{"id":1391,"date":"2012-03-07T01:10:37","date_gmt":"2012-03-07T00:10:37","guid":{"rendered":"http:\/\/www.spiritofbosnia.org\/?p=1391"},"modified":"2012-07-15T15:35:03","modified_gmt":"2012-07-15T13:35:03","slug":"two-victorian-ladies-in-bosnia-1862-1875-g-m-mackenzie-and-a-p-irby","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/v7n2\/two-victorian-ladies-in-bosnia-1862-1875-g-m-mackenzie-and-a-p-irby\/","title":{"rendered":"Dvije viktorijanke u Bosni,1862-1875: G.M. MacKenzie and A.P. Irby"},"content":{"rendered":"

Njego\u0161 je jednom prilikom ispri\u010dao nekoj grupi engleskih oficira kako su ga 1843. godine posjetila dva engleska putnika, jedan mu\u0161karac i jedna \u017eena. Putnici su stigli na Cetinje nakon napornog penjanja kroz ratom zahva\u0107enu zemlju da vide crnogorskog vladiku i vladara. Na Njego\u0161evo pitanje \u0161ta ju je nagnalo na tako tegoban i opasan put, \u017eena je odgovorila: “Radoznalost . . . ja sam Engleskinja”. 28<\/sup><\/a> Kako ne znamo sve pojedinosti o ovoj posjeti, niti ko su bili putnici, te\u0161ko je ocijeniti da li je ovdje rije\u010d o karakteriti\u010dnom engleskom izra\u017eavanju “izme\u0111u redova” ili ne. <\/p>\n

Radoznalost (a i neke druge osobine) krasila je i druge dvije Engleskinje jednu generaciju kasnije–Georginu Muir Mackenzie i Adelinu Paulinu Irby–kad su se otiskivale na putovanje po Balkanu koje je uklju\u010divalo i Bosnu i Hercegovinu. Te dvijie viktorijanske gospo\u0111ice bile su dobro obrazovane, imale su dobre veze i bile su financijski obezbije\u0111ene. Georgina Muir Mackenzie je ro\u0111ena u porodici \u0161kotskog baroneta 1833. godine. Ova inteligentna, smjela i poduzetna \u017eena rano je po\u010dela da putuje, najprije po Engleskoj a zatim i po Evropi. Paulina Irby je ro\u0111ena u Engleskoj 1831. godine kao k\u0107erka kontraadmirala. Nakon o\u010deve smrti uglavnom je \u017eivjela kod sestre u Londonu i drugdje na jugu Engleske. U mladosti su je po\u010deli zanimati strani jezici, da bi je ne\u0161to kasnije privuklo pitanje obrazovanja \u017eena, koje \u0107e joj postati glavno \u017eivotno zanimanje. I ona je po\u010dela da putuje po Kontinentu, i nakon \u0161to je upoznala Georginu, postale su bliske prijateljice i pasionirani putnici. Ju\u017enoslovenske zemlje su ove Engleskinje prvi put posjetile po\u010detkom \u0161ezdesetih godina 19. vijeka.<\/p>\n

Balkansko iskustvo ovih \u017eena opisano je u nekoliko tekstova objavljenih izme\u0111u 1861. i 1877. godine. Zanimljivo je, me\u0111utim, da Bosna, koja \u0107e zauzeti sredi\u0161nje mjesto u \u017eivotu Miss Irbyjeve, nije \u0161ire opisana u djelima iz \u0161ezdesetih godina. Tek u drugom izdanju njihove knjige Putovanja po slovenskim zemljama Turske u Evropi (Travels in the Slavonic Provinces of Turkey-in-Europe<\/em>), objavljene 1877. godine, kada je G, Mackenzie ve\u0107 bila mrtva (umrla je 1874), Bosna dobija vi\u0161e mjesta.<\/p>\n

