\u201cMislila sam, samo \u0107u ponijeti moju video kameru i tako \u0107u se ponovo suo\u010diti s Vi\u0161egradom. Ako budem gledala kroz objektiv kamere, Vi\u0161egrad \u0107e biti tek ta mala slika. Ali nije bilo tako jednostavno. Posebno kad sam bila na Mostu Mehmed-pa\u0161e Sokolovi\u0107a. Jednog dana pri\u0161ao mi je mladi\u0107 i obratio mi se. Nismo se razumjeli. Izvinjavala sam se \u0161to snimam, a on mi je zapravo nudio da me slika. Sklonila sam video kameru i izvadila fotoaparat\u2026kao da sam turista. I dok me je on sa ljubaznim osmjehom fotografirao, meni su pred o\u010dima prolazile slike o svemu onome \u0161to sam \u010ditala. Vidjela sam vojnike kako pucaju u ljude, koji nakon toga polu\u017eivi s mosta padaju u Drinu. Vojnike kako i dalje pucaju u njih dok oni padaju.Vidjela sam kako Drina izbacuje njihova mrtva tijela na povr\u0161inu.\u201d<\/p>\n
Glas joj je bio sve ti\u0161i. Plakala je. Zastala je, a zatim nastavila. Nisu joj bila potrebna pitanja. Bilo joj je te\u0161ko, ali istovremeno potrebno da pri\u010da. Prethodnu sedmicu malo je komunicirala. Glumila je australskog turistu u Vi\u0161egradu. A zapravo je glumila samu sebe od prije dvije godine. <\/p>\n
U ljeto 2008. Kym Vercoe, glumica teatra \u201eOne Point Zero\u201c iz Sydneja bila je u radnoj posjeti Beogradu. Slobodan vikend iskoristila je da posjeti Bosnu i Hercegovinu. Beogradski prijatelji preporu\u010dili su joj Vi\u0161egrad. Bio je to grad najbli\u017ei Srbiji, s referencama iz daleke povijesti koje su joj bile poznate. Tog julskog vikenda 2008. Kym je sebe po\u010dastila evropskim putovanjem u Osmansko carstvo. Ponovno je i\u0161\u010ditavala Andri\u0107evu knjigu \u201eNa Drini \u0107uprija\u201c. O 1990tim nije mnogo znala. Naravno, bilo joj je poznato da bio rat, da su ljudi ginuli, ali za Vi\u0161egrad je mislila da je to i prije rata bio grad u kojem su \u017eivjeli samo Srbi. Za nju je na\u0161a bli\u017ea historija bila previ\u0161e komplicirana. Iz povr\u0161nog izvje\u0161tavanja australskih medija shvatila je da su se de\u0161avali \u201estra\u0161ni zlo\u010dini\u201c i \u201eetni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje\u201c. \u201eZnala sam i da su Srbi bili odgovorni za rat i da su po\u010dinili najvi\u0161e zlo\u010dina. U fokusu na\u0161ih medija bili su genocid u Srebrenici i opsada Sarajeva. Ali zbunjivala sam se u bosanskoj geografiji. Ratnu pri\u010du Vi\u0161egrada nisam znala. Mislila sam da tu nije bilo zlo\u010dina\u201c, priznaje. Na blijedom osmjehu, reflektuje se osje\u0107aj krivice, univerzalne krivce zbog neznanja. Poku\u0161ava da objasni, mo\u017eda vi\u0161e da razumije samu sebe iz ljeta 2008.: \u201eLjudi u Vi\u0161egradu bili su ljubazni. U gradu je bilo jo\u0161 dosta ljudi jer je bio pravoslavni praznik, Petrovdan. \u201c <\/p>\n
