \u201eVrijeme Evrope : Zapadne sile i raspad Jugoslavije\u201c je takva studija. \u0160to se ti\u010de uobi\u010dajenih djela o raspadu, postoje samo dva ili tri koja pariraju ovom djelu; nijedno koje je bolje.velika snaga ovog djela le\u017ei u Glaurdic-ovoj pa\u017eljivoj ravnote\u017ei izme\u0111u doma\u0107e i me\u0111unarodne struje o raspadu Jugoslavije; on daje ednako prostora svakoj i povezuje oprezno odnose me\u0111u njima. […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[166],"tags":[],"class_list":["post-1675","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-volume-7-no-3-2012-july","contributor-marko-attila-hoare","volume-7-no-3-2012-july"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1675","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1675"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1675\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":2744,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1675\/revisions\/2744"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1675"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1675"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1675"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}