Prvo izdanje ove knjige, koje se pojavilo 1866. godine, uglavnom opisuje jedno od njihovih putovanja, ono iz 1863, kada su dvije \u017eene putovale kroz Gr\u010dku, Makedoniju, Kosovo, sjevernu Albaniju i Crnu Goru. No, u ovom izdanju se mo\u017ee na\u0107i i sporadi\u010dan pomen Bosne i Hercegovine i putovanja od Beograda do Dubrovnika preko Sarajeva i Mostara koje su Engleskinje poduzele ne\u0161to ranije, 1862. godine. Isto tako, o Bosni i Hercegovini ima pone\u0161to i u njihovoj ranijoj knjizi o Balkanu–u Bilje\u0161kama o ju\u017enoslovenskim pokrajinama Austrije i Turske u Evropi (Notes on the Slavonic Countries in Austria and Turkey in Europe<\/em>). Ta knji\u017eica, objavljena anonimno 1865, sadr\u017ei materijal koji je Georgina Mackenzie izlo\u017eila na predavanju u Bathu godinu dana ranije. Prire\u0111iva\u010d knjige i pisac predgovora bio je Humphry Sandwith, ljekar koji je poznavao Balkan i Tursku i koji je sna\u017eno podr\u017eavao stvar slovenskih naroda. Georgina i Paulina nisu htjele da stave svoja imena na knjigu iz o\u010diglednih razloga–one su bile \u017eene, uz to i mlade, i mislile su da se njihovo poznavanje regiona ne mo\u017ee mjeriti s onim koje posjeduju mu\u0161karci. Stoga nije \u010dudo \u0161to na po\u010detku knjige “mole one koje bi mogla zanimati ova tema da prime k znanju ove bilje\u0161ke.” 29<\/sup><\/a> Prva putopisna knjiga ovih mladih \u017eena, Preko Karpata (Across the Carpathians, 1862<\/em>), tako\u0111e je objavljena anonimno (ispostavlja se da je neimenovani autor \u017eena, koja ka\u017ee da putuje sa svojom tetkom). U sli\u010dnom stilu, Georginin i Paulinin \u010dlanak o Crnoj Gori koji se pojavio u zbirci Putnici i zapisi s putovanja 1861. godine (Vacation Tourists and Notes of Travels in 1861, 1862<\/em>) potpisan je zagonetnim inicijalima “I. M”. Autorica je i tom prilikom putovala u pratnji svoje “tetke”. <\/p>\n

Ovo autorsko samoizbrisivanje prestaje s njihovim Putovanja po slovenskim zemljama Turske u Evropi<\/em>, knjizi na \u010dijoj se naslovnoj strani pojavljuje Georginino i Paulinino puno ime i prezime. No viktorijanska \u017eenska smjernost u intelektualnim stvarima dolazi do izra\u017eaja u “Uvodu” knjige, bez obzira na to \u0161to za takvu smjernost nije bilo stvarnog razloga. Niti je puka slu\u010dajnost \u0161to je Paulina Irby zamolila \u010dovjeka poput W. E. Gladstonea, predsjednika britanske vlade u nekoliko navrata izme\u0111u 1868. i 1894, da napi\u0161e predgovor za izdanje knjige iz 1877. godine. I kao \u0161to je ona \u017eeljela da dobije pe\u010dat mu\u0161kog odobravanja njene i Georginine politi\u010dke ocjene, tako je o Gleadstone sa svoje strane nastojao da naglasi zna\u010daj njihovog karakteristi\u010dno \u017eenskog opisa slovenskih dijelova Turske. Pohvaliv\u0161i njihovu izuzetnu obavije\u0161tenost (“nijedan diplomata, nijedan konzul, nijedan putnik nije dao takav doprinos na\u0161em poznavanju ove va\u017ene stvari” 30<\/sup><\/a>), Gladstone isti\u010de, s tipi\u010dnim patosom viktorijanskog doba, njihovo ta\u010dno i dirljivo opisivanje hri\u0161\u0107anki na Balkanu, “\u017eivota u kojem su \u017eene i k\u0107eri, nesumnjivi izvori najsla\u0111e utjehe, stalno izlo\u017eene najve\u0107oj strepnji.” 31<\/sup><\/a> <\/p>\n