Besana no\u0107 Endemska, si\u0107u\u0161na vrsti paprati koja raste na izvorima termalnih voda a zove se vilina vlas, za svoje prirodno stani\u0161te izabrala je Vi\u0161egradsku banju. Stabljika viline vlasi duga je dvadesetak centimetara, a njena osnova sli\u010dna je vlasi crne \u017eenske kose. Prije tridesetak godina, na stijenama sedre oko izvora Vi\u0161egradske banje bilo je vi\u0161e stani\u0161ta. Ostalo je samo jedno i to ono koje se nalazi na vodopadu ispod turskog kupatila.<\/p>\n Kym je informacije o hotelu prona\u0161la u turisti\u010dkom vodi\u010du koji je kupila u Beogradu. Iz torbe vadi primjerak vodi\u010da u kojem se ovaj hotel\u2014banjsko odmarali\u0161te visoko preporu\u010duje stranim turistima: \u201eVidite, nigdje se ne spominju zlo\u010dini. Nakon opu\u0161tenog dana u Vi\u0161egradu, iznajmila sam sobu u \u201eVilinoj vlasi\u201c. \u201cKad sam u\u0161la u hotelsku sobu, osjetila sam stra\u0161an nemir. Obuzela me prvo neobja\u0161njiva anksioznost, potom fizi\u010dka iscrpljenost. Ali nisam zaspala cijelu no\u0107. Jedva sam do\u010dekala zoru. Sa prvim autobusom otputovala sam za Beograd. Sje\u0107am se da sam se po izlasku iz hotela odmah osje\u0107ala bolje.\u201c<\/p>\n Kao i svi radoznali turisti, po povratku ku\u0107i \u017eeljela je nadoknaditi praznine u znanju o gradu koji je posjetila, a posebno o hotelu u kojem ju je mu\u010dila nesanica. U google pretra\u017eiva\u010d ukucala je \u201eVilina vlas – Vi\u0161egrad\u201c. Otvaraju\u0107i tekst za tekstom, Kym u ti\u0161ini svoje sobe u Sydneju saznaje da je ne znaju\u0107i provela no\u0107 u biv\u0161em logoru za genocidno silovanje Bo\u0161njakinja. \u201eKad sam to pro\u010ditala, \u010dinilo mi se da do\u017eivljavam neku vrstu nervnog sloma. Sjetila sam se negativne energije koju sam osje\u0107ala dok sam boravila u toj hotelskoj sobi, ali i nekih banalnih stvari. U tom sam se kupatilu kupala, oprala sam ko\u0161ulju, stavila je na balkon da se su\u0161i. Vratila sam se \u010dlancima koje sam \u010ditala. Sa prozora i balkona logora \u201eVilina vlas\u201c, \u017eene Bo\u0161njakinje su\u2014 da bi izbjegle silovanja i mu\u010denja skakale u smrt. Pomislila sam da su neke od njih mo\u017eda sko\u010dile ba\u0161 sa tog balkona. Pomislila sam da su neke silovane u krevetu u kojem sam le\u017eala.\u201c <\/p>\n Nemir o tom u\u017easnom saznanju nije je prolazio. Kym je tada znala da \u0107e se vratiti u Vi\u0161egrad. Da smiri svoju savjest ali i da oda po\u010dast svim \u017eenama koje su ubijene u \u201eVilinoj vlasi\u201c. Svim mu\u0161karcima, \u017eenama i djeci koje su srpski vojnici ubili i bacili sa \u0106uprije na Drini. I svim onim Bo\u0161njacima koji su zapaljeni u svojim ku\u0107ama. Kako je vrijeme prolazilo, osje\u0107ala je sve ve\u0107i poriv da se vrati i da ponovno pogleda u o\u010di srpskim stanovnicima Vi\u0161egrada. Ali po onome \u0161to \u0107e mi ispri\u010dati, kao da je imala \u017eelju da se sa novim saznanjem ogleda i sama u njihovim o\u010dima. <\/p>\n Od 2008-2010. godine, \u010dita brojne knjige o agresiji i genocidu na Bosnu i Hercegovinu. Sada smatra da je terminologija me\u0111unarodnih zvani\u010dnika va\u017ena, \u201ejer da su se zlo\u010dini 1992. definirali pravilno\u2014kao genocid, me\u0111unarodna zajednica bi intervenirala i zlo\u010din u Srebrenici u julu 1995. nikad ne bi ni bio izvr\u0161en\u201c. Njeno iskustvo je autenti\u010dno, a iskrenost jak argument. Kym je umjetnica. Ona to \u0161to je do\u017eivjela \u017eeli dodatno istra\u017eiti i artikulirati u pozori\u0161nu predstavu. Pi\u0161e prijedlog i producenti teatra \u201eOne Point Zero\u201c, odobravaju projekat koji dobija naslov \u201eSedam kilometara sjeveroisto\u010dno: performans o geografiji, turizmu i zlo\u010dinu\u201c.