Ovu objektivnost u slikanju srpskih i drugih ju\u017enoslovenskih \u017eena sa zahvalno\u0161\u0107u uo\u010dava i \u010cedomilj Mijatovi\u0107, prevodilac Putovanja<\/em>, koja su u Beogradu iza\u0161la samo dvije godine nakon engleskog originala. Za razliku od ve\u0107ine ranijih putnika, koji su opisivali samo “mu\u0161ku polovinu [ju\u017enoslovenskog] dru\u0161tva”, gospo\u0111ice Mackenzie i Irby predo\u010davaju vjernu sliku “\u017eenske polovine” tog dru\u0161tva, sliku oboga\u0107enu “\u017eenskim pogledom na stvari”. 32<\/sup><\/a> <\/p>\n

“\u017denski pogled” viktorijanskih gospo\u0111ica boji, prorodno, njihovo cjelokupno djelo, kao \u0161to obilje\u017eava i njihove neposredne dodire s ju\u017enoslovenskim narodima i turskim zvani\u010dnicima dok su se bavile tako “mu\u017eevnim” poslom kao \u0161to je putovanje po Balkanu sredinom 19. stolje\u0107a, kada su ceste bile prava rijetkost i gdje se \u010desto, posebno u Bosni, putovalo uglavnom na konju ili pje\u0161ke. Koliko god je Georgina (glavni autor Putovanja<\/em>), primje\u0107uje Dorothy Anderson,<\/p>\n

pi\u0161u\u0107i njihovu sagu, umanjivala o\u010diglednu izvjesnost njihovog pola, potpuno je \tjasno da je \u010dinjenica da su njih dvije \u017eene znatno uticala na tok njihovog puta i da \tsu one u\u017eivale u svom posebnom polo\u017eaju. Otvoreno govore\u0107i, dvjema Engleskinjama je putovanje po divljim predjelima Turske pru\u017ealo mnogo vi\u0161e uzbu\u0111enja i zadovoljstva od \u017eivota kod ku\u0107e, u Engleskoj, od posjete kakvom \tbanjskom lje\u010dili\u0161tu u Njema\u010dkoj ili pak obilaska spomenika u Italiji. Na takvom putovanju one su mogle biti nezavisnije i mogle su ne\u0161to da ostvare. Tu su stekle ugled, \u010dak i izvjesnu slavu. Uspje\u0161no su se nosile s opasnostima i te\u0161ko\u0107ama svih vrsta i u\u017eivale su u njihovom savladavanju.” 33<\/sup><\/a><\/p><\/blockquote>\n

Georgina i Paulina su \u0161ezdesetih godina, i Paulina i njena nova prijateljica Priscilla Johnston u narednoj deceniji, bile u isti mah i imunije i ranjivije kao \u017eene putnici na Balkanu nego mu\u0161karci. Bile su dobro pripremljene za putovanje i nosile su sa sobom mno\u0161tvo stvari, uklju\u010duju\u0107i i tipi\u010dno \u017eenski luksuznu opremu poput pocin\u010dane kade, koja se istovremeno mogla koristiti i kao sto. Bile su snabdjevene klju\u010dnim turskim paso\u0161ima kao \u0161to su bujruntija u firman, te raznim pismima-preporukama za hri\u0161\u0107anske porodice u mjestima u koja su putovale, tako da su mogle uvijek ra\u010dunati na najbolji raspolo\u017eivi smje\u0161taj. No, morale su i provoditi sate u sedlu, izlo\u017eene svakom vremenu, a \u010desto su morale da spavaju u hanovima, koji se ponekad nisu mnogo razlikovali od \u0161tala. Sa sobom su nosile vlastitu posteljinu i po pravilu su zahtijevale da se iz soba u kojima su odsjedale prethodno iznesu jastuci, \u0107ilimi i druge prostirke. Katkad, u izuzetno lo\u0161im higijenskim uslovima, znale su razapeti i \u0161ator u hanu. Pored toga, oru\u017eana pratnja koja im je dodjeljivana nije uvijek bila sasvim pouzdana.<\/p>\n

Dok Bilje\u0161ke o ju\u017enoslovenskim pokrajinama Austrije i Turske u Evropi <\/em>posve\u0107uju samo nekoliko stranica Bosni i Hercegovini (tu se, recimo, pominje jedan beg koji uporno tvrdi da svi Ju\u017eni Sloveni govore “bosanskim jezikom” 34<\/sup><\/a> ), \u0161turo opisuju ceste i daju kratko obavje\u017etenje o Sarajevu i Mostaru, i dok u prvom izdanju Putovanja<\/em> ove pokrajine \u010dine tek dio op\u0161tih razmatranja o balkanskoj istoriji, grografiji i politici, dotle izdanje ovog djela iz 1877. godine uklju\u010duje \u017eivo Pauilinino svjedo\u010denje o njenim i Priscillinim do\u017eivljajima u toku putovanja od austrijske granice do Sarajeva i natrag kao i o politi\u010dkim prilikama nakon izbijanja hri\u0161\u0107anskog ustanka 1875. godine.<\/p>\n

Paulina Irby, pisac ovih dodatnih poglavlja o Bosni, izra\u017eava na po\u010detku svoj stav prema turskoj vladavini zemljom \u010diji je stanovnik ve\u0107 postala. (Njena \u0161kola za srpske djevoj\u010dice u Sarajevu osnovana je 1869. godine). Zemlja je, pi\u0161e ona, u\u017easno siroma\u0161na nakon stolje\u0107a strane vladavine, a turski jaram te\u0161ko pada hri\u0161\u0107anskom \u017eivlju. Muslimansko stnovni\u0161tvo, iako mrzi Osmanlije, prezire tla\u010di i iskori\u0161tava raju. No, muslimanski gospodari zemlje, ti “proizvodi veze izme\u0111u feudalizma i islama” 35<\/sup><\/a> , koji su neko\u0107 bili mo\u0107ni \u010duvari zapadnih granica Turske, sada su postali jedna trula, pokvarena i fanati\u010dna klasa. “Bosanski beg par excellence . . . je okovano \u010dudovi\u0161te izva\u0111enih zuba i podsje\u010denih kand\u017ei”. 36<\/sup><\/a> U gotovo anarhi\u010dnoj politi\u010dkoj situaciji stvorenoj bosanskohercegova\u010dkim ustankom, s uskovitlanim strastima raznih vrsta, polo\u017eaj hri\u0161\u0107anskog selja\u0161tva nesigurniji je nego ikad. S raznih strana dopiru vijesti o nasilju i ubistvima; hri\u0161\u0107ani su \u010desto \u017ertve muslimanske osvetoljubivosti. Takve su bile prilike u Bosni kojima su Paulina i Priscilla bile svjedokom ili o kojima su slu\u0161ale nakon dolaska u Brod na jednom parobrodu na Savi avgusta 1875. godine. Paulina nije skrivala svoju naklonost prema hri\u0161\u0107anima, posebno prema Srbima, u \u010dijoj vjekovnoj patnji pod Turcima je vidjela tragi\u010dnost nacionalne sudbine tog naroda; no ta sudbina, vjerovala je, sada bi mogla da se izmijeni nabolje. U godinama koje \u0107e slijediti ona je u\u010dinila sve da pomogne srpskom narodu u Bosnia i nastojala je da se s njim poistovijeti.<\/p>\n

Ispostavilo se da je putovanje po Bosni u takvim nemirnim vremenima bio ve\u0107i poduhvat nego ikada ranije. No, Engleskinje su bile rije\u0161ene da stignu u Sarajevo i pridru\u017ee se svojim u\u010denicama. Paulina je po prirodi bila odlu\u010dna, gorda i tvrdoglava, pa su joj te osobine dobro poslu\u017eile na ovom putovanju. \u010cinjenica da je ovdje rije\u010d o \u017eenama, uz to Engleskinjama, znatno je uticala na to kako su one gledale na stvari i kako su same bile vi\u0111ene. Kao \u017eene, Paulina i Priscilla su lak\u0161e mogle stupiti u dodir s bosanskim hri\u0161\u0107ankama (ponekad i s muslimankama), i imale su pristup u njihove ku\u0107e i njihovo porodi\u010dni \u017eivot. Paulina tako navodi rije\u010di jedne Bosanke, vjerovatno iz Sarajeva, koja joj je ispri\u010dala o promjenama \u0161to su se u zemlji zbile u toku prethodnih decenija, uklju\u010duju\u0107i i promjene u \u017eivotu pravoslavnih Sarajki. 37<\/sup><\/a> U Bosanskoj Gradi\u0161ki (“Turska Gradi\u0161ka”) jedan trgovac hri\u0161\u0107anin odveo je Paulinu i Priscillu svojoj ku\u0107i; tu su pri\u010dale s njegovom \u017eenom, koja ih je po\u010dastila “kafom i slatki\u0161ima”. 38<\/sup><\/a> U Banjoj Luci, narednog dana, opet su posjetile jednu hri\u0161\u0107ansku porodicu od koje su saznale ne samo najnovije vijesti o tamo\u0161njoj politi\u010dkoj situaciji nego i o k\u0107erima iz te porodice koje su “vrlo lijepe djevojke” i koje su “vaspitale guvernante u Austriji, a sada su udate za srpske trgovce i \u017eive u Beogradu”. 39<\/sup><\/a> Od ove porodice Engleskinje su tako\u0111e \u010dule i to da hri\u0161\u0107anske djevojke otimaju i sa sobom odvode muslimani u okolici Banje Luke. A kad su do\u0161le u Sarajevo, odmah su obavije\u0161tene da se \u017eena austrijskog konzula sprema da zbog napete situacije napusti grad sa svojim malim sinom “izgovaraju\u0107i se da joj je bolesna majka.” 40<\/sup><\/a><\/p>\n