<\/p>\n \u201eOne Point Zero\u201c je teatar \u010diji glumci su istovremeno i istra\u017eiva\u010di dru\u0161tvene i politi\u010dke stvarnosti. Performansi su i politi\u010dki i li\u010dni, a u re\u017eiji koriste inovativne teatarske strategije. Kym Vercoe je u ovom teatru zaposlena od 1996.<\/p>\n Ovaj put prvo dolazi u Sarajevo. Povod na\u0161eg susreta bio je \u010dlanak \u201eVi\u0161egrad pori\u010de stravi\u010dnu pro\u0161lost\u201c koji sam u koautorstvu sa Rachel Irwin napisala za Institute for War and Peace Reporting u decembru 2008., a koji je za Kym bio jedna od referenci sa kojom se susrela tokom njenog dvogodi\u0161njeg istra\u017eivanja. \u010clanak je posve\u0107en odnosu stanovnika Vi\u0161egrada prema ratnoj pro\u0161losti. Zlo\u010dine su poricali svi\u2014osim jednog vi\u0161egradskog Srbina koji nam je pod uvjetom anonimnosti dao veoma potresan intervju o masovnim ubistvima koje je li\u010dno vidio. <\/p>\n Mislila sam da \u0107e Kym Vercoe tra\u017eiti preporuke za neke kontakte u Vi\u0161egradu. <\/p>\n Ali u Vi\u0161egrad se nije \u017eeljela vratiti sa prevodiocem. Niti voditi kompleksne razgovore o poricanju sa vi\u0161egradskim Srbima. Jer to bi naru\u0161ilo autenti\u010dno iskustvo. Htjela je samo posmatrati. I sebe i Vi\u0161egra\u0111ane. Ovaj put, za razliku od 2008., posmatrati sa znanjem o zlo\u010dinima. Vidje\u0107emo se ponovo nakon njenog povratka iz Vi\u0161egrada. <\/p>\n \u201cBila sam veoma sumnji\u010dava prema mu\u0161karcima koje sam sretala. Kad bi mi se u prolazu susreo pogled sa nekim od njih, pitala sam se\u2026kakva je njegova ratna pri\u010da? Da li je ba\u0161 taj mu\u0161karac kojeg gledam bio jedan od onih koji je ubijao? Da li je on taj koji je mo\u017eda zapalio ku\u0107u sa \u017eivim ljudima na Bikavcu ili Pionirskoj ulici? Sa svim informacijama koje sam imala mogla sam vizualizirati taj u\u017eas iz ljeta 1992. I kad god nisam mogla da se oslobodim tih misli, sjetila bih se vi\u0161egradskog Srbina kojeg ste ti i Rachel intervjuirale. Jednog od onih rijetkih koji je tokom rata pomogao svojim kom\u0161ijama. Koji je sada spreman da prizna zlo\u010dine i da govori o tome kako je ve\u0107ina Srba u Vi\u0161egradu na razli\u010dite na\u010dine bila involvirana u genocid po\u010dinjen nad Bo\u0161njacima. I to mi je pomagalo da se korigiram. Trudila sam se da o svakom \u010dovjeku kojeg sretnem ne mislim kao o zlo\u010dincu. Pomislila bih da svaki \u010dovjek u kojeg gledam ba\u0161 tog trenutka mo\u017ee biti ba\u0161 taj\u2026taj iz va\u0161e pri\u010de koji se razlikuje od ve\u0107ine.