Paulinine i Priscilline \u017eenske o\u010di uo\u0107avaju i druge naoko bezna\u010dajne ali zanimljive pojedinosti kao \u0161to je, na primjer, tipi\u010dni objed bosanskog seljaka (koji se sastoji od “crnog hljeba, kuhanog graha i kukuruza” 41<\/sup><\/a> ), sadr\u017eaj du\u0107ana u gradi\u0161koj \u010dar\u0161iji, unutra\u0161njost hanova pored puta, ili izgled njihovog ko\u010dija\u0161a kad su se vra\u0107ale iz Sarajeva: “Taj mladi\u0107 je bio najgori tip bosanskog muslimana. Bio je vi\u017eljast i malen, s bezbojnim o\u010dima. \u010cuperci ri\u0111e kose virili su mu ispod crvene marame omotane oko prljave bijele lanene kape. Njegovo sme\u017eurano dje\u010da\u010dko lice izgledalo je staro i istovremeno je odavalo utisak okrutnosti, pohlepe i prepredenosti” 42<\/sup><\/a> Ovaj opis, s njegovim mogu\u0107im podsvjesnim konotacijama, jedva da je mogao nastati iz pera mu\u0161karca putnika. Jo\u0161 jedan do\u017eivljaj, iako druk\u010dije vrste, tako\u0111e otkriva Paulininu i Prscillinu \u017eensku ranjivost. Rije\u010d je o situaciji u kojoj bi se te\u0161ko mogao na\u0107u mu\u0161karac putnik, uz to jo\u0161 i “Franak”: Engleskinje su u kiselja\u010dkom hanu bile probu\u0111ene usred no\u0107i kad su fanati\u010dne muslimanke po\u010dele bacati vru\u0107e ugljevlje kroz otvoren prozor njihove sobe. 43<\/sup><\/a> <\/p>\n

Me\u0111utim, zahvaljuju\u0107i tome \u0161to su bile \u017eene, i uz to Engleskinje, one su istovremeno osje\u0107ale i pokazivale izvjesnu nadmo\u0107nost i hrabrost koje su im pomogle da prebrode bosanske opasnosti i zbrku iz ljeta 1875. godine. One su se, recimo, uspje\u0161no otarasile jednog zaptije u Banjoj Luci koji je do\u0161ao da im ka\u017ee kako smjesta moraju da se jave tamo\u0161njim turskim vlastima: rekle su mu da su “Engleskinje i da tako ne\u0161to ne\u0107e uraditi” 44<\/sup><\/a> \u0160tavi\u0161e, pokazuju\u0107i svoje paso\u0161e, naredile su mu da odmah ode do lokalnog namjesnika s porukom da ima obezbijedi pratioca sa sutra\u0161nje putovanje. 45<\/sup><\/a> Ponekad je njihova \u017eenska smjelost (i njihovo englesko porijeklo), skupa s njihovom odano\u0161\u0107u stvari slovenskih hri\u0161\u0107ana bila uzrokom nesporazuma pa \u010dak i humornih situacija, kao onda kad su na parobrodu na Savi \u010dule da je u Bosni po\u010deo ustanak. Tu vijest im je saop\u0161tio njihov prijatelj Vaso Videvi\u0107, koji ih je, “blijed kao krpa” i sa suzama u o\u0107ima, preklinjao da ne idu u Sarajevo. “Rekle smo mu bodro”, pi\u0161e Paulina, “da njihovoj stvari mo\u017ee bii od velike koristi ako poginu dvije Engleskinje. Na to je on odgovorio, ‘da, ali ne vas dvije'”. 46<\/sup><\/a> <\/p>\n

Miss Irbyno potpuno poistovje\u0107enje s Bosnom i njenim hri\u0161\u0107anskim \u017eivljem–kojem \u0107e posvetiti ostatak svog \u017eivota, vr\u0161e\u0107i pionirsku obrazovnu misiju u tada\u0161njim bosanskim prilikama–nije bilo mogu\u0107e. Njoj nije nedostajalo saosje\u0107anja i razumijevanja niti jasnog politi\u010dkog stava prema Balkanu tog vremena. Zagovaraju\u0107i slobodu i nezavisnost Ju\u017enih Slovena, ona se razllikovala od ve\u0107ine svojih sunarodnika, kao i od zvani\u010dne britanske politike prema “Evropskoj Turskoj”. No kultura zemlje koju je Paulina u\u010dinila svojom ogromno je odudarala od kulture iz koje je potekla i Engleskinja u njoj ispoljavala se \u010desto i na razne na\u010dine. Bosna je za nju “neulju\u0111ena zemlja” 47<\/sup><\/a> , “najbarbarskija od svih provincija Turske u Evropi”, u kojoj se \u010dovjek osje\u0107a kao u “divljinama Azije” 48<\/sup><\/a> . (Ovo podsje\u0107a na tvrdnju Georgine Mackenzie iz Bilje\u017eaka<\/em> da su slovenske zemlje isto tako daleko od svijesti Engleza kao da se nalaze u “dubinama Tatarske ili u sredi\u0161tu Afrike”). 49<\/sup><\/a> Cijela pokrajina, pi\u0161e Paulina, nema ni jedne knji\u017eare, “izuzev skladi\u0161ta Britanskog i stranog biblijskog dru\u0161tva u Sarajevu, koje je osnovano prije osam ili deset godina”. 50<\/sup><\/a> A grad Gradi\u0161ka, na primjer, ostavlja na nju utisak prave kulturne granice izme\u0111u Istoka i Zapada, posljednje “linije azijskog nadiranja u Evropu”. 51<\/sup><\/a> <\/p>\n

Paulina je u Bosnu i\u0161la sa standardnim engleskim priru\u010dnicima za putovanje–Murrayevim Vodi\u010dem za putnike u Tursku (Handbook for Travellers in Turkey<\/em>) i Bradshaw-ovim Vodi\u010dem po Kontinentu (Continental Guide<\/em>)–koji su davali obavje\u0161tenja zapadnim Evropljanima o uslovima putovanja u Turskoj i uop\u0161te isto\u010dnja\u010dkim obi\u010dajima. Ponekad su ove knjige odra\u017eavale ne samo englesku kulturu nego i britanske trgova\u010dke i politi\u010dke interese; Bradshaw-ov Vodi\u010d, na primjer, ucrtava u svoju kartu projektovanu \u017eeljezni\u010dku prugu preko Balkana i dalje na istok koja nikad nije bila zavr\u0161ena. Paulina Irby pominje tu prugu kao va\u017enu saobra\u0107ajnicu koje \u0107e “mo\u017eda jednog dana postati na\u0161 glavni put za Indiju”. 52<\/sup><\/a> Njena ljubav prema Ju\u017enim Slovenima, posebno Srbima, nije isklju\u010divala njen donekle pokroviteljski stav prema toj “mla\u0111oj djeci evropske porodice”, 53<\/sup><\/a> kako ih na jednom mjestu zove. Balkanski narodi \u0107e najbolje pro\u0107i, govorila je ili je podrazumijevala Miss Irby, ne samo ako zadr\u017ee svoj kulturni i vjerski identitet i steknu politi\u010dku nezavisnost nego ako se i ponovo i potpuno integri\u0161u u evropski svijet. U vezi s ovim, od simboli\u010dke je vrijednosti \u010dinjenica da je evropska odje\u0107a davala njenim sarajevskim u\u010denicama koje je vodila u Prag svojevrsni kulturni i politi\u010dki imunitet i omogu\u0107ila bezbjedan izlazak iz zemlje na granici u Brodu. A njihov prelazak preko Save zna\u010dio je, u Paulininom opisu, mnogo vi\u0161e od dolaska na drugu obalu rijeke. Taj prelaza je bio i promjena civilizacije: “Zvuk zvona sa crkve u Austrijskom Brodu razlijegao se preko vode veselije nego ikad dok smo \u010dekale na skelu u zlatnom zalasku sunca. 54<\/sup><\/a> <\/p>\n