\u201d<\/p>\n Ali priznaje da se ovog ljeta u Vi\u0161egradu suo\u010davala sa stranama svoje li\u010dnosti koje joj se nisu svi\u0111ale. Bilo joj je te\u0161ko da ljude posmatra bez predrasuda. Nakon svega \u0161to je pro\u010ditala, I s obzirom na odnos sada\u0161njih stanovnika Vi\u0161egrada prema ratnoj pro\u0161losti, \u010dini mi se da je bila previ\u0161e zahtjevna prema samoj sebi. <\/p>\n Ratni zlo\u010dinci Milan Luki\u0107 je osu\u0111en na do\u017eivotnu, a Sredoje Luki\u0107 na kaznu zatvora od 30 godina za zlo\u010dine po\u010dinjene u Vi\u0161egradu. Presudom ICTY je utvr\u0111eno da je, pored brojnih drugih zlo\u010dina, Milan Luki\u0107 ubio oko 70 \u017eena, djece i starijih mu\u0161karaca u ku\u0107i u Pionirskoj ulici tako \u0161to ih je zabarikadirao u jednoj prostoriji, zapalio ku\u0107u i pucao iz automatskog oru\u017eja na one koji su poku\u0161ali da pobjegnu. U ku\u0107i na Bikavcu, Luki\u0107 je zatvorio 70 Bo\u0161njaka svih dobi, nakon \u010dega je zabarikadirao sve izlaze iz ku\u0107e, a u ku\u0107u ubacio nekoliko eksplozivnih naprava.<\/p>\n Presudom je utvr\u0111eno i da je Luki\u0107eva komanda bila u banji Vilina Vlas, ali ha\u0161ko tu\u017eila\u0161tvo je propustilo da zlo\u010din silovanja stavi u njegovu optu\u017enicu. Opravdanja koja su kasnije do\u0161la bila su nejasna i neutemeljena. Jer silovanja u Vilinoj vlasi pre\u017eivjelo je nekoliko \u017eena, koje su bile spremne da svjedo\u010de. Neke od njih dale su intervju za posebno izdanje BIRN-a, \u201cNiko ne \u010duje vapaj \u017ertava iz Vi\u0161egrada\u201d. Jednoj od njih Milan Luki\u0107 je pred njenim o\u010dima zaklao \u0161esnaestogodi\u0161njeg sina. Potom ju je odveo u \u201cVilinu vlas\u201d. \u201cNe znam vi\u0161e koliko su me puta silovali.\u201d, izjavila je za BIRN. Sje\u0107a se da je u \u201chotelu bilo mnogo \u017eena i \u201cda je svuda bila krv\u201d, kao i da su \u201csve sobe u hotelu bile zaklju\u010dane. Svakog dana su nam bacali komadi\u0107e hljeba koje smo morale hvatati zubima, jer su nam ruke bile vezane. Odvezivali su nas samo kad bi htjeli da nas siluju.\u201d<\/p>\n Nakon presude zlo\u010dincima Luki\u0107, Amnesty International je pozvao Tu\u017eila\u0161tvo BiH da otvori istragu u vezi sa silovanjima koja su, prema izjavama svjedoka, dvojica ro\u0111aka po\u010dinila u Vi\u0161egradu. <\/p>\n Pravosna\u017enom presudom od 12. januara 2009., \u017deljko Lelek, pripadnik MUP-a Republike Srpske, osu\u0111en na 16 godina zatvora za zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti po\u010dinjene nad civilima u Vi\u0161egradu. Jedna od ta\u010dki njegove optu\u017enice odnosila se na silovanje. Sudsko vije\u0107e je prihvatilo svjedo\u010denje svjedokinje M.H. koju je zlo\u010dinac Lelek silovao u hotelu \u201cVilina vlas\u201d. Svjedo\u010dila je i o prisutnim \u017eenama Bo\u0161njakinjama koje su bile izlo\u017eene istim torturama. Svjedokinje M.H. i svjedokinja D. bile su prisutne kada je Lelek silovao Jasminu Ahmetspahi\u0107. Prema Lelekovoj presudi: \u201cI svjedok odbrane Mitrovi\u0107 Petar potvr\u0111uje ove navode, kada ka\u017ee da je zajedno sa optu\u017eenim i\u0161ao do banje gdje su saznali da su njihovi kom\u0161ije Bo\u0161njaci ubijani a da je Jasmina Ahmetspahi\u0107 isko\u010dila kroz prozor. Ovaj svjedok je svojim svjedo\u010denjem upravo povezao optu\u017eenog sa vremenom I mjestom krivi\u010dnopravnih radnji iz ove ta\u010dke optu\u017enice.