\u00a9 2012 Omer Had\u0161elimovi\u0107 <\/p>\n

Ovaj tekst, objavljen prethodno u sarajevskom Odjeku<\/em> (42. 10, 1989, 16-17) i knjizi Black Lambs and Grey Falcons: Women Travellers in the Balkans<\/em> (ed. J.B. Allcock and A. Young, 1991, 1-7), donosimo ovdje s dozvolom autora. <\/p>\n

Notes<\/p>

  1. (Anonim), “S Njego\u0161em na bojnom polju”. Bele\u0161ke jednog engleskog putnika (1843). Politika<\/em> (Beograd), 18. septembra 1925, XXII, 6250, str. 3. ↩<\/a><\/li>
  2. Humphry Sandwith, ed., Notes on the Slavonic Countries in Austria and Turkey in Europe<\/em>. William Blackwood, Edinburgh and London, 1865, p. 25. ↩<\/a><\/li>
  3. G. Muir Mackenzie and A. P. Irby, Travels in the Slavonic Provinces of Turkey-in-Europe<\/em>, Daldy, Isbister, London, 1877, “Preface”, p. ix. ↩<\/a><\/li>
  4. Ibid., p. xiii. ↩<\/a><\/li>
  5. G. Mjuir Makenzi i A. P. Irbi, Putovanje po slovenskim zemljama Turske u Evropi<\/em>. Dr\u017eavna \u0161tamparija, Beograd, 1868, preveo \u010cedomilj Mijatovi\u0107, “Predgovor prevodio\u010dev”, no pagination. ↩<\/a><\/li>
  6. Dorothy Anderson, Miss Irby and Her Friends<\/em>, London, Hutchinson, 1966, p. 39. ↩<\/a><\/li>
  7. Notes<\/em>, p. 24. ↩<\/a><\/li>
  8. G. M. Mackenzie and A. P. Irby, Travels<\/em>, p. 6. ↩<\/a><\/li>
  9. Ibid<\/em>., p. 8. ↩<\/a><\/li>
  10. Ibid<\/em>., pp. 13-14. ↩<\/a><\/li>
  11. Ibid<\/em>., p. 25. ↩<\/a><\/li>
  12. Ibid<\/em>., p. 26. ↩<\/a><\/li>
  13. Ibid<\/em>., p. 31. ↩<\/a><\/li>
  14. Ibid<\/em>., p. 27. ↩<\/a><\/li>
  15. Ibid<\/em>., p. 33. ↩<\/a><\/li>
  16. Ibid<\/em>., p. 31. ↩<\/a><\/li>
  17. Ibid<\/em>., p. 27. ↩<\/a><\/li>
  18. Ibid<\/em>., p. 27. ↩<\/a><\/li>
  19. Ibid<\/em>., p. 30. ↩<\/a><\/li>
  20. Ibid<\/em>., p. 3. ↩<\/a><\/li>
  21. Ibid<\/em>., p. 1. ↩<\/a><\/li>
  22. H. Sandwith, ed., Notes<\/em>, p. 25. ↩<\/a><\/li>
  23. Travels<\/em>, p. 19. ↩<\/a><\/li>
  24. Ibid<\/em>., p. 25. ↩<\/a><\/li>
  25. Ibid<\/em>., p. 3. ↩<\/a><\/li>
  26. Ibid<\/em>., p. 6. ↩<\/a><\/li>
  27. Ibid<\/em>., p. 34. ↩<\/a><\/li>
  28. (Anonim), “S Njego\u0161em na bojnom polju”. Bele\u0161ke jednog engleskog putnika (1843). Politika<\/em> (Beograd), 18. septembra 1925, XXII, 6250, str. 3. ↩<\/a><\/li>
  29. Humphry Sandwith, ed., Notes on the Slavonic Countries in Austria and Turkey in Europe<\/em>. William Blackwood, Edinburgh and London, 1865, p. 25. ↩<\/a><\/li>
  30. G. Muir Mackenzie and A. P. Irby, Travels in the Slavonic Provinces of Turkey-in-Europe<\/em>, Daldy, Isbister, London, 1877, “Preface”, p. ix. ↩<\/a><\/li>
  31. Ibid., p. xiii. ↩<\/a><\/li>