\u201d <\/p>\n Kym poku\u0161ava da ne generalizira i da vi\u0161egradske Srbe ne posmatra kroz prizmu kolektivne odgovornosti. <\/p>\n \u201cMe\u0111utim, to je te\u0161ko, jer ta zabava koja je organizirana za Vasiljevi\u0107a jasno potvr\u0111uje da ve\u0107ina vi\u0161egradskih Srba i dalje podr\u017eava one koji su \u010dinili zlo\u010dine nad Bo\u0161njacima. Zlo\u010dini koji su izvr\u0161eni tokom rata bili su toliko javni, da je nemogu\u0107e da ijedna osoba u Vi\u0161egradu nije znala za to. Ali, eto, mogli smo recimo za neke od njih re\u0107i da tokom rata nisu smjeli protestovati zbog straha. Ali za\u0161to ne protestuju sad?\u201d I ne samo da ne protestuju ve\u0107 se i protive komemoracijama. <\/p>\n Pro\u010ditala je i o incidentima sa komemoracije koju su 25.maja 2008., za \u017ertve ubijene u Vi\u0161egradu, organizirali \u201cUdru\u017eenje \u017eena \u017ertava rata, \u201cVi\u0161egrad \u201892\u201d, \u201c\u017dene u crnom\u201d i druge nevladine organizacije. Sa Mosta Mehmed-pa\u0161e Sokolovi\u0107a porodice \u017ertava i aktivisti nevladinih organizacija bacili su 3000 cvjetova u Drinu. I dok je 3000 cvjetova plovilo Drinom, Srbi iz susjedne kafane glasno su pustili pjesmu \u201cDrina, krvava Drina\u201d. A potom su zaveslali \u010damcima i pokupili cvjetove da bi ih kasnije prodali. <\/p>\n \u201cNaravno da znam da svi sada\u0161nji stanovnici Vi\u0161egrada nisu bili tu kad su zlo\u010dini izvr\u0161eni. Neki su izbjeglice i iz drugih dijelova Bosne i Hercegovine do\u0161li su nakon rata. Vidim da televizijske stanice, radio i novine redovno izvje\u0161tavaju o su\u0111enjima, presudama\u2026iskopanim grobnicama. Nemogu\u0107e je da ti ljudi, nakon toliko vijesti i dalje \u017eive u neznanju\u201d. <\/p>\n U Vi\u0161egradu je ovog ljeta Kym provela pet dana\u2014sama. Dru\u0161tvo joj je pravila video kamera. Sa vrlo malo rije\u010di koje je nau\u010dila iz bosansko-egleskog rije\u010dnika, a koji su poslu\u017eili za rijetke povr\u0161ne komunikacije, shvatila je ipak puno: pridjev bosanski nije nikako uputno koristiti\u2014kad bi u kafani tra\u017eila bosansku kafu, ispravljali bi je \u2013 \u2018to je doma\u0107a, ne bosanska kafa\u2019; grad je veoma izoliran i stanovnici su sumnji\u010davi prema strancima \u2013 da bi se osje\u0107ala sigurno morala je ulo\u017eiti mnogo osmjeha i \u010desto ponavljati \u2018ja sam turista iz Australije\u2019; Vi\u0161egra\u0111ani \u017eive negiraju\u0107i zlo\u010dine i ne \u017eele da se sje\u0107aju 1990tih, ali nakon \u0161to se malo opuste sa \u2018australskim turistom\u2019 odmah spominju Turke, Ivu Andri\u0107a i \u201cNa Drini \u0107upriju\u201d.<\/p>\n To \u0161to se zlo\u010dini ne spominju, ne zna\u010di da spomenika nema. \u201c\u0160etala sam kroz ostatke biv\u0161ih bo\u0161nja\u010dkih mahala. Jedan dan sam posmatrala ono \u0161to je ostalo od zapaljene ku\u0107e i \u017eenu u susjedstvu kako \u010disti dvori\u0161te. Mu\u0161karac pored nje \u2013 koji je mogao biti njen mu\u017e, o\u0161trio je sjekiru. Gledala sam u spaljenu ku\u0107u pored njih i pitala se da li je oni uop\u0107e vide? Kad ve\u0107 ignoriraju stvarnost, za\u0161to nisu skroz sru\u0161ili te ku\u0107e\u2014jer to su spomenici onome \u0161to je ura\u0111eno ljudima koji su tu \u017eivjeli. A onda mi se nametnula misao da Srbi te ku\u0107e mo\u017eda i ne vide. Izme\u0111u njih i tih ku\u0107a kao da postoji crna zavjesa. Jer da ne postoji\u2014kako bi mogli \u017eivjeti, obavljati svakodnevne aktivnosti a ignorirati to \u0161to se desilo stanovnicima tih ku\u0107a?\u201d<\/p>\n 200 cvjetova U prvi mah, atmosferu i energiju u toj sobi nije mogla podnijeti. Nije se mogla natjerati da bilo \u0161ta dotakne. Oti\u0161la je u \u0161etnju. Potra\u017eila je crkvu. Nije je na\u0161la i vratila se u hotelsku sobu. \u201cSpustila sam se na krevet i zaspala. Sjetila sam poslije da mi se to de\u0161avalo kad sam bila dijete. Zna\u0161, kad dijete ne mo\u017ee da podnese psihi\u010dki pritisak, nekad jednostavno zaspi. Ne znam koliko sam spavala, ali kad sam se probudila prvo \u0161to sam vidjela na zidu pored sebe bile su recke. Olovkom iscrtane recke. Ne sje\u0107am se koliko ih je bilo. Pomislila sam da je mo\u017eda jedan od silovatelja iz srpske vojske povla\u010dio te linije iznad kreveta za svaku \u017eenu koju je silovao. Mo\u017eda je to bilo za svaku koju je ubio?\u201d <\/p>\n Ta misao ju je osvijestila. Jer pored li\u010dne strane njenog putovanja, Kym je preuzela i profesionalnu obavezu da napravi video material za predstavu, koja \u0107e budu\u0107im gledaocima u Australiji prenijeti poruku: o moralnoj odgovornost da kao gra\u0111ani svijeta znamo o zlo\u010dinima koji se \u010dine samo zato \u0161to su \u201cdrugi\u201d muslimani ili neke druge vjeroispovjesti; samo zato \u0161to imaju drugu boju ko\u017ee; ili zato \u0161to stoje na putu ekonomske eksploatacije resursa. <\/p>\n \u201cI uradila sam to. U jednoj nadrealnoj, na momenat mi se \u010dinilo glupoj i nategnutoj atmosferi, napravila sam taj video material. Izbrojala sam 200 cvjetova za 200 ubijenih \u017eena. Zbog specifi\u010dne prirode zlo\u010dina i za\u0161tite identita \u017ertava nisam mogla da do\u0111em do njihovih imena. Ali sam zato htjela da izbrojim svaki cvijet. Da se svake od njih pojedina\u010dno sjetim.\u201d<\/p>\n Sjedile smo u \u201cBe\u010dkoj kafani\u201d sarajevskog hotela \u201cEvropa\u201d. Upalila je video kameru i na malom playeru vidjela sam je kako sjedi u hotelskoj sobi u \u201cVilinoj vlasi\u201d i prebire po buketu \u017eutog poljskog cvije\u0107a. Dok sam pregledavala snimak, Kym me je posmatrala. \u201cIzgleda li ovo besmisleno?\u201d, pitala me. Njene krupne o\u010di bile su pune suza. <\/p>\n Bilo je neobi\u010dno. I mnogo vi\u0161e od tuge . Imalo je jasan i dubok smisao. Dublji od Drine. Nekoliko sati tog ljetnog dana 2010. jedna soba u Vilinoj vlasi bila je neka vrsta spomenika. Mjesto na kojem je obavljena tiha komemoracija za sve silovane i ubijene \u017eene. Za sve one koje zbog propusta ICTY nisu spomenute u optu\u017enici i presudi Milana i Sredoja Luki\u0107a.<\/p>\n \u00a9 2012 Edina Be\u0107irevi\u0107<\/p>\n Objavljeno kao \u201cCommemorating Rape Victims\u201d u \u010dasopisu Descant<\/em>, mart\/o\u017eujak 2012 i Dani<\/em>, Sarajevo, avgust 2010. <\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":" \u201cMislila sam, samo \u0107u ponijeti moju video kameru i tako \u0107u se ponovo suo\u010diti s Vi\u0161egradom. Ako budem gledala kroz objektiv kamere, Vi\u0161egrad \u0107e biti tek ta mala slika. Ali nije bilo tako jednostavno. Posebno