  32. G. Mjuir Makenzi i A. P. Irbi, Putovanje po slovenskim zemljama Turske u Evropi<\/em>. Dr\u017eavna \u0161tamparija, Beograd, 1868, preveo \u010cedomilj Mijatovi\u0107, “Predgovor prevodio\u010dev”, no pagination. ↩<\/a><\/li>
  33. Dorothy Anderson, Miss Irby and Her Friends<\/em>, London, Hutchinson, 1966, p. 39. ↩<\/a><\/li>
  34. Notes<\/em>, p. 24 ↩<\/a><\/li>
  35. Ibid<\/em>., p. 8. ↩<\/a><\/li>
  36. Ibid<\/em>., p. 8. ↩<\/a><\/li>
  37. Ibid<\/em>., pp. 13-14. ↩<\/a><\/li>
  38. Ibid<\/em>., p. 25. ↩<\/a><\/li>
  39. Ibid<\/em>., p. 26. ↩<\/a><\/li>
  40. Ibid<\/em>., p. 31. ↩<\/a><\/li>
  41. Ibid<\/em>., p. 27. ↩<\/a><\/li>
  42. Ibid<\/em>., p. 33. ↩<\/a><\/li>
  43. Ibid<\/em>., p. 31. ↩<\/a><\/li>
  44. Ibid<\/em>., p. 27. ↩<\/a><\/li>
  45. Ibid<\/em>., p. 27. ↩<\/a><\/li>
  46. Ibid<\/em>., p. 30. ↩<\/a><\/li>
  47. Ibid<\/em>., p. 3. ↩<\/a><\/li>
  48. Ibid<\/em>., p. 1. ↩<\/a><\/li>
  49. H. Sandwith, ed., Notes<\/em>, p. 25. ↩<\/a><\/li>
  50. Travels<\/em>, p. 19. ↩<\/a><\/li>
  51. Ibid<\/em>., p. 25. ↩<\/a><\/li>
  52. Ibid<\/em>., p. 3. ↩<\/a><\/li>
  53. Ibid<\/em>., p. 6. ↩<\/a><\/li>
  54. Ibid<\/em>., p. 34. ↩<\/a><\/li><\/ol><\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    Njego\u0161 je jednom prilikom ispri\u010dao nekoj grupi engleskih oficira kako su ga 1843. godine posjetila dva engleska putnika, jedan mu\u0161karac i jedna \u017eena. Putnici su stigli na Cetinje nakon napornog penjanja kroz ratom zahva\u0107enu zemlju da vide crnogorskog vladiku i vladara. Na Njego\u0161evo pitanje \u0161ta ju je nagnalo na tako tegoban i opasan put, \u017eena je odgovorila: “Radoznalost . .  […<\/a>]<\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_exactmetrics_skip_tracking":false,"_exactmetrics_sitenote_active":false,"_exactmetrics_sitenote_note":"","_exactmetrics_sitenote_category":0,"ngg_post_thumbnail":0,"footnotes":""},"categories":[164],"tags":[],"class_list":["post-1391","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-v7n2","contributor-omer-hadziselimovic","v7n2"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1391","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1391"}],"version-history":[{"count":40,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1391\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1854,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1391\/revisions\/1854"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1391"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1391"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.spiritofbosnia.org\/bs\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1391"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}