kad sam bila na Mostu Mehmed-pa\u0161e Sokolovi\u0107a. Jednog dana pri\u0161ao mi je mladi\u0107 i obratio mi se. Nismo se razumjeli. Izvinjavala sam se \u0161to snimam, […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[164],"tags":[],"class_list":["post-1451","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-v7n2","contributor-edina-becirevic","v7n2"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1451","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1451"}],"version-history":[{"count":22,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1451\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1851,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1451\/revisions\/1851"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1451"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1451"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1451"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
\n<\/strong>
\nKym ka\u017ee kako voli putovati sama. Njen kosmopolitski duh prati energetska otvorenost prema nepoznatim predjelima i ljudima. \u010cini se da je upravo zbog toga posebno zapamtila no\u0107 koju je u julu 2008. provela u hotelu \u201eVilina vlas\u201c.<\/p>\n
\n<\/strong>
\nNa pola puta izme\u0111u Sarajeva i Vi\u0161egrada, 12. marta 2010. kolona automobila sa\u010dekala je Mitra Vasiljevi\u0107a, ratnog zlo\u010dinca. Te no\u0107i, uz U\u017ei\u010dke truba\u010de, \u201cdesilo\u201d se narodno veselje – za zlo\u010dinca koji je 2004. pravosna\u017eno osu\u0111en na 15 godina zatvorske kazne za zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti i kr\u0161enje zakona i obi\u010daja ratovanja po\u010dinjene na teritoriji Vi\u0161egrada tokom 1992. Iz zatvora je pu\u0161ten nakon dvije tre\u0107ine odslu\u017eene kazne. Na web stranici Ha\u0161kog tribunala, Kym je pro\u010ditala da je Mitar Vasiljevi\u0107 zajedno sa Milanom Luki\u0107em u\u010destvovao u ubistvu petorice Bo\u0161njaka. Nakon \u0161to je sedmoricu zato\u010denika dr\u017eao u hotelu \u201cVilina vlas\u201d, dr\u017ee\u0107i ih na ni\u0161anu, Vasiljevi\u0107 ih je doveo na obalu rijeke Drine. Naredio im je da se postroje, \u201czatim je na sve njih otvorena vatra i petorica su ubijena.\u201d (ICTY presuda Mitra Vasiljevi\u0107a) Dvojica Bo\u0161njaka su pre\u017eivjela, le\u017ee\u0107i u vodi, pretvaraju\u0107i se da su mrtvi. Na svom su\u0111enju Vasiljevi\u0107 je i sam svjedo\u010dio. U novembru 2001. ha\u0161kim sudijama je rekao da je \u010duo kako je Milan Luki\u0107 silovao, ubio i oplja\u010dkao mnoge od svojih \u017ertava. Prema Vasiljevi\u0107evom priznanju, poslije napada srpske vojske na selo Musi\u0107i, Luki\u0107 je odveo i silovao nekoliko djevojaka.<\/p>\n
\n<\/strong>
\nPosljednji dan svog boravka, Kym je uzela taksi do hotela \u201cVilina Vlas\u201d. Iznajmila je sobu i da ne bi morala ostavljati paso\u0161 na recepciji, unaprijed je platila. Na krevet je spustila buket poljskog cvije\u0107a. Imala je namjeru da sebe snimi video kamerom dok broji cvije\u0107e i rasipa ga po sobi\u2014\u0161to bi bila li\u010dna komemoracija \u017eenama koje su tu silovane i ubijene\u2014200 cvjetova za 200 silovanih i ubijenih \u017eena.<